Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 23 Apr 2014
    Jednom davno, u mom komšiluku, živeo je dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac, u pokušaju da se sa time izbori i da ga usmeri na pravi put, dao mu je kesu punu eksera. Rekao mu je, svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca po jedan ekser u ogradu. Prvoga dana dečak je zakucao 37 eksera . Tokom sledećih nekoliko meseci, naučio je da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu. Tako je došao dan kada nije pobesneo. Sa ponosom je rekao to svom ocu, a otac mu je odgovorio da, svakoga dana kada bude uspeo da iskontroliše svoje ponašanje, iz ograde isčupa jedan ekser. Dani su prolazili i jednoga dana dečko je bio u stanju da kaze svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde, i rekao: "Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.Ograda vise nikad nece biti ista. Kada u besu kazeš ili uradiš nešto, to ostavlja ožiljak, baš kao što su ove rupe u ogradi. Možes čoveka ubosti nožem i izvuci noz, a posle toga nije važno koliko puta kažes da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista vrlo retki dragulji, oni čine da se smešiš, ohrabruju te da uspeš u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podele tvoj bol, imaju lepe reči za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.” Nemojte čekati svetsku nedelju ili dan prijateljstva. Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih. Svi vi koji sada ovo čitate… VI STE MOJI PRIJATELJI I JA SAM NA TO PONOSAN. Molim vas, oprostite mi ako sam ikada napravio rupu na vašoj ogradi.  
    3410 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Jednom davno, u mom komšiluku, živeo je dečak koji je imao lošu narav. Njegov otac, u pokušaju da se sa time izbori i da ga usmeri na pravi put, dao mu je kesu punu eksera. Rekao mu je, svaki put kad pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca po jedan ekser u ogradu. Prvoga dana dečak je zakucao 37 eksera . Tokom sledećih nekoliko meseci, naučio je da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav, nego zakucavati eksere u ogradu. Tako je došao dan kada nije pobesneo. Sa ponosom je rekao to svom ocu, a otac mu je odgovorio da, svakoga dana kada bude uspeo da iskontroliše svoje ponašanje, iz ograde isčupa jedan ekser. Dani su prolazili i jednoga dana dečko je bio u stanju da kaze svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde, i rekao: "Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi.Ograda vise nikad nece biti ista. Kada u besu kazeš ili uradiš nešto, to ostavlja ožiljak, baš kao što su ove rupe u ogradi. Možes čoveka ubosti nožem i izvuci noz, a posle toga nije važno koliko puta kažes da ti je žao, rane ostaju. Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička. Prijatelji su zaista vrlo retki dragulji, oni čine da se smešiš, ohrabruju te da uspeš u nečemu, oni su spremni da te saslušaju, da podele tvoj bol, imaju lepe reči za tebe i uvek im je srce otvoreno za tebe.” Nemojte čekati svetsku nedelju ili dan prijateljstva. Pokažite svojim prijateljima koliko Vam je stalo do njih. Svi vi koji sada ovo čitate… VI STE MOJI PRIJATELJI I JA SAM NA TO PONOSAN. Molim vas, oprostite mi ako sam ikada napravio rupu na vašoj ogradi.  
    Apr 23, 2014 3410
  • 10 Jul 2013
    Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”
    2915 Objavio/la Lara C®ft
  • Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”
    Jul 10, 2013 2915
  • 11 Jul 2013
    Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
    3481 Objavio/la Lara C®ft
  • Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
    Jul 11, 2013 3481
  • 29 Sep 2020
    Od mog do tvog srca zavaruju argonom bacaju varnice gde ne bi smeli Od mog do tvog srca putuju  zaspalo sunce radoznale ptice senke strahovi od samoće od moje do tvoje krvi umiru reči onih koje smo poznavali njihova lica blede padaju ispod površine graničnog sloja vode i vazduha u baruštini  uspomena gde ostaju zaboravljeni Šta se to dešava? Od moje do tvoje kože davi se strast luduje vetar mladost smirenost čudna presudna smenjuju se slike prezrelih borovnica izgrebanog kamena prevoji butina kože koja vrišti imena ostavljenih i  pronađenih zaludnih blesavih Od mog do tvog srca smenjuju se pitanja o istini dubini ludila i laži o tome da li je Pitagora konačno našao svoje x da li je Bernuli izašao iz konstante i zašto q ide uvek posle p o tome da li je Lazar konačno  pronašao svoju Kristinu u oglasu iz novina od srca do srca od krvi do krvi od sna do sna priđi bliže od svega bez davljenja posedovanja svojatanja priđi bliže  i kreni samnom k r e n i    o d m a h da slomimo svet . . . Hoćeš?
    1632 Objavio/la D Boyanna
  • Od mog do tvog srca zavaruju argonom bacaju varnice gde ne bi smeli Od mog do tvog srca putuju  zaspalo sunce radoznale ptice senke strahovi od samoće od moje do tvoje krvi umiru reči onih koje smo poznavali njihova lica blede padaju ispod površine graničnog sloja vode i vazduha u baruštini  uspomena gde ostaju zaboravljeni Šta se to dešava? Od moje do tvoje kože davi se strast luduje vetar mladost smirenost čudna presudna smenjuju se slike prezrelih borovnica izgrebanog kamena prevoji butina kože koja vrišti imena ostavljenih i  pronađenih zaludnih blesavih Od mog do tvog srca smenjuju se pitanja o istini dubini ludila i laži o tome da li je Pitagora konačno našao svoje x da li je Bernuli izašao iz konstante i zašto q ide uvek posle p o tome da li je Lazar konačno  pronašao svoju Kristinu u oglasu iz novina od srca do srca od krvi do krvi od sna do sna priđi bliže od svega bez davljenja posedovanja svojatanja priđi bliže  i kreni samnom k r e n i    o d m a h da slomimo svet . . . Hoćeš?
    Sep 29, 2020 1632
  • 29 Sep 2020
    Zatreslo se okeansko dno pomislih u trenu kada si govorio  onu muziku  one večeri da, baš tu muziku za moje uši izabereš od svih ploča u svome asortimanu i tada se Ivica tektonske ploče povukla za petnaest metara ispod evroazijske ploče bar sam tako nekad negde pročitala i  želela da ti kažem iako tada nisam imala reči za to osim neke pomešane emocije  koju sam osetila pa sam ćutala Pitala sam se  da li si nešto pročitao negde  u dubini moje duše pa sada to sve govoriš ali pade  i ostade tu zarobljeno u vremenu dok kiša nije pala i sprala  sve prljavo dok vetar  nije dunuo i razduvao  sve nečisto Pitaš se čemu to osmehujući se podsmevajući se pošto te podsećam na štreberku ali čudnu štreberku jer jesam vrlo čudna pa me veoma često gledaš  u čudu jer nisi shvatio da si najlepša katastrofa prirode koju sam ikada bila spremna da me razori i inspiriše i da po tebi kasnije želim sve da merim i da od obične munje šapat tvog imena napravim Samo neka bude oluje i sunca Zato zagrli me  I hajde da ćutimo zajedno I pustimo tišinu da priča Otkucaje srca poslušaj Sve će ti reći Svega je u ovom životu bilo Ruke tvoje  neka budu  poslednje utočište  moje.
    1709 Objavio/la D Boyanna
  • Zatreslo se okeansko dno pomislih u trenu kada si govorio  onu muziku  one večeri da, baš tu muziku za moje uši izabereš od svih ploča u svome asortimanu i tada se Ivica tektonske ploče povukla za petnaest metara ispod evroazijske ploče bar sam tako nekad negde pročitala i  želela da ti kažem iako tada nisam imala reči za to osim neke pomešane emocije  koju sam osetila pa sam ćutala Pitala sam se  da li si nešto pročitao negde  u dubini moje duše pa sada to sve govoriš ali pade  i ostade tu zarobljeno u vremenu dok kiša nije pala i sprala  sve prljavo dok vetar  nije dunuo i razduvao  sve nečisto Pitaš se čemu to osmehujući se podsmevajući se pošto te podsećam na štreberku ali čudnu štreberku jer jesam vrlo čudna pa me veoma često gledaš  u čudu jer nisi shvatio da si najlepša katastrofa prirode koju sam ikada bila spremna da me razori i inspiriše i da po tebi kasnije želim sve da merim i da od obične munje šapat tvog imena napravim Samo neka bude oluje i sunca Zato zagrli me  I hajde da ćutimo zajedno I pustimo tišinu da priča Otkucaje srca poslušaj Sve će ti reći Svega je u ovom životu bilo Ruke tvoje  neka budu  poslednje utočište  moje.
    Sep 29, 2020 1709
  • 11 Jul 2013
      Više od godinu dana je rada iza nas, a u budućnosti ćemo ih zajedno brojiti još duži niz godina. Na nama je da budemo još bolji, a Vama želimo da prijatno provedete trenutke uz naš radio.   Radio Volimo ♥ Net - Live stream -
    1631 Objavio/la Radio Volimo ♥ Net
  •   Više od godinu dana je rada iza nas, a u budućnosti ćemo ih zajedno brojiti još duži niz godina. Na nama je da budemo još bolji, a Vama želimo da prijatno provedete trenutke uz naš radio.   Radio Volimo ♥ Net - Live stream -
    Jul 11, 2013 1631
  • 29 Sep 2020
    ‘’Hoćeš da se pronađemo u sledećem životu, pitam  jer znam unapred da ćemo u ovome jedno drugom  ostati dužni. Hoćeš da zaboravimo da sam jednom sišla sa oblaka i tresnula o pod pa da se još jednom usudim. Dopire miris prolećnog cveća kroz prozor koji pred oluju uvek otvaram da ga osetim u žilama. Hoćeš da se pronađemo u sledećem životu, pa da plešemo pod mesečinom i da tvoje ruke drže moje ruke da tvoje usne rube moje  usne u inat suncu koje se promalja... ‘’
    3276 Objavio/la D Boyanna
  • ‘’Hoćeš da se pronađemo u sledećem životu, pitam  jer znam unapred da ćemo u ovome jedno drugom  ostati dužni. Hoćeš da zaboravimo da sam jednom sišla sa oblaka i tresnula o pod pa da se još jednom usudim. Dopire miris prolećnog cveća kroz prozor koji pred oluju uvek otvaram da ga osetim u žilama. Hoćeš da se pronađemo u sledećem životu, pa da plešemo pod mesečinom i da tvoje ruke drže moje ruke da tvoje usne rube moje  usne u inat suncu koje se promalja... ‘’
    Sep 29, 2020 3276
  • 29 Sep 2020
    Prilagoditi se svetu znači  naterati se na bol a ja nisam takva žena ne želim da se pomirim da pristanem na obično Želim neuroze Ekstaze Krahove Otkrića Magiju Jer Kada idem protiv sebe Nanosim patnju svojoj duši Što se kasnije ocrta na koži I  Ne može se ukloniti Već podseća na tipove ožiljaka  Što svedoče Da smo pobedili  Ono što nas je povređivalo Ne interesuje me ni muškarac Koji nije dovoljno hrabar Da se nosi samnom Jer moja ženstvenost  Mora da bude Mračna Opsesivna Luda Neutoljiva I Moj muškarac  Mora da ide izvan toga Da to dostiže Da shvati Da se sjedini  Jer žena se plaši  Da je slaba Kada se muškarcu podaje A ja svome govorim Da može da me ima Jer želim da me natera na osećaj, Besmisao  Neartikulisanost  Da reka radosti protiče niz moje telo Dok mi se trzaju mišići I  Da me ostavi smirenu Kao posle ogromne oluje Koja je sve razorila A preživeli ste je Sve je to problem  Osećam mogućnost u sebi Dok svet stoji  I  Želi da budem  Limitirana Zavezana Sputana Verzija sebe S tim ne mogu da se rukujem i pečatim Ne želim da bduem  Lako definisana Lako objašnjiva Želim da budem reč  Za koju neće moći da se nađe sinonim A takav život Želim i da vodim  Uvrnut Neshvatljiv Neizmeran A više od svega Ne želim da imam krila A da mi neko govori Kako ne treba da letim Ne želim da se dovedem u rizik Da ću ikada  Poslušati Jer život Retko  I  Ljubomorno  Daje trenutke Čistog prosvetljenja A ja pazim Da te momente  Ne uplašim Ili  Pokvarim Prilagoditi se svetu Neću i ne želim Jer me zvezde vuku za kosu Ne dozvoljavajući da se smirim.  
    2797 Objavio/la D Boyanna
  • Prilagoditi se svetu znači  naterati se na bol a ja nisam takva žena ne želim da se pomirim da pristanem na obično Želim neuroze Ekstaze Krahove Otkrića Magiju Jer Kada idem protiv sebe Nanosim patnju svojoj duši Što se kasnije ocrta na koži I  Ne može se ukloniti Već podseća na tipove ožiljaka  Što svedoče Da smo pobedili  Ono što nas je povređivalo Ne interesuje me ni muškarac Koji nije dovoljno hrabar Da se nosi samnom Jer moja ženstvenost  Mora da bude Mračna Opsesivna Luda Neutoljiva I Moj muškarac  Mora da ide izvan toga Da to dostiže Da shvati Da se sjedini  Jer žena se plaši  Da je slaba Kada se muškarcu podaje A ja svome govorim Da može da me ima Jer želim da me natera na osećaj, Besmisao  Neartikulisanost  Da reka radosti protiče niz moje telo Dok mi se trzaju mišići I  Da me ostavi smirenu Kao posle ogromne oluje Koja je sve razorila A preživeli ste je Sve je to problem  Osećam mogućnost u sebi Dok svet stoji  I  Želi da budem  Limitirana Zavezana Sputana Verzija sebe S tim ne mogu da se rukujem i pečatim Ne želim da bduem  Lako definisana Lako objašnjiva Želim da budem reč  Za koju neće moći da se nađe sinonim A takav život Želim i da vodim  Uvrnut Neshvatljiv Neizmeran A više od svega Ne želim da imam krila A da mi neko govori Kako ne treba da letim Ne želim da se dovedem u rizik Da ću ikada  Poslušati Jer život Retko  I  Ljubomorno  Daje trenutke Čistog prosvetljenja A ja pazim Da te momente  Ne uplašim Ili  Pokvarim Prilagoditi se svetu Neću i ne želim Jer me zvezde vuku za kosu Ne dozvoljavajući da se smirim.  
    Sep 29, 2020 2797
  • 22 May 2014
    Dear friends,  Yesterday my team sent you an email about catastrophic floods in Serbia, Bosnia and Croatia. The consequences of floods are such that it will take decades to overcome them. This has never happened in these countries before.  Tens of thousands of people were left homeless in a few minutes, and too many children suffer from this. There are a large number of images and video clips of their suffering all over the Internet.  We are very grateful for what you've paid attention and put the information on Google crisis response We are small countries with people with brave hearts, and Google is the largest institutions with which we can share our idea in the hope that together we will find a way to implement it.  We need your help to launch a global World Wide campaign CLICK FOR COIN which would try to find funds for the restoration of our countries. Please note that this would be the first time that the peoples of the former Yugoslavia together fighting for a noble cause, after terrible wars that have in recent decades hit the whole region.  We need your support to find any position, any link, and any webpage, any… who will pay for clicks, and transfer all funds to humanitarian accounts dedicated for this case.   There would be a clearly that all campaign is supported by Google and I am sure that any out compatriot all around the world would click for coin… and not only people from former Yugoslavia (we have support from a lot of other countries) In future, this can be a model for similar campaigns all over the world, with the hope that there would be no human suffering. I hope this dream can become real. Sincerely, WWW.VOLIMO.NET Social Network
    40884 Objavio/la dule
  • By dule
    Dear friends,  Yesterday my team sent you an email about catastrophic floods in Serbia, Bosnia and Croatia. The consequences of floods are such that it will take decades to overcome them. This has never happened in these countries before.  Tens of thousands of people were left homeless in a few minutes, and too many children suffer from this. There are a large number of images and video clips of their suffering all over the Internet.  We are very grateful for what you've paid attention and put the information on Google crisis response We are small countries with people with brave hearts, and Google is the largest institutions with which we can share our idea in the hope that together we will find a way to implement it.  We need your help to launch a global World Wide campaign CLICK FOR COIN which would try to find funds for the restoration of our countries. Please note that this would be the first time that the peoples of the former Yugoslavia together fighting for a noble cause, after terrible wars that have in recent decades hit the whole region.  We need your support to find any position, any link, and any webpage, any… who will pay for clicks, and transfer all funds to humanitarian accounts dedicated for this case.   There would be a clearly that all campaign is supported by Google and I am sure that any out compatriot all around the world would click for coin… and not only people from former Yugoslavia (we have support from a lot of other countries) In future, this can be a model for similar campaigns all over the world, with the hope that there would be no human suffering. I hope this dream can become real. Sincerely, WWW.VOLIMO.NET Social Network
    May 22, 2014 40884
  • 11 Jul 2013
    Ja pišem samo u ono u šta verujem i što sledim u sopstvenom životu. Problem je u tome što se svaka veza smatra ljubavlju. Sasvim je legitimno imati vezu u kojoj ti je lepo a da ona nije ljubav. Takođe je u redu imati vezu u kojoj ti nije baš sve potaman, ali iz nekog razloga ostaješ u njoj. Suština je da si otvoren za život i ljubav da bi mogla da ti se desi ljubav, koja se dešava jednom ili dva puta u životu. Suština je da će i ta ljubav imati faze, proći kroz promene, možda biti prekidana. Većina ljudi o ljubavi fantazira. Čim nisu na sedmom nebu postavljaju pitanja. Većina ljudi očekuje da osoba koju volimo misli i oseća isto što i mi sami u svakom trenutkui iz toga proizlazi najviše nesporazuma.Stavite osmeh na lice i krenite u neke nove visine samo vama znane.Prepustite se  i uživajte u ovom proleću ....    
    1692 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ja pišem samo u ono u šta verujem i što sledim u sopstvenom životu. Problem je u tome što se svaka veza smatra ljubavlju. Sasvim je legitimno imati vezu u kojoj ti je lepo a da ona nije ljubav. Takođe je u redu imati vezu u kojoj ti nije baš sve potaman, ali iz nekog razloga ostaješ u njoj. Suština je da si otvoren za život i ljubav da bi mogla da ti se desi ljubav, koja se dešava jednom ili dva puta u životu. Suština je da će i ta ljubav imati faze, proći kroz promene, možda biti prekidana. Većina ljudi o ljubavi fantazira. Čim nisu na sedmom nebu postavljaju pitanja. Većina ljudi očekuje da osoba koju volimo misli i oseća isto što i mi sami u svakom trenutkui iz toga proizlazi najviše nesporazuma.Stavite osmeh na lice i krenite u neke nove visine samo vama znane.Prepustite se  i uživajte u ovom proleću ....    
    Jul 11, 2013 1692