Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 03 Nov 2016
    1 Novembar 2016,jednom samo i nikada vise.A nebo je veceras puno zvezda,nesto predivno za videti.Volim zvezde,one su Ono sto me raduje,cini mi se da bi mogla satima gledati tu pescanu plazu.Neko me u pita, jeli hladno napolju .Nije,jer ja sam previse zauzeta divljenjem i gledanjem u nebo,jer tada ne osecam hladnocu,po noci zvezde po danu avioni.Na nebu je uvek neko desavanje,samo treba posebno i pazljivo posmatrati,cak I oni najveci oblaci i najvece oluje ne mogu sakriti tu lepotu i magiju sto nebo ima.Nebo je nocas tako blizu. Na dohvat ruke.Posmatrajuci nebo puno zvezda covek lako moze da se izgubi,jer sta ima lepse od tog sjaja,cini mi se kao da svaka ona zvezda sto svetluca,e bas ta ona sto se izdvaja od ostalih i sjaji najjace,te vodi nekuda ili nekome,da Li ste I kada pomislili da svaka ta zvezda ustvari predstavlja nekoga koga smo izgubili nekoga ko nas je napustio skoro ili nekada davno..Ili su to samo na nebu putnici kroz vreme.
    2665 Objavio/la Voljena
  • By Voljena
    1 Novembar 2016,jednom samo i nikada vise.A nebo je veceras puno zvezda,nesto predivno za videti.Volim zvezde,one su Ono sto me raduje,cini mi se da bi mogla satima gledati tu pescanu plazu.Neko me u pita, jeli hladno napolju .Nije,jer ja sam previse zauzeta divljenjem i gledanjem u nebo,jer tada ne osecam hladnocu,po noci zvezde po danu avioni.Na nebu je uvek neko desavanje,samo treba posebno i pazljivo posmatrati,cak I oni najveci oblaci i najvece oluje ne mogu sakriti tu lepotu i magiju sto nebo ima.Nebo je nocas tako blizu. Na dohvat ruke.Posmatrajuci nebo puno zvezda covek lako moze da se izgubi,jer sta ima lepse od tog sjaja,cini mi se kao da svaka ona zvezda sto svetluca,e bas ta ona sto se izdvaja od ostalih i sjaji najjace,te vodi nekuda ili nekome,da Li ste I kada pomislili da svaka ta zvezda ustvari predstavlja nekoga koga smo izgubili nekoga ko nas je napustio skoro ili nekada davno..Ili su to samo na nebu putnici kroz vreme.
    Nov 03, 2016 2665
  • 21 Jan 2017
    ''Dobar dan profesore!'' -         ''E zdravo. Sedi tu sačekaj samo malo.'' Posle pet minuta buljenja u ekran kaže: ''E gde smo...šta smo...a da, ti si došla da popraviš osmicu kod mene iz elektrotehnike, jel tako?'' ''Tako je! Jedva čekam, mnogo sam učila.'' -         ''E pa znaš kako, mislim da ipak ne može više od osam, znaš...nije dobro ovo...'' (otvara moju ispitnu svesku i pokazuje prstom na zadatak) ''...ovo nije metod koji sam ja vama pokazivao.'' ''Kako nije? Ja sam ovaj zadatak učila iz sveske, nisam imala drugi način nego Vaš, sa predavanja.'' -        ''Ne, ne ovo nije način na koji sam ja predavao.'' Vadim svesku koju sam ponela za svaki slučaj, tražim taj zadatak, otvaram, stavljam je na njegov sto. -        ''Ne, ovo nije ono što sam ja radio, ne znam šta, ali ovo si ti nešto pogrešno radila sama.'' Zbunjeno gledam u njega, gledam u kolegu koji sedi u tom kabinetu, takođe čekajući svoj deo usmenog ispita. Kolega kome sam ja objašnjavala tu istu elektrotehniku par sati pred ispit. Kolega gleda u mene i mršti se u fazonu, nemam pojma o čemu pričate. ''Ali ne razumem profesore...već 3 puta izlazim na ispit, pokušavajući da popravim 8 na 10 i Vi ne želite ni da me pitate... Evo pitajte me nešto, bilo šta... Sećate se kad ste me prošli put pitali šta je magnetni fluks i sve o njemu... E pa ovog puta sam čitala o ogledima sa usamljenom metalnom konturom koja provodi struju i oko sebe pravi magnetni fluks, kako bih mogla više da odgovorim na to pitanje, zbog čega je to magnetno polje homogeno i gde su te linije koje nemaju ni početak ni kraj i zbog čega...'' -        ''Znam ja da si ti uporna, i veruj mi upornost se ceni, ali ja tebi neću dati 10.'' Kolega uskače: ''Profesore zašto maltretirate koleginicu?'' -        ''Vi se ne mešajte!'' Opa, pa on zna da persira. ''Ali ne razumem profesore... Jel Vi imate neki problem samnom, jel sam ja Vas nekako uspela da uvredim nečime?'' -        ''Znaš, ja tebe ne razumem, tako si lepa, plava, mlada devojka, koja umesto da se uda i pravi decu, ti učiš ovaj fakultet koji nije za tebe. Znaš, ti ne pripadaš ovde...'' Meni kreću suze na oči... Ne verujem šta slušam! Kolega me gleda, u fazonu 'nemoj, nije vredno'... -        ''Ne može 10.'' Počinjem da grcam od besa i suza i sve vreme pokušavam da se suzdržim, jer želim da ispadnem hrabra, da ne padnem toliko nisko da plačem u kabinetu profesora šoviniste, ali ne uspevam. Uzimam index, panično pakujem stvari, razmišljam o kolegi koji se zauzeo za mene i koga je sada profa verovatno uzeo za zub i neće ga pustiti da prođe, a šteta, baš sam mu lepo sve objasnila... Uspevam nekako da izgovorim ''Onda 8. Doviđenja!'' i napuštam njegov kabinet jednom za svagda. Krijem lice rukama od ostalih ljudi sa fakulteta, dok trčećim korakom odlazim do wc-a. Ulazim, zaključavam se i pucam! Posle 20 minuta uspevam da se utešim rečenicom da je do njega, a ne do mene i izlazim u hodnik. Ispred fakulteta srećem kolegu koji je polagao samnom, kome sam ja objašnjavala, koji puši cigaru i smeška se. Prilazim...Pitam ga kako je prošao, šta je dobio... Kaže: ''8, nije me ni pitao.'' STOP   Recimo da smo zamrzli poslednju scenu u kojoj moj kolega meni izgovara sudbodonosnu rečenicu odozgo. Sad zamislite kako se sve ovo premotava unazad sve do trenutka kada meni profesor kaže: ''Ne može 10.'' PLAY ''Ne može 10.'' Evo šta je trebalo da kažem: -        ''Kako to mislite ne može 10??? Jel to zato što sam lepa, plava, devojka, koja je odlučila da ne bude nečija žena ili nečija majka sa 20 godina, već da upiše težak fakultet i izbori se za svoja prava kao lepša manjina i izgradi sebi budućnost kakvu sama želim, a ne kakvu moj muž želi za mene??? Jel to zato što sam Vam već dokazala koliko mogu da budem uporna prijavljujući ispit i ispočetka učeći sve kako bih dobila više – što i zaslužujem? Da li zato birate da mi ne persirate? Da li mi se svaki put iza leđa smejete kada odem iz Vašeg kabineta misleći kako sam naivna i lakoverna što se džabe trudim? Da li uživate u tome? Da li Vam je sujeta toliko pojela zdrav razum?? Umesto da budete profesor o kome ću sutra sa zadovoljstvom pričati svojoj deci, kako me je motivisao da učim, Vi ste izabrali da budete najveći seronja koga se verovatno neću sećati za koju godinu? Umesto da nas motivišete, Vi birate da nas gazite jer Vam to ego govori da treba da radite. E pa neka Vam je na savesti moja osmica velika kao desetka. Ja sam barem položila. Žao mi je, ali Vi profesore, ste pali!''  
    1618 Objavio/la D Boyanna
  • ''Dobar dan profesore!'' -         ''E zdravo. Sedi tu sačekaj samo malo.'' Posle pet minuta buljenja u ekran kaže: ''E gde smo...šta smo...a da, ti si došla da popraviš osmicu kod mene iz elektrotehnike, jel tako?'' ''Tako je! Jedva čekam, mnogo sam učila.'' -         ''E pa znaš kako, mislim da ipak ne može više od osam, znaš...nije dobro ovo...'' (otvara moju ispitnu svesku i pokazuje prstom na zadatak) ''...ovo nije metod koji sam ja vama pokazivao.'' ''Kako nije? Ja sam ovaj zadatak učila iz sveske, nisam imala drugi način nego Vaš, sa predavanja.'' -        ''Ne, ne ovo nije način na koji sam ja predavao.'' Vadim svesku koju sam ponela za svaki slučaj, tražim taj zadatak, otvaram, stavljam je na njegov sto. -        ''Ne, ovo nije ono što sam ja radio, ne znam šta, ali ovo si ti nešto pogrešno radila sama.'' Zbunjeno gledam u njega, gledam u kolegu koji sedi u tom kabinetu, takođe čekajući svoj deo usmenog ispita. Kolega kome sam ja objašnjavala tu istu elektrotehniku par sati pred ispit. Kolega gleda u mene i mršti se u fazonu, nemam pojma o čemu pričate. ''Ali ne razumem profesore...već 3 puta izlazim na ispit, pokušavajući da popravim 8 na 10 i Vi ne želite ni da me pitate... Evo pitajte me nešto, bilo šta... Sećate se kad ste me prošli put pitali šta je magnetni fluks i sve o njemu... E pa ovog puta sam čitala o ogledima sa usamljenom metalnom konturom koja provodi struju i oko sebe pravi magnetni fluks, kako bih mogla više da odgovorim na to pitanje, zbog čega je to magnetno polje homogeno i gde su te linije koje nemaju ni početak ni kraj i zbog čega...'' -        ''Znam ja da si ti uporna, i veruj mi upornost se ceni, ali ja tebi neću dati 10.'' Kolega uskače: ''Profesore zašto maltretirate koleginicu?'' -        ''Vi se ne mešajte!'' Opa, pa on zna da persira. ''Ali ne razumem profesore... Jel Vi imate neki problem samnom, jel sam ja Vas nekako uspela da uvredim nečime?'' -        ''Znaš, ja tebe ne razumem, tako si lepa, plava, mlada devojka, koja umesto da se uda i pravi decu, ti učiš ovaj fakultet koji nije za tebe. Znaš, ti ne pripadaš ovde...'' Meni kreću suze na oči... Ne verujem šta slušam! Kolega me gleda, u fazonu 'nemoj, nije vredno'... -        ''Ne može 10.'' Počinjem da grcam od besa i suza i sve vreme pokušavam da se suzdržim, jer želim da ispadnem hrabra, da ne padnem toliko nisko da plačem u kabinetu profesora šoviniste, ali ne uspevam. Uzimam index, panično pakujem stvari, razmišljam o kolegi koji se zauzeo za mene i koga je sada profa verovatno uzeo za zub i neće ga pustiti da prođe, a šteta, baš sam mu lepo sve objasnila... Uspevam nekako da izgovorim ''Onda 8. Doviđenja!'' i napuštam njegov kabinet jednom za svagda. Krijem lice rukama od ostalih ljudi sa fakulteta, dok trčećim korakom odlazim do wc-a. Ulazim, zaključavam se i pucam! Posle 20 minuta uspevam da se utešim rečenicom da je do njega, a ne do mene i izlazim u hodnik. Ispred fakulteta srećem kolegu koji je polagao samnom, kome sam ja objašnjavala, koji puši cigaru i smeška se. Prilazim...Pitam ga kako je prošao, šta je dobio... Kaže: ''8, nije me ni pitao.'' STOP   Recimo da smo zamrzli poslednju scenu u kojoj moj kolega meni izgovara sudbodonosnu rečenicu odozgo. Sad zamislite kako se sve ovo premotava unazad sve do trenutka kada meni profesor kaže: ''Ne može 10.'' PLAY ''Ne može 10.'' Evo šta je trebalo da kažem: -        ''Kako to mislite ne može 10??? Jel to zato što sam lepa, plava, devojka, koja je odlučila da ne bude nečija žena ili nečija majka sa 20 godina, već da upiše težak fakultet i izbori se za svoja prava kao lepša manjina i izgradi sebi budućnost kakvu sama želim, a ne kakvu moj muž želi za mene??? Jel to zato što sam Vam već dokazala koliko mogu da budem uporna prijavljujući ispit i ispočetka učeći sve kako bih dobila više – što i zaslužujem? Da li zato birate da mi ne persirate? Da li mi se svaki put iza leđa smejete kada odem iz Vašeg kabineta misleći kako sam naivna i lakoverna što se džabe trudim? Da li uživate u tome? Da li Vam je sujeta toliko pojela zdrav razum?? Umesto da budete profesor o kome ću sutra sa zadovoljstvom pričati svojoj deci, kako me je motivisao da učim, Vi ste izabrali da budete najveći seronja koga se verovatno neću sećati za koju godinu? Umesto da nas motivišete, Vi birate da nas gazite jer Vam to ego govori da treba da radite. E pa neka Vam je na savesti moja osmica velika kao desetka. Ja sam barem položila. Žao mi je, ali Vi profesore, ste pali!''  
    Jan 21, 2017 1618
  • 13 Sep 2013
    Kutija Spasa Dakle,ja sam je tako prekrstila, a znam da će se svi koji su prezaposleni složiti samnom kad je ovde otvore i vide o čemu se radi. Jedna malda žena je pobedivši na takmičenju  Masterchef New Zealand ,odlučila da sa još nekoliko entuzijasta kad je reč o hrani (uključujući  i svoga supruga),započne ovu kompaniju. Ideja je da svake nedelje oni koji su pretplaćeni dobiju ovu Kutiju spasa koja sadrži  SVE sastojke za 5 večera za 4 -5 osoba ) ili manje ako vam je porodica manja ili živite sami. Sve to uz detaljan recept  koji je lako i brzo spremiti Kada ste se predplatili, svake nededlje vam na adresu isporuče ovu Kutiju Spasa. Proizvodi koje dobijate su najsvežiji i visokog kvaliteta. Ne znam gde živite ali sigurna sam da svuda ima ljudi koji su zainteresovani za olakšanje u kuhinji posle napornog dana. Ulaganja su minimalna jer klijenti predpaltom osiguravaju vaš fond za nabavku.Morate se naravno pridržavati poslovne etike i zaista isporučiti ono što ste obećali. Ako govorite engleski dodajem i link o ovoj kompaniji a Novom Zelandu..i naravno onima koji ne govore a želelei bi više da znaju stojim na raspolaganju za detaljnije informacije . Oni koji žive u Beogradu npr: U vašem gradu ima preko 70 stranih Ambasada... Pa onda Ministarstva, pa strana i domaća preduzeća,ma lista potencijalnih zainteresovanih je bezgranična.   Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju. http://www.myfoodbag.co.nz/how-it-works      
    4373 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Kutija Spasa Dakle,ja sam je tako prekrstila, a znam da će se svi koji su prezaposleni složiti samnom kad je ovde otvore i vide o čemu se radi. Jedna malda žena je pobedivši na takmičenju  Masterchef New Zealand ,odlučila da sa još nekoliko entuzijasta kad je reč o hrani (uključujući  i svoga supruga),započne ovu kompaniju. Ideja je da svake nedelje oni koji su pretplaćeni dobiju ovu Kutiju spasa koja sadrži  SVE sastojke za 5 večera za 4 -5 osoba ) ili manje ako vam je porodica manja ili živite sami. Sve to uz detaljan recept  koji je lako i brzo spremiti Kada ste se predplatili, svake nededlje vam na adresu isporuče ovu Kutiju Spasa. Proizvodi koje dobijate su najsvežiji i visokog kvaliteta. Ne znam gde živite ali sigurna sam da svuda ima ljudi koji su zainteresovani za olakšanje u kuhinji posle napornog dana. Ulaganja su minimalna jer klijenti predpaltom osiguravaju vaš fond za nabavku.Morate se naravno pridržavati poslovne etike i zaista isporučiti ono što ste obećali. Ako govorite engleski dodajem i link o ovoj kompaniji a Novom Zelandu..i naravno onima koji ne govore a želelei bi više da znaju stojim na raspolaganju za detaljnije informacije . Oni koji žive u Beogradu npr: U vašem gradu ima preko 70 stranih Ambasada... Pa onda Ministarstva, pa strana i domaća preduzeća,ma lista potencijalnih zainteresovanih je bezgranična.   Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju. http://www.myfoodbag.co.nz/how-it-works      
    Sep 13, 2013 4373
  • 21 Sep 2013
    Žene mog života.. Znam naslov može da vas navede da mislite na na svašta, naročito u doba ove (sad već zabranjene Parade Ponosa).Osim toga nije baš ni tačan, jer su ova ženska bića još uvek klinke ali nekako mi je pao na pamet i nisam mogla da se setim boljeg.Ovo su zaista najvažnije osobe u mom životu..moja bratanica Megi i naravno moja Princeza Cali.Priču o Megi i njenom odrastanju sam več nekoliko puta na blogu pričala.Nju smo nazvali  Beba Čudo zbog načina kako je kod svoje majke Hrabrost rasla ,iako su joj šanse bile jedan u nekoliko miliona da će preživeti. Megi je danas 2 i po godine  stara i ima tako andjeosko blago lice i vesele je prirode.Vrlo je nežne gradje što je ne sprečava da se igra i guguće celog dana.Provesti vreme sa njom je moja najomiljenija zabava.Kad je pogledate znaćete i sami zašto. Uh,Gledajući ovo uhvati me bebostanje:)I naravno kad sam otvorila album ništa bez moje prve (i za sad jedine)  najveće ljubavi života, Moje princeze.Sećam se još tačno dana , ma minuta kad se rodila..i još više naše prve zajedničke noći ,kad sam je cele noći držala na grudima i gledala ,gledala..Evo sad je i raspričana i pametna i razigrana i mudra i joguna i ponekad rasplakana ali i sad i onda i zauvek Žena mog života-Ako sam vas ugnjavila..izvin'te..uhvatilo me nešto..ma mame bake tetke će razumeti..sta                                
    2799 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Žene mog života.. Znam naslov može da vas navede da mislite na na svašta, naročito u doba ove (sad već zabranjene Parade Ponosa).Osim toga nije baš ni tačan, jer su ova ženska bića još uvek klinke ali nekako mi je pao na pamet i nisam mogla da se setim boljeg.Ovo su zaista najvažnije osobe u mom životu..moja bratanica Megi i naravno moja Princeza Cali.Priču o Megi i njenom odrastanju sam več nekoliko puta na blogu pričala.Nju smo nazvali  Beba Čudo zbog načina kako je kod svoje majke Hrabrost rasla ,iako su joj šanse bile jedan u nekoliko miliona da će preživeti. Megi je danas 2 i po godine  stara i ima tako andjeosko blago lice i vesele je prirode.Vrlo je nežne gradje što je ne sprečava da se igra i guguće celog dana.Provesti vreme sa njom je moja najomiljenija zabava.Kad je pogledate znaćete i sami zašto. Uh,Gledajući ovo uhvati me bebostanje:)I naravno kad sam otvorila album ništa bez moje prve (i za sad jedine)  najveće ljubavi života, Moje princeze.Sećam se još tačno dana , ma minuta kad se rodila..i još više naše prve zajedničke noći ,kad sam je cele noći držala na grudima i gledala ,gledala..Evo sad je i raspričana i pametna i razigrana i mudra i joguna i ponekad rasplakana ali i sad i onda i zauvek Žena mog života-Ako sam vas ugnjavila..izvin'te..uhvatilo me nešto..ma mame bake tetke će razumeti..sta                                
    Sep 21, 2013 2799
  • 26 Sep 2013
        Kod mene je proleće.Mada Novi Zeland zovu Zemlja večitog proleća.I kako i ja spadam u one mame koje rade u i oko kuće,uhvatilo i mene nešto da obavim taj prolećni ritual. Mnoge možda to mrze ali nemaju gde.Kad zasija sunce kroz prozorska okna,ona počnu da vape za novinama,sirćetom i vodom(metod nasledjen od moje bake),jel žele da zasijaju  u svom nekadašnjem sjaju.     Polica za knjige samo što se ne sruši,koliko je svega potrebnog i nepotrebnog natrpano na nju.     A oni  ćoškovi ispod zavesa ,cvile za malo pažnje,samo što se nisu ugušili od tereta paučine i prašine. Ovo gore opisano ,nije moja kuća.Moja kućica je mala i sve je u njoj racionalno  rasporedjeno i spakovano ali ima i u njoj ćoškova ispod zavesa,deo kauča čiji jedan deo je zauzeo mačak Karamelo,svesrdno opadajućom dlakom obeležavajući svoju teritoriju. Polica za knjige u kuhinji sa kuvarima.Koliko ljudi tu samo gostuje a neki i po nekoliko puta.             Ovde bi samo još trebalo dodati Narodni Kuvar.Valjda će se Neustrašivi nekad setiti ove rečenice.   Da i u Calinom ćosku za igranje ima velike pometnje, iako važi pravilo: da može da se igra samo sa kutijom igračaka koju izabere ali ako hoće drugu,onda prvo mora da spakuje onu s kojom se već igrala.Većinom to funkcioniše ali izgleda da sam poslednjih nekoliko nedelja bila popustljivija.     Usput rešim da ću i tatinu fotelju premestiti u šupu..Otkad se razboleo ne došeta se više do mene tako često..Odmah odbacim misao da tu stavim nešto novo. Srećom dekoracije na zidu 'vade'opštu situaciju.I da sam se nekim slučajem rodila ili udala u ovozemaljsko bogatstvo,ja bih verovatno sve pare potrošila na sllike.Ovako sakupljam radove mojih drugova i drugarica koji su ili jos,ili večito studiraju umetnost.Ko zna možda i ima neki čuveni umetnik u obećanju medju njima.     Zašto vam ovo pišem_Znam da kod mnogih proleće je na podužoj listi čekanja, ali eto odlučila sam da nek bude šta bude napravim ovu Generalku. Pa vas tako neću gnjaviti svojim blogovima  nekoliko nedelja.Ne treba mi naravno toliko da očistim kuću ali imam i drugih poslova ,a i kad nemam u procesu ću sigurno neke izmisliti. Predajem vam tastaturu pa izvolte,zabavite i vi mene malo   A da, proleće je.Pa zar ne bi trebalo da budem zaljubljena umesto da razmisljam o prolećnom čišćenju? Ma to je diverzija samo.Ko vam kaže da nisam                  
    2806 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •     Kod mene je proleće.Mada Novi Zeland zovu Zemlja večitog proleća.I kako i ja spadam u one mame koje rade u i oko kuće,uhvatilo i mene nešto da obavim taj prolećni ritual. Mnoge možda to mrze ali nemaju gde.Kad zasija sunce kroz prozorska okna,ona počnu da vape za novinama,sirćetom i vodom(metod nasledjen od moje bake),jel žele da zasijaju  u svom nekadašnjem sjaju.     Polica za knjige samo što se ne sruši,koliko je svega potrebnog i nepotrebnog natrpano na nju.     A oni  ćoškovi ispod zavesa ,cvile za malo pažnje,samo što se nisu ugušili od tereta paučine i prašine. Ovo gore opisano ,nije moja kuća.Moja kućica je mala i sve je u njoj racionalno  rasporedjeno i spakovano ali ima i u njoj ćoškova ispod zavesa,deo kauča čiji jedan deo je zauzeo mačak Karamelo,svesrdno opadajućom dlakom obeležavajući svoju teritoriju. Polica za knjige u kuhinji sa kuvarima.Koliko ljudi tu samo gostuje a neki i po nekoliko puta.             Ovde bi samo još trebalo dodati Narodni Kuvar.Valjda će se Neustrašivi nekad setiti ove rečenice.   Da i u Calinom ćosku za igranje ima velike pometnje, iako važi pravilo: da može da se igra samo sa kutijom igračaka koju izabere ali ako hoće drugu,onda prvo mora da spakuje onu s kojom se već igrala.Većinom to funkcioniše ali izgleda da sam poslednjih nekoliko nedelja bila popustljivija.     Usput rešim da ću i tatinu fotelju premestiti u šupu..Otkad se razboleo ne došeta se više do mene tako često..Odmah odbacim misao da tu stavim nešto novo. Srećom dekoracije na zidu 'vade'opštu situaciju.I da sam se nekim slučajem rodila ili udala u ovozemaljsko bogatstvo,ja bih verovatno sve pare potrošila na sllike.Ovako sakupljam radove mojih drugova i drugarica koji su ili jos,ili večito studiraju umetnost.Ko zna možda i ima neki čuveni umetnik u obećanju medju njima.     Zašto vam ovo pišem_Znam da kod mnogih proleće je na podužoj listi čekanja, ali eto odlučila sam da nek bude šta bude napravim ovu Generalku. Pa vas tako neću gnjaviti svojim blogovima  nekoliko nedelja.Ne treba mi naravno toliko da očistim kuću ali imam i drugih poslova ,a i kad nemam u procesu ću sigurno neke izmisliti. Predajem vam tastaturu pa izvolte,zabavite i vi mene malo   A da, proleće je.Pa zar ne bi trebalo da budem zaljubljena umesto da razmisljam o prolećnom čišćenju? Ma to je diverzija samo.Ko vam kaže da nisam                  
    Sep 26, 2013 2806
  • 01 Oct 2013
      (дневничкими запис)    Ту отскора више не спремам кафе “Мериси”.Улете ми (исчекивано) место пазитеља јавног вецеја на прометном месту у главној улици Валете.Од 6 пм па док има оних коима је пригустило оддоле дежурам у сутеренској собици.Добро, малко се осећа миомир отпадних људских садржаја , но нерадим у парфимерији ,па немош ни замерити. Захладнело овде , људи чешће (углавном) пишкају те успут и бакшуми неку оставе. Зарада дневна значајнија од оне укафеју а (такорећи) ништа нерадим ,сем што сам обавезан да одржавам визуелну хигијену соља / писоара / рукопера,подова, те 26 степеника који ка олакшању воде сулице ,но како нисам гадљив то и не бројим у неки значајан рад па имам на претек времена за читање , размишљање , писање ,.Смењујем једну Баaку овдашњу која ринта дневну шихту.Муж јој пуко о ледину па га (ненадано ) смених у вечерњој.Иначе од мужа јој млађа сестра рецепционарка је у Хотелу прекопута ди станујем – па отуд веза.Знамо се онако па ме препоручила Газди објекта.Једва чекам да отопли па да људи / жене / деца и остали почму да липаче разне освежавајуће пијаче што ће ауто-матски и промет у вецеју драстично повећати на чега и указује урамљени графикон у офицу вецеја истакнут. Биће зараде . . . . . ко’ плеве. А навраћаће и множина женскиња зарад личних нужди па . . . никад се незна укојој Срећа притајена чучи. Можда се унеку изагледам . . . . .
  •   (дневничкими запис)    Ту отскора више не спремам кафе “Мериси”.Улете ми (исчекивано) место пазитеља јавног вецеја на прометном месту у главној улици Валете.Од 6 пм па док има оних коима је пригустило оддоле дежурам у сутеренској собици.Добро, малко се осећа миомир отпадних људских садржаја , но нерадим у парфимерији ,па немош ни замерити. Захладнело овде , људи чешће (углавном) пишкају те успут и бакшуми неку оставе. Зарада дневна значајнија од оне укафеју а (такорећи) ништа нерадим ,сем што сам обавезан да одржавам визуелну хигијену соља / писоара / рукопера,подова, те 26 степеника који ка олакшању воде сулице ,но како нисам гадљив то и не бројим у неки значајан рад па имам на претек времена за читање , размишљање , писање ,.Смењујем једну Баaку овдашњу која ринта дневну шихту.Муж јој пуко о ледину па га (ненадано ) смених у вечерњој.Иначе од мужа јој млађа сестра рецепционарка је у Хотелу прекопута ди станујем – па отуд веза.Знамо се онако па ме препоручила Газди објекта.Једва чекам да отопли па да људи / жене / деца и остали почму да липаче разне освежавајуће пијаче што ће ауто-матски и промет у вецеју драстично повећати на чега и указује урамљени графикон у офицу вецеја истакнут. Биће зараде . . . . . ко’ плеве. А навраћаће и множина женскиња зарад личних нужди па . . . никад се незна укојој Срећа притајена чучи. Можда се унеку изагледам . . . . .
    Oct 01, 2013 1797
  • 02 Oct 2013
      Rotorua je grad na južnoj obali jezera Rotorua U Zalivu Blagostanja , na Severnom Ostrvu Novog Zelanda Rotorua je poznata po geotermalnoj aktivnosti. Ima nekoliko gejzera ,jedan od najimpozantnijih je Pohutu gejzer u Whakarewarewa(vakarevareva) i vrući bazeni mulja koji su locirani u gradu. Termalna aktivnost je srce Rotoruine turističke ponude.. Gejzeri i ključajuci bazeni mulja, Banja vruće vode i Zakopano Selo(tako nazvano jel je zatrpano posle erupcije Mont Tarawere u 1886 – sve ovo u blizini grada.Neka mesta oko gejzera izgledaju kao sa druge planete, zbog raznih boja koje se menjaju svaki put kad gejzer ‘zine’. Rotorua je dobila ime Grad sumpora zbog termalnih aktivnostu.Kada tek stignete u grad zadah sumpora je neizdrživ , mada Rotoruu vec možete ‘namirisati’ na nekoliko kilometara pre cilja...Celo područje je termalno aktivno; miris sumpora je svuda prisutan.. Inače oko Rotorue nalazi se još 16 jezera.Rotorua je glavni grad turizma na Severnom Ostrvu.Smeštena je na obali ogromnog jezera u u krateru  starog vulkana. Ako ste čitali moje ranije blogove o Hangi , maorskom specijalitetu , sasvim je sigurno da ćete biti ovim posluženi u nekoj od poseta u Marae( tradiconalna maorska kuća za okupljanje i prijem gostiju) Ovde će vas prvo pozdraviti tradicionalnim plesom i čuvenim ‘plaženjem’. Kia Ora(Dobar dan) i Haere Mai(dobro dosli).Kad su poslužili Hangi nisam mogla a da se ne zapitam(naravno u sebi) da li su tako nekad spremali i svoje protivnike(Maoriori pleme) koje su etnički očistili tako što su ih pojeli.To kad se setim (čitala, ne zi iskustva) nije bilo tako davno..nekih 170 godina.   Da isperem sumpor i ovakve kanibalske misli završavam putovanje Rotorua divljim splavarenjem(adrenalinski). Možete i vi U Zorb , loptu u koju udjete pa se kotrljate sa brda ili skakanjem , jedrenjem iz aviona. Doživljaj, koji sam vam nadam se malo dočarala.
    12103 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Rotorua je grad na južnoj obali jezera Rotorua U Zalivu Blagostanja , na Severnom Ostrvu Novog Zelanda Rotorua je poznata po geotermalnoj aktivnosti. Ima nekoliko gejzera ,jedan od najimpozantnijih je Pohutu gejzer u Whakarewarewa(vakarevareva) i vrući bazeni mulja koji su locirani u gradu. Termalna aktivnost je srce Rotoruine turističke ponude.. Gejzeri i ključajuci bazeni mulja, Banja vruće vode i Zakopano Selo(tako nazvano jel je zatrpano posle erupcije Mont Tarawere u 1886 – sve ovo u blizini grada.Neka mesta oko gejzera izgledaju kao sa druge planete, zbog raznih boja koje se menjaju svaki put kad gejzer ‘zine’. Rotorua je dobila ime Grad sumpora zbog termalnih aktivnostu.Kada tek stignete u grad zadah sumpora je neizdrživ , mada Rotoruu vec možete ‘namirisati’ na nekoliko kilometara pre cilja...Celo područje je termalno aktivno; miris sumpora je svuda prisutan.. Inače oko Rotorue nalazi se još 16 jezera.Rotorua je glavni grad turizma na Severnom Ostrvu.Smeštena je na obali ogromnog jezera u u krateru  starog vulkana. Ako ste čitali moje ranije blogove o Hangi , maorskom specijalitetu , sasvim je sigurno da ćete biti ovim posluženi u nekoj od poseta u Marae( tradiconalna maorska kuća za okupljanje i prijem gostiju) Ovde će vas prvo pozdraviti tradicionalnim plesom i čuvenim ‘plaženjem’. Kia Ora(Dobar dan) i Haere Mai(dobro dosli).Kad su poslužili Hangi nisam mogla a da se ne zapitam(naravno u sebi) da li su tako nekad spremali i svoje protivnike(Maoriori pleme) koje su etnički očistili tako što su ih pojeli.To kad se setim (čitala, ne zi iskustva) nije bilo tako davno..nekih 170 godina.   Da isperem sumpor i ovakve kanibalske misli završavam putovanje Rotorua divljim splavarenjem(adrenalinski). Možete i vi U Zorb , loptu u koju udjete pa se kotrljate sa brda ili skakanjem , jedrenjem iz aviona. Doživljaj, koji sam vam nadam se malo dočarala.
    Oct 02, 2013 12103
  • 24 Mar 2014
    Ovaj najstariji vid komunikacije između ljudi pokazuje ljubav, nežnost i naklonost ali i utehu, poštovanje, saosećanje, tvrde italijanski psiholozi. Kad se usne spoje, aktivira se čitava mreža neurona, pojačano luče hormoni, telo obuzima zadovoljstvo, uzbuđenje, strast, požuda… kada se desi poljubac, čak i onaj usputni prijateljski, uživaju i telo i psiha.Ovaj najstariji vid komunikacije između ljudi pokazuje ljubav, nežnost i naklonost ali i utehu, poštovanje, saosećanje, tvrde italijanski psiholozi.Jer, poljupci nisu samo “razgovor” između ljubavnika već i vrlo važan deo komunikacije s bliskim ljudima, prijateljima, rodbinom, porodicom.   * Prijateljski poljubac u obraz prilikom susreta znak je bliskosti, pogotovo kada osoba koja ga upućuje dlanovima obuhvati obraze onog koga ljubi.* Poljubac u ruku znak je poštovanja, ponekad romantičnih misli, a, prema legendi, veliki svetski ljubavnici ljubili su ruku dame kako bi po mirisu njene kože otkrili koliko je zainteresovana za njih. * Poljubac u čelo koji roditelji često upućuju deci, smatra se zaštitničkim gestom, a istraživanja koja su sproveli italijanski naučnici pokazuju da deca koju roditelji svakodnevno ljube napreduju i razvijaju se u jače ličnosti. * Poljubac u oko smatra se najromantičnijim jer on budi jače emocije i raspaljuje čula, pošto su očni kapci vrlo osetljivi na dodir. Naučnici tvrde da su svakome potrebna bar četiri poljupca dnevno da bi izdržao stresni dnevni ritam i sačuvao zdravu psihu. * Zagrljaj leči samoću, tugu, nemoć, pruža ljubav, utehu i hrani nas pozitivnom energijom. Dodir ne ostavlja tragove samo na površini kože već i na duši, a ponekad samo prisećanje na nežan zagrljaj, gest ljubavi i najdubljeg prihvatanja, čini da se osećamo dobro kao da se dogodio pre samo nekoliko sekundi. Uloga dodira u životu je nezamenljiva i najvažnija za dobro psihičko zdravlje. Kada nas grle drage ruke snižava se krvni pritisak a povećava nivo oksitocina, “hormona sreće”.Svakodnevnim, malim, usputnim, nežnim, prijateljskim ili ljubavnim, ohrabrujućim ili toplim zagrljajem možemo mnogo učiniti za sebe i druge, tvrde stručnjaci.Zagrljaj može da prija i kada ga dobijemo od potpuno nepoznate osobe. Ali, brz tempo života, nedostatak vremena i bliskosti, sveo je dodir na minimum, ljudi su prestali da se grle. Ipak, naša psiha nije htela da pristane na tako bezobzirno zanemarivanje, pa su ljudi postajali sve nervozniji, napetiji i nesigurniji. A zagrljaj sve to neutrališe.Nežni dodir rukom prijatelja, ljubavnika, majke… čini da brige nestanu i da svet izgleda kao lepše mesto, zaključuju psiholozi. I zato, ljubite se i grlite što više, jer će to prijati vašoj duši i telu, bićete boljeg zdravlja i puni elana, zaključuju psiholozi.
    2458 Objavio/la Lara C®ft
  • Ovaj najstariji vid komunikacije između ljudi pokazuje ljubav, nežnost i naklonost ali i utehu, poštovanje, saosećanje, tvrde italijanski psiholozi. Kad se usne spoje, aktivira se čitava mreža neurona, pojačano luče hormoni, telo obuzima zadovoljstvo, uzbuđenje, strast, požuda… kada se desi poljubac, čak i onaj usputni prijateljski, uživaju i telo i psiha.Ovaj najstariji vid komunikacije između ljudi pokazuje ljubav, nežnost i naklonost ali i utehu, poštovanje, saosećanje, tvrde italijanski psiholozi.Jer, poljupci nisu samo “razgovor” između ljubavnika već i vrlo važan deo komunikacije s bliskim ljudima, prijateljima, rodbinom, porodicom.   * Prijateljski poljubac u obraz prilikom susreta znak je bliskosti, pogotovo kada osoba koja ga upućuje dlanovima obuhvati obraze onog koga ljubi.* Poljubac u ruku znak je poštovanja, ponekad romantičnih misli, a, prema legendi, veliki svetski ljubavnici ljubili su ruku dame kako bi po mirisu njene kože otkrili koliko je zainteresovana za njih. * Poljubac u čelo koji roditelji često upućuju deci, smatra se zaštitničkim gestom, a istraživanja koja su sproveli italijanski naučnici pokazuju da deca koju roditelji svakodnevno ljube napreduju i razvijaju se u jače ličnosti. * Poljubac u oko smatra se najromantičnijim jer on budi jače emocije i raspaljuje čula, pošto su očni kapci vrlo osetljivi na dodir. Naučnici tvrde da su svakome potrebna bar četiri poljupca dnevno da bi izdržao stresni dnevni ritam i sačuvao zdravu psihu. * Zagrljaj leči samoću, tugu, nemoć, pruža ljubav, utehu i hrani nas pozitivnom energijom. Dodir ne ostavlja tragove samo na površini kože već i na duši, a ponekad samo prisećanje na nežan zagrljaj, gest ljubavi i najdubljeg prihvatanja, čini da se osećamo dobro kao da se dogodio pre samo nekoliko sekundi. Uloga dodira u životu je nezamenljiva i najvažnija za dobro psihičko zdravlje. Kada nas grle drage ruke snižava se krvni pritisak a povećava nivo oksitocina, “hormona sreće”.Svakodnevnim, malim, usputnim, nežnim, prijateljskim ili ljubavnim, ohrabrujućim ili toplim zagrljajem možemo mnogo učiniti za sebe i druge, tvrde stručnjaci.Zagrljaj može da prija i kada ga dobijemo od potpuno nepoznate osobe. Ali, brz tempo života, nedostatak vremena i bliskosti, sveo je dodir na minimum, ljudi su prestali da se grle. Ipak, naša psiha nije htela da pristane na tako bezobzirno zanemarivanje, pa su ljudi postajali sve nervozniji, napetiji i nesigurniji. A zagrljaj sve to neutrališe.Nežni dodir rukom prijatelja, ljubavnika, majke… čini da brige nestanu i da svet izgleda kao lepše mesto, zaključuju psiholozi. I zato, ljubite se i grlite što više, jer će to prijati vašoj duši i telu, bićete boljeg zdravlja i puni elana, zaključuju psiholozi.
    Mar 24, 2014 2458
  • 31 Mar 2014
    Konačno i ja da malo naoštrim pero, ako mi dodje malo ću vas izbombardovati mojim blogovima.Svetski hit pisanja blogova je što manje reči, a što više slika...Kažu tamo neki veliki blogeri, da ljudima treba kroz slike predočiti šta ste hteli da napišete.Pa da pokušam...   Tamo gde vam vetar nežno miluje kosu, sunce neprestano sija, a talasi vam maze telo...Zvuči kao mesto iz bajke ?   BAROS Poput bisera nanizana su Maldivska ostrva duž jugozapadne obale Indije.Među njima je i ostrvo Baros sa 75 luksuznih vila.Ostrvace je dugačko svega 300 metara i široko 300 metara. Za romantičare dušu dalo.Spadam u ovu grupu ljudi i sebe vidim tamo.     BORA BORA U lagunama na koralnom ostrvu Bora Bora na južnom Pacifiku pesak sitan, grane raskošnih palmi prave debeli hlad, a voda prozirna i topla. Sve je prelepo dok ne dodje vreme da platite, jer je ovo jedna od najskupljih svetskih destinacija.   KOH TAO Samo 60 kilometara severno od lepotice ostrva Ko Samui u tajlandskom zalivu smešten je pravi mali raj ostrvo Koh Tao. Više od 300 dana godišnje sunčanih dana i toplo more, malo li je.Nemojte zaobići obilazak ostrva jel ima mnogo toga da se vidi. JUKATAN Ruševine hrama drevnih Maja kod grada Tulum u Meksiku, na obali postrva Jukatan odiše tajnama i svakako ga treba obići. Uz svetski poznate stare Maje i sva njihova blaga, ovaj deo Meksika prepun je i predivnih prirodnih lepota. U ovoj regiji može se pronaći i jedinstveno prirodno blago poput Rio Secreta. MAJORKA Beli pesak, tirkizno more i sunce više vam ne treba za potpuno užuvanje. LA DIG Pravi biser za ljubitelje plivanja je ostrvo La Dig smešteno na istočnoj obali Afrike. Ovo treće po veličini Sejšelsko ostrvo, može se pohvaliti sa 16 čarobnih plaža. ZAKINTOS Najjužnije ostrvo i treće po veličini u Jonskom moru. Ostrvo bogate i guste vegetacije, poznato kao i dom ugrožene vrste kornjača Caretta-Caretta.Jonsko more u svom nejlepšem izdanju - zlatni pesak i fenomenalno cista voda. Sva navedena mesta su romančna, pa dragi moji romantičari izvolite.Nadam se da ste makar malo uživali gledajući slike. Pozdrav do sledećeg pisanja.
    15939 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Konačno i ja da malo naoštrim pero, ako mi dodje malo ću vas izbombardovati mojim blogovima.Svetski hit pisanja blogova je što manje reči, a što više slika...Kažu tamo neki veliki blogeri, da ljudima treba kroz slike predočiti šta ste hteli da napišete.Pa da pokušam...   Tamo gde vam vetar nežno miluje kosu, sunce neprestano sija, a talasi vam maze telo...Zvuči kao mesto iz bajke ?   BAROS Poput bisera nanizana su Maldivska ostrva duž jugozapadne obale Indije.Među njima je i ostrvo Baros sa 75 luksuznih vila.Ostrvace je dugačko svega 300 metara i široko 300 metara. Za romantičare dušu dalo.Spadam u ovu grupu ljudi i sebe vidim tamo.     BORA BORA U lagunama na koralnom ostrvu Bora Bora na južnom Pacifiku pesak sitan, grane raskošnih palmi prave debeli hlad, a voda prozirna i topla. Sve je prelepo dok ne dodje vreme da platite, jer je ovo jedna od najskupljih svetskih destinacija.   KOH TAO Samo 60 kilometara severno od lepotice ostrva Ko Samui u tajlandskom zalivu smešten je pravi mali raj ostrvo Koh Tao. Više od 300 dana godišnje sunčanih dana i toplo more, malo li je.Nemojte zaobići obilazak ostrva jel ima mnogo toga da se vidi. JUKATAN Ruševine hrama drevnih Maja kod grada Tulum u Meksiku, na obali postrva Jukatan odiše tajnama i svakako ga treba obići. Uz svetski poznate stare Maje i sva njihova blaga, ovaj deo Meksika prepun je i predivnih prirodnih lepota. U ovoj regiji može se pronaći i jedinstveno prirodno blago poput Rio Secreta. MAJORKA Beli pesak, tirkizno more i sunce više vam ne treba za potpuno užuvanje. LA DIG Pravi biser za ljubitelje plivanja je ostrvo La Dig smešteno na istočnoj obali Afrike. Ovo treće po veličini Sejšelsko ostrvo, može se pohvaliti sa 16 čarobnih plaža. ZAKINTOS Najjužnije ostrvo i treće po veličini u Jonskom moru. Ostrvo bogate i guste vegetacije, poznato kao i dom ugrožene vrste kornjača Caretta-Caretta.Jonsko more u svom nejlepšem izdanju - zlatni pesak i fenomenalno cista voda. Sva navedena mesta su romančna, pa dragi moji romantičari izvolite.Nadam se da ste makar malo uživali gledajući slike. Pozdrav do sledećeg pisanja.
    Mar 31, 2014 15939
  • 07 Apr 2014
    састав на тему . . . . . данеповерујеш    познавајући себе несумњам да ми је 25 предак по очевој линији  елегантно превидеопозив цара лазара да се одазове ратној обавези на косову  и збрисао коњем ногомудупе ка северу .тек му велика воде данубујуса примирила галоп ознојаног вранца. остали цару привржени те одани изгибоше одреда.потврдило се тада као и вазда пре и потом да кукавице и паниyчари нађу разлога да секад је бити или небити извуку од опасности па нам тако рђава крв истискује добру    овако, или слично, започињао сам ,посве искрен, биографију мојега + стрица Б.  ал вазда и одустајао од намере да неби љагу на презиме наше нанео.додуше и зарад дијаметралности породичнеми хронологије. наиме,док је стриками Б. вазда био окренут југу, ујомој С. (ион +тренутно)  своје пак породичнe трагове  наслути у другој, западној алтернативи ,па ме намами баш, немогукасти дане . . .   љуља се колумбо зајебен обећањем шпанским монарсима да ће очас доплутати до индије те наплатити при повратку пристојне дневнице.међ посадом скупљеном скоца и конопца јеи младић именом (рецимо) пасквале обзиром да је било лажно јак је  и жељан авантуризма не много паметан јер само се такав и могао навући на обећање земљакаму колумба (обоје наиме беху ђеновљани)  да их 'тамо где иду' чека мед у млеку од праха,козјем.но малко теже.. . . .нестигоше ни до отока гомере ,ту ома  у канарском архипелагу, те пргав какав је био пасквале (или сл.) се поби са тројицом  због лажи који су ови почели да шире о њему међ посадом да воли мушке гузе те да се зарад тога и упустио уову таласољуљку.по кратком поступку зарад мира капетан пинте, јер је на томе броду био ,га баци преко ограде палубе уморе заједно са сабљом којом  је грчевито покушао  у корену сасећи било какве сумњичавости у погледу подпојасних му назора. 2 је дана и  ноћ поменути се љуљушкао на таласима окејановим у међувремену га и ајкула напала па му десницу све са сабљом прогутала те је и себи тиме пресудила првим познатим харикиријем у атлантику .елем, трећег дана неки једриличар са северозападне обале афике који је малко одмако јаче од песка да излуфтира једра му опази табане из воде & недуго потом се пасквале нашао у бенедиктинском манастиру у тарсису (шпанија) најудаљенијем месту у тада познатом медитеранском свету (посматрано смалте, наравски).усуд је хтео да га инвалида, али физички јаког а притом и лепушкастог, узме за посилног калуђер који је баш кретао на коњу за италију . присети се пасквале успут да му је рођак битан чиндбеник у црквеној хијерархији тамо дисе упутише. сусрет им је био више него срдачан и иза пасквала се отад затворише манастирска врата . . . година је 1492. уствари неби поменути П. био уопште занимљив у овој историји тежећој приповетки да му тај рођак ујка његов  К. цистерцит (католички ред) а важан притом није 1455 одустао од обиласка њихових манастира подно карпата зарад уступка својем колеги са студија у болоњи родригу борџији који се спанђао био са једном удатом госпођом па да непукне брука договорише се да овај путује у недођију наместо К. и да сад не описујем парапетије млађаног родрига ( будућег папе александа но.6) углавном обрео се он једној јутра на локалитету данашње петроварадинске утврде  ( за оне историјски сумњичаве постоје трагови да се Polovinom XIII veka  na tom mestu naseljavaju  katolički monasi iz reda " cistercita"  lat. 'ordo cisterciensis'. Dozvolom ugarskog kralja Bele IV grade manastir koji nazivaju Belakut.) но услугу није заборавио те са К. оста у вези и тако приповетка о његовом нетјаку пасквалу стиже и до уха моје (тадање) преткиње . . .цркви посвећеној откако јој је мужа, посилног код командира доњег бастиона, ритнула кобила ујаја док је дизао ногу командируши небили узјахала, те стерилан отог кобног ударца поста .млађани родриго јој је , преткињими ,бијо дошао као светлост у тренуцима душевног сумрака.и не само светлост . . . јер оста записано да  . . .ми преткиња  божјом вољом  сва цркви предана  . . .роди мушко . . . претками .десилосе, бемлига.   Некако пред упокојењему у својим деведесетим,говорио је мој стриц Б. познат по сентенци -волим секс и радо га се сећам - када смо једног дана распредали о незаобилазној теми предака. стрика  који је деценијама ријо по нашем родовнику а тврдоглаво ,без аргумената додуше, усмеравао нам фамилијарне почетке ка временима и локалитету немањића на моју све упорнију сумњу те указ да се изападу ние на одмет окренути ако мислимо осветлити нашу свеукупну породичну прошлост ,показао ми је  плеснив свежањ натрулих  пергамената  у форми писама тектек читких и памтим на једном се посве јасно могло назрети  реч.. Milla .   - ево несумњам да ће ти ово сазнање сатек дати машти навољу да се  идаље заносиш са прецимати борџијама , штоте ујак пујдао, потсмешљивоми указа   успут је  нагласио да је то садржај ковчега ујаковог сукурђела,који је исти наследио од својега чукундеде ,а овај опет од  беле пчеле својег који је документа сакупио. Поменути ковчег са садржајем је ујак уступио стрики на проучавање ал је умеђувремено умро те исти . . . . оста кодстрикеми.   - сем тог , , Milla . . .подоста  текста   поједе време и ма колико сам се касние трудио да лупом назрем резултати беху тањушни, закључи  Мене то сазнање наравски кресну и онда по ко зна који пут листајући литературу о борџијама сазнах да је једно од многобројне ванбрачне деце кардинала борџије (а потом папе александра но 6) ,лукреција, одмах по рођењу од мајке била одвојена и послата на чување очевој рођаки Milla Adrijani.и тај податак ми беше довољан да кренем претурати попородичним дневницима и уистину наиђох на запис ( мојег прадеде Севера )  да ми се она давнашња рођакиња која се у манастиру на тадањој петроварадинској утврди  повр будућег новасада, насамо, иако удата, виђала са поменутим родригом и имала друугу нераздвојну, рођакињу родригову, која му је била домаћица.звали су је   . . Мила. маштовитоми је то посве довољно било да наглашено посумњам у родбинску везу слукрецијом  борџијином.. . . .јоооојми. додуше по материнојми, бушној линии. И сада . . .слутимВас читаче како у неверици вртите главом на ово прочитано.зашто?у својему бунарењу по породичној хронологији  се једноставно немогу ослонити на  немаштовито колективно породично памћење па стога размишљам:нешто се макар бар слично морало догодити у мраку векова минулих ма колко сумњичави били јер до мене требало је времену . .само да прође. Успут,разводњила се крвца родригова током двајс толко генерациа.микс разноразних, скоца и конопца који ми се међ претке умешаше, учини свое тако да данас у мојем све успоренијем крвотоку ни трага од сурових особина дрчног ми (могућег) претка папе, сем ,потребно је поменути . . . . . окретности  заженским. Алнеширите.
  • састав на тему . . . . . данеповерујеш    познавајући себе несумњам да ми је 25 предак по очевој линији  елегантно превидеопозив цара лазара да се одазове ратној обавези на косову  и збрисао коњем ногомудупе ка северу .тек му велика воде данубујуса примирила галоп ознојаног вранца. остали цару привржени те одани изгибоше одреда.потврдило се тада као и вазда пре и потом да кукавице и паниyчари нађу разлога да секад је бити или небити извуку од опасности па нам тако рђава крв истискује добру    овако, или слично, започињао сам ,посве искрен, биографију мојега + стрица Б.  ал вазда и одустајао од намере да неби љагу на презиме наше нанео.додуше и зарад дијаметралности породичнеми хронологије. наиме,док је стриками Б. вазда био окренут југу, ујомој С. (ион +тренутно)  своје пак породичнe трагове  наслути у другој, западној алтернативи ,па ме намами баш, немогукасти дане . . .   љуља се колумбо зајебен обећањем шпанским монарсима да ће очас доплутати до индије те наплатити при повратку пристојне дневнице.међ посадом скупљеном скоца и конопца јеи младић именом (рецимо) пасквале обзиром да је било лажно јак је  и жељан авантуризма не много паметан јер само се такав и могао навући на обећање земљакаму колумба (обоје наиме беху ђеновљани)  да их 'тамо где иду' чека мед у млеку од праха,козјем.но малко теже.. . . .нестигоше ни до отока гомере ,ту ома  у канарском архипелагу, те пргав какав је био пасквале (или сл.) се поби са тројицом  због лажи који су ови почели да шире о њему међ посадом да воли мушке гузе те да се зарад тога и упустио уову таласољуљку.по кратком поступку зарад мира капетан пинте, јер је на томе броду био ,га баци преко ограде палубе уморе заједно са сабљом којом  је грчевито покушао  у корену сасећи било какве сумњичавости у погледу подпојасних му назора. 2 је дана и  ноћ поменути се љуљушкао на таласима окејановим у међувремену га и ајкула напала па му десницу све са сабљом прогутала те је и себи тиме пресудила првим познатим харикиријем у атлантику .елем, трећег дана неки једриличар са северозападне обале афике који је малко одмако јаче од песка да излуфтира једра му опази табане из воде & недуго потом се пасквале нашао у бенедиктинском манастиру у тарсису (шпанија) најудаљенијем месту у тада познатом медитеранском свету (посматрано смалте, наравски).усуд је хтео да га инвалида, али физички јаког а притом и лепушкастог, узме за посилног калуђер који је баш кретао на коњу за италију . присети се пасквале успут да му је рођак битан чиндбеник у црквеној хијерархији тамо дисе упутише. сусрет им је био више него срдачан и иза пасквала се отад затворише манастирска врата . . . година је 1492. уствари неби поменути П. био уопште занимљив у овој историји тежећој приповетки да му тај рођак ујка његов  К. цистерцит (католички ред) а важан притом није 1455 одустао од обиласка њихових манастира подно карпата зарад уступка својем колеги са студија у болоњи родригу борџији који се спанђао био са једном удатом госпођом па да непукне брука договорише се да овај путује у недођију наместо К. и да сад не описујем парапетије млађаног родрига ( будућег папе александа но.6) углавном обрео се он једној јутра на локалитету данашње петроварадинске утврде  ( за оне историјски сумњичаве постоје трагови да се Polovinom XIII veka  na tom mestu naseljavaju  katolički monasi iz reda " cistercita"  lat. 'ordo cisterciensis'. Dozvolom ugarskog kralja Bele IV grade manastir koji nazivaju Belakut.) но услугу није заборавио те са К. оста у вези и тако приповетка о његовом нетјаку пасквалу стиже и до уха моје (тадање) преткиње . . .цркви посвећеној откако јој је мужа, посилног код командира доњег бастиона, ритнула кобила ујаја док је дизао ногу командируши небили узјахала, те стерилан отог кобног ударца поста .млађани родриго јој је , преткињими ,бијо дошао као светлост у тренуцима душевног сумрака.и не само светлост . . . јер оста записано да  . . .ми преткиња  божјом вољом  сва цркви предана  . . .роди мушко . . . претками .десилосе, бемлига.   Некако пред упокојењему у својим деведесетим,говорио је мој стриц Б. познат по сентенци -волим секс и радо га се сећам - када смо једног дана распредали о незаобилазној теми предака. стрика  који је деценијама ријо по нашем родовнику а тврдоглаво ,без аргумената додуше, усмеравао нам фамилијарне почетке ка временима и локалитету немањића на моју све упорнију сумњу те указ да се изападу ние на одмет окренути ако мислимо осветлити нашу свеукупну породичну прошлост ,показао ми је  плеснив свежањ натрулих  пергамената  у форми писама тектек читких и памтим на једном се посве јасно могло назрети  реч.. Milla .   - ево несумњам да ће ти ово сазнање сатек дати машти навољу да се  идаље заносиш са прецимати борџијама , штоте ујак пујдао, потсмешљивоми указа   успут је  нагласио да је то садржај ковчега ујаковог сукурђела,који је исти наследио од својега чукундеде ,а овај опет од  беле пчеле својег који је документа сакупио. Поменути ковчег са садржајем је ујак уступио стрики на проучавање ал је умеђувремено умро те исти . . . . оста кодстрикеми.   - сем тог , , Milla . . .подоста  текста   поједе време и ма колико сам се касние трудио да лупом назрем резултати беху тањушни, закључи  Мене то сазнање наравски кресну и онда по ко зна који пут листајући литературу о борџијама сазнах да је једно од многобројне ванбрачне деце кардинала борџије (а потом папе александра но 6) ,лукреција, одмах по рођењу од мајке била одвојена и послата на чување очевој рођаки Milla Adrijani.и тај податак ми беше довољан да кренем претурати попородичним дневницима и уистину наиђох на запис ( мојег прадеде Севера )  да ми се она давнашња рођакиња која се у манастиру на тадањој петроварадинској утврди  повр будућег новасада, насамо, иако удата, виђала са поменутим родригом и имала друугу нераздвојну, рођакињу родригову, која му је била домаћица.звали су је   . . Мила. маштовитоми је то посве довољно било да наглашено посумњам у родбинску везу слукрецијом  борџијином.. . . .јоооојми. додуше по материнојми, бушној линии. И сада . . .слутимВас читаче како у неверици вртите главом на ово прочитано.зашто?у својему бунарењу по породичној хронологији  се једноставно немогу ослонити на  немаштовито колективно породично памћење па стога размишљам:нешто се макар бар слично морало догодити у мраку векова минулих ма колко сумњичави били јер до мене требало је времену . .само да прође. Успут,разводњила се крвца родригова током двајс толко генерациа.микс разноразних, скоца и конопца који ми се међ претке умешаше, учини свое тако да данас у мојем све успоренијем крвотоку ни трага од сурових особина дрчног ми (могућег) претка папе, сем ,потребно је поменути . . . . . окретности  заженским. Алнеширите.
    Apr 07, 2014 3970