Pretraži blogove
Kategorije
Lara C®ft 's Entries
13 blogs
-
Pirografija je tehnika crtanja užarenom žicom, kojom se pali podloga (najčešće) drveta, da bi se na njega preneo željeni motiv. Pirografija zahtjeva dosta vremena jer se u potpunosti radi ručno, a svaka linija se posebno iscrtava.Sagorjevanje se može obaviti putem alata, najsličniji lemilici. S tim da žica s kojom se iscrtava, mora podnositi veće temperature, a za takvo nešto najbolja je cekas žica koja je nalazi u raznim vrstama grijača. Žive nijanse koje daje pirograf i surovost drveta daju pravu magiju. Pirografijom se bavim od 2007 godine, ali jos uvijek ne znam izdefinisati da li je to za mene, hobi, strast ili ljubav.Moj prvi rad nastao gore pomenutom tehnikom. Posjedujem dve vrste alata, jedan ručno izrađen, a drugi fabrički proizveden sa raznim dodacima. Ovako izgleda taj fabrički proizveden. Ukoliko želite više informacija o samom alatu sa slike, detaljnije možete vidjeti OVDE12908 Objavio/la Lara C®ft
-
By Lara C®ft Pirografija je tehnika crtanja užarenom žicom, kojom se pali podloga (najčešće) drveta, da bi se na njega preneo željeni motiv. Pirografija zahtjeva dosta vremena jer se u potpunosti radi ručno, a svaka linija se posebno iscrtava.Sagorjevanje se može obaviti putem alata, najsličniji lemilici. S tim da žica s kojom se iscrtava, mora podnositi veće temperature, a za takvo nešto najbolja je cekas žica koja je nalazi u raznim vrstama grijača. Žive nijanse koje daje pirograf i surovost drveta daju pravu magiju. Pirografijom se bavim od 2007 godine, ali jos uvijek ne znam izdefinisati da li je to za mene, hobi, strast ili ljubav.Moj prvi rad nastao gore pomenutom tehnikom. Posjedujem dve vrste alata, jedan ručno izrađen, a drugi fabrički proizveden sa raznim dodacima. Ovako izgleda taj fabrički proizveden. Ukoliko želite više informacija o samom alatu sa slike, detaljnije možete vidjeti OVDEJul 11, 2013 12908 -
Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.3439 Objavio/la Lara C®ft
-
By Lara C®ft Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.Jul 11, 2013 3439
-
Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”2897 Objavio/la Lara C®ft
-
By Lara C®ft Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”Jul 10, 2013 2897