Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 07 Oct 2013
      Uvek znam kad je tašta na vratima, jer miševi odma dobrovoljno skaču u mišolovke. Evo ovo sam negde pročitao i potpuno opisuje moj odnos sa taštom. Mislim da sam prvi put osetio da među nama neće biti ljubavi, kad smo je ostavili da nam pričuva stan i nahrani mačku. Ne treba ni da opisujem moje zaprepašćenje kada smo se vratili i kada sam video da se naša spavaća soba preselila u dećiju sobu. Po njoj mnogo zdravija soba, jer gleda na park i sa mnogo manje buke. Najgore je bilo što je sledeća dva dana po našem povratku samo kukala kako je ona došla da se odmori, a ne da radi.   Sledećeg dana komšinice su me čudno gledale pri susretu. I smejušile se.Kad sam kao onako slučajno upitao taštu  da li je neko od komšija bio u poseti u vreme našeg odmora, ispade da je cela zgrada bila na tuperware partiju, koji je ona organizovala.Goreo sam od znatiželje da je pitam šta je o meni pričala..ali ona vešto izbeže tu temu  I tek posle dugo godina sam saznao:   Moja tašta se hvalila komšinicama..(eto o čemu one pričaju na tuperware parti), da njen zet nosi donji veš sa smešnim slikama (kad hoćeš i crteži pataka na gaćama  su smešni)   Pošto stanuje oko 15 minuta od nas. uvek slučajno navrati u vreme ručka i normalno zasedne za sto i naruča se.Često sam se pitao šta li jadan tašt jede u vreme tih njenih gostovanja.   Normalno da nisam nikad direktno pitao.Pa nisam lud da mi vruća šerpa sa supom, završi na glavi.   E sad što je došla ,nego dok podje..... Od momenta kad prvi put kaže da ide kuci…pa do njenog polaska prodje najmanje sat vremena.U tom vremenskom periodu popije čašu vode..ode u wc Još tri puta se oprosti ,obuče kaput..raširi ruke da joj klinci polete u zagrljaj…I pošalje ćerki poljubac, a zetu klimne glavom i ne pogledavši ga. Jako voli za vreme svojih poseta da upotrebljava recenicu: 'Jao Lana jel’ se sećaš ovog /onog tipa(sve ih ona pamti po imenu) on ti je sad  ovo ili ono,veliki as, pun kao brod,eh mogla si da si htela..i sve kao ja ne čujem to ,a u stvari meni priča. I tako se ja tešim čitajući šale na račun tašti : Šta je najgora stvar  koja može da vam se desi:   Kad odvedete taštu  u bolnicu i doktor izadje i kaže Vam: ' Uspeli smo da je spasimo!.' Najbolja je ona: Kad bi ste imali tri želje ali sve što pozelite.  vašoj tašti će biti duplo 1Zelim bilion dolara Dobro ali vaša tašta će dobiti dva 2.Zelim kuću  na divnom ostrvu u Grćkoj Dobro ali vašoj tašti dve 3.Želim da me izbiješ da budem polumrtav Ne znam kako je stanje kod Vas?Slobodno se izjadajte sve ostaje medju nama. p.s  Isključujem svaku odgovornost sa sličnošću živih osoba sa ovom pričom(sigurno je sigurno    
    4373 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Uvek znam kad je tašta na vratima, jer miševi odma dobrovoljno skaču u mišolovke. Evo ovo sam negde pročitao i potpuno opisuje moj odnos sa taštom. Mislim da sam prvi put osetio da među nama neće biti ljubavi, kad smo je ostavili da nam pričuva stan i nahrani mačku. Ne treba ni da opisujem moje zaprepašćenje kada smo se vratili i kada sam video da se naša spavaća soba preselila u dećiju sobu. Po njoj mnogo zdravija soba, jer gleda na park i sa mnogo manje buke. Najgore je bilo što je sledeća dva dana po našem povratku samo kukala kako je ona došla da se odmori, a ne da radi.   Sledećeg dana komšinice su me čudno gledale pri susretu. I smejušile se.Kad sam kao onako slučajno upitao taštu  da li je neko od komšija bio u poseti u vreme našeg odmora, ispade da je cela zgrada bila na tuperware partiju, koji je ona organizovala.Goreo sam od znatiželje da je pitam šta je o meni pričala..ali ona vešto izbeže tu temu  I tek posle dugo godina sam saznao:   Moja tašta se hvalila komšinicama..(eto o čemu one pričaju na tuperware parti), da njen zet nosi donji veš sa smešnim slikama (kad hoćeš i crteži pataka na gaćama  su smešni)   Pošto stanuje oko 15 minuta od nas. uvek slučajno navrati u vreme ručka i normalno zasedne za sto i naruča se.Često sam se pitao šta li jadan tašt jede u vreme tih njenih gostovanja.   Normalno da nisam nikad direktno pitao.Pa nisam lud da mi vruća šerpa sa supom, završi na glavi.   E sad što je došla ,nego dok podje..... Od momenta kad prvi put kaže da ide kuci…pa do njenog polaska prodje najmanje sat vremena.U tom vremenskom periodu popije čašu vode..ode u wc Još tri puta se oprosti ,obuče kaput..raširi ruke da joj klinci polete u zagrljaj…I pošalje ćerki poljubac, a zetu klimne glavom i ne pogledavši ga. Jako voli za vreme svojih poseta da upotrebljava recenicu: 'Jao Lana jel’ se sećaš ovog /onog tipa(sve ih ona pamti po imenu) on ti je sad  ovo ili ono,veliki as, pun kao brod,eh mogla si da si htela..i sve kao ja ne čujem to ,a u stvari meni priča. I tako se ja tešim čitajući šale na račun tašti : Šta je najgora stvar  koja može da vam se desi:   Kad odvedete taštu  u bolnicu i doktor izadje i kaže Vam: ' Uspeli smo da je spasimo!.' Najbolja je ona: Kad bi ste imali tri želje ali sve što pozelite.  vašoj tašti će biti duplo 1Zelim bilion dolara Dobro ali vaša tašta će dobiti dva 2.Zelim kuću  na divnom ostrvu u Grćkoj Dobro ali vašoj tašti dve 3.Želim da me izbiješ da budem polumrtav Ne znam kako je stanje kod Vas?Slobodno se izjadajte sve ostaje medju nama. p.s  Isključujem svaku odgovornost sa sličnošću živih osoba sa ovom pričom(sigurno je sigurno    
    Oct 07, 2013 4373
  • 13 Sep 2013
    Kutija Spasa Dakle,ja sam je tako prekrstila, a znam da će se svi koji su prezaposleni složiti samnom kad je ovde otvore i vide o čemu se radi. Jedna malda žena je pobedivši na takmičenju  Masterchef New Zealand ,odlučila da sa još nekoliko entuzijasta kad je reč o hrani (uključujući  i svoga supruga),započne ovu kompaniju. Ideja je da svake nedelje oni koji su pretplaćeni dobiju ovu Kutiju spasa koja sadrži  SVE sastojke za 5 večera za 4 -5 osoba ) ili manje ako vam je porodica manja ili živite sami. Sve to uz detaljan recept  koji je lako i brzo spremiti Kada ste se predplatili, svake nededlje vam na adresu isporuče ovu Kutiju Spasa. Proizvodi koje dobijate su najsvežiji i visokog kvaliteta. Ne znam gde živite ali sigurna sam da svuda ima ljudi koji su zainteresovani za olakšanje u kuhinji posle napornog dana. Ulaganja su minimalna jer klijenti predpaltom osiguravaju vaš fond za nabavku.Morate se naravno pridržavati poslovne etike i zaista isporučiti ono što ste obećali. Ako govorite engleski dodajem i link o ovoj kompaniji a Novom Zelandu..i naravno onima koji ne govore a želelei bi više da znaju stojim na raspolaganju za detaljnije informacije . Oni koji žive u Beogradu npr: U vašem gradu ima preko 70 stranih Ambasada... Pa onda Ministarstva, pa strana i domaća preduzeća,ma lista potencijalnih zainteresovanih je bezgranična.   Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju. http://www.myfoodbag.co.nz/how-it-works      
    4317 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Kutija Spasa Dakle,ja sam je tako prekrstila, a znam da će se svi koji su prezaposleni složiti samnom kad je ovde otvore i vide o čemu se radi. Jedna malda žena je pobedivši na takmičenju  Masterchef New Zealand ,odlučila da sa još nekoliko entuzijasta kad je reč o hrani (uključujući  i svoga supruga),započne ovu kompaniju. Ideja je da svake nedelje oni koji su pretplaćeni dobiju ovu Kutiju spasa koja sadrži  SVE sastojke za 5 večera za 4 -5 osoba ) ili manje ako vam je porodica manja ili živite sami. Sve to uz detaljan recept  koji je lako i brzo spremiti Kada ste se predplatili, svake nededlje vam na adresu isporuče ovu Kutiju Spasa. Proizvodi koje dobijate su najsvežiji i visokog kvaliteta. Ne znam gde živite ali sigurna sam da svuda ima ljudi koji su zainteresovani za olakšanje u kuhinji posle napornog dana. Ulaganja su minimalna jer klijenti predpaltom osiguravaju vaš fond za nabavku.Morate se naravno pridržavati poslovne etike i zaista isporučiti ono što ste obećali. Ako govorite engleski dodajem i link o ovoj kompaniji a Novom Zelandu..i naravno onima koji ne govore a želelei bi više da znaju stojim na raspolaganju za detaljnije informacije . Oni koji žive u Beogradu npr: U vašem gradu ima preko 70 stranih Ambasada... Pa onda Ministarstva, pa strana i domaća preduzeća,ma lista potencijalnih zainteresovanih je bezgranična.   Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju. http://www.myfoodbag.co.nz/how-it-works      
    Sep 13, 2013 4317
  • 21 Nov 2013
      Najzad dosla je i nedelja.Samo 3 sata leta od Aucklanda do Noumea ,glavnog grada Nove Kaledonije. Na aerodromu u Aucklandu,mama plače kao da joj sin ide u vojsku,tata bi najviše voleo da su na ispraćaju svirači, a vidim moja rodjaka Žaklina koja samo što je stigla iz Srbije i od statusa studentkinje dobila privremeni status seljanke se malko uozbiljila..ipak je počela sezona.Ali ne brinem se pametno je to čeljade (kao i svi Belogrlićevci.) Cali samo skakuće ,okolo i zapitkuje.Za nju leteti avionom nije ništa novo..već je toliko puta bila putnik,naročito otkad joj se ujak iz Aucklanda preselio u Wellington. Mašemo,mašemo,pobogu mama pa samo 10 dana idemo,prestani vše da plačes.Pa to su suze radosnice,kaže ona što si eto najzad odlučila da se malo i odmoriš. Donekle je u pravu ,mada je ovo putovanje njihova zamisao i o njihovom trošku.Hvala,svakako.   Nova Kaledonja se sa svojim arhipelazima prostire na oko 500 kilometara. Nasa koliba je nesto kao sojenica,skoro poluotvorena,hvala Bogu, jer je je vlažnost vazduha poprilična,pa Cali i ja skačemo sa terase u Pacifik,skoro isto kao i kod kuće.Mene uhvatila prehlada i to odmah ali srecom u kutiji za Prvu pomoć,koju je spakovala mama Belogrlićka samo što nema skalpela za operaciju,sve ostalo je tu za lakse i teže bolesti,povrede i sl. Vidi ..nema ništa protiv čežnje za draganom koji nije tu.A ta čežnja će postajati sve veća kad se ispostavi da su telefonske veze sa Nove Kaledonije za Evropu užasne ili skoro nemoguće.Dakle ona jeste možda Nova ali Kaledonijo telekomunikacija ti je antička.Kupujem neki predplaćeni Internet i odmah pomislim:Ovo bolje neka funkcionise kad za sat vremena košta skoro kao putovanje u svemir! Srećom Noumea me je oduševila,tačno nema razlike sa Francuskom Rivijerom,pijaca na kojoj sam bogami provela dosta vremena sa cegerom(,koji sam uspela da spakujem iako je Žaklina svaki put kad je mogla pokušavala da ga izbaci iz prtljaga)je obilna i voće je fantatstično.   Jedan dan smo provele u organizovanom putovanju kroz brousse(dzunglu) i imalo se šta i videti.Ali naročito je bilo prijatno sresti domorodce ,koji govore francuski mnogo bolje od mene i uvek su nasmešeni.Atmosfera je opuštena ,kafići,restorani i bistroi su super,more je plavo,vreme nas je služilo. A da ,gledali smo i neku predstavu Tahićanskih plesačica.Oduševile su me.To moram da naučim ,ali samo za privatnu predstavu.   Da bi sve bilo po turistićki posetili smo i muzeja nekoliko. A da li ste mi vi nedostajali_ Kako ko, kako kad Uglavnom sad..počinje berba jagoda i sve se ponovo vraća u normalno stanje.Srećom i kod nas dolazi leto i mi imamo Pacifik,bašta mi postaje pijaca sa uvek svežim vočem i povrčem i da, mi jesmo Novi Zeland ali i telekomunikacije su nam još novije. Znači: Alo mili ,me čuješ:)
    4173 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Najzad dosla je i nedelja.Samo 3 sata leta od Aucklanda do Noumea ,glavnog grada Nove Kaledonije. Na aerodromu u Aucklandu,mama plače kao da joj sin ide u vojsku,tata bi najviše voleo da su na ispraćaju svirači, a vidim moja rodjaka Žaklina koja samo što je stigla iz Srbije i od statusa studentkinje dobila privremeni status seljanke se malko uozbiljila..ipak je počela sezona.Ali ne brinem se pametno je to čeljade (kao i svi Belogrlićevci.) Cali samo skakuće ,okolo i zapitkuje.Za nju leteti avionom nije ništa novo..već je toliko puta bila putnik,naročito otkad joj se ujak iz Aucklanda preselio u Wellington. Mašemo,mašemo,pobogu mama pa samo 10 dana idemo,prestani vše da plačes.Pa to su suze radosnice,kaže ona što si eto najzad odlučila da se malo i odmoriš. Donekle je u pravu ,mada je ovo putovanje njihova zamisao i o njihovom trošku.Hvala,svakako.   Nova Kaledonja se sa svojim arhipelazima prostire na oko 500 kilometara. Nasa koliba je nesto kao sojenica,skoro poluotvorena,hvala Bogu, jer je je vlažnost vazduha poprilična,pa Cali i ja skačemo sa terase u Pacifik,skoro isto kao i kod kuće.Mene uhvatila prehlada i to odmah ali srecom u kutiji za Prvu pomoć,koju je spakovala mama Belogrlićka samo što nema skalpela za operaciju,sve ostalo je tu za lakse i teže bolesti,povrede i sl. Vidi ..nema ništa protiv čežnje za draganom koji nije tu.A ta čežnja će postajati sve veća kad se ispostavi da su telefonske veze sa Nove Kaledonije za Evropu užasne ili skoro nemoguće.Dakle ona jeste možda Nova ali Kaledonijo telekomunikacija ti je antička.Kupujem neki predplaćeni Internet i odmah pomislim:Ovo bolje neka funkcionise kad za sat vremena košta skoro kao putovanje u svemir! Srećom Noumea me je oduševila,tačno nema razlike sa Francuskom Rivijerom,pijaca na kojoj sam bogami provela dosta vremena sa cegerom(,koji sam uspela da spakujem iako je Žaklina svaki put kad je mogla pokušavala da ga izbaci iz prtljaga)je obilna i voće je fantatstično.   Jedan dan smo provele u organizovanom putovanju kroz brousse(dzunglu) i imalo se šta i videti.Ali naročito je bilo prijatno sresti domorodce ,koji govore francuski mnogo bolje od mene i uvek su nasmešeni.Atmosfera je opuštena ,kafići,restorani i bistroi su super,more je plavo,vreme nas je služilo. A da ,gledali smo i neku predstavu Tahićanskih plesačica.Oduševile su me.To moram da naučim ,ali samo za privatnu predstavu.   Da bi sve bilo po turistićki posetili smo i muzeja nekoliko. A da li ste mi vi nedostajali_ Kako ko, kako kad Uglavnom sad..počinje berba jagoda i sve se ponovo vraća u normalno stanje.Srećom i kod nas dolazi leto i mi imamo Pacifik,bašta mi postaje pijaca sa uvek svežim vočem i povrčem i da, mi jesmo Novi Zeland ali i telekomunikacije su nam još novije. Znači: Alo mili ,me čuješ:)
    Nov 21, 2013 4173
  • 28 Sep 2013
    Na autoputu Beograd- Zagreb, u Sremu, šezdesetak kilometara od Beograda, pored Save, nalazi se Sremska Mitrovica. Grad ima oko 60.000 stanovnika, a cela opština oko 100.000. Opština obuhvata i sela Divoš, Ležimir, Grgurevci, Čalma, Veliki Radinci, Martinci, Kuzmin, Gornja Zasavica, Mačvanska Mitrovica, Jarak, Nocaj i Ravnje.Sremska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Na uzvišenju zvanom Kalvarija arheolozi su otkrili tragove organizovanog života od pre sedam hiljada godina. To je grad sa tri imena (SIRMIUM, CIVITAS SANCTI DEMETRI, SREMSKA MITROVICA) i tri grba (anticki, srednjovekovni i savremeni). Veliki antički grad Sirmium koji se nalazio na mestu današnje Mitrovice, za vreme tetrarijuma bio je jedan od četiri prestonice Rimskog carstva, uz Rim, Milano i Nikomediju.U Sirmiumu koji je najpoznatiji istoricar 4. veka Amijan Marcelin nazvao "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova" rodeno je nekoliko rimskih imperatora. U doba najveceg procvata Sirmiuma, u 3. i 4. veku, tu je postojala velika kovnica novca, raskošna carska palata, sa vodovodom i termama, hipodromom, pozorištem, amfiteatrom. Grad je zbog toga postao veliko arheološko nalazište i danas ga nazivaju "muzejom pod otvorenim nebom".   Veoma vredni spomenici predstavljaju deo svetske kulturne baštine, a neki od njih, kao Suncani sat, jedinstveni su u svetu. Gotovo na svakom cošku u gradu su iskopine, a stanovnici kažu da ovde kad malo "zadeš" ašovom pod zemlju nadeš neku antiku. To stvara probleme seljacima i graditeljima jer ako prijave da su "natrčali na nešto", moraju da obustave radove i na tom zemljištu se otvara arheološko nalazište. Legenda kaže da se u toj oblasti navodno nalazi i zlatna kapija koja još nije pronadena, pa je kad god bi se ova prica aktuelizovala, po okolnim njivama zaticano je puno lovaca na blago sa sondama za metal u rukama.   Posle niza vekova obavijenih istorijskom tamom, hunskih pokolja i požara, smenjivanja raznih vladara, grad je 1180. godine pripojen ugarskoj državi. Novo naselje dobilo je ime po srednjovekovnom manastiru Svetog Dimitrija, pa se najpre zvao Dmitrovica, a kasnije Mitrovica. Potom su se na vlasti smenjivali Turci, Ugari i Austrijanci, u doba Vojne granice Mitrovica je postala važno vojno i gradjansko naselje, a zatim i slobodan kraljevski grad sa potpunom autonomijom.Iz ovog perioda datiraju mnogi manastiri po Fruškoj gori (poseban blog cu o Fruškoj gori i manastirima).   U Prvom svetskom ratu, nakon proboja Solunskog fronta, srpska vojska je ušla u grad 5. novembra 1918. godine, i time je Mitrovica zajedno sa Sremom i Vojvodinom ušla u sastav nove jugoslovenske države.        Prvi pljačkaš banakaIz Sremske Mitrovice su i mnoge poznate ličnosti. Čuveni naši sugradjeni su glumci Petar Kralj, Mira Banjac, Borislav Pingovic, reditelj Petar Zec i Sinisa Kovačevic, čuveni arheolog Petar Miloševic, pevač "becaraca" Aleksandar Dejanovic,slikari Dragan Martinovic,Ivica Kovačic Štifla, te Mileva Maric Ajnštajn (tu se školovala)... Zanimljivo je da je odavde prvi pljackaš banaka u Titovoj Jugoslaviji, Slavko Ladjinovic o njemu cu napisati posebno blog .     Most Sv.Irinija     Centar grada                
    4137 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Na autoputu Beograd- Zagreb, u Sremu, šezdesetak kilometara od Beograda, pored Save, nalazi se Sremska Mitrovica. Grad ima oko 60.000 stanovnika, a cela opština oko 100.000. Opština obuhvata i sela Divoš, Ležimir, Grgurevci, Čalma, Veliki Radinci, Martinci, Kuzmin, Gornja Zasavica, Mačvanska Mitrovica, Jarak, Nocaj i Ravnje.Sremska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Na uzvišenju zvanom Kalvarija arheolozi su otkrili tragove organizovanog života od pre sedam hiljada godina. To je grad sa tri imena (SIRMIUM, CIVITAS SANCTI DEMETRI, SREMSKA MITROVICA) i tri grba (anticki, srednjovekovni i savremeni). Veliki antički grad Sirmium koji se nalazio na mestu današnje Mitrovice, za vreme tetrarijuma bio je jedan od četiri prestonice Rimskog carstva, uz Rim, Milano i Nikomediju.U Sirmiumu koji je najpoznatiji istoricar 4. veka Amijan Marcelin nazvao "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova" rodeno je nekoliko rimskih imperatora. U doba najveceg procvata Sirmiuma, u 3. i 4. veku, tu je postojala velika kovnica novca, raskošna carska palata, sa vodovodom i termama, hipodromom, pozorištem, amfiteatrom. Grad je zbog toga postao veliko arheološko nalazište i danas ga nazivaju "muzejom pod otvorenim nebom".   Veoma vredni spomenici predstavljaju deo svetske kulturne baštine, a neki od njih, kao Suncani sat, jedinstveni su u svetu. Gotovo na svakom cošku u gradu su iskopine, a stanovnici kažu da ovde kad malo "zadeš" ašovom pod zemlju nadeš neku antiku. To stvara probleme seljacima i graditeljima jer ako prijave da su "natrčali na nešto", moraju da obustave radove i na tom zemljištu se otvara arheološko nalazište. Legenda kaže da se u toj oblasti navodno nalazi i zlatna kapija koja još nije pronadena, pa je kad god bi se ova prica aktuelizovala, po okolnim njivama zaticano je puno lovaca na blago sa sondama za metal u rukama.   Posle niza vekova obavijenih istorijskom tamom, hunskih pokolja i požara, smenjivanja raznih vladara, grad je 1180. godine pripojen ugarskoj državi. Novo naselje dobilo je ime po srednjovekovnom manastiru Svetog Dimitrija, pa se najpre zvao Dmitrovica, a kasnije Mitrovica. Potom su se na vlasti smenjivali Turci, Ugari i Austrijanci, u doba Vojne granice Mitrovica je postala važno vojno i gradjansko naselje, a zatim i slobodan kraljevski grad sa potpunom autonomijom.Iz ovog perioda datiraju mnogi manastiri po Fruškoj gori (poseban blog cu o Fruškoj gori i manastirima).   U Prvom svetskom ratu, nakon proboja Solunskog fronta, srpska vojska je ušla u grad 5. novembra 1918. godine, i time je Mitrovica zajedno sa Sremom i Vojvodinom ušla u sastav nove jugoslovenske države.        Prvi pljačkaš banakaIz Sremske Mitrovice su i mnoge poznate ličnosti. Čuveni naši sugradjeni su glumci Petar Kralj, Mira Banjac, Borislav Pingovic, reditelj Petar Zec i Sinisa Kovačevic, čuveni arheolog Petar Miloševic, pevač "becaraca" Aleksandar Dejanovic,slikari Dragan Martinovic,Ivica Kovačic Štifla, te Mileva Maric Ajnštajn (tu se školovala)... Zanimljivo je da je odavde prvi pljackaš banaka u Titovoj Jugoslaviji, Slavko Ladjinovic o njemu cu napisati posebno blog .     Most Sv.Irinija     Centar grada                
    Sep 28, 2013 4137
  • 14 Jan 2014
      Otvoreno pismo    U ovom otvorenom i tužnom pismu prozvala bih sve od opštinskih ustanova do g.Nikolića.Dragi moji svi se mi ujutru probodimo i budemo srećni što su naša deca živa i zdrava.Jeste li se ikad zapitali koliko je dece sa problemima i posebnim potrebama? Jeste li pomislili kroz kakvu torturu prolaze njihovi rodetilji.U ovom pismu ću navesti nažalost samo  tri primera ovakvih slučajeva koja se desavaju od Nove godine u mom bliskom okruženju.Svesna sam da država ima dosta problema , ali najveći problem države treba da su deca!!! Priča se o natalitetu, draga DRŽAVO prvo uskladite zakone, zaštite decu, pomozite deci koja su bolesna i onda imate pravo da pričajte o natalitetu.Zar vas nije sramota da se donacije sakupljaju po društvenim mrežama? Jesu li to naša deca zalužila? Znajući da odgovore neću dobiti, jel je bitnije da se uhvati neki TAJKUN, a zanate li koliko je tih istih TAJKUNA  u farmakoindrustiji ,medju doktorima, koji su povezani sa istima.No to nije moja tema za sad.Tema su DECA !!! Pa da počnemo ... Prva priča vezana je za moje malo blago, Užičanku Doris.Doris ima problem cerebijalne paralize, slepa je,nepokretna.Sticajem okolnosti za ovo dete sam čula  pre par godina, postali smo izuzetno dobri i dok je boravila u Beogradu na operacijama ja sam je posećivala, da pružim podršku njoj i njenoj majci.Slavica je u bolnici spavala na podu pored svog nepokretnog deteta, koliko sam je puta pitala, Slavice dokle ćeš izdržati? Odgovor je bio za moju Doris sve.Znam koliko je novca potrošila na lekove,na vitamine, na kreme protiv dekubita.Drago mi je da su ti  susreti  bili veoma veseli, toliko energije u tom detetu koje je osudjeno na večiti mrak,postelju...odlazeći od njih uvek sam ostajala nema, toliko snage i borbe u tom malom biću, zaista taj osećaj treba doživeti.Doda je svoju bitku dobila, ali nije dobila sa državnim vlastima.Slavica je samohrana majka koja vodi računa o njoj, nema mogućnosti zaposlenja, jel ko će da vodi računa o Doris.Njihovi problemi kreću sa Elektrodistribucijom zbog duga od oko 580.000 dinara.Dolaze da isključuju struju slepom detetu, koje je osudjeno na večni mrak.Država tu ništa ne može jel je EPS javno preduzeće, tužili su majku i doneta je presuda o plenidbi stvari .Strasno !!!     Hoće li detetu uzeti krevet na kome leži, hoće li odneti šporet na kojem joj majka kuva da jede? Večernje novosti su pokrenule akciju za malu Dodu, na nivou grada Užice.Uplate su male a rok od 20 dana do donošenja presude se bliži.Problem je još jedan Doda ide na još jednu operaciju u nizu, koja je očekuje za 20 dana.Hoće li se vratiti u hladan stan bez struje, lekovi koji će ostati u frižideru će se pokvariti, dragi moji pa gde će im duša? EPS najmanje što je mogao da uradi je otpis kamate, ali gospoda ni to ne želi.To je verovatno jedna mesečna plata direktora EPS-a.Grad Užice će preuzeti na sebe plaćanja električne energije, ali da se prethodni dug izmiri.Oni nemaju nikakvu ingirenciju nad EPSom, kažu da je nema i predsednik Nikolić.Pitam se pa ko ima? Gde je zakon o zaštiti ljudskih prava i dece? Ko može da reši ovaj problem, i problem još mnogo dece...ako neko zna odgovor nek se javi.   Želim da se zahvalim Deniru koji je snimo pesmu o Doris i što je pričao sa njom.Njena majka kaže da je bila presretna.   Pesmu poslušajte OVDE   Zahvaljujem se novinaru Večernjih novosti koji je prvi tekst objavio o Doris.Tekst možete pročitati OVDE Drugi tekst je takodje u Vecernjem novostima i možete pročitati OVDE   E sad idemo drugi slučaj..radi se o malom Milivoju, ovaj mali beban ima samo 5 meseci.Preživeo je tešku operaciju srca, i svoju životnu bitku dobio.U Srbiji se dnevno operiše jedno dete  od poremećaja rada srca.Od desetoro operisane dece jedno umre, oni koji prežive su osudjeni da do svoje osamnaeste godine života piju lekove.Znači da sumiramo, dete se operiše sve prodje u najboljem redu, i onda vam počinju muke i problemi.Kao da je malo tim roditeljima koji su potpisali da svesno ubijaju svoje dete, da dobiju pred operaciju 15 min vremena da se oproste od deteta, JEZIVO!!! Operacija prodje u najboljem redu , dete se probudi, dobije pravu terapiju u Institu, otpuste vas kući i treba da kupite detu lek.Saznajete da lek nije na pozitivnoj listi lekova, plaćate punu cenu leka od 1.800 dinara i još dobijete info da je lek za odrasle i da se prepravlja za decu i da za tu prepravku leka treba da platite 1.ooo dinara.Terapija koju platite je za 15 dana. Lek za decu postiji u EU naziva se Aldacton ,ali ga mi ne uvozimo jel postoji zamena za odrasle koju proizvodi Galenika.Pa dragi moji jel ovo normalno ? Koliko dece se operiše od poremećaja rada srca, pa jel su ti mali Andjeli osudjeni na lekove za odrasle koji se prepravljaju? Jel neko razgovarao sa  ovim  roditeljima odakle im novac, u ovoj bedi i nemaštini.Draga državo zaradjuješ na malim Andjelima, koji su od rodjenja borci. Stidi se majko Srbijo, i nemoj da pričaš o padu nataliteta, kad su ti deca nezaštićena !!!   I evo o leku             Za treći slučaj nisam dobila dokumentaciju, Filip je imao 25 godina i nažalost preminuo je.O ovom slučaju ću naknadno pisati.     Dragi moji možda je ovo što sam napisala fraza, mnogi od vas znaju dosta dece u svom okruženju sa sličnim mukama.Jedino što sam mogla da uradim je da napišem ovaj tekst, to je najmanje što mogu da učinim za svu decu, za sve DODE, MILIVOJE I FILIPE.Zapamtite jedno sutra i vi možete biti u ovakvoj situaciji, najmanje što možete da učinite je da se digne glas za prava dece, invalida...Još jedna stvar pripremajući se za ovaj tekst i naredne tekstove poslala sam gomilu zahteva za prijateljstvo ljudima na fejsbljak mreži.Doživela sam da mi blokiraju profil i da me pitaju zašto sam poslala toliko zahteva.Kako da ja njima objasnim da se kod nas skupljaju pare i donacije preko fejsbljaka. Svako ko želi da me kontaktira naći će me na www.volimo.net mreži .Pišemo se uskoro ponovo ...   I JOŠ JEDNA BITNA STVAR PODRŽITE PROTEST OSOBA SA INVALIDITETOM INFO
    4111 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
      Otvoreno pismo    U ovom otvorenom i tužnom pismu prozvala bih sve od opštinskih ustanova do g.Nikolića.Dragi moji svi se mi ujutru probodimo i budemo srećni što su naša deca živa i zdrava.Jeste li se ikad zapitali koliko je dece sa problemima i posebnim potrebama? Jeste li pomislili kroz kakvu torturu prolaze njihovi rodetilji.U ovom pismu ću navesti nažalost samo  tri primera ovakvih slučajeva koja se desavaju od Nove godine u mom bliskom okruženju.Svesna sam da država ima dosta problema , ali najveći problem države treba da su deca!!! Priča se o natalitetu, draga DRŽAVO prvo uskladite zakone, zaštite decu, pomozite deci koja su bolesna i onda imate pravo da pričajte o natalitetu.Zar vas nije sramota da se donacije sakupljaju po društvenim mrežama? Jesu li to naša deca zalužila? Znajući da odgovore neću dobiti, jel je bitnije da se uhvati neki TAJKUN, a zanate li koliko je tih istih TAJKUNA  u farmakoindrustiji ,medju doktorima, koji su povezani sa istima.No to nije moja tema za sad.Tema su DECA !!! Pa da počnemo ... Prva priča vezana je za moje malo blago, Užičanku Doris.Doris ima problem cerebijalne paralize, slepa je,nepokretna.Sticajem okolnosti za ovo dete sam čula  pre par godina, postali smo izuzetno dobri i dok je boravila u Beogradu na operacijama ja sam je posećivala, da pružim podršku njoj i njenoj majci.Slavica je u bolnici spavala na podu pored svog nepokretnog deteta, koliko sam je puta pitala, Slavice dokle ćeš izdržati? Odgovor je bio za moju Doris sve.Znam koliko je novca potrošila na lekove,na vitamine, na kreme protiv dekubita.Drago mi je da su ti  susreti  bili veoma veseli, toliko energije u tom detetu koje je osudjeno na večiti mrak,postelju...odlazeći od njih uvek sam ostajala nema, toliko snage i borbe u tom malom biću, zaista taj osećaj treba doživeti.Doda je svoju bitku dobila, ali nije dobila sa državnim vlastima.Slavica je samohrana majka koja vodi računa o njoj, nema mogućnosti zaposlenja, jel ko će da vodi računa o Doris.Njihovi problemi kreću sa Elektrodistribucijom zbog duga od oko 580.000 dinara.Dolaze da isključuju struju slepom detetu, koje je osudjeno na večni mrak.Država tu ništa ne može jel je EPS javno preduzeće, tužili su majku i doneta je presuda o plenidbi stvari .Strasno !!!     Hoće li detetu uzeti krevet na kome leži, hoće li odneti šporet na kojem joj majka kuva da jede? Večernje novosti su pokrenule akciju za malu Dodu, na nivou grada Užice.Uplate su male a rok od 20 dana do donošenja presude se bliži.Problem je još jedan Doda ide na još jednu operaciju u nizu, koja je očekuje za 20 dana.Hoće li se vratiti u hladan stan bez struje, lekovi koji će ostati u frižideru će se pokvariti, dragi moji pa gde će im duša? EPS najmanje što je mogao da uradi je otpis kamate, ali gospoda ni to ne želi.To je verovatno jedna mesečna plata direktora EPS-a.Grad Užice će preuzeti na sebe plaćanja električne energije, ali da se prethodni dug izmiri.Oni nemaju nikakvu ingirenciju nad EPSom, kažu da je nema i predsednik Nikolić.Pitam se pa ko ima? Gde je zakon o zaštiti ljudskih prava i dece? Ko može da reši ovaj problem, i problem još mnogo dece...ako neko zna odgovor nek se javi.   Želim da se zahvalim Deniru koji je snimo pesmu o Doris i što je pričao sa njom.Njena majka kaže da je bila presretna.   Pesmu poslušajte OVDE   Zahvaljujem se novinaru Večernjih novosti koji je prvi tekst objavio o Doris.Tekst možete pročitati OVDE Drugi tekst je takodje u Vecernjem novostima i možete pročitati OVDE   E sad idemo drugi slučaj..radi se o malom Milivoju, ovaj mali beban ima samo 5 meseci.Preživeo je tešku operaciju srca, i svoju životnu bitku dobio.U Srbiji se dnevno operiše jedno dete  od poremećaja rada srca.Od desetoro operisane dece jedno umre, oni koji prežive su osudjeni da do svoje osamnaeste godine života piju lekove.Znači da sumiramo, dete se operiše sve prodje u najboljem redu, i onda vam počinju muke i problemi.Kao da je malo tim roditeljima koji su potpisali da svesno ubijaju svoje dete, da dobiju pred operaciju 15 min vremena da se oproste od deteta, JEZIVO!!! Operacija prodje u najboljem redu , dete se probudi, dobije pravu terapiju u Institu, otpuste vas kući i treba da kupite detu lek.Saznajete da lek nije na pozitivnoj listi lekova, plaćate punu cenu leka od 1.800 dinara i još dobijete info da je lek za odrasle i da se prepravlja za decu i da za tu prepravku leka treba da platite 1.ooo dinara.Terapija koju platite je za 15 dana. Lek za decu postiji u EU naziva se Aldacton ,ali ga mi ne uvozimo jel postoji zamena za odrasle koju proizvodi Galenika.Pa dragi moji jel ovo normalno ? Koliko dece se operiše od poremećaja rada srca, pa jel su ti mali Andjeli osudjeni na lekove za odrasle koji se prepravljaju? Jel neko razgovarao sa  ovim  roditeljima odakle im novac, u ovoj bedi i nemaštini.Draga državo zaradjuješ na malim Andjelima, koji su od rodjenja borci. Stidi se majko Srbijo, i nemoj da pričaš o padu nataliteta, kad su ti deca nezaštićena !!!   I evo o leku             Za treći slučaj nisam dobila dokumentaciju, Filip je imao 25 godina i nažalost preminuo je.O ovom slučaju ću naknadno pisati.     Dragi moji možda je ovo što sam napisala fraza, mnogi od vas znaju dosta dece u svom okruženju sa sličnim mukama.Jedino što sam mogla da uradim je da napišem ovaj tekst, to je najmanje što mogu da učinim za svu decu, za sve DODE, MILIVOJE I FILIPE.Zapamtite jedno sutra i vi možete biti u ovakvoj situaciji, najmanje što možete da učinite je da se digne glas za prava dece, invalida...Još jedna stvar pripremajući se za ovaj tekst i naredne tekstove poslala sam gomilu zahteva za prijateljstvo ljudima na fejsbljak mreži.Doživela sam da mi blokiraju profil i da me pitaju zašto sam poslala toliko zahteva.Kako da ja njima objasnim da se kod nas skupljaju pare i donacije preko fejsbljaka. Svako ko želi da me kontaktira naći će me na www.volimo.net mreži .Pišemo se uskoro ponovo ...   I JOŠ JEDNA BITNA STVAR PODRŽITE PROTEST OSOBA SA INVALIDITETOM INFO
    Jan 14, 2014 4111
  • 21 Sep 2013
    Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Morgan Frimanom.   Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da  posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.   Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete. Naprimer|:   2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme  Poslovi ,koje ne želim da radim   Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:   Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima. Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala. Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši Pozovi me redovno,znaš koliko te volim p.s Zadrži ključeve od moje kuće.   Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća     Kako je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?      
    4002 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Morgan Frimanom.   Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da  posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.   Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete. Naprimer|:   2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme  Poslovi ,koje ne želim da radim   Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:   Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima. Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala. Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši Pozovi me redovno,znaš koliko te volim p.s Zadrži ključeve od moje kuće.   Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća     Kako je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?      
    Sep 21, 2013 4002
  • 24 Mar 2014
    Već znate da je zaljubljenost magično i veselo osećanje, a naučno je dokazano da dosta dobrog čini i za vašu psihu i za vaše telo. Evo pet konkretnih razloga za ljubav, koji se ne mogu dovoditi u pitanje.  Pročitajte pet naučno dokazanih razloga da ne potcenjujete moć ljubavi, već izađete među ljude i pronađete nekog posebnog:    1. Ljubav vas čini mršavijim  To što vam nije problem da preskočite dezert kada ste zaljubljeni nije samo zbog toga što ne možete da prestanete da mislite na svog "slatkiša". Adrenalin koji se stvara u vašem telu, pored toga što vas navodi da drhtite nad pitanjima poput Da li će zvati? Da li mu se sviđam? ili Kuda ide naša veza?, suzbija i vaš apetit   2. Ljubav poboljšava pamćenje  Naučnici sa Univerziteta Pavija u Italiji otkrili su da zaljubljivanje poboljšava rast novih ćelija mozga. To objašnjava zašto se bez problema setite kako se zvao najbolji drug iz vrtića vašeg novog dečka, koga vam je usput spomenuo, iako ste na sve drugo zaboravili.  3. Ljubav poboljšava raspoloženje  Kada se zaljubite, vi ste praktično non-stop prirodno drogirani. Telo pumpa dopamin zbog koga osećate blaženstvo, optimizam i strpljenje, tj. volite ceo svet. Puni ste energije i lako se uzbudite, jer ste stalno euforični. Sa druge strane hormon vezivanja, oksitocin, širi osećaj miline i unutrašnje topline vašim telom svaki put kada vas vaš dragi dodirne, kada se mazite ili ste fizički intimni. Šta poželeti više...     4. Zbog ljubavi izgledate mlađe Da li ste znali da zaljubljenost pokreće i hormon DHEA, koji deluje protiv starenja, tako što pokreće obnavljanje ćelije u telu iznutra? Bolje od svake kreme za bore, realno govoreći. 5. Zbog ljubavi živite duže Evo dobrog razloga da se zaljubite, ali samo u onog ko će voleti i vas zauzvrat: Prema istraživanju Juta Univerziteta, oni koju su u vezi gde su osećanja uzvrećena, zdraviji su i žive duže od onih koji su sami. Naučnici smatraju da je to zbog toga što imamo više samopouzdanja zbog partnerovih uzvraćenih osećanja, što smanjuje šansu za depresiju. Sem toga, dr Vilijams, koji je radio na ovom istraživanju, primetio je još nešto: "Ljudi se ponašaju mnogo odgovornije kada su u paru. Mnogo su manje šanse da ćete ugrožavati svoj život pušenjem, povremenim opijanjem, ili opasnim navikama u ishrani, ako onaj koga volite računa na vas."
    3973 Objavio/la Lara C®ft
  • Već znate da je zaljubljenost magično i veselo osećanje, a naučno je dokazano da dosta dobrog čini i za vašu psihu i za vaše telo. Evo pet konkretnih razloga za ljubav, koji se ne mogu dovoditi u pitanje.  Pročitajte pet naučno dokazanih razloga da ne potcenjujete moć ljubavi, već izađete među ljude i pronađete nekog posebnog:    1. Ljubav vas čini mršavijim  To što vam nije problem da preskočite dezert kada ste zaljubljeni nije samo zbog toga što ne možete da prestanete da mislite na svog "slatkiša". Adrenalin koji se stvara u vašem telu, pored toga što vas navodi da drhtite nad pitanjima poput Da li će zvati? Da li mu se sviđam? ili Kuda ide naša veza?, suzbija i vaš apetit   2. Ljubav poboljšava pamćenje  Naučnici sa Univerziteta Pavija u Italiji otkrili su da zaljubljivanje poboljšava rast novih ćelija mozga. To objašnjava zašto se bez problema setite kako se zvao najbolji drug iz vrtića vašeg novog dečka, koga vam je usput spomenuo, iako ste na sve drugo zaboravili.  3. Ljubav poboljšava raspoloženje  Kada se zaljubite, vi ste praktično non-stop prirodno drogirani. Telo pumpa dopamin zbog koga osećate blaženstvo, optimizam i strpljenje, tj. volite ceo svet. Puni ste energije i lako se uzbudite, jer ste stalno euforični. Sa druge strane hormon vezivanja, oksitocin, širi osećaj miline i unutrašnje topline vašim telom svaki put kada vas vaš dragi dodirne, kada se mazite ili ste fizički intimni. Šta poželeti više...     4. Zbog ljubavi izgledate mlađe Da li ste znali da zaljubljenost pokreće i hormon DHEA, koji deluje protiv starenja, tako što pokreće obnavljanje ćelije u telu iznutra? Bolje od svake kreme za bore, realno govoreći. 5. Zbog ljubavi živite duže Evo dobrog razloga da se zaljubite, ali samo u onog ko će voleti i vas zauzvrat: Prema istraživanju Juta Univerziteta, oni koju su u vezi gde su osećanja uzvrećena, zdraviji su i žive duže od onih koji su sami. Naučnici smatraju da je to zbog toga što imamo više samopouzdanja zbog partnerovih uzvraćenih osećanja, što smanjuje šansu za depresiju. Sem toga, dr Vilijams, koji je radio na ovom istraživanju, primetio je još nešto: "Ljudi se ponašaju mnogo odgovornije kada su u paru. Mnogo su manje šanse da ćete ugrožavati svoj život pušenjem, povremenim opijanjem, ili opasnim navikama u ishrani, ako onaj koga volite računa na vas."
    Mar 24, 2014 3973
  • 03 Sep 2013
    Moje selo je malo, uspavano i opruženo na zelenim livadama opkoljeno proplancima, na kojima se kao belo cveće prepoznaju ovce. Moje selo je malo ali ima sve što mu treba  da živi dobrim životom. Svi u mom selu su Life style( način života) milioneri.Ima tu ,lokalni pekar, mesar, fish i chips , neizbežni Kinez , jedan Italijan, restoran čak,radnja delikatesa, nekoliko manjih radnjica za svakodnevne potrebe, popravljač mašina i bicikla i bila je jedna mala antikvarnica.   A ustvari htela sam da vam ispričam priču o vlasniku antikvarnice , Gospodinu Bilu, koga sam redovno šetajući kerove sretala ..pogurenog, ali uvek raspoloženog za razgovor, mada nešto manje odkad je Gospodja Mary , njegova supruga umrla prošle godine. Uvek je imao neku interesatnu priču ili da me obavesti o nekom komadu koji će mi vrlo povoljno prodati,(mada je znao da je i to povoljno iznad mojih mogućnosti).Ponekad bi me pozvao telefonom da mi dojavi striktno poverljivu vest ,da se u bližoj okolini sprema rušenje neke stare zgrade, a tu se medju ruševinama uvek može naći finih starih stvari, koje se sa malo ljubavi restauracije pretvore u predivne komade .Nisam ga nikad pitala za godine ,a i to vrlo teško kod ljudi procenim uzevši u obzir da je najstarija osoba u mojoj okolini moj tata(skoro 80) ali on izgleda bar 20 godina mladje ..tako da to nije dobra uporedba.Onako zguren i izboran meni se Gospodin Bill činio preko sto .Volela sam da pričam sa njim, jer je uvek imao nešto interesantno, nekad iz svog ličnog života, a nekad o drugim stanovnicima u selu.Naravno on je sve poznavao ..neke od rodjenja.Tako sam saznala da su mu deca još davno otisla u Ameriku, da je čuo da ima i unuke ali da ga nikad, nikad više nisu posetili.Mislio je da je Gospodja Mary baš zbog toga umrla..od tuge što su je zaboravili...Zašto vam pričam ovu priču?Evo tu pred Uskrs , nekoliko nedelja pre toga sretnem gospodina Bila.Zatvara antikvarnicu ..priča i njemu je vreme da se smiri.A tačno pre desetak dana  kuca na vrata lokalni sveštenik i kaže: "Pre nego što je zatvorio radnju Gospodin Bil mi je ostavio ovo da vam donesem, da ga se sećate"Kutija je bila ogromna ,pa nisam ni mogla da zamislim šta bi bilo u njoj.Ali kad sam je otvorila pronadjoh jedna stara dečija kolica iz njegove radnje , pred kojima sam ja često stajala i uzdisala ali nikad nisam skupila dovoljno novca da ih i kupim.Stari Bill je umro nekoliko dana posle toga..i ni ne stigoh da odem, da mu se zahvalim.Kako on reče ..smirio se.Neću ga nikad zaboraviti, tog pogurenog ćoveka koji je i u svojim najtežim momentima u životu kad bi ste ga upitali kako je, uvek odgovarao : Not Bad , nije loše.Neka počiva u miru.            
    3954 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Moje selo je malo, uspavano i opruženo na zelenim livadama opkoljeno proplancima, na kojima se kao belo cveće prepoznaju ovce. Moje selo je malo ali ima sve što mu treba  da živi dobrim životom. Svi u mom selu su Life style( način života) milioneri.Ima tu ,lokalni pekar, mesar, fish i chips , neizbežni Kinez , jedan Italijan, restoran čak,radnja delikatesa, nekoliko manjih radnjica za svakodnevne potrebe, popravljač mašina i bicikla i bila je jedna mala antikvarnica.   A ustvari htela sam da vam ispričam priču o vlasniku antikvarnice , Gospodinu Bilu, koga sam redovno šetajući kerove sretala ..pogurenog, ali uvek raspoloženog za razgovor, mada nešto manje odkad je Gospodja Mary , njegova supruga umrla prošle godine. Uvek je imao neku interesatnu priču ili da me obavesti o nekom komadu koji će mi vrlo povoljno prodati,(mada je znao da je i to povoljno iznad mojih mogućnosti).Ponekad bi me pozvao telefonom da mi dojavi striktno poverljivu vest ,da se u bližoj okolini sprema rušenje neke stare zgrade, a tu se medju ruševinama uvek može naći finih starih stvari, koje se sa malo ljubavi restauracije pretvore u predivne komade .Nisam ga nikad pitala za godine ,a i to vrlo teško kod ljudi procenim uzevši u obzir da je najstarija osoba u mojoj okolini moj tata(skoro 80) ali on izgleda bar 20 godina mladje ..tako da to nije dobra uporedba.Onako zguren i izboran meni se Gospodin Bill činio preko sto .Volela sam da pričam sa njim, jer je uvek imao nešto interesantno, nekad iz svog ličnog života, a nekad o drugim stanovnicima u selu.Naravno on je sve poznavao ..neke od rodjenja.Tako sam saznala da su mu deca još davno otisla u Ameriku, da je čuo da ima i unuke ali da ga nikad, nikad više nisu posetili.Mislio je da je Gospodja Mary baš zbog toga umrla..od tuge što su je zaboravili...Zašto vam pričam ovu priču?Evo tu pred Uskrs , nekoliko nedelja pre toga sretnem gospodina Bila.Zatvara antikvarnicu ..priča i njemu je vreme da se smiri.A tačno pre desetak dana  kuca na vrata lokalni sveštenik i kaže: "Pre nego što je zatvorio radnju Gospodin Bil mi je ostavio ovo da vam donesem, da ga se sećate"Kutija je bila ogromna ,pa nisam ni mogla da zamislim šta bi bilo u njoj.Ali kad sam je otvorila pronadjoh jedna stara dečija kolica iz njegove radnje , pred kojima sam ja često stajala i uzdisala ali nikad nisam skupila dovoljno novca da ih i kupim.Stari Bill je umro nekoliko dana posle toga..i ni ne stigoh da odem, da mu se zahvalim.Kako on reče ..smirio se.Neću ga nikad zaboraviti, tog pogurenog ćoveka koji je i u svojim najtežim momentima u životu kad bi ste ga upitali kako je, uvek odgovarao : Not Bad , nije loše.Neka počiva u miru.            
    Sep 03, 2013 3954
  • 05 Oct 2013
    (издневниками) иако је пијукно ,има богме томе, деда Глуви наш сеоски учитељ ,а приватно конпозитор, још вазда га се присећам као редовног посетиоца Плавог дунава (угоститељског објекта & шире познатог) по уху пријатној музици коју је измишљо у сали са билијаром ућошку крај врата,лево ,на изгруваном швапском пијанину остављеном од потомака богате сеоске предратне фамилије Силберхолц ко залог за позајмљене неке новце а никад враћене кафеџији Груји .у том храму свакодневног урнебеса на бази туче колективне,па ко успе да врата увати – алал му ,стварао је дела “префињених звучних обриса те етеричне мелодиозности” која нажалост није наилазила места у ушесима напитих слушалаца успешно оперисаних од нота који су у просторији до те,шанку окренути пиљили у мушкобањасте певаљке замикрофоном вазда спремне курораду као основној им делатности,док је певачка каријера напредовала . . . .онако успут. мрмљао је њима деда Глуви ,тихо ,скоро шапатом: - видићете ви сутра, а можда иникад, ко сам ја бијо а они му хорски узвраћали - сам ти матори чепај уклавира ,то итако ником нетреба кад оћеш. читам путем интернета нашу дневну штампу ,ту скоро,и немогу да верујем.под насловом “хоризонти пијанизма”одушевљени коментатор збивања на музичкој сцени војводине на по новинске странице ,ситно писане,саставио је хвалоспев о + Н.М. самоуком ствараоцу “чије је дело као апартан ,колоритан и изазован сегмент савремене клавирске музике био претстављен захваљујући упорности унукему, пијанисткиње,која је базни дедин запис привела уху данашњег слушаоца”. неузмрзи ме него напишем еписмо садањем председнику сеоске месне заједнице, сину другара с којим сам се веропо дудовима, јел то око + деда Глувог баш све истина,кад Он пуних уста одушевљења ми узврати: “а сокак за надунав, од апотеке,договарамо се, назваћемо по њему и метути му & плочу накућу . . . .”   ееее судбино ,дису сада они кафански слухисти одкадгод ?
  • (издневниками) иако је пијукно ,има богме томе, деда Глуви наш сеоски учитељ ,а приватно конпозитор, још вазда га се присећам као редовног посетиоца Плавог дунава (угоститељског објекта & шире познатог) по уху пријатној музици коју је измишљо у сали са билијаром ућошку крај врата,лево ,на изгруваном швапском пијанину остављеном од потомака богате сеоске предратне фамилије Силберхолц ко залог за позајмљене неке новце а никад враћене кафеџији Груји .у том храму свакодневног урнебеса на бази туче колективне,па ко успе да врата увати – алал му ,стварао је дела “префињених звучних обриса те етеричне мелодиозности” која нажалост није наилазила места у ушесима напитих слушалаца успешно оперисаних од нота који су у просторији до те,шанку окренути пиљили у мушкобањасте певаљке замикрофоном вазда спремне курораду као основној им делатности,док је певачка каријера напредовала . . . .онако успут. мрмљао је њима деда Глуви ,тихо ,скоро шапатом: - видићете ви сутра, а можда иникад, ко сам ја бијо а они му хорски узвраћали - сам ти матори чепај уклавира ,то итако ником нетреба кад оћеш. читам путем интернета нашу дневну штампу ,ту скоро,и немогу да верујем.под насловом “хоризонти пијанизма”одушевљени коментатор збивања на музичкој сцени војводине на по новинске странице ,ситно писане,саставио је хвалоспев о + Н.М. самоуком ствараоцу “чије је дело као апартан ,колоритан и изазован сегмент савремене клавирске музике био претстављен захваљујући упорности унукему, пијанисткиње,која је базни дедин запис привела уху данашњег слушаоца”. неузмрзи ме него напишем еписмо садањем председнику сеоске месне заједнице, сину другара с којим сам се веропо дудовима, јел то око + деда Глувог баш све истина,кад Он пуних уста одушевљења ми узврати: “а сокак за надунав, од апотеке,договарамо се, назваћемо по њему и метути му & плочу накућу . . . .”   ееее судбино ,дису сада они кафански слухисти одкадгод ?
    Oct 05, 2013 3936
  • 18 Aug 2013
    Moja drugarica Ana   Ana još studira i nema pojma o kuvanju.Za nju je mleveno meso sledeci stadijum mrtve krave, a nikako životna namirnica.Nije da ne bi želela..ali kad se odluči i nakupuje sve potrepštine iz recepta koji sam joj dala sve se završi na tome da napravi u mikrotalasnoj nešto za 2 minuta.Ali ona voli da jede i rado se seća domaće kuhinje.Kad dodje kod mene na nekoliko dana da lenstvuje to je baš ono sto radi: Od jutra do mraka Ana jede..jede.I zapitkuje.‘Pa, kako se pravi ovaj sos’Ali ako u tom sosu ima više od 5 sastojaka, Ana vrlo brzo prelazi na drugu temu kao što je npr:"Možemo li onaj šorbet od jagoda za desert. Inače ovo skretanje teme ja uvek prepoznam, jer sam i sama majstor,  mada se tu radi o nekom sasvim drugom receptu.Zašto vam ovo pisem? Pa eto ‘Ana se oseća kriva, da ja uvek kuvam kad je tu, pa je najavila da je vežbala da za ovaj vikend kad dodje spremi jednu ludu večeru. Da ne bi zaista poludeli ako stvari krenu nizibrdo, ja ću u rezervi ipak imati nešto već skuvano.Ana je Holandjanka, tako da nema šanse da pročita ovaj blog(bar ne dok ne prodje vikend). Iako ima dobar apetit, još je dovoljno vitka da se provuče kroz gužve koje nastaju na fakultetu pred onim oglasnim tablama na kojima su rezultati proteklih ispita, koji život znače.Dakle momci ako se vitka Ana pojavi ne računajte na nju u kuhinji ali sve ostalo je na Ani ..baš kako treba.
    3931 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Moja drugarica Ana   Ana još studira i nema pojma o kuvanju.Za nju je mleveno meso sledeci stadijum mrtve krave, a nikako životna namirnica.Nije da ne bi želela..ali kad se odluči i nakupuje sve potrepštine iz recepta koji sam joj dala sve se završi na tome da napravi u mikrotalasnoj nešto za 2 minuta.Ali ona voli da jede i rado se seća domaće kuhinje.Kad dodje kod mene na nekoliko dana da lenstvuje to je baš ono sto radi: Od jutra do mraka Ana jede..jede.I zapitkuje.‘Pa, kako se pravi ovaj sos’Ali ako u tom sosu ima više od 5 sastojaka, Ana vrlo brzo prelazi na drugu temu kao što je npr:"Možemo li onaj šorbet od jagoda za desert. Inače ovo skretanje teme ja uvek prepoznam, jer sam i sama majstor,  mada se tu radi o nekom sasvim drugom receptu.Zašto vam ovo pisem? Pa eto ‘Ana se oseća kriva, da ja uvek kuvam kad je tu, pa je najavila da je vežbala da za ovaj vikend kad dodje spremi jednu ludu večeru. Da ne bi zaista poludeli ako stvari krenu nizibrdo, ja ću u rezervi ipak imati nešto već skuvano.Ana je Holandjanka, tako da nema šanse da pročita ovaj blog(bar ne dok ne prodje vikend). Iako ima dobar apetit, još je dovoljno vitka da se provuče kroz gužve koje nastaju na fakultetu pred onim oglasnim tablama na kojima su rezultati proteklih ispita, koji život znače.Dakle momci ako se vitka Ana pojavi ne računajte na nju u kuhinji ali sve ostalo je na Ani ..baš kako treba.
    Aug 18, 2013 3931