Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 01 Jan 2016
    Da to sam ja …samo starija za jednu godinu. Prosla je I ONA godina, sto bi stariji rekli ne ponovila se. Dragi moji Volimo Netovci necu vam pozeleti onu klasicnu cestitku od koje se I sama jezim ..zdravlja, srece tra la la…naravno da se to podrazumeva .Pozelecu Vam da svaki dan zivite, ali zivite…ko razume shvatice. Pozelicu Vam da shvatite da je sve ljubav…sve oko nas, I ovo ko razume shvatice. Pozelecu Vam da volite sebe pa sve ostale, I ovo ko razume shvatice… Pozelecu Vam da prodrete u dubinu svoje duse I izvadite sve ono lose, OVO me naucio neko izuzetno drag, lazem, neko koga mnogo volim.. Ako sve ovo uradite imate izgleda da Vam ova godina bude puna ljubavi , zdravlja, srece I veselja…Voli Vas RUMENKA
    1339 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Da to sam ja …samo starija za jednu godinu. Prosla je I ONA godina, sto bi stariji rekli ne ponovila se. Dragi moji Volimo Netovci necu vam pozeleti onu klasicnu cestitku od koje se I sama jezim ..zdravlja, srece tra la la…naravno da se to podrazumeva .Pozelecu Vam da svaki dan zivite, ali zivite…ko razume shvatice. Pozelicu Vam da shvatite da je sve ljubav…sve oko nas, I ovo ko razume shvatice. Pozelecu Vam da volite sebe pa sve ostale, I ovo ko razume shvatice… Pozelecu Vam da prodrete u dubinu svoje duse I izvadite sve ono lose, OVO me naucio neko izuzetno drag, lazem, neko koga mnogo volim.. Ako sve ovo uradite imate izgleda da Vam ova godina bude puna ljubavi , zdravlja, srece I veselja…Voli Vas RUMENKA
    Jan 01, 2016 1339
  • 21 Aug 2013
    Nepisano pravilo: svi traže drugu šansu, retko ko je daje. Nepisano pravilo: svi cene istinu, niko ne voli da je čuje. Nepisano pravilo: jedna pravila važe kad ih dele, druga kad oni treba da ih primene. Nepisano pravilo: reci nešto u poverenju, biće iskorišćeno protiv tebe prvom prilikom. Nepisano pravilo: ako si dobar, odmah misle da si i glup. Nepisano pravilo: tvoj problem je uvek manji od tuđeg. Nepisano pravilo: pomogneš nekome, a on ti još traži mane u toj pomoći. Nepisano pravilo: tapšu te po ramenu, a iza leđa ti se smeju. Nepisano pravilo: ti uvek moraš da imaš vremena, a svi drugi su prezauzeti. Nepisano pravilo: svima si dobar da te za nešto iskoriste.
    1336 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Nepisano pravilo: svi traže drugu šansu, retko ko je daje. Nepisano pravilo: svi cene istinu, niko ne voli da je čuje. Nepisano pravilo: jedna pravila važe kad ih dele, druga kad oni treba da ih primene. Nepisano pravilo: reci nešto u poverenju, biće iskorišćeno protiv tebe prvom prilikom. Nepisano pravilo: ako si dobar, odmah misle da si i glup. Nepisano pravilo: tvoj problem je uvek manji od tuđeg. Nepisano pravilo: pomogneš nekome, a on ti još traži mane u toj pomoći. Nepisano pravilo: tapšu te po ramenu, a iza leđa ti se smeju. Nepisano pravilo: ti uvek moraš da imaš vremena, a svi drugi su prezauzeti. Nepisano pravilo: svima si dobar da te za nešto iskoriste.
    Aug 21, 2013 1336
  • 23 Apr 2015
    Neko me je jednom pitao zašto se tako mnogo priča o ljubavi? Zato što umemo da volimo, ili zato što tako malo znamo o pravoj ljubavi. Zato sam rešila da napišem šta je u stvari ljubav po mom mišljenju i time dam svoj mali doprinos u razjašnjavanju onima koji misle da znaju, ili onima koji ne znaju, a voleli bi da im neko kaže svoje mišljenje.Ljubav je pojam individualnog ubedjenja i na neki način težnja svakog čoveka ,a opet pojam koji ne možemo objasniti, jer ne postoji zaista teorija ljubavi. O njoj se priča, pišu se pesme, eseji, romani, psihološke knjige. Svako od nas ima neko svoje ubedjenje, a opet mnogi za sebe kažu da umeju da vole. Ali...da li je ljubav samo voleti? Da li u stvari mi sami volimo na pravi način, s obzirom da svako različito voli? Tu nastaje čitava zbrka, razlazi, razočarenja..depresije...itd. U stvari ljubav se može opisati kao davanje i prihvatanje emocija. Kad kažem davanje, mislim da pokazivanje onoga što osećamo osobi koju mislimo da volimo. Medjutim, ne po svaku cenu. Zapravo, kada nekoga volimo, spremni smo da preduzmemo sve da ta osoba bude kraj nas, da deli sa nama i dobro i zlo. Šta mislim pod time dobro i zlo? To znači da krećemo sa projektovanjem svojih osećaja prema nekoj osobi sa predpostavkom da će ta osoba prihvatiti ono što je kod nas najbitnije, a to je sposobnost da je volimo. Medjutim, kada nam se neko svidi, a to je prvi korak ka ljubavi, mi se trudimo da se toj osobi predstavimo u najboljem svetlu, jer kako bi smo inače zaslužili njene simpatije. Ako nam to uspe, sledeći korak je zaljubljenost. Tada oboje budu u nekom euforičnom stanju, žele da provode što više vremena zajedno, razmenjuju nežnosti itd. Nakon toga sledi ljubav, ali...za to vreme zaljubljenosti, ako smo uspeli da osobi u koju smo zaljubljeni ukažemo i na svoje dobre i loše osobine, tj mane i ona ih prihvati osećaj zaljubljenosti zaista prerasta u ljubav. Medjutim postoji situacija kada ljudi naprave projekciju osobe u koju su zaljubljeni i takoreći naprave lažnu sliku u svojoj glavi, idealizujući je. Taj problem se kasnije pokazuje kao uvodnik u razdor, što ima za posledicu razlaz. Voleti treba otvorenih očiju, znači biti svestan onoga koga volimo, pokazivati mu to konstantno, ne dokazivati, jer ljubav nije dokazivanje, vec pokazivati nežnost i spremnost na žrtvovanje zbog ljubavi. Naravno ljubav izmedju muškarca i žene nije večna, onaj ko je to izmislio imao je uticaj tradicije i vaspitanja, jer ljubav se nekada davno podrazumevala u bračnim zajednicama, koje su i bile kruna ljubavi. Ipak danas ljubav kao ljubav, ne mora se krunisati brakom. Ljubav treba da bude čista dok traje, znači bez laži i neiskrenosti, bez svadja i agresivnosti....Ljubav se čuva, dok je oboje osećaju. Onoga trena kada jedno ne bude osećalo, takvu ljubav  treba prekinuti, da nebi došlo do raznih posedica kao što su depresija, svadje i razni vidovi agresivnog ponašanja. Ako nekoga volimo, to ne znači da je taj naša svojina, već samo da je osoba kojoj poklanjamo svoju pažnju, nežnost i vreme. Znači...ljubav je prolazna i u njoj treba uživati dok traje.
    1335 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Neko me je jednom pitao zašto se tako mnogo priča o ljubavi? Zato što umemo da volimo, ili zato što tako malo znamo o pravoj ljubavi. Zato sam rešila da napišem šta je u stvari ljubav po mom mišljenju i time dam svoj mali doprinos u razjašnjavanju onima koji misle da znaju, ili onima koji ne znaju, a voleli bi da im neko kaže svoje mišljenje.Ljubav je pojam individualnog ubedjenja i na neki način težnja svakog čoveka ,a opet pojam koji ne možemo objasniti, jer ne postoji zaista teorija ljubavi. O njoj se priča, pišu se pesme, eseji, romani, psihološke knjige. Svako od nas ima neko svoje ubedjenje, a opet mnogi za sebe kažu da umeju da vole. Ali...da li je ljubav samo voleti? Da li u stvari mi sami volimo na pravi način, s obzirom da svako različito voli? Tu nastaje čitava zbrka, razlazi, razočarenja..depresije...itd. U stvari ljubav se može opisati kao davanje i prihvatanje emocija. Kad kažem davanje, mislim da pokazivanje onoga što osećamo osobi koju mislimo da volimo. Medjutim, ne po svaku cenu. Zapravo, kada nekoga volimo, spremni smo da preduzmemo sve da ta osoba bude kraj nas, da deli sa nama i dobro i zlo. Šta mislim pod time dobro i zlo? To znači da krećemo sa projektovanjem svojih osećaja prema nekoj osobi sa predpostavkom da će ta osoba prihvatiti ono što je kod nas najbitnije, a to je sposobnost da je volimo. Medjutim, kada nam se neko svidi, a to je prvi korak ka ljubavi, mi se trudimo da se toj osobi predstavimo u najboljem svetlu, jer kako bi smo inače zaslužili njene simpatije. Ako nam to uspe, sledeći korak je zaljubljenost. Tada oboje budu u nekom euforičnom stanju, žele da provode što više vremena zajedno, razmenjuju nežnosti itd. Nakon toga sledi ljubav, ali...za to vreme zaljubljenosti, ako smo uspeli da osobi u koju smo zaljubljeni ukažemo i na svoje dobre i loše osobine, tj mane i ona ih prihvati osećaj zaljubljenosti zaista prerasta u ljubav. Medjutim postoji situacija kada ljudi naprave projekciju osobe u koju su zaljubljeni i takoreći naprave lažnu sliku u svojoj glavi, idealizujući je. Taj problem se kasnije pokazuje kao uvodnik u razdor, što ima za posledicu razlaz. Voleti treba otvorenih očiju, znači biti svestan onoga koga volimo, pokazivati mu to konstantno, ne dokazivati, jer ljubav nije dokazivanje, vec pokazivati nežnost i spremnost na žrtvovanje zbog ljubavi. Naravno ljubav izmedju muškarca i žene nije večna, onaj ko je to izmislio imao je uticaj tradicije i vaspitanja, jer ljubav se nekada davno podrazumevala u bračnim zajednicama, koje su i bile kruna ljubavi. Ipak danas ljubav kao ljubav, ne mora se krunisati brakom. Ljubav treba da bude čista dok traje, znači bez laži i neiskrenosti, bez svadja i agresivnosti....Ljubav se čuva, dok je oboje osećaju. Onoga trena kada jedno ne bude osećalo, takvu ljubav  treba prekinuti, da nebi došlo do raznih posedica kao što su depresija, svadje i razni vidovi agresivnog ponašanja. Ako nekoga volimo, to ne znači da je taj naša svojina, već samo da je osoba kojoj poklanjamo svoju pažnju, nežnost i vreme. Znači...ljubav je prolazna i u njoj treba uživati dok traje.
    Apr 23, 2015 1335
  • 28 Feb 2016
    Često se dogodi da se osoba zaljubi u nekoga s kim nije moguće realizovati vezu. Čak i kada su emocije uzajamne, intenzivne, postoji neki razlog zbog čega dvoje ne mogu da budu zajedno.Tada dolazi do emocionalnih kriza, depresivnosti, agresivnosti čak i do osvete, u svakom slučaju život se, čak iako je prividno sve kao i ranije, iz korena menja, jer je osoba opsednuta ljubavlju i željom da bude sa onim koga voli. Uglavnom postoje dva dominantna osećanja: ili što bre pobeći iz tog pakla ili ostati u njemu i trpeti „slatke muke" neizvesnosti, jer osećanja kojima je osoba ispunjena, često izgledaju vredna svega što se zbog njih istrpi.Bilo kakav savet davati zaljubljenoj osobi je kao obraćanje autističnom detetu jer zaljubljenost i jeste neka vrsta autizma, emocionalna inteligncija zataji a strasti preovladavaju. To je stanje blaženog pijanstva, sa mogućnošću bolnog otrežnjenja, iz koga niko ne želi da izađe, naprotiv, ima želju da pije sve više i više pa šta bude.Koje su to situacije koje dovode do „nemogućih ljubavi"?OBOJE SU U BRAKUAko pri tom poštuju bračnog partnera, pakao je još veći jer postoji osećanje griže savesti da „on- ona" to nisu zaslužili. Takođe se može imati osećaj krivice jer je brak od strane okoline okarakterisan kao dobar. Pri tom ako ona druga strana zaista ima mnogo kvaliteta ili se pretpostavlja da je verna, osećaj griže savesti može biti  još veći. Kako je zaljubljenost stvar hormona, razmene energija, duše se prepoznaju ili se kompatibilne energije sretnu, aure se dodirnu pa je s toga svaka zaljubljenost u stvari strast, jer dodir igra veliku ulogu. U braku  verovatno postoji odbojnost na dodir partnera a to je prvi signal da bračnog partnera ipak negde u sebi „odbacujemo". Treba li analizirati razloge tog odbacivanja ili se upustiti u avanturu? Prva mogućnost donosi teške patnje suočavanja sa istinom podvrgavanjem psihoanalizi uz mogućnost očuvanja braka a druga zanos, strast i neizvenost.JEDNO OD NJIH JE U BRAKUOboje pate ali partner koji je slobodan ima više vremena da se bavi svojim emocijama i samo prividno ima veći izbor, u stvari zarobljen je u situaciji u kojoj misli da je uvek u drugom planu, da „nema nikoga" da je na „standby" dok onaj drugi posvećuje vreme porodici, bar na momente zaboravi na ovog prvog dok je u porodičnom okruženju i „samac" u vezi u svojoj agoniji zamišlja sve one srećne momente u kojoj ona druga strana „uopšte ne misli na njega". Ta druga strana sve vreme u stvari glumi brak, radi ono što se od nje očekuje i fizički je prisutna a živi za ukradne momente sreće, krišom šalje sms, telfonira, zakazuje sastanke i ljubav koju oseća prema tajnom partneru je energetski puni da može da funkcioniše. Sve vreme zamišlja kako je samo pitanje vremena kada će slobodan partner naći nekog boljeg ko će mu se potpuno posvetiti.FIZIČKA RAZDVOJENOSTOna može biti usled života u dva grada u dve države ali najgora je kada je jedno od njih dvoje medijski poznato, pri tom u braku, pa bi obelodanjivanje tajne veze narušilo imidž u javnosti. Ako je u pitanju fizička razdvojenost zbog života u drugom gradu ili državi, bez obzira da li su oboje u braku ili samo jedno od njih dvoje, ta veza može najduže da traje jer imaju pred sobom „opravdanje „ što je ni na koji način ne rešavaju a uživaju u zajedničkim, često vrlo retkim momentima. Mnogo čari ima i u vezi između medijski poznate osobe i one druge koja mora da pristane da se „skriva" i koja ne samo da je uglavnom „druga" nego se podrazumeva da uvek mora da ima razumevanja za nedostatak partnerovog vremena i pažnje. Ako pri tom partnera ima prilike da često vidi na tv, u novinama, osećaj da nije deo njegovog života je još veća. Još je gore ako je osoba koja pristaje na takav odnos u njega ušla čista srca, bez ikakvog koristoljublja slobodna i pristaje na retke izlive nežnosti, pažnje i ljubavi.U svakoj od ovih varijanti „nemogućih „ ljubavi jedna strana u vezi više pati .Oni koji su u braku, ako imaju slobodnog partnera kao tajnu ljubav misle da im je sloboda prednost a slobodan partner misli da je ovome ko je u braku, ta institucija simbol sigurnosti i prijatnog okruženja. Priče o tome kako se u braku ne slaže sa partnerom često vremenom počinju da deluju nestvarno ako se ne povede razvod braka. Osećaj griže savesti da se brak raskida zbog neke druge osobe, naročito ako su tu i deca je prejak, slobodna osoba može takođe imati osećaj griže savesti da je uzrok raspada porodice ali često kod slobodnih žena postoji i osećaj pobede da se zbog nje „on" razveo. To je naravno mač sa dve oštrice, jer budućnost takve veze podrazumeva i mnoge teške izazove.Kako se postaviti prema onoj drugoj strani u tajnoj, nemogućoj vezi ? Možda je tu ključ rešenja problema. Jer emocija se niko ne odriče. Strastvena veza, flert ili avantura se vremenom potroše a prava ljubav traje. Najvažnije je pružiti partneru osećaj da nije zapostavljen. Od karaktera, duhovnog i emotivnog sklopa ličnosti zavisi kako će to da pokazuje.Ne treba razmišljati o tome kome je lakše a kome teže. Ako i postoji pravilo, teže je slobodnima ako su strastveno zaljubljeni jer u njihov život teško da i pored slobode koju imaju može ostati prostora za nekog drugog. Njihova sloboda tada postaje usamljnost sa svom patnjom koju donosi čekanje na retke zajedničke momente.Postoje načini da se izađe iz takve veze ali intenzitet i iskrenost obostranih emocija odlučiće o ishodu. Jedan od načina je totalni prekid svih kontakata, veza preko mobilnog, fiksnog, fizičkih susreta ili odlazak u drugi grad ili državu. Prave ljubavi rastanak čini jačim a one koje to nisu vremenom blede. Najveća opasnost i tempirana bomba su neproživljene veze do kraja.Početak veze, strast, poneki susret i razdvajanje iz bilo kog razloga.KAKO SE U NEMOGUĆOJ VEZI PONAŠA ONA A KAKO ONBez obzira da li su oba partnera u braku ili je neko od njih slobodan ili medijski poznat, o budućnosti se ne razmišlja, nekako spontano i jedno i drugo očekuju da će se već nekako naći neko rešenje i da zbog njihove veze niko neće biti povređen, niti da će iz bilo kog razloga jedno drugom naneti bol. Ali ono što je u stvari jedino sigurno, osim konstantne potrebe da se bude sa voljenom osobom je duševna bol, mešavina nemoći, strasti i čežnje.Ona je neohodan začin ovom paprenom jelu koje život tako često servira i ko ga ne proba ni ne zna da je možda ceo život bio na bolničkoj dijeti.ON čak može mnogo više da pati jer ONA, biološki ima jači nagon za opstankom i pronaći će neki lek da ublaži bol, osim ako ON nije po svom statusu, društvenom, materijalnom, porodičnom mnogo superiorniji, što njoj stvara dodatni osećaj nemoći. ON je, ma koliko godina da ima i ma koliko da je uspešan tada zaljubljen dečak koji očekuje da ona nađe rešenje za njihovu situaciju, ona je njegov oslonac, ideal žene, bez nje se oseća praznim kao brod koji pluta bez cilja, a ONA je naprotiv, uglavnom mnogo zrelija u svojoj ljubavi, spremnija da izdrži sva iskušenja, da mnogo toga žrtvuje i da iz korena promeni svoj život.Nemoguće ljubavi su često nastavak nečeg nedorečenog, simpatije iz mladosti, prisnosti koja se rađa preko čestih poslovnih kontakata, i što su mogućosti za viđanje ređe to je intenzitet emocija kao po pravilu veći. To nije flert Kazanove ili iskusne zavodnice, prepoznaju se po fizičkoj boli koju partneri osećaju kada su razdvojeni.Velike prave, „nemoguće" ljubavi ne prolaze same od sebe, i ako partneri reše da prekinu viđanje, i ona i on dugo nakog toga ma kakve živote vodili, ma koliko izbegavali kontakt, tonu u san i bude se misleći jedno o drugom. Iako oboje često mogu misliti da je prokletstvo to što im se desilo, ipak su takve emocije dar Božiji koji nema svako priliku da oseti i treba ceniti svaki zajednički momenat ma kako bio redak i ne opterećivati se kajanjem ili osećajem krivice.Tajnu vezu, kada se ljubav ipak  dogodi treba  proživeti do kraja, i pustiti da ima svoj tok, omogućiti emocijama da se iskažu jer nedovršena priča je kao sedenje na vrhu vulkana, nikada na znate kada će da proradi i šta će tada sa vama biti, da li ćete se spasti ili ipak jednog dana biti sprženi.
    1335 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Često se dogodi da se osoba zaljubi u nekoga s kim nije moguće realizovati vezu. Čak i kada su emocije uzajamne, intenzivne, postoji neki razlog zbog čega dvoje ne mogu da budu zajedno.Tada dolazi do emocionalnih kriza, depresivnosti, agresivnosti čak i do osvete, u svakom slučaju život se, čak iako je prividno sve kao i ranije, iz korena menja, jer je osoba opsednuta ljubavlju i željom da bude sa onim koga voli. Uglavnom postoje dva dominantna osećanja: ili što bre pobeći iz tog pakla ili ostati u njemu i trpeti „slatke muke" neizvesnosti, jer osećanja kojima je osoba ispunjena, često izgledaju vredna svega što se zbog njih istrpi.Bilo kakav savet davati zaljubljenoj osobi je kao obraćanje autističnom detetu jer zaljubljenost i jeste neka vrsta autizma, emocionalna inteligncija zataji a strasti preovladavaju. To je stanje blaženog pijanstva, sa mogućnošću bolnog otrežnjenja, iz koga niko ne želi da izađe, naprotiv, ima želju da pije sve više i više pa šta bude.Koje su to situacije koje dovode do „nemogućih ljubavi"?OBOJE SU U BRAKUAko pri tom poštuju bračnog partnera, pakao je još veći jer postoji osećanje griže savesti da „on- ona" to nisu zaslužili. Takođe se može imati osećaj krivice jer je brak od strane okoline okarakterisan kao dobar. Pri tom ako ona druga strana zaista ima mnogo kvaliteta ili se pretpostavlja da je verna, osećaj griže savesti može biti  još veći. Kako je zaljubljenost stvar hormona, razmene energija, duše se prepoznaju ili se kompatibilne energije sretnu, aure se dodirnu pa je s toga svaka zaljubljenost u stvari strast, jer dodir igra veliku ulogu. U braku  verovatno postoji odbojnost na dodir partnera a to je prvi signal da bračnog partnera ipak negde u sebi „odbacujemo". Treba li analizirati razloge tog odbacivanja ili se upustiti u avanturu? Prva mogućnost donosi teške patnje suočavanja sa istinom podvrgavanjem psihoanalizi uz mogućnost očuvanja braka a druga zanos, strast i neizvenost.JEDNO OD NJIH JE U BRAKUOboje pate ali partner koji je slobodan ima više vremena da se bavi svojim emocijama i samo prividno ima veći izbor, u stvari zarobljen je u situaciji u kojoj misli da je uvek u drugom planu, da „nema nikoga" da je na „standby" dok onaj drugi posvećuje vreme porodici, bar na momente zaboravi na ovog prvog dok je u porodičnom okruženju i „samac" u vezi u svojoj agoniji zamišlja sve one srećne momente u kojoj ona druga strana „uopšte ne misli na njega". Ta druga strana sve vreme u stvari glumi brak, radi ono što se od nje očekuje i fizički je prisutna a živi za ukradne momente sreće, krišom šalje sms, telfonira, zakazuje sastanke i ljubav koju oseća prema tajnom partneru je energetski puni da može da funkcioniše. Sve vreme zamišlja kako je samo pitanje vremena kada će slobodan partner naći nekog boljeg ko će mu se potpuno posvetiti.FIZIČKA RAZDVOJENOSTOna može biti usled života u dva grada u dve države ali najgora je kada je jedno od njih dvoje medijski poznato, pri tom u braku, pa bi obelodanjivanje tajne veze narušilo imidž u javnosti. Ako je u pitanju fizička razdvojenost zbog života u drugom gradu ili državi, bez obzira da li su oboje u braku ili samo jedno od njih dvoje, ta veza može najduže da traje jer imaju pred sobom „opravdanje „ što je ni na koji način ne rešavaju a uživaju u zajedničkim, često vrlo retkim momentima. Mnogo čari ima i u vezi između medijski poznate osobe i one druge koja mora da pristane da se „skriva" i koja ne samo da je uglavnom „druga" nego se podrazumeva da uvek mora da ima razumevanja za nedostatak partnerovog vremena i pažnje. Ako pri tom partnera ima prilike da često vidi na tv, u novinama, osećaj da nije deo njegovog života je još veća. Još je gore ako je osoba koja pristaje na takav odnos u njega ušla čista srca, bez ikakvog koristoljublja slobodna i pristaje na retke izlive nežnosti, pažnje i ljubavi.U svakoj od ovih varijanti „nemogućih „ ljubavi jedna strana u vezi više pati .Oni koji su u braku, ako imaju slobodnog partnera kao tajnu ljubav misle da im je sloboda prednost a slobodan partner misli da je ovome ko je u braku, ta institucija simbol sigurnosti i prijatnog okruženja. Priče o tome kako se u braku ne slaže sa partnerom često vremenom počinju da deluju nestvarno ako se ne povede razvod braka. Osećaj griže savesti da se brak raskida zbog neke druge osobe, naročito ako su tu i deca je prejak, slobodna osoba može takođe imati osećaj griže savesti da je uzrok raspada porodice ali često kod slobodnih žena postoji i osećaj pobede da se zbog nje „on" razveo. To je naravno mač sa dve oštrice, jer budućnost takve veze podrazumeva i mnoge teške izazove.Kako se postaviti prema onoj drugoj strani u tajnoj, nemogućoj vezi ? Možda je tu ključ rešenja problema. Jer emocija se niko ne odriče. Strastvena veza, flert ili avantura se vremenom potroše a prava ljubav traje. Najvažnije je pružiti partneru osećaj da nije zapostavljen. Od karaktera, duhovnog i emotivnog sklopa ličnosti zavisi kako će to da pokazuje.Ne treba razmišljati o tome kome je lakše a kome teže. Ako i postoji pravilo, teže je slobodnima ako su strastveno zaljubljeni jer u njihov život teško da i pored slobode koju imaju može ostati prostora za nekog drugog. Njihova sloboda tada postaje usamljnost sa svom patnjom koju donosi čekanje na retke zajedničke momente.Postoje načini da se izađe iz takve veze ali intenzitet i iskrenost obostranih emocija odlučiće o ishodu. Jedan od načina je totalni prekid svih kontakata, veza preko mobilnog, fiksnog, fizičkih susreta ili odlazak u drugi grad ili državu. Prave ljubavi rastanak čini jačim a one koje to nisu vremenom blede. Najveća opasnost i tempirana bomba su neproživljene veze do kraja.Početak veze, strast, poneki susret i razdvajanje iz bilo kog razloga.KAKO SE U NEMOGUĆOJ VEZI PONAŠA ONA A KAKO ONBez obzira da li su oba partnera u braku ili je neko od njih slobodan ili medijski poznat, o budućnosti se ne razmišlja, nekako spontano i jedno i drugo očekuju da će se već nekako naći neko rešenje i da zbog njihove veze niko neće biti povređen, niti da će iz bilo kog razloga jedno drugom naneti bol. Ali ono što je u stvari jedino sigurno, osim konstantne potrebe da se bude sa voljenom osobom je duševna bol, mešavina nemoći, strasti i čežnje.Ona je neohodan začin ovom paprenom jelu koje život tako često servira i ko ga ne proba ni ne zna da je možda ceo život bio na bolničkoj dijeti.ON čak može mnogo više da pati jer ONA, biološki ima jači nagon za opstankom i pronaći će neki lek da ublaži bol, osim ako ON nije po svom statusu, društvenom, materijalnom, porodičnom mnogo superiorniji, što njoj stvara dodatni osećaj nemoći. ON je, ma koliko godina da ima i ma koliko da je uspešan tada zaljubljen dečak koji očekuje da ona nađe rešenje za njihovu situaciju, ona je njegov oslonac, ideal žene, bez nje se oseća praznim kao brod koji pluta bez cilja, a ONA je naprotiv, uglavnom mnogo zrelija u svojoj ljubavi, spremnija da izdrži sva iskušenja, da mnogo toga žrtvuje i da iz korena promeni svoj život.Nemoguće ljubavi su često nastavak nečeg nedorečenog, simpatije iz mladosti, prisnosti koja se rađa preko čestih poslovnih kontakata, i što su mogućosti za viđanje ređe to je intenzitet emocija kao po pravilu veći. To nije flert Kazanove ili iskusne zavodnice, prepoznaju se po fizičkoj boli koju partneri osećaju kada su razdvojeni.Velike prave, „nemoguće" ljubavi ne prolaze same od sebe, i ako partneri reše da prekinu viđanje, i ona i on dugo nakog toga ma kakve živote vodili, ma koliko izbegavali kontakt, tonu u san i bude se misleći jedno o drugom. Iako oboje često mogu misliti da je prokletstvo to što im se desilo, ipak su takve emocije dar Božiji koji nema svako priliku da oseti i treba ceniti svaki zajednički momenat ma kako bio redak i ne opterećivati se kajanjem ili osećajem krivice.Tajnu vezu, kada se ljubav ipak  dogodi treba  proživeti do kraja, i pustiti da ima svoj tok, omogućiti emocijama da se iskažu jer nedovršena priča je kao sedenje na vrhu vulkana, nikada na znate kada će da proradi i šta će tada sa vama biti, da li ćete se spasti ili ipak jednog dana biti sprženi.
    Feb 28, 2016 1335
  • 11 Oct 2013
      Gospođa Ruža je naišla na neodoljivu ponudu... orman koji se začas sklopi i još tako malo košta. Da je brzo izračunala da joj se to više isplati nego da čeka da se sakupi dovoljno novca da najzad kupi novi. I skova još i plan kako će ga sama sklopiti, da pokaže mužu da to nije uopšte teško niti tako mnogo posla kao što on uvek tvrdi kad mora nešto slično u kući da uradi. Gospođa Ruža se baci na posao lepo sklopi začas, prosto neverujući koliko je lako, ode da nađe odelo da naređa i okači. Gospodja Ruža je stanovala pored železničke pruge.Naišao je brzi voz,ma kakvi naišao protutnjao..orman se srušio na sastavne delove.Kad je ušla u sobu, samo se začudila i ponovo ga sastavila.Taj proces odlaska dolaska rušenja ponovnog sklapanja ponovila je jos nekoliko puta. Onda je sva ljuta,izfrustrirana nazvala prodavnicu i oštro se požalila.Prodavac nije ništa razumeo i samo je obećao da će odmah poslati majstora da izvidi u čemu je problem. Majstor je došao sklopio orman i gospodja Ruža je otišla da donese stvari.Majstor udje u orman da pričvrsti šrafove i da vidi da li ce se opet srušiti kad naidje voz. U tom trenutku muž se vratio s' posla, ugledao novi orman..otvorio ga i gle: U ormanu nepozati muškarac, koji samo tiho reče :' Nećete verovati ali ja ovde čekam voz'  
    1331 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Gospođa Ruža je naišla na neodoljivu ponudu... orman koji se začas sklopi i još tako malo košta. Da je brzo izračunala da joj se to više isplati nego da čeka da se sakupi dovoljno novca da najzad kupi novi. I skova još i plan kako će ga sama sklopiti, da pokaže mužu da to nije uopšte teško niti tako mnogo posla kao što on uvek tvrdi kad mora nešto slično u kući da uradi. Gospođa Ruža se baci na posao lepo sklopi začas, prosto neverujući koliko je lako, ode da nađe odelo da naređa i okači. Gospodja Ruža je stanovala pored železničke pruge.Naišao je brzi voz,ma kakvi naišao protutnjao..orman se srušio na sastavne delove.Kad je ušla u sobu, samo se začudila i ponovo ga sastavila.Taj proces odlaska dolaska rušenja ponovnog sklapanja ponovila je jos nekoliko puta. Onda je sva ljuta,izfrustrirana nazvala prodavnicu i oštro se požalila.Prodavac nije ništa razumeo i samo je obećao da će odmah poslati majstora da izvidi u čemu je problem. Majstor je došao sklopio orman i gospodja Ruža je otišla da donese stvari.Majstor udje u orman da pričvrsti šrafove i da vidi da li ce se opet srušiti kad naidje voz. U tom trenutku muž se vratio s' posla, ugledao novi orman..otvorio ga i gle: U ormanu nepozati muškarac, koji samo tiho reče :' Nećete verovati ali ja ovde čekam voz'  
    Oct 11, 2013 1331
  • 21 Jul 2013
          Verujem - Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete. Verujem - Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koju smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rodjendana koje smo proslavili. Verujem - Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi. Verujem - Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge. Verujem - Da zbog toga što se dvoje prepiru ne znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole. Verujem - Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život. Verujem - Da dvoje ljudi može neshto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije. Verujem - Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš. Verujem - Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića. Verujem - Da je ljubav najmoćnije oružje. Verujem - Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
    1315 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
          Verujem - Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete. Verujem - Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koju smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rodjendana koje smo proslavili. Verujem - Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi. Verujem - Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge. Verujem - Da zbog toga što se dvoje prepiru ne znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole. Verujem - Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život. Verujem - Da dvoje ljudi može neshto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije. Verujem - Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš. Verujem - Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića. Verujem - Da je ljubav najmoćnije oružje. Verujem - Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
    Jul 21, 2013 1315
  • 07 Oct 2016
    Ne trudi se toliko da me izgubiš.Ja sam od onih što znaju sami kad treba da odu. Moji osećaji su jasno definisani u ovom trenutku. Srećna jesam, i konačno sam shvatila prestalo je. Ljubav, tuga, nemiri. Ničega više nema između nas. Znate šta je tužno? Kad od najčistije i najveće ljubavi ne ostane ni obično, malo Zdravo. I to ti opraštam. Opraštam ti i što me ne spominješ nikome, što ti moje ime više ne znači ništa, što si našao nekog ko će te voleti kao ja. I nemam pravo da ti zamerim! Potpuno je svejedno hoćeš li me pozdraviti ili okrenuti glavu, meni odavno nije stalo. Ali znam da ćeš se ti kajati.
    1313 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ne trudi se toliko da me izgubiš.Ja sam od onih što znaju sami kad treba da odu. Moji osećaji su jasno definisani u ovom trenutku. Srećna jesam, i konačno sam shvatila prestalo je. Ljubav, tuga, nemiri. Ničega više nema između nas. Znate šta je tužno? Kad od najčistije i najveće ljubavi ne ostane ni obično, malo Zdravo. I to ti opraštam. Opraštam ti i što me ne spominješ nikome, što ti moje ime više ne znači ništa, što si našao nekog ko će te voleti kao ja. I nemam pravo da ti zamerim! Potpuno je svejedno hoćeš li me pozdraviti ili okrenuti glavu, meni odavno nije stalo. Ali znam da ćeš se ti kajati.
    Oct 07, 2016 1313
  • 21 Aug 2013
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    1309 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    Aug 21, 2013 1309
  • 20 Jul 2013
    Trenutak u kome se sve preokrenulo ostaje mi nepoznat.Jedino shto znam jeste da je moje srce prestalo da govori I zatvorilo se u mrachno zacharano zvono. Muk. Nisam znala kako da osecam, kako da govorim, shta da govorim, shta u stvari trazhim. Jedino shto sam znala jeste da dani prolaze, svakog sledeceg shvatim da je onaj predhodni vec proshao… Tuga. Misli su pochele da skrecu na onaj put koji vodi u nedogled. Tek pre par sekundi su bile pored mene, a sada su vec otishle predaleko, toliko daleko, da ne mogu da ih vratim. Neka chudna, draguljima obasjana hladnoca je pochela da prozhima moje telo, pokushala je da izvuche svu toplinu iz njega I zarobi ga u vechan led. Konfuzija. Zbunjeno sam lutala onim mislima koje sam mogla da uvatim, ali su one I dalje nastavljale da bezhe od mene kako ne bih doshla do zakljuchka koji sam trazhila… Bol. Sama pomisao na zhivot bez ljubavi me je bolela jer onda nishta ne bi bilo lepo, obojeno, duboko, vec trulo, monotono, povrshno, jadno… Bes. Bila je potrebna samo jedna varnica, pa jos jedna, pa josh jedna...   Sve je pochelo onog trenutka… Ne znam! Ne znam! Ne znam!Eh, nekada sam I ja bila zaljubljena. Nekada sam I ja volela, onako kako niko nikada nije... Pa su to presekli! Kao grom ono jadno nevino drvo koje je raslo, razviijalo se godinama. Tada je sve potonulo. Utihnulo. Mir. NE MIR! Koma! Slomili su mi srce. Sve je stalo. Trebalo je pocheti ispochetka. Zhelela sam da vishe ne znam ono shto znam, ne osecam ono shto osecam, vrishtala sam, ali me niko nije chuo, urlala, ali nishta…Borila sam se za stvari do kojih mi je stalo. I dalje se borim.Posao bez ljubavi chini te robom.Zdravlje nemash bez ljubavi.Sreca… Ma koja sreca bez ljubavi? Zhivot bez ljubavi nema smisla!   Sticajem okolnosti, dok sam tonula u ljubavni ponor, doshla sam na mesto koje zblizhava ljude. Upisala sam se na fakultet. Tamo sam upoznala njega. Prva pomisao onda kada sam ga videla kako u petom redu u amfiteatru klima glavom bila je: Zashto su mi svi reperi slomili srce I ostavili prichu nedorechenu? Kao da sam uvek htela josh neshto da kazhem, ali su oni uveliko bili iza mene I vishe me nisu chuli… Bila sam klinka, nisam mnogo toga znala o zhivotu, pa ni o ljubavi, ali oni kao da su nauchili da hodaju podignute glave I kao da ih nishta ne pogadja… Plashila sam se svakog sledeceg susreta sa njima. Da cu ostati nema, jer sam znala shta treba da kazhem ali rechi nikako nisu izlazile iz mog grla. I onda bih im, onako hladnokrvno, samo mahnula rukom, klimnula I nastavila kao da nikog znachajnog nisam ugledala, nikog ko mi je zhivot znachio, ko me je nauchio da volim. Da, nauchio da kako se voli, ali u isto vreme kako je kada te boli I kada ponekad zaplachesh nocu iako znash da je proshlo vec chetiri, pet, dugachkih godina... Onda sam teshko udahnula.Zhivot ne prestaje da kuca, kao ni moje srce, koje I dalje boli I voli, ali pod oblacima. Tragovi voljenih, preboljenih, palih andjela I djavola mogu da se ugledaju na mojim stopama, ali niko ih nikada nece dozhiveti onako duboko kao shto sam ja, kao shto sam ja, kao shto sam ja.Onda sam opet teshko udahnula.Upoznala sam se sa njim. Bila sam opchinjena predrasudom. Bojana digni gard. Ne zhelish bol, ne zhelish oblake, ne zhelish gromove. Budi zatvorena, ledena dvorska luda, nakrivi glavu na stranu kao da te zanima njegova pricha. Ali ne. Bojana nishta od toga nije uradila. Pazhljivo sam slushala rech po rech, pazhljivo sam ih belezhila u svoj imaginarni, bezlichni notes, pokushavajuci da  otkrijem koja se to tajna krije iza zavesa. Dostojanstveno sam ga ukopavala, ponizno sam bila iznenadjena sushtinom, koja je bila mnogo drugachija od one koju sam na neki nachin zhelela da chujem. Ochekivala sam munju, dobila sam sunce. Zabolele su me ochi od iznenadjenja, ali ne od sjaja. Ne zhelim sjajnu, plitku bitku, zhelim da se suochim sa stvarima, zhelim da izvrishtim do kraja! Da ostanem bez daha I da onako krvnichki pokusham da uhvatim josh! On je harizmatichan, dubok, slichan meni, shto me je uplashilo na trenutak ali sam se osecala sigurnijom. Lepo je kraj njega. Ne plashim se da ga chvrsto uhvatim za ruku i suochim se sa svojom konfuzijom, sa njim, zajedno.Prichali smo, teshko sam disala, u neizvesnosti, u strpljivim trenucima ochaja. Doshla sam do najnizhe tachke gledishta. Pochela sam ispochetka. Bilo je lepo, dok je trajalo. Onda me je zhivot chvrsto vezao I katapultirao nazad gde sam bila tek koji trenutak pre. Gushila sam se. Uvidela sam mane, povrshne, glupe, jadne, bespotrebne mane! Htela sam da ih ne vidim, sahranjivala sam ih pod svoju ledenu kozhu, ali su one uvek nekako uspevale da  isplivaju nazad. Necu da vrishtim!Uhvatila sam ga chvrsto za ruku. Pogledao me je, a zatim je stisao josh jache. U tom trenutku spao je sav led, oluja je prestala, oblaci su se razishli I sunce je pochelo da sija sve jache i toplije.A onda sam sa neverovatnom lakocom udahnula I izdahnula.
    1303 Objavio/la D Boyanna
  • Trenutak u kome se sve preokrenulo ostaje mi nepoznat.Jedino shto znam jeste da je moje srce prestalo da govori I zatvorilo se u mrachno zacharano zvono. Muk. Nisam znala kako da osecam, kako da govorim, shta da govorim, shta u stvari trazhim. Jedino shto sam znala jeste da dani prolaze, svakog sledeceg shvatim da je onaj predhodni vec proshao… Tuga. Misli su pochele da skrecu na onaj put koji vodi u nedogled. Tek pre par sekundi su bile pored mene, a sada su vec otishle predaleko, toliko daleko, da ne mogu da ih vratim. Neka chudna, draguljima obasjana hladnoca je pochela da prozhima moje telo, pokushala je da izvuche svu toplinu iz njega I zarobi ga u vechan led. Konfuzija. Zbunjeno sam lutala onim mislima koje sam mogla da uvatim, ali su one I dalje nastavljale da bezhe od mene kako ne bih doshla do zakljuchka koji sam trazhila… Bol. Sama pomisao na zhivot bez ljubavi me je bolela jer onda nishta ne bi bilo lepo, obojeno, duboko, vec trulo, monotono, povrshno, jadno… Bes. Bila je potrebna samo jedna varnica, pa jos jedna, pa josh jedna...   Sve je pochelo onog trenutka… Ne znam! Ne znam! Ne znam!Eh, nekada sam I ja bila zaljubljena. Nekada sam I ja volela, onako kako niko nikada nije... Pa su to presekli! Kao grom ono jadno nevino drvo koje je raslo, razviijalo se godinama. Tada je sve potonulo. Utihnulo. Mir. NE MIR! Koma! Slomili su mi srce. Sve je stalo. Trebalo je pocheti ispochetka. Zhelela sam da vishe ne znam ono shto znam, ne osecam ono shto osecam, vrishtala sam, ali me niko nije chuo, urlala, ali nishta…Borila sam se za stvari do kojih mi je stalo. I dalje se borim.Posao bez ljubavi chini te robom.Zdravlje nemash bez ljubavi.Sreca… Ma koja sreca bez ljubavi? Zhivot bez ljubavi nema smisla!   Sticajem okolnosti, dok sam tonula u ljubavni ponor, doshla sam na mesto koje zblizhava ljude. Upisala sam se na fakultet. Tamo sam upoznala njega. Prva pomisao onda kada sam ga videla kako u petom redu u amfiteatru klima glavom bila je: Zashto su mi svi reperi slomili srce I ostavili prichu nedorechenu? Kao da sam uvek htela josh neshto da kazhem, ali su oni uveliko bili iza mene I vishe me nisu chuli… Bila sam klinka, nisam mnogo toga znala o zhivotu, pa ni o ljubavi, ali oni kao da su nauchili da hodaju podignute glave I kao da ih nishta ne pogadja… Plashila sam se svakog sledeceg susreta sa njima. Da cu ostati nema, jer sam znala shta treba da kazhem ali rechi nikako nisu izlazile iz mog grla. I onda bih im, onako hladnokrvno, samo mahnula rukom, klimnula I nastavila kao da nikog znachajnog nisam ugledala, nikog ko mi je zhivot znachio, ko me je nauchio da volim. Da, nauchio da kako se voli, ali u isto vreme kako je kada te boli I kada ponekad zaplachesh nocu iako znash da je proshlo vec chetiri, pet, dugachkih godina... Onda sam teshko udahnula.Zhivot ne prestaje da kuca, kao ni moje srce, koje I dalje boli I voli, ali pod oblacima. Tragovi voljenih, preboljenih, palih andjela I djavola mogu da se ugledaju na mojim stopama, ali niko ih nikada nece dozhiveti onako duboko kao shto sam ja, kao shto sam ja, kao shto sam ja.Onda sam opet teshko udahnula.Upoznala sam se sa njim. Bila sam opchinjena predrasudom. Bojana digni gard. Ne zhelish bol, ne zhelish oblake, ne zhelish gromove. Budi zatvorena, ledena dvorska luda, nakrivi glavu na stranu kao da te zanima njegova pricha. Ali ne. Bojana nishta od toga nije uradila. Pazhljivo sam slushala rech po rech, pazhljivo sam ih belezhila u svoj imaginarni, bezlichni notes, pokushavajuci da  otkrijem koja se to tajna krije iza zavesa. Dostojanstveno sam ga ukopavala, ponizno sam bila iznenadjena sushtinom, koja je bila mnogo drugachija od one koju sam na neki nachin zhelela da chujem. Ochekivala sam munju, dobila sam sunce. Zabolele su me ochi od iznenadjenja, ali ne od sjaja. Ne zhelim sjajnu, plitku bitku, zhelim da se suochim sa stvarima, zhelim da izvrishtim do kraja! Da ostanem bez daha I da onako krvnichki pokusham da uhvatim josh! On je harizmatichan, dubok, slichan meni, shto me je uplashilo na trenutak ali sam se osecala sigurnijom. Lepo je kraj njega. Ne plashim se da ga chvrsto uhvatim za ruku i suochim se sa svojom konfuzijom, sa njim, zajedno.Prichali smo, teshko sam disala, u neizvesnosti, u strpljivim trenucima ochaja. Doshla sam do najnizhe tachke gledishta. Pochela sam ispochetka. Bilo je lepo, dok je trajalo. Onda me je zhivot chvrsto vezao I katapultirao nazad gde sam bila tek koji trenutak pre. Gushila sam se. Uvidela sam mane, povrshne, glupe, jadne, bespotrebne mane! Htela sam da ih ne vidim, sahranjivala sam ih pod svoju ledenu kozhu, ali su one uvek nekako uspevale da  isplivaju nazad. Necu da vrishtim!Uhvatila sam ga chvrsto za ruku. Pogledao me je, a zatim je stisao josh jache. U tom trenutku spao je sav led, oluja je prestala, oblaci su se razishli I sunce je pochelo da sija sve jache i toplije.A onda sam sa neverovatnom lakocom udahnula I izdahnula.
    Jul 20, 2013 1303
  • 18 Jan 2014
    Doneo mi jedan prijatelj ovo pismo, koje je njegov sin dobio od ucitelja veronauke u skoli, ovde u Londonu. Sa domacim zadatkom da ga dobro procita i napise svojue misljenje o tome. Bio sam, blago zapanjen sadrzajem. Za moj osetljiv zeludac (zbog koga godinama pijem ranitidin) to je bilo previse. Imajte u vidu da je taj moj prijatelj Srbin, izbeglica sa Kosova, kome su tamo sve oteli. Zar NJEGOVO dete treba to da uci? Nagovorih ga da ode do ucitelja. Posao sam sa njim, jer on ima malo problema sa engleskim. Upitah ucitelja odakle mu takvi podaci i da li je to u zvanicnom programu nastave. Iznenadio me i priznao da nije, vec je on malo googlao po internetu i dobio takve podatke. Onda sam, onako ljut, ja njemu odrzao malo predavanje o istorijatu tog sukoba, naglasisvi da su upravo taj moj prijatelj i njegov sin zrtve "Etnickog ciscenja" i pitao ga da li je moralno da njegovo dete uci takvoj baljezgariji o Kosovu. Pocrveneo Englez i poceo da se izvinjava. Nisam spustao loptu, vec sam mu u ruke gurnuo dva DVD-a ("Kosovo: Can you imagine" i "Weight of Chains" - oba od Borisa Malagurskog). Sa domacim zadatkom da ih pogleda, pa da onda on meni isprica svoje utiske. Na kraju mi je ostavio telefon, uz obecanje da ce obavezno pogledati oba. Uz ponovno izvinjenje. Ne znam hocu li uspeti, ali ako bar jednom Englezu promenim misljenje, to je vec nesto.
    1289 Objavio/la Milan Vićentijević
  • Doneo mi jedan prijatelj ovo pismo, koje je njegov sin dobio od ucitelja veronauke u skoli, ovde u Londonu. Sa domacim zadatkom da ga dobro procita i napise svojue misljenje o tome. Bio sam, blago zapanjen sadrzajem. Za moj osetljiv zeludac (zbog koga godinama pijem ranitidin) to je bilo previse. Imajte u vidu da je taj moj prijatelj Srbin, izbeglica sa Kosova, kome su tamo sve oteli. Zar NJEGOVO dete treba to da uci? Nagovorih ga da ode do ucitelja. Posao sam sa njim, jer on ima malo problema sa engleskim. Upitah ucitelja odakle mu takvi podaci i da li je to u zvanicnom programu nastave. Iznenadio me i priznao da nije, vec je on malo googlao po internetu i dobio takve podatke. Onda sam, onako ljut, ja njemu odrzao malo predavanje o istorijatu tog sukoba, naglasisvi da su upravo taj moj prijatelj i njegov sin zrtve "Etnickog ciscenja" i pitao ga da li je moralno da njegovo dete uci takvoj baljezgariji o Kosovu. Pocrveneo Englez i poceo da se izvinjava. Nisam spustao loptu, vec sam mu u ruke gurnuo dva DVD-a ("Kosovo: Can you imagine" i "Weight of Chains" - oba od Borisa Malagurskog). Sa domacim zadatkom da ih pogleda, pa da onda on meni isprica svoje utiske. Na kraju mi je ostavio telefon, uz obecanje da ce obavezno pogledati oba. Uz ponovno izvinjenje. Ne znam hocu li uspeti, ali ako bar jednom Englezu promenim misljenje, to je vec nesto.
    Jan 18, 2014 1289