Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 18 Sep 2014
     Da li ste bili u situaciji da vam se čini da se izmiče tlo pod nogama, da gubite kontrolu nad svojim životom, da vam dan nije dovoljno dug za sve što želite, ili morate uraditi? Kad dođete u tu situaciju, setite se ove priče, možda pomogne.... Jedan od profesora filosofije, počeo je čas pred svojim studentima, na neuobičajen način. Bez reči, podigao je veliku, praznu, teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru ispred sebe i zatim je napunio lopticama za tenis. Potom je pitao studente da li je tegla puna... Studenti su se složili da tegla jeste puna. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu, blago je protresao tako da su kamenčići popunili prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su rekli da jeste. Sledeća kutija koju je profesor podigao, bila je puna peska. Kada je sipao u teglu, pesak je popunio i one preostale šupljine. Pitao je još jednom, da li je tegla puna. Studenti su, naravno, odgovorili da jeste. Tada je profesor ispod stola izvadio dve šolje pune kafe i ulio ih u teglu. Kafa je natopila pesak, a profesor nije morao ništa da pita.. studenti su se već i sami smejali shvatajući sta bi bilo pitanje. Kada se smeh utišao, profesor je rekao: "Ovu teglu shvatite kao vaš život, koji svakako trebate ispuniti... Teniske loptice su one najvažnije stvari u vašem životu... porodica, deca, zdravlje i ostalo čemu se veoma predajete.To su oni pojmovi koji bi ispunjavali vaš život i kad bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne... posao, kuća, prijatelji.. Pesak predstavlja preostale stvari.. male stvari... Ako napunite teglu samo peskom, nema mesta za teniske loptice i kamenčiće. U životu važe ista pravila.. ako potrošite vreme i energiju na male stvari, nikad nećete imati mesta za obe važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.. igrajte se sa decom dok je vreme, nađite vremena za odlazak kod lekara.. izvedite partnera na večeru... ponašajte se kao da vam je uvek 18 godina... Uvek će biti vremena da se kuća očisti ili urade popravke.. Prvo se pobrinite za teniske loptice, utvrdite svoje prioritete... sve ostalo je pesak.." Nakon profesorovog izlaganja, jedna studentkinja upitala je profesora šta predstavlja kafa. Profesor se nasmejao i rekao.. "Drago mi je što ste to pitali.. nju dolivam kako bih vam pokazao, da, bez obzira koliko vam je život ispunjen, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem".
    4795 Objavio/la Chupko Chupavi
  •  Da li ste bili u situaciji da vam se čini da se izmiče tlo pod nogama, da gubite kontrolu nad svojim životom, da vam dan nije dovoljno dug za sve što želite, ili morate uraditi? Kad dođete u tu situaciju, setite se ove priče, možda pomogne.... Jedan od profesora filosofije, počeo je čas pred svojim studentima, na neuobičajen način. Bez reči, podigao je veliku, praznu, teglu od kiselih krastavaca, stavio je na katedru ispred sebe i zatim je napunio lopticama za tenis. Potom je pitao studente da li je tegla puna... Studenti su se složili da tegla jeste puna. Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u teglu, blago je protresao tako da su kamenčići popunili prazan prostor između loptica. Tada je ponovo upitao studente da li je tegla puna. Opet su rekli da jeste. Sledeća kutija koju je profesor podigao, bila je puna peska. Kada je sipao u teglu, pesak je popunio i one preostale šupljine. Pitao je još jednom, da li je tegla puna. Studenti su, naravno, odgovorili da jeste. Tada je profesor ispod stola izvadio dve šolje pune kafe i ulio ih u teglu. Kafa je natopila pesak, a profesor nije morao ništa da pita.. studenti su se već i sami smejali shvatajući sta bi bilo pitanje. Kada se smeh utišao, profesor je rekao: "Ovu teglu shvatite kao vaš život, koji svakako trebate ispuniti... Teniske loptice su one najvažnije stvari u vašem životu... porodica, deca, zdravlje i ostalo čemu se veoma predajete.To su oni pojmovi koji bi ispunjavali vaš život i kad bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne... posao, kuća, prijatelji.. Pesak predstavlja preostale stvari.. male stvari... Ako napunite teglu samo peskom, nema mesta za teniske loptice i kamenčiće. U životu važe ista pravila.. ako potrošite vreme i energiju na male stvari, nikad nećete imati mesta za obe važne stvari. Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću.. igrajte se sa decom dok je vreme, nađite vremena za odlazak kod lekara.. izvedite partnera na večeru... ponašajte se kao da vam je uvek 18 godina... Uvek će biti vremena da se kuća očisti ili urade popravke.. Prvo se pobrinite za teniske loptice, utvrdite svoje prioritete... sve ostalo je pesak.." Nakon profesorovog izlaganja, jedna studentkinja upitala je profesora šta predstavlja kafa. Profesor se nasmejao i rekao.. "Drago mi je što ste to pitali.. nju dolivam kako bih vam pokazao, da, bez obzira koliko vam je život ispunjen, uvek ima prostora za šoljicu kafe sa prijateljem".
    Sep 18, 2014 4795
  • 11 Dec 2014
      RIJEČI... Danas riječi stupaju u štrajk. Protestuju zbog uzaludnosti, izgovaraju se, ponavljaju, ali nema nikakvog učinka. Zato mi ne smeta kad kažu govore u vjetar, jer vjetar je medij koji raznosi riječi u nedostupne daljine. Odnijet će riječi baš tamo gdje treba i neko će negdje podignuti glavu, a neko spustiti... I tako stignu nošene vjetrom do onoga kome su upućene. Naporno je kad se kaže govori zidu, jer riječi se odbijaju od zid i pogode onoga ko ih izgovara. Pogode li u vitalni dio posljedice su dugotrajne. Ipak, treba zidu prići polako. Zato treba biti uporan i napraviti pomak. Pođe li se odjednom silovitim riječima na jak i čvrst bedem, srušit će se na onoga ko ih je govorio. I više neće biti glasa samo mukla tišina.Ipak, treba zidu govoriti polako i odmicati se kad se počne urušavati, pa opet prići i riječi izgovarati dok ne povjeruje u njih...Što je zid tvrđi riječi trebaju biti blaže. Iako je teško priznati, ima slučajeva kada je teško govoriti...
    4731 Objavio/la Ramona mo
  •   RIJEČI... Danas riječi stupaju u štrajk. Protestuju zbog uzaludnosti, izgovaraju se, ponavljaju, ali nema nikakvog učinka. Zato mi ne smeta kad kažu govore u vjetar, jer vjetar je medij koji raznosi riječi u nedostupne daljine. Odnijet će riječi baš tamo gdje treba i neko će negdje podignuti glavu, a neko spustiti... I tako stignu nošene vjetrom do onoga kome su upućene. Naporno je kad se kaže govori zidu, jer riječi se odbijaju od zid i pogode onoga ko ih izgovara. Pogode li u vitalni dio posljedice su dugotrajne. Ipak, treba zidu prići polako. Zato treba biti uporan i napraviti pomak. Pođe li se odjednom silovitim riječima na jak i čvrst bedem, srušit će se na onoga ko ih je govorio. I više neće biti glasa samo mukla tišina.Ipak, treba zidu govoriti polako i odmicati se kad se počne urušavati, pa opet prići i riječi izgovarati dok ne povjeruje u njih...Što je zid tvrđi riječi trebaju biti blaže. Iako je teško priznati, ima slučajeva kada je teško govoriti...
    Dec 11, 2014 4731
  • 26 Jan 2015
    Tokom decembra imali smo priliku da potpuno besplatno isprobamo najsavremeniji servis za telemedicinu. Prva platforma za telemedicinu u regionu – VisMedic, u saradnji sa beogradskom klinikom Bel Medic, tokom celog decembra pružala je usluge online konsultacija sa pacijentima potpuno besplatno, obeležavajući na taj način zvanični početak rada ove platforme za telemedicinu u Srbiji i regionu. Telemedicina nije novi pojam i za nju znamo već dugo. Već dugo postoji način da operacijama prisustvuju udaljeni lekari kojii će je voditi. U početku, u ove svrhe, korišćeni su video i satelitski linkovi, uz upotrebu izuzetno skupe i složene opreme, koju su mogle da priušte samo najopremljenije bolnice. Pojavom Interneta ovaj proces je postao jednostavniji, pošto je za prenos slike počeo da se koristi Internet, ali su i dalje uslovi za telemedicinu bili skupi – bila je potrebna specijalizovana oprema, brz Internet link i obučeni ljudi za upravljanje ovim sistemima. Iz tog razloga, telemedicina je uglavnom korišćena u skupim klinikama i koristi se najčešće samo za izuzetne slučaje. U međuvremenu kompjuteri koje imamo u našim domovima postali su sve brži, web kamera je postala deo standardne opreme koju svi imamo, a Internet linkovi su postali izuzetno brzi, čime su sve prepreke za korišćenje ovakve vrste usluga uklonjene. Time su ispunjeni uslovi za kreiranje novog oblika telemedicine, koji će biti dostpan svima. VisMedic platforma je formirana sa idejom da vrhunsku medicinsku zaštitu učini dostupnom što širem krugu pacijenata, nezavisno od njihove lokacije. U Srbiji, najkvalitetnija medicinska zaštita je rezervisana za Beograd i još nekoliko najvećih gradova u zemlji, čime su pacijenti iz unutrašnjosti prinuđeni da na preglede i konsultacije putuju, često veoma dugo i uz velike novčane troškove. Korišćenjem VisMedic platforme, pacijent je u mogućnosti da zakaže online konsultaciju sa lekarom, pošalje svu potrebnu dokumentaciju na uvid lekaru putem jednostavnog formulara i održi konsultaciju iz udobnosti svog doma, bez potrebe za odlaskom u samu medicinsku instituciju. Nakon toga, pacijent dobija mišljenje lekara na svoju mail adresu. Ovo mišljenje takođe ulazi i u online medicinski karton na VisMedic platformi, u kojem se nalaze svi dokumenti koje je pacijent stavio na uvid lekarima tokom prethodnih konsultacija, kao i sva prethodna mišljenja lekara, nastala kao rezultat prethodno održanih konsultacija.   Kompletan postupak je izuzetno jednostavan – pacijent, nakon registracije besplatnog naloga na sajtu www.vismedic.rs, putem opcije za pretragu bira lekara, bilo po imenu, bilo po potrebnoj specijalizaciji, a zatim, izabravši lekara, bira jedan od dostupnih termina koji njemu odgovara. Nakon toga, pacijent unosi razlog konsultacije, kao i sve moguće dokumente koji bi bili potrebni lekaru za datu konsultaciju. Kada dođe vreme za održavanje konsultacije, pacijent i lekar se sreću u virtualnoj ordinaciji, gde uz pomoć video linka komuniciraju kao da se nalaze u istoj prostoriji. Pacijent, po potrebi, može tokom konsultacije da pruži lekaru na uvid i dodatne dokumente, ukoliko lekar sugeriše da mu je to potrebno. Rezultat ovako održane konsultacije je mišljenje lekara, nastalo na osnovu razgovora sa pacijentom i pružene dokumentacije. VisMedic usluge se najčešće koriste za savetovanje sa lekarima u situacijama u kojima nema potrebe za fizičkim kontaktom, a posebno dobre rezultate pokazuje u situacijama kad je pacijentu potrebno drugo mišljenje lekara na osnovu postojećih nalaza i dokumentacije. VisMedic timu ovo nije prvi put da učestvuje u kreiranju jednog ovakvog servisa, pošto su učestvovali u kreiranju Clinical Fellows servisa, jednog od pionirskih servisa u oblasti telemedicine, koji pacijentima pruža uslugu drugog mišljenja na teritoriji SAD. U kreiranju ovog servisa VisMedic tim je sarađivao sa eminentnim stručnjacima sa Harvarda, Mayo klinike i drugih ustanova. Nakon završenog rada na ovom servisu, VisMedic je odlučio da servis dodatno unapredi i učini ga dostupnim građanima Srbije i regiona, čineći vrhunsku medicinsku zaštitu dostupnom svima. Ovaj servis je, pored toga što je namenjen građanima Srbije i regiona, izuzetno prilagođen i našim građanima u dijaspori, koji često imaju problem jezičke barijere u razgovorima sa lekarima na stranim jezicima. Koristeći VisMedic usluge ovi pacijenti mogu da dođu do vrhunske medicinske usluge na svom maternjem jeziku, smanjujući mogućnost da dođe do nerazumevanja u razgovoru između lekara i pacijenta na minimum. Predlažemo Vam da probate VisMedic platformu i da se sami uverite u to da ovakva vrsta usluge može da zameni mnoge odlaske kod lekara. Registrujte se potpuno besplatno na adresi www.vismedic.rs i otvorite vrata ka budućnosti medicine. Post objavljen u saradnji sa www.vismedic.rs  X
    4702 Objavio/la Volimo IT
  • Tokom decembra imali smo priliku da potpuno besplatno isprobamo najsavremeniji servis za telemedicinu. Prva platforma za telemedicinu u regionu – VisMedic, u saradnji sa beogradskom klinikom Bel Medic, tokom celog decembra pružala je usluge online konsultacija sa pacijentima potpuno besplatno, obeležavajući na taj način zvanični početak rada ove platforme za telemedicinu u Srbiji i regionu. Telemedicina nije novi pojam i za nju znamo već dugo. Već dugo postoji način da operacijama prisustvuju udaljeni lekari kojii će je voditi. U početku, u ove svrhe, korišćeni su video i satelitski linkovi, uz upotrebu izuzetno skupe i složene opreme, koju su mogle da priušte samo najopremljenije bolnice. Pojavom Interneta ovaj proces je postao jednostavniji, pošto je za prenos slike počeo da se koristi Internet, ali su i dalje uslovi za telemedicinu bili skupi – bila je potrebna specijalizovana oprema, brz Internet link i obučeni ljudi za upravljanje ovim sistemima. Iz tog razloga, telemedicina je uglavnom korišćena u skupim klinikama i koristi se najčešće samo za izuzetne slučaje. U međuvremenu kompjuteri koje imamo u našim domovima postali su sve brži, web kamera je postala deo standardne opreme koju svi imamo, a Internet linkovi su postali izuzetno brzi, čime su sve prepreke za korišćenje ovakve vrste usluga uklonjene. Time su ispunjeni uslovi za kreiranje novog oblika telemedicine, koji će biti dostpan svima. VisMedic platforma je formirana sa idejom da vrhunsku medicinsku zaštitu učini dostupnom što širem krugu pacijenata, nezavisno od njihove lokacije. U Srbiji, najkvalitetnija medicinska zaštita je rezervisana za Beograd i još nekoliko najvećih gradova u zemlji, čime su pacijenti iz unutrašnjosti prinuđeni da na preglede i konsultacije putuju, često veoma dugo i uz velike novčane troškove. Korišćenjem VisMedic platforme, pacijent je u mogućnosti da zakaže online konsultaciju sa lekarom, pošalje svu potrebnu dokumentaciju na uvid lekaru putem jednostavnog formulara i održi konsultaciju iz udobnosti svog doma, bez potrebe za odlaskom u samu medicinsku instituciju. Nakon toga, pacijent dobija mišljenje lekara na svoju mail adresu. Ovo mišljenje takođe ulazi i u online medicinski karton na VisMedic platformi, u kojem se nalaze svi dokumenti koje je pacijent stavio na uvid lekarima tokom prethodnih konsultacija, kao i sva prethodna mišljenja lekara, nastala kao rezultat prethodno održanih konsultacija.   Kompletan postupak je izuzetno jednostavan – pacijent, nakon registracije besplatnog naloga na sajtu www.vismedic.rs, putem opcije za pretragu bira lekara, bilo po imenu, bilo po potrebnoj specijalizaciji, a zatim, izabravši lekara, bira jedan od dostupnih termina koji njemu odgovara. Nakon toga, pacijent unosi razlog konsultacije, kao i sve moguće dokumente koji bi bili potrebni lekaru za datu konsultaciju. Kada dođe vreme za održavanje konsultacije, pacijent i lekar se sreću u virtualnoj ordinaciji, gde uz pomoć video linka komuniciraju kao da se nalaze u istoj prostoriji. Pacijent, po potrebi, može tokom konsultacije da pruži lekaru na uvid i dodatne dokumente, ukoliko lekar sugeriše da mu je to potrebno. Rezultat ovako održane konsultacije je mišljenje lekara, nastalo na osnovu razgovora sa pacijentom i pružene dokumentacije. VisMedic usluge se najčešće koriste za savetovanje sa lekarima u situacijama u kojima nema potrebe za fizičkim kontaktom, a posebno dobre rezultate pokazuje u situacijama kad je pacijentu potrebno drugo mišljenje lekara na osnovu postojećih nalaza i dokumentacije. VisMedic timu ovo nije prvi put da učestvuje u kreiranju jednog ovakvog servisa, pošto su učestvovali u kreiranju Clinical Fellows servisa, jednog od pionirskih servisa u oblasti telemedicine, koji pacijentima pruža uslugu drugog mišljenja na teritoriji SAD. U kreiranju ovog servisa VisMedic tim je sarađivao sa eminentnim stručnjacima sa Harvarda, Mayo klinike i drugih ustanova. Nakon završenog rada na ovom servisu, VisMedic je odlučio da servis dodatno unapredi i učini ga dostupnim građanima Srbije i regiona, čineći vrhunsku medicinsku zaštitu dostupnom svima. Ovaj servis je, pored toga što je namenjen građanima Srbije i regiona, izuzetno prilagođen i našim građanima u dijaspori, koji često imaju problem jezičke barijere u razgovorima sa lekarima na stranim jezicima. Koristeći VisMedic usluge ovi pacijenti mogu da dođu do vrhunske medicinske usluge na svom maternjem jeziku, smanjujući mogućnost da dođe do nerazumevanja u razgovoru između lekara i pacijenta na minimum. Predlažemo Vam da probate VisMedic platformu i da se sami uverite u to da ovakva vrsta usluge može da zameni mnoge odlaske kod lekara. Registrujte se potpuno besplatno na adresi www.vismedic.rs i otvorite vrata ka budućnosti medicine. Post objavljen u saradnji sa www.vismedic.rs  X
    Jan 26, 2015 4702
  • 06 Feb 2014
      Evo najzad teme koju najvise volim! MATEMATIKA! Možda zvuči smešno, ali zaista je matematika jedna od stvari o kojoj obožavam da pričam i diskutujem sa ljudima, čak i sa onima koji je ne vole. Svaki put kada neko pomene matematiku, u društvu se nađe neko kome padne mrak na oči i počne da priča o tome kako je to strašna nauka, koja postoji samo da bi nam zagorčala život, dok nikome do sada koga sam upoznala (a da je ne voli) nije palo na pamet da je baš matematika ta koja može da nam olakša život… Da počnemo od činjenice da je matematika pre svega grana filozofije koja označava nauku, logiku i rutinsko učenje. Kada se vratimo na sam početak, ona je trebala da olakša ljudima koji se bave trgovinom. Kasnije je postala deo svakodnevice, ali ne zbog toga da bi nam zagorčala život već baš da bi nam olakšala isti.   Podeliću sa Vama moj način gledišta. Posmatrajmo ove dve stvari: ŽIVOT                                    MATEMATIKA u životu imamo:                      u matematici: PROBLEM                                ZADATAK u životu imamo                       u matematici imamo MILION načina                        MILION načina da rešimo problem.                 da rešimo zadatak. U oba slučaja SAMO JEDAN NAČIN je PRAVI! Ili smo rešili zadatak tačno do kraja ili je zadatak netačan. Ili smo rešili problem u životu ili ga nismo rešili, već odložili. Zar ne?   Jako je prosto prelomiti tu činjenicu u glavi i tako u jednom trenutku matematika postaje nešto što je zaista važno! Svaka oblast iz matematike znači nešto, reflektuje se na naš mozak na neki čudan način. Od kako sam naučila da radim tu matematiku sistematično, rutinski, da ne pravim greške, tako sam počela i u životu mnogo manje stvari da odlažem, sve rešavam sada i odmah… Mnogo situacija uspevam da predvidim, ali to nije toliko važno koliko da svaki korak koji napravimo treba da bude tačan. Mnogo manje vremena sam izgubila od kako sam prvi put sela da radim matematiku i koliko sam je više radila toliko nisam htela da prestanem, samo sam bila uporna, nastavljala do kraja i nikad ne bih digla ruke na pola posla. Što se tiče energije, da li shvatate koliko više energije izgubimo razmišljajući o tome zašto nam nešto treba u životu (kao na primer matematika). Nije matematika samo nauka koja nas tera da usavršimo gledanje na probleme, već i sa psihološke strane utiče na nas. Osećaj je neverovatan kada znate da ste korak bliže rešenju koje ste tako dugo tražili.   Tužna je priča moje generacije. Većina živi u ubeđenju da nam ništa u životu ne treba i da je škola samo ulica. Koliko samo ima onih uspešnih ljudi koji su upisali fakultete da bi se borili sa naukom, da bi iznosili nove ideje – MALO! Svako može da kaže svoje mišljenje, i u kafiću i u autobusu i u parku, ali koliko njih je pristalo da od njega napravi nešto bolje? Da promeni nešto? Studenata ima raznih! I onih koji stalno idu linijom manjeg otpora i onih koji sve prihvataju zdravo za gotovo i onih koji su tu silom stvari, ali hvala bogu na onima koji nose tu potrebnu energiju u sebi da promene nešto.   Eto ja sam pokušala da promenim Vaš način gledanja na matematiku. Koliko je ona u stvari divna! Pa svuda u svetu je ISTA! Jezika ima raznih, istoriju da ne pominjem, tradicija, religije, i ostalog. Matematika je svuda ista, kao i sve što ima veze sa njom! Posle ćemo da pričamo o nalaženju posla bilo gde u inostranstvu, dobro plaćenih poslova, a zašto? Zato što retko ko hoće da ide putem kojim se ređe ide!!! Jedan dan, jedan zadatak!    Hajde da uvedemo smenu, da vidimo kako će svet izgledati kada na svakom koraku možemo da saznamo nešto novo, ali na ONOM nivou! J
    4615 Objavio/la D Boyanna
  •   Evo najzad teme koju najvise volim! MATEMATIKA! Možda zvuči smešno, ali zaista je matematika jedna od stvari o kojoj obožavam da pričam i diskutujem sa ljudima, čak i sa onima koji je ne vole. Svaki put kada neko pomene matematiku, u društvu se nađe neko kome padne mrak na oči i počne da priča o tome kako je to strašna nauka, koja postoji samo da bi nam zagorčala život, dok nikome do sada koga sam upoznala (a da je ne voli) nije palo na pamet da je baš matematika ta koja može da nam olakša život… Da počnemo od činjenice da je matematika pre svega grana filozofije koja označava nauku, logiku i rutinsko učenje. Kada se vratimo na sam početak, ona je trebala da olakša ljudima koji se bave trgovinom. Kasnije je postala deo svakodnevice, ali ne zbog toga da bi nam zagorčala život već baš da bi nam olakšala isti.   Podeliću sa Vama moj način gledišta. Posmatrajmo ove dve stvari: ŽIVOT                                    MATEMATIKA u životu imamo:                      u matematici: PROBLEM                                ZADATAK u životu imamo                       u matematici imamo MILION načina                        MILION načina da rešimo problem.                 da rešimo zadatak. U oba slučaja SAMO JEDAN NAČIN je PRAVI! Ili smo rešili zadatak tačno do kraja ili je zadatak netačan. Ili smo rešili problem u životu ili ga nismo rešili, već odložili. Zar ne?   Jako je prosto prelomiti tu činjenicu u glavi i tako u jednom trenutku matematika postaje nešto što je zaista važno! Svaka oblast iz matematike znači nešto, reflektuje se na naš mozak na neki čudan način. Od kako sam naučila da radim tu matematiku sistematično, rutinski, da ne pravim greške, tako sam počela i u životu mnogo manje stvari da odlažem, sve rešavam sada i odmah… Mnogo situacija uspevam da predvidim, ali to nije toliko važno koliko da svaki korak koji napravimo treba da bude tačan. Mnogo manje vremena sam izgubila od kako sam prvi put sela da radim matematiku i koliko sam je više radila toliko nisam htela da prestanem, samo sam bila uporna, nastavljala do kraja i nikad ne bih digla ruke na pola posla. Što se tiče energije, da li shvatate koliko više energije izgubimo razmišljajući o tome zašto nam nešto treba u životu (kao na primer matematika). Nije matematika samo nauka koja nas tera da usavršimo gledanje na probleme, već i sa psihološke strane utiče na nas. Osećaj je neverovatan kada znate da ste korak bliže rešenju koje ste tako dugo tražili.   Tužna je priča moje generacije. Većina živi u ubeđenju da nam ništa u životu ne treba i da je škola samo ulica. Koliko samo ima onih uspešnih ljudi koji su upisali fakultete da bi se borili sa naukom, da bi iznosili nove ideje – MALO! Svako može da kaže svoje mišljenje, i u kafiću i u autobusu i u parku, ali koliko njih je pristalo da od njega napravi nešto bolje? Da promeni nešto? Studenata ima raznih! I onih koji stalno idu linijom manjeg otpora i onih koji sve prihvataju zdravo za gotovo i onih koji su tu silom stvari, ali hvala bogu na onima koji nose tu potrebnu energiju u sebi da promene nešto.   Eto ja sam pokušala da promenim Vaš način gledanja na matematiku. Koliko je ona u stvari divna! Pa svuda u svetu je ISTA! Jezika ima raznih, istoriju da ne pominjem, tradicija, religije, i ostalog. Matematika je svuda ista, kao i sve što ima veze sa njom! Posle ćemo da pričamo o nalaženju posla bilo gde u inostranstvu, dobro plaćenih poslova, a zašto? Zato što retko ko hoće da ide putem kojim se ređe ide!!! Jedan dan, jedan zadatak!    Hajde da uvedemo smenu, da vidimo kako će svet izgledati kada na svakom koraku možemo da saznamo nešto novo, ali na ONOM nivou! J
    Feb 06, 2014 4615
  • 15 Mar 2015
      “Novi Zeland je na vrhu uspeha u kvalitetu svog školskog sitema prema OECD Better Life index 2013 Školovanje je obavezno za svu decu od 5 do 16 godina starosti(poneka kreću u školu I sa 6,roditelji odlučuju) Osnovna škola traje od 5 do 12 godine starosti ,a potom se ide u srednju ,Gimaziju,High School ili Koledž.Postoje I takozvane Intermediate škole koje su neka vrsta prelaza iz odnovne u srednju I koje traju  dve godine.Mnoge osnovne škole mogu u svom sastavu imati I posebnu Imtermediate Školu       Dobijam dosta pitanja u vezi daljnjeg školovanja dece , ako bi ste došli da živite na NovomZelandu. Ograničiću se ovde na uzrast od 5 do12 godina starih.Kao prvo da kažem iz iskustva onih koji su sa decom već došli, da naša deca napreduju I u Engelsko govornim školama, fantastično!-Ona koja su več pohadjala školu u Srbiji dolaze sa mnogo većim znanjem  od svojih vršnjaka.U osnovnu školu polazi se sa 5 godina starosti odmah nakon petog rodjendana.Većina dece pre toga pohadja razne vrtiće I predškolske ustanove,koje su mahom besplatne za 20 sati nedeljno a za višak sati vrlo pristupačnih cena.Ako roditelji rade to se čak ukoliko je puno vreme I nadoknadjuje preko šeme Family Support. Ja sam došla u drugom razredu I osim nekoliko fraza nisam znala Engleski.Imala sam posebnu učiteljicu koja me je jednom dnevno izvodila u šetnju u školsko dvorište I okolinu I učila me raznim rečima.Mnoge osnovne škole imaju takvu pomoć.No I bez toga deca brzo savladuju jezik,kao sundjer su.U osnovnu školu nosimo školsku torbu u kojoj nam mama ili tata spakuju ručak ,mozda stave rezervnu odeću ili kišnu kabanicu.I to je to.Nema knjiga I svesaka to je sve u školi,čak I one koji roditelji po listi koju dobiju iz škole nabave.U prvih dva razreda domaći zadatak se sastoji od čitanja I spelovanja reči.To je sve.Od trećeg razreda deca dobiju jedan list sa zadacima iz raznih prdmeta ,matematike,engleskog I sl.Ovo se do 6 razreda nadogradjuje i vrlo je pristupačno.Akcenat je na tome da deca u školi nauče ono što im je potrebno ,a da se posle škole ili odmaraju ili posvete raznim sportskim,muzičkim ,dramskim I ostalim aktivnostima  ,po izboru.Mnoge škole nude ovo I u svojim programima I sekcijama.Takodje mnoge škole nude After School Care ,servis da deca ostaju  u školi do 6 sati uveče I posvete se raznim aktivnostima.Ovaj servis se plaća ali je vrlo pristupačan.Takodje za vreme školskih raspusta kojih ima dosta za vreme školske godine ima raznoraznih programa u koji se deca   mogu uključiti. Raspored ove godine Term 1: Februar do sredine-Aprila  Dve nedelje raspusta Term 2: Kraj Aprila do početka Jula - Dve nedelje raspusta Term 3: Sredina Jula to kraja seSeptembra - Dve nedelje rasousta Term 4: Sredina Oktobra do sredine Decembra  šest nedelja letnji raspust Ovde nisam navela razne ostale praznike,Praznik rada,Waitangi  Dan,Rodjendan kraljice I sl,kad su deca takodje slobodna.Školovanje u osnovnoj školi je besplatno,mada roditelji dobrovoljno daju priloge, koji se koriste za kupovinu materijala za razne hobije,školska putovanja I sl.Postoje takodje I privatne škole ,koje su dosta skupe I ne nude ništa više nego državne.Posoje takodje I samo muške ili samo ženske  škole.Ovo smo  nasledili od Engleza.Ali većina roditelja se odlučuje za mešane škole.Takodje u nekim osnovnim   školama deca nose školske uniforme ,ovo važi I za srednje škole.Prava blagodet za roditelje I po novčaniku I po vaspitanju dece da ne moraju nositi brand odelo da bi pripadala.   Dodatne informacije možete videti I na sledećem sajtuhttp://www.minedu.govt.nz/Parents.aspxSve u svenu jedna opšte opuštena atmosfera kao što I treba da bude kad decu pošaljemo u život bez mame I tate.Rado ću odgovoriti na sva dodatna pitanja koja vas interesuju
    4612 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   “Novi Zeland je na vrhu uspeha u kvalitetu svog školskog sitema prema OECD Better Life index 2013 Školovanje je obavezno za svu decu od 5 do 16 godina starosti(poneka kreću u školu I sa 6,roditelji odlučuju) Osnovna škola traje od 5 do 12 godine starosti ,a potom se ide u srednju ,Gimaziju,High School ili Koledž.Postoje I takozvane Intermediate škole koje su neka vrsta prelaza iz odnovne u srednju I koje traju  dve godine.Mnoge osnovne škole mogu u svom sastavu imati I posebnu Imtermediate Školu       Dobijam dosta pitanja u vezi daljnjeg školovanja dece , ako bi ste došli da živite na NovomZelandu. Ograničiću se ovde na uzrast od 5 do12 godina starih.Kao prvo da kažem iz iskustva onih koji su sa decom već došli, da naša deca napreduju I u Engelsko govornim školama, fantastično!-Ona koja su več pohadjala školu u Srbiji dolaze sa mnogo većim znanjem  od svojih vršnjaka.U osnovnu školu polazi se sa 5 godina starosti odmah nakon petog rodjendana.Većina dece pre toga pohadja razne vrtiće I predškolske ustanove,koje su mahom besplatne za 20 sati nedeljno a za višak sati vrlo pristupačnih cena.Ako roditelji rade to se čak ukoliko je puno vreme I nadoknadjuje preko šeme Family Support. Ja sam došla u drugom razredu I osim nekoliko fraza nisam znala Engleski.Imala sam posebnu učiteljicu koja me je jednom dnevno izvodila u šetnju u školsko dvorište I okolinu I učila me raznim rečima.Mnoge osnovne škole imaju takvu pomoć.No I bez toga deca brzo savladuju jezik,kao sundjer su.U osnovnu školu nosimo školsku torbu u kojoj nam mama ili tata spakuju ručak ,mozda stave rezervnu odeću ili kišnu kabanicu.I to je to.Nema knjiga I svesaka to je sve u školi,čak I one koji roditelji po listi koju dobiju iz škole nabave.U prvih dva razreda domaći zadatak se sastoji od čitanja I spelovanja reči.To je sve.Od trećeg razreda deca dobiju jedan list sa zadacima iz raznih prdmeta ,matematike,engleskog I sl.Ovo se do 6 razreda nadogradjuje i vrlo je pristupačno.Akcenat je na tome da deca u školi nauče ono što im je potrebno ,a da se posle škole ili odmaraju ili posvete raznim sportskim,muzičkim ,dramskim I ostalim aktivnostima  ,po izboru.Mnoge škole nude ovo I u svojim programima I sekcijama.Takodje mnoge škole nude After School Care ,servis da deca ostaju  u školi do 6 sati uveče I posvete se raznim aktivnostima.Ovaj servis se plaća ali je vrlo pristupačan.Takodje za vreme školskih raspusta kojih ima dosta za vreme školske godine ima raznoraznih programa u koji se deca   mogu uključiti. Raspored ove godine Term 1: Februar do sredine-Aprila  Dve nedelje raspusta Term 2: Kraj Aprila do početka Jula - Dve nedelje raspusta Term 3: Sredina Jula to kraja seSeptembra - Dve nedelje rasousta Term 4: Sredina Oktobra do sredine Decembra  šest nedelja letnji raspust Ovde nisam navela razne ostale praznike,Praznik rada,Waitangi  Dan,Rodjendan kraljice I sl,kad su deca takodje slobodna.Školovanje u osnovnoj školi je besplatno,mada roditelji dobrovoljno daju priloge, koji se koriste za kupovinu materijala za razne hobije,školska putovanja I sl.Postoje takodje I privatne škole ,koje su dosta skupe I ne nude ništa više nego državne.Posoje takodje I samo muške ili samo ženske  škole.Ovo smo  nasledili od Engleza.Ali većina roditelja se odlučuje za mešane škole.Takodje u nekim osnovnim   školama deca nose školske uniforme ,ovo važi I za srednje škole.Prava blagodet za roditelje I po novčaniku I po vaspitanju dece da ne moraju nositi brand odelo da bi pripadala.   Dodatne informacije možete videti I na sledećem sajtuhttp://www.minedu.govt.nz/Parents.aspxSve u svenu jedna opšte opuštena atmosfera kao što I treba da bude kad decu pošaljemo u život bez mame I tate.Rado ću odgovoriti na sva dodatna pitanja koja vas interesuju
    Mar 15, 2015 4612
  • 25 Dec 2013
      Prenosim tekst kolege Blogera Hansel.Divna akcija, a eto i nekošta vas ništa, osim jednog klika i lepe reči!!Tako da sad nema izgovora da ne učestvujete i date doprinos za fond za lečenje dece od bolesti raka.     Pokrenuta je akcija gde uz malo truda može mnogo da se pomogne. www.scientificallyprovenfacts.com/ljubav-leci.html (Na sajtu donatora je samo ovaj link: https://apps.facebook.com/ljubav-leci/, a oba zahtevaju logovanje na FB, samo da obavestim -- ja proveravao autentičnost akcije, za svaki slučaj.)   Treba sa svog FB profila upisati, kako kažu, lepu reč, novogodišnju želju ili bilo kakve reči podrške koje prenose optimizam i pozitivnu energiju. Znači, ne ocenjuje se kvalitet. Bitna je dobra volja.A ono što je najvažnije, unos svakog korisnika na Fejsbuku ujedno predstavlja i NIS-ovu donaciju od 30 dinara samoj akciji.Kako akcija podrazumeva SVE koji imaju FB nalog, ma gde živeli i ma kojim jezikom govorili, sjajna stvar bi bila da se proširi i van granica Srbije.Trideset dinara nije velika para, ali ako se potrudimo da pristigne dovoljan broj učesnika, mogu se sakupiti ozbiljne pare za, kako kažu, poboljšanje uslova rada institucija u kojima se leče deca obolela od raka u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Akcija traje samo do 7. januara.Dakle, koliko je važno da se upišemo, još važnije je da što pre proširimo obaveštenje o akciji i navedemo što više njih da učine isto, i da šire dalje.;)Ajd sad da vidimo koliko nam je stvarno stalo...   I ja da dodam predlog -- ako niste podigli onih oko 350 dinara dividenti od besplatnih akcija koje imate (ako ih niste prodali), slučajno od NIS-a, ako vas je mrzelo da idete po taj mali novac u poštu (tamo su nam otvorili račune a da to nismo ni znali, bez obzira što smo prijavili račune kod banaka pri prijavljivanju za upis besplatnih akcija), možete ga podići (dovoljno je da ponesete ličnu kartu) i uplatiti nekome kome mnogo treba. Oko šest miliona evra je zbir svih tih malih iznosa od oko tri evra... Mnoga deca, mnoge porodice bi s tim novcem dobili nadu i -- ostvarenje nade.  
    4589 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Prenosim tekst kolege Blogera Hansel.Divna akcija, a eto i nekošta vas ništa, osim jednog klika i lepe reči!!Tako da sad nema izgovora da ne učestvujete i date doprinos za fond za lečenje dece od bolesti raka.     Pokrenuta je akcija gde uz malo truda može mnogo da se pomogne. www.scientificallyprovenfacts.com/ljubav-leci.html (Na sajtu donatora je samo ovaj link: https://apps.facebook.com/ljubav-leci/, a oba zahtevaju logovanje na FB, samo da obavestim -- ja proveravao autentičnost akcije, za svaki slučaj.)   Treba sa svog FB profila upisati, kako kažu, lepu reč, novogodišnju želju ili bilo kakve reči podrške koje prenose optimizam i pozitivnu energiju. Znači, ne ocenjuje se kvalitet. Bitna je dobra volja.A ono što je najvažnije, unos svakog korisnika na Fejsbuku ujedno predstavlja i NIS-ovu donaciju od 30 dinara samoj akciji.Kako akcija podrazumeva SVE koji imaju FB nalog, ma gde živeli i ma kojim jezikom govorili, sjajna stvar bi bila da se proširi i van granica Srbije.Trideset dinara nije velika para, ali ako se potrudimo da pristigne dovoljan broj učesnika, mogu se sakupiti ozbiljne pare za, kako kažu, poboljšanje uslova rada institucija u kojima se leče deca obolela od raka u Beogradu, Novom Sadu i Nišu. Akcija traje samo do 7. januara.Dakle, koliko je važno da se upišemo, još važnije je da što pre proširimo obaveštenje o akciji i navedemo što više njih da učine isto, i da šire dalje.;)Ajd sad da vidimo koliko nam je stvarno stalo...   I ja da dodam predlog -- ako niste podigli onih oko 350 dinara dividenti od besplatnih akcija koje imate (ako ih niste prodali), slučajno od NIS-a, ako vas je mrzelo da idete po taj mali novac u poštu (tamo su nam otvorili račune a da to nismo ni znali, bez obzira što smo prijavili račune kod banaka pri prijavljivanju za upis besplatnih akcija), možete ga podići (dovoljno je da ponesete ličnu kartu) i uplatiti nekome kome mnogo treba. Oko šest miliona evra je zbir svih tih malih iznosa od oko tri evra... Mnoga deca, mnoge porodice bi s tim novcem dobili nadu i -- ostvarenje nade.  
    Dec 25, 2013 4589
  • 25 Aug 2014
    Postoji neka teorija kako je nastala paradigma...  Grupa naučnika je zatvorila u kavez 5 majmuna i na sredinu kaveza postavila merdevine sa bananama na vrhu. Svaki put kada bi se jedan majmun popeo na merdevine i pojeo banane, naučnici bi ostale majmune polili hladnom vodom! Nakon nekog vremena, svaki put kada bi se neki majmun popeo na merdevine, ostali bi ga pretukli! Kao rezultat toga, posle nekog vremena, ni jedan majmun nije smeo da se popne na merdevine! Naučnici su tada odlučili da zamijene jednog od majmuna. Taj se majmun odmah popeo na merdevine, nakon čega su ga ostali pretukli! Nakon što je nekoliko puta dobio batine, shvatio je da se ne sme penjati na merdevine, iako nije znao razlog! Drugi majmun je zamjenjen i situacija se ponovila. Prvi zamjenjeni majmun ga je takođe pretukao. Isto se dogodilo i sa trećim i sačetvrtim. Na kraju je i peti majmun zamjenjen! Tada je ostalo 5 majmuna koji nisu nikada polivani hladnom vodom, a ipak su uvek premlatili onoga koji bi se pokušao popeti uz merdevine! Kada bi bilo moguće upitati te majmune, zašto uvek premlate onog koji se proba popeti....... Kladim se da bi odgovor bio....... “Nemam pojma- tako se to valjda radi ovde.” Da li vam zvuči poznato? Verovatno se i ovog momenta mnogi pitaju - "Zašto neke stvari radimo na način na koji ih radimo, ako postoji i druga solucija?!" .. i .. na kraju... "Samo su dve stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost. A ja nisam baš siguran za ono prvo!"                                                                                                                                                Albert Einstein
    4513 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Postoji neka teorija kako je nastala paradigma...  Grupa naučnika je zatvorila u kavez 5 majmuna i na sredinu kaveza postavila merdevine sa bananama na vrhu. Svaki put kada bi se jedan majmun popeo na merdevine i pojeo banane, naučnici bi ostale majmune polili hladnom vodom! Nakon nekog vremena, svaki put kada bi se neki majmun popeo na merdevine, ostali bi ga pretukli! Kao rezultat toga, posle nekog vremena, ni jedan majmun nije smeo da se popne na merdevine! Naučnici su tada odlučili da zamijene jednog od majmuna. Taj se majmun odmah popeo na merdevine, nakon čega su ga ostali pretukli! Nakon što je nekoliko puta dobio batine, shvatio je da se ne sme penjati na merdevine, iako nije znao razlog! Drugi majmun je zamjenjen i situacija se ponovila. Prvi zamjenjeni majmun ga je takođe pretukao. Isto se dogodilo i sa trećim i sačetvrtim. Na kraju je i peti majmun zamjenjen! Tada je ostalo 5 majmuna koji nisu nikada polivani hladnom vodom, a ipak su uvek premlatili onoga koji bi se pokušao popeti uz merdevine! Kada bi bilo moguće upitati te majmune, zašto uvek premlate onog koji se proba popeti....... Kladim se da bi odgovor bio....... “Nemam pojma- tako se to valjda radi ovde.” Da li vam zvuči poznato? Verovatno se i ovog momenta mnogi pitaju - "Zašto neke stvari radimo na način na koji ih radimo, ako postoji i druga solucija?!" .. i .. na kraju... "Samo su dve stvari beskrajne: svemir i ljudska glupost. A ja nisam baš siguran za ono prvo!"                                                                                                                                                Albert Einstein
    Aug 25, 2014 4513
  • 15 Dec 2013
    - O ovome su govorili stari: Indijci, Vavilonci, Jevreji, Egipćani, Kinezi, Grci (Aristotel, Platon itd), šta su rekli? Da zemlja nije samo tvrda, mrtva gromada zemlje i minerala, neka bezvezna, neosetljiva, masa svega i svačega. Naprotiv, Zemlja sem što je Fizički živa ona je i DUHOVNO živa, oseća na drugačiji način nego mi, ako govorimo o pet čula, ali sa duhovne tačke Zemlja kao naša Majka oseća za svakim bićem, kao mi za svoju decu. Kada se mi naljutimo na našu decu mi sevamo od nervoze, a naša Majka Zemlja seva munjama, izliva poplave tuge, Provalu oblaka od suza, a mi to nerazumemo, kao što naše dete nerazume zašto se ljutimo na njega kada se ono samo malo nestašno igra.To ne može da radi mrtva materija, bezosećajna, hladna.To radi jedno vrlo Produhovljeno biće. Neko će reći da nije poštena, da bije u sirotinju, ali ona to upozorava i priprema se za veću bitku kada će udariti u bogate svom snagom. Zemlja zna da sa te strane dolazi pokušaj kontrole vremena i da je samo time ljute sve više i više. Sve te informacije se dobijaju kroz Taj Etar-Pneumu, obaveštavaju posebne ljude i prirodu o događajima na planeti. Preko te enrgije mi i vidimo šta neko radi u drugoj državi ili na drugom kontinentu, to postižemo kada svoj duh uskladimo sa duhom Prirode-Zemlje i sa Duhovnom energijom - Eterom. - Svaki čovek sem fizičkog tela poseduje i Duhovno telo - DUH, neplašite se niste opsednuti nekim tuđim duhom, to je vaš Duh koji vam je Stvoritelj dao.U svim religijskim knjigama se i govori da je Čovek stvoren po liku Božijem, a Bog je DUH, tako smo i mi prvo stvoreni kao Duhovna-Energetska bića, kada smo počeli da činimo svakakve gluposti, da se uzdižemo do Boga i ravnam sa njime dobili smo ovo drugo telo, kako kažu haljine od kože (mesa i kostiju). Kao Duhovna bića bili smo sretni i besmrtni bez bola i tuge.A onda sa dobijanjem Fizičkog tela, sa mukom ćemo raditi, u bolu se rađati, kratko i sa bolestima živeti i fizički umreti.Ali hvala Stvoritelju što nam je podario i taj Duh, koga nažalost mi za vreme života fizičkog mnogo mučimo, ponižavamo, a neznamo da nam je u njemu spas. Neko će reći da Duh ne postoji, jer ga nije video, da u Medicinskim knjigama to ne piše, nisu mogli u epruveti da ga izoluju, da vide kako reaguje na kiseline razne, kolika mu je fizička težina, koliko je opet fizički dugačak, od čega je sastavljen da bi ga i oni negde i nekako izmućkali, e onda bi verovali jer mogu to i oni. Međutim, njih je meni žao što ne mogu i sa time da se IGRAJU. - Ja neverne pitam, a to je i odgovor njima, da nešto izvan ovog tela POSTOJI i da neki svet izvan ovog materijalnog POSTOJI i da je mnogo više življi nego naš. Pitanje glasi: zašto sam morao da se rodim baš ovde, zašto sam mora u bolu svom i svoje majke da se rodim? Zašto sam morao godinu dana da čekam da prohodam, kada neka „glupa i bezvredna“ životinja to učini za jedan sat. Ona odmah zna gde je sisa i šta se jede a šta ne, dok čoveku 6 meseci do godinu dana silom guraju hranu i celog života nezna šta se jede a šta ne. Zašto mi treba sedam godina da bih razumeo nešto i da bih mogao da počnem da učim, a životinja „glupa“ - odmah uči. Zašto moram da učim preko 2o godina i opet ništa neznam, radim 40-50 godina, vezujući se za taj prokleti n o v a c i nikada mi nije dosta, onda odem u mirovinu bolestan i umrem, pojedu me crvi i nemame. Zar je moguće da 60-70-80 godina se mučim, stvaram kao nešto, neprevaziđen sam, savršeno biće sam i jedan crvić me poručka i od mene nema ni traga ni glasa, zaboravljen od svih, samo neka mrtva kamenčuga, ali baš mrtva, stoji iznad mene. Celog života se borim da budem ja iznad a sada je mrtav kamen iznad mene pobedio me je na kraju; PORAŽAVAJUĆE za takvu silu i veličinu zvanu ČOVEK. Na našu sreću ostaje nešto iza nas nemeterijalno, nevidljivo koje živi mnogo duže nego fizičko telo i koje može da zasluži onaj Večni život kakav je trebalo da ima, na početku stvaranja ljudskog roda. Metafizičko - Parapsihološko objašnjenje: Naša Aurora-Aura, koja nam za života štiti telo od raznih energetskih uticaja i proživi sa nama težak život, kada se odvoji od fizičkog umornog tela, bude izmrcvarena i umorna kao porodilja na porođaju, 40 dana se ona oporavlja od smrtnog porođaja, sva je zatečena novim načinom egzistencije - novim načinom života. Teško se prilagođava novonastaloj situaciji. Treba da progleda duhovnim očima, da hoda duhovnim nogama i što je najgore pita se ? ŠTA ĆU DA JEDEM.To je užas, ruka mi prolazi kroz hranu, vodu, ne mogu da otvorim vrata, naviko sam da otvaram vrata, što je najgore, vidim svoje prijatelje koji mi nisi bili prijatelji, vidim njihove crne misli iza tužnog i lažljivog pogleda. A onda još veći šok, ulicom i kroz grad najviše je bilo desetak ljudi, a sada vidim na stotine drugih, sličnih meni, pokojni, vide me i ja vidim njih, samo jure nekuda. Na duhu su mi sve rane od fizičkog tela a najdublje su mi one Psihičke - Duhovne, od dobrog - lošeg života i od drugih ljudi. Sve te rane osećam nekoliko puta jače, tuga moje rodbine mi razdera ovo novo „telo“. Šta sam propustio u onom životu, kako sam verovao lažovima, sada tako lutam sivilom koje je svuda oko mene, strašna samoća i tuga u duhu. Plačemi se ali ne mogu, vikao bih ali nema glasa, požalio bih se nekome, drugovima oko mene do toga nije stalo jer se i oni tako osećaju i besciljno provode. Vidim neke svetleće ljude imaju svetliji duh od onih drugih ljudi, znači to su oni koji se još za života bave duhovnim životom. - Pogledam na gore u svetlije sivilo, a tamo i neki svetliji duhovi, malo veći od mene i sa manje rana - rupa u duhu, mogu da l e t e prolaze i kroz zidove. Neki još višlje gore su samo kao kugle nemaju ruke i noge i lik kao ja, kao neka plazma svetleća i oni mnogo brzo prolaze pored mene i niko me ne pita niti razgovara samnom. Dole niže u podrumima vidim onog što se bacio, toliko je mali i taman, kao da se smrzao. Onaj bez noge komšija, sada ima obe noge samo je mnogo tanja od druge. Nailazi jedan svetliji od mene i lep čovek i pokazuje mi neke kuglice, kaže to su to oni z l i ljudi koji su se kao sasušili, ostala je samo mala iskrica, kaže se u narodu da ih zovu "Živaci", kaže i sada su zli napadaju ljude, kvare im po stanovim uređaje, svađaju ljude, isisavaju ljudima energiju. Takvi su i mene napadali i razboleli od zle - negativne energije, zato doktori nisu mogli ništa da učine, nisu mogli da znaju zašto i od čega se sušim? Sad mi je jasno, vidim kako jednom mlađem dečku isisavaju energiju iz grudiju, a na ocu jedan mali takav ga pritiska u glavu i ubacuje mu zračić tamni koji ovog živog tera da se svađa sa detetom, pravi mali đavolak. Pitam, mislim u sebi, ko si ti svetleći, odmah kao da dobijam sliku u sebi živu jasnu kao i ove malopre slike. Ja sam mislio da mi govori jer čujem i nečujem, čudan osećaj ali slike su kao na filmu -žive, sve što mi pokaže živo i jasno vidim. - Pokazuje mi na gore i odjednom vidim t u n e l, setih se da sam takav video kad izađoh iz tela i odmah stadoh na "zemlju" i svuda beše tama, pokaza mi taj tuneli velikom brzinom poletesmo na gore, na kraju tenela ogromna svetlost i starac u svetloj odori kao pop, samo sav svetli, kad odjednom zagrmi glasom. Pogledam usta ne miče a grmi mu glas, u oči ga pogledati ne mogu, strašno sija iz njih. Pozva me po imenu i prezimenu i po još jednom imenu, kaže mi ovaj do mene mlađi dečko, to ti je drugo i m e dobio si ga pre rođenja na zemlji i pod njime se ovde vodiš. Kao da su me ispitivali to sam osetio, svuda oko mene neki čudan prostor ima i nema zidove, stali smo negde u prostoru i kao da se razdani ispred mene i videh u sebi kako kaže; "Gledaj: moja majka trudna, otac pokojni, moje rođenje, ovaj svetli dečak pored mene kad sam beba bio, moj plač, bolesti, odrastanje, padovi, škola, operacija teška i opet ovaj svetli dečko", Moje školovanje, cure, moje zle misli, ženidba, moja deca, svađe, laži moje i mojih prijatelja nazovi, sve dok nisam u m r o sve kao na filmu. - Ogromna tuga me zahvati da puknem, to u onom životu, takvu bol nisam osetio, još kad sam video za moju decu loše vreme života njihovog htedoh da se vratim dole, ali me zadrža ovaj mladić, i reče mi u duhu: "Ne boj se, njih će kao i tebe jedan kao što sam i ja, da čuva kada je naj potrebnije. A dole ćeš patiti mnogo više nego kada si bio živ, samo ćeš na san moći da im dođeš i da tuguješ sa njima, ali ako se p o k a j e š i pročistiš ovde, moći ćeš samnom češće da ih obilaziš i da im bolje pomogneš. Video si one tamne - "crne" na zemlji kako zaluđuju one koji gledaju u šolju, ili baju sve i svašta, oni su ostali dole, oduzimaju im energiju, suše ih, zauzvrat im kažu sve ono što je na ljudskom duhu već ispisano, a budućnost ne znaju, čitaju ti misli i želje i ovima prenose. Vezani su za zemlju ti crni duhovi, jer su bili zli, crne mađije radiše, trovaše ljude, a i oni zli mali to isto rade, šalju ih ljudima, pa se pretvaraju u likove njihovih rođaka, te ih ovi sanjaju i rade ono što im kažu. Kako ima puno dole duhova - mrtvih, što ne dođu gore, zato što neveruju da ovakvo mesto postoji, što ne veruju da ima ovaj život, i da imaju duhovna tela isto kao i ona što umiru i trule. - Vidiš ovde trebaju da ispaštaju grehove i da budu kažnjeni, a dole produžavaju agoniju do sudnjega dana, zato su tako opasni i zavide vama živima ako ste dobri ili se popravite, jer ne žele da je neko bolji od njih, kao što su zavideli i za života. Ja ostajem onda ovde. Može, ali moraš se pročistiti od zemaljskih grehova i gluposti koje si činio na zemlji, jel vidiš one svetle dole, oni veruju u ovaj svet i oni sami nam dolaze, a vi ostali lutate i kada samo poneko zasluži mi dođemo po vas da vas spasemo a ostali pate dole, zli i dalje su zli još više samo. Vidiš onu decu prizivaju mrtve, zezaju se sa njim jer duhovi vide njihov duh - Auru i čitaju im misli jer to vide na auri i tako ih zamajavaju. Gledaj, teraju ih da ih stalno zovu i vidi kako im crpe energiju, sve njih sanjaju, muče ih u snovima, neki se zbog njih u b i j u, ovi ih nateraju, da to učine. Pa zašto ih ne spasiš? - Ne smem, a Bog, što ih ne spase? - Vi ste dole na zemlji da naučite nešto, kao što vi posmatrate vašu decu kad uče da hodaju, puštate ih da padnu pa ustanu, pa opet idu padnu, tako kroz ceo život, ako im se mnogo mešate, oni nikad neće znati šta mogu a šta ne mogu i kada ih učite sve na gotovo. Kada umrete ne mogu da se snađu u životu, tuguju za vama a vi još više za njima. Tako i Bog, je vas zatvorio u "kućicu za decu", i ko uspe da shvati da izvan te kućice ima veći i bolji prostor on izlazi i dolazi gore, ako ne, ostaje da se igra i posle života dole na zemlji jer nije naučio lekciju i shvatio da ima i nešto drugo, osim s m r t i kao kraja svega. -Jedan čovek kome sam ovo rekao, kaže: Ako života gore nema ti si gubio vreme zaluđujući se, kao i ja sa sportom ili politikom, ali, ako ga ima, ja sam mnogo u gubitku. Svakoga dana brinemo šta ćemo da jedemo, šta da obučemo, da nađemo bilo kakav ili bolji posao, tako celog života 50 -70 godina i kraj. Mislimo, da je kada umremo nema više muka, međutim muke tek dolaze, što je najgore traju nekoliko puta duže nego fizički život. U praksi sam kontaktirao sa duhovima iz rimskog perioda, turske imperije koji su još uvek zavučeni po magazama - hodnicima, pećinama, planinskim poljanama, još uvek verni svome zadatku ili nekome. Vrlo loš osećaj verujte mi. Zato ovaj Duh koji nosimo na sebi, moramo ga mnogo više čuvati i negovati nego li fizičko telo. Vrlo je lak za održavanje, ne treba mu odelo, jedno,drugo, treće, hiljadito, izašlo iz mode, nije izašlo. Ne održavaš ga skupocenom higijenom, da bi ga ulepšavao i lagao sebe i druge kako si lep preko kilograma šminke i krpica. Hranu ne bira. Jedino što je potrebno našem duhu za održavanje jesu: Lepe reči, dobra dela, lj u b a v prema svima; Izbaci iz njega egoistižne želje, komplekse koji ga truju i ubijaju. Zapamti: Prvo DAJEŠ, da bi UZEO ono što ti duhu treba. Ako dobro daješ, dobro udesetostručeno dobijaš - ako mu se ne nadaš. Dati i sa nestrpljenjem i gordošću čekati da ti se vrati isto nevalja, i ne dobija se ništa. Samo malo treba našem duhu, baviti sa samim sobom 5 minuta, kakav si u srcu i učiniti kad možeš dobro delo malo, zaslužio si život večni. - Primetili ste da u prijatnom društvu dobijete elana, u prirodi, po lepom danu isto se divno osećate. Što češće dajte svom duhu mir, ljubav. Budite tada u harmoniji sa svojim duhom i osetićete spokoj, kao da ste našli najboljeg prijatelja koga ste davno izgubili. Život usklađen sa duhom donosi sreću oboma, drugačiji postajete ispunjeni nečim što vam je odvajkada nedostajalo, bili ste dva razdvojena čoveka, dve polovine koje smetaju jedna drugoj, a sada ste celovita ličnost, jedno sa duhom.To se ne da opisati rečima, treba doživeti svoj Duh i svoje telo u jednini.
    4442 Objavio/la Ambasador
  • - O ovome su govorili stari: Indijci, Vavilonci, Jevreji, Egipćani, Kinezi, Grci (Aristotel, Platon itd), šta su rekli? Da zemlja nije samo tvrda, mrtva gromada zemlje i minerala, neka bezvezna, neosetljiva, masa svega i svačega. Naprotiv, Zemlja sem što je Fizički živa ona je i DUHOVNO živa, oseća na drugačiji način nego mi, ako govorimo o pet čula, ali sa duhovne tačke Zemlja kao naša Majka oseća za svakim bićem, kao mi za svoju decu. Kada se mi naljutimo na našu decu mi sevamo od nervoze, a naša Majka Zemlja seva munjama, izliva poplave tuge, Provalu oblaka od suza, a mi to nerazumemo, kao što naše dete nerazume zašto se ljutimo na njega kada se ono samo malo nestašno igra.To ne može da radi mrtva materija, bezosećajna, hladna.To radi jedno vrlo Produhovljeno biće. Neko će reći da nije poštena, da bije u sirotinju, ali ona to upozorava i priprema se za veću bitku kada će udariti u bogate svom snagom. Zemlja zna da sa te strane dolazi pokušaj kontrole vremena i da je samo time ljute sve više i više. Sve te informacije se dobijaju kroz Taj Etar-Pneumu, obaveštavaju posebne ljude i prirodu o događajima na planeti. Preko te enrgije mi i vidimo šta neko radi u drugoj državi ili na drugom kontinentu, to postižemo kada svoj duh uskladimo sa duhom Prirode-Zemlje i sa Duhovnom energijom - Eterom. - Svaki čovek sem fizičkog tela poseduje i Duhovno telo - DUH, neplašite se niste opsednuti nekim tuđim duhom, to je vaš Duh koji vam je Stvoritelj dao.U svim religijskim knjigama se i govori da je Čovek stvoren po liku Božijem, a Bog je DUH, tako smo i mi prvo stvoreni kao Duhovna-Energetska bića, kada smo počeli da činimo svakakve gluposti, da se uzdižemo do Boga i ravnam sa njime dobili smo ovo drugo telo, kako kažu haljine od kože (mesa i kostiju). Kao Duhovna bića bili smo sretni i besmrtni bez bola i tuge.A onda sa dobijanjem Fizičkog tela, sa mukom ćemo raditi, u bolu se rađati, kratko i sa bolestima živeti i fizički umreti.Ali hvala Stvoritelju što nam je podario i taj Duh, koga nažalost mi za vreme života fizičkog mnogo mučimo, ponižavamo, a neznamo da nam je u njemu spas. Neko će reći da Duh ne postoji, jer ga nije video, da u Medicinskim knjigama to ne piše, nisu mogli u epruveti da ga izoluju, da vide kako reaguje na kiseline razne, kolika mu je fizička težina, koliko je opet fizički dugačak, od čega je sastavljen da bi ga i oni negde i nekako izmućkali, e onda bi verovali jer mogu to i oni. Međutim, njih je meni žao što ne mogu i sa time da se IGRAJU. - Ja neverne pitam, a to je i odgovor njima, da nešto izvan ovog tela POSTOJI i da neki svet izvan ovog materijalnog POSTOJI i da je mnogo više življi nego naš. Pitanje glasi: zašto sam morao da se rodim baš ovde, zašto sam mora u bolu svom i svoje majke da se rodim? Zašto sam morao godinu dana da čekam da prohodam, kada neka „glupa i bezvredna“ životinja to učini za jedan sat. Ona odmah zna gde je sisa i šta se jede a šta ne, dok čoveku 6 meseci do godinu dana silom guraju hranu i celog života nezna šta se jede a šta ne. Zašto mi treba sedam godina da bih razumeo nešto i da bih mogao da počnem da učim, a životinja „glupa“ - odmah uči. Zašto moram da učim preko 2o godina i opet ništa neznam, radim 40-50 godina, vezujući se za taj prokleti n o v a c i nikada mi nije dosta, onda odem u mirovinu bolestan i umrem, pojedu me crvi i nemame. Zar je moguće da 60-70-80 godina se mučim, stvaram kao nešto, neprevaziđen sam, savršeno biće sam i jedan crvić me poručka i od mene nema ni traga ni glasa, zaboravljen od svih, samo neka mrtva kamenčuga, ali baš mrtva, stoji iznad mene. Celog života se borim da budem ja iznad a sada je mrtav kamen iznad mene pobedio me je na kraju; PORAŽAVAJUĆE za takvu silu i veličinu zvanu ČOVEK. Na našu sreću ostaje nešto iza nas nemeterijalno, nevidljivo koje živi mnogo duže nego fizičko telo i koje može da zasluži onaj Večni život kakav je trebalo da ima, na početku stvaranja ljudskog roda. Metafizičko - Parapsihološko objašnjenje: Naša Aurora-Aura, koja nam za života štiti telo od raznih energetskih uticaja i proživi sa nama težak život, kada se odvoji od fizičkog umornog tela, bude izmrcvarena i umorna kao porodilja na porođaju, 40 dana se ona oporavlja od smrtnog porođaja, sva je zatečena novim načinom egzistencije - novim načinom života. Teško se prilagođava novonastaloj situaciji. Treba da progleda duhovnim očima, da hoda duhovnim nogama i što je najgore pita se ? ŠTA ĆU DA JEDEM.To je užas, ruka mi prolazi kroz hranu, vodu, ne mogu da otvorim vrata, naviko sam da otvaram vrata, što je najgore, vidim svoje prijatelje koji mi nisi bili prijatelji, vidim njihove crne misli iza tužnog i lažljivog pogleda. A onda još veći šok, ulicom i kroz grad najviše je bilo desetak ljudi, a sada vidim na stotine drugih, sličnih meni, pokojni, vide me i ja vidim njih, samo jure nekuda. Na duhu su mi sve rane od fizičkog tela a najdublje su mi one Psihičke - Duhovne, od dobrog - lošeg života i od drugih ljudi. Sve te rane osećam nekoliko puta jače, tuga moje rodbine mi razdera ovo novo „telo“. Šta sam propustio u onom životu, kako sam verovao lažovima, sada tako lutam sivilom koje je svuda oko mene, strašna samoća i tuga u duhu. Plačemi se ali ne mogu, vikao bih ali nema glasa, požalio bih se nekome, drugovima oko mene do toga nije stalo jer se i oni tako osećaju i besciljno provode. Vidim neke svetleće ljude imaju svetliji duh od onih drugih ljudi, znači to su oni koji se još za života bave duhovnim životom. - Pogledam na gore u svetlije sivilo, a tamo i neki svetliji duhovi, malo veći od mene i sa manje rana - rupa u duhu, mogu da l e t e prolaze i kroz zidove. Neki još višlje gore su samo kao kugle nemaju ruke i noge i lik kao ja, kao neka plazma svetleća i oni mnogo brzo prolaze pored mene i niko me ne pita niti razgovara samnom. Dole niže u podrumima vidim onog što se bacio, toliko je mali i taman, kao da se smrzao. Onaj bez noge komšija, sada ima obe noge samo je mnogo tanja od druge. Nailazi jedan svetliji od mene i lep čovek i pokazuje mi neke kuglice, kaže to su to oni z l i ljudi koji su se kao sasušili, ostala je samo mala iskrica, kaže se u narodu da ih zovu "Živaci", kaže i sada su zli napadaju ljude, kvare im po stanovim uređaje, svađaju ljude, isisavaju ljudima energiju. Takvi su i mene napadali i razboleli od zle - negativne energije, zato doktori nisu mogli ništa da učine, nisu mogli da znaju zašto i od čega se sušim? Sad mi je jasno, vidim kako jednom mlađem dečku isisavaju energiju iz grudiju, a na ocu jedan mali takav ga pritiska u glavu i ubacuje mu zračić tamni koji ovog živog tera da se svađa sa detetom, pravi mali đavolak. Pitam, mislim u sebi, ko si ti svetleći, odmah kao da dobijam sliku u sebi živu jasnu kao i ove malopre slike. Ja sam mislio da mi govori jer čujem i nečujem, čudan osećaj ali slike su kao na filmu -žive, sve što mi pokaže živo i jasno vidim. - Pokazuje mi na gore i odjednom vidim t u n e l, setih se da sam takav video kad izađoh iz tela i odmah stadoh na "zemlju" i svuda beše tama, pokaza mi taj tuneli velikom brzinom poletesmo na gore, na kraju tenela ogromna svetlost i starac u svetloj odori kao pop, samo sav svetli, kad odjednom zagrmi glasom. Pogledam usta ne miče a grmi mu glas, u oči ga pogledati ne mogu, strašno sija iz njih. Pozva me po imenu i prezimenu i po još jednom imenu, kaže mi ovaj do mene mlađi dečko, to ti je drugo i m e dobio si ga pre rođenja na zemlji i pod njime se ovde vodiš. Kao da su me ispitivali to sam osetio, svuda oko mene neki čudan prostor ima i nema zidove, stali smo negde u prostoru i kao da se razdani ispred mene i videh u sebi kako kaže; "Gledaj: moja majka trudna, otac pokojni, moje rođenje, ovaj svetli dečak pored mene kad sam beba bio, moj plač, bolesti, odrastanje, padovi, škola, operacija teška i opet ovaj svetli dečko", Moje školovanje, cure, moje zle misli, ženidba, moja deca, svađe, laži moje i mojih prijatelja nazovi, sve dok nisam u m r o sve kao na filmu. - Ogromna tuga me zahvati da puknem, to u onom životu, takvu bol nisam osetio, još kad sam video za moju decu loše vreme života njihovog htedoh da se vratim dole, ali me zadrža ovaj mladić, i reče mi u duhu: "Ne boj se, njih će kao i tebe jedan kao što sam i ja, da čuva kada je naj potrebnije. A dole ćeš patiti mnogo više nego kada si bio živ, samo ćeš na san moći da im dođeš i da tuguješ sa njima, ali ako se p o k a j e š i pročistiš ovde, moći ćeš samnom češće da ih obilaziš i da im bolje pomogneš. Video si one tamne - "crne" na zemlji kako zaluđuju one koji gledaju u šolju, ili baju sve i svašta, oni su ostali dole, oduzimaju im energiju, suše ih, zauzvrat im kažu sve ono što je na ljudskom duhu već ispisano, a budućnost ne znaju, čitaju ti misli i želje i ovima prenose. Vezani su za zemlju ti crni duhovi, jer su bili zli, crne mađije radiše, trovaše ljude, a i oni zli mali to isto rade, šalju ih ljudima, pa se pretvaraju u likove njihovih rođaka, te ih ovi sanjaju i rade ono što im kažu. Kako ima puno dole duhova - mrtvih, što ne dođu gore, zato što neveruju da ovakvo mesto postoji, što ne veruju da ima ovaj život, i da imaju duhovna tela isto kao i ona što umiru i trule. - Vidiš ovde trebaju da ispaštaju grehove i da budu kažnjeni, a dole produžavaju agoniju do sudnjega dana, zato su tako opasni i zavide vama živima ako ste dobri ili se popravite, jer ne žele da je neko bolji od njih, kao što su zavideli i za života. Ja ostajem onda ovde. Može, ali moraš se pročistiti od zemaljskih grehova i gluposti koje si činio na zemlji, jel vidiš one svetle dole, oni veruju u ovaj svet i oni sami nam dolaze, a vi ostali lutate i kada samo poneko zasluži mi dođemo po vas da vas spasemo a ostali pate dole, zli i dalje su zli još više samo. Vidiš onu decu prizivaju mrtve, zezaju se sa njim jer duhovi vide njihov duh - Auru i čitaju im misli jer to vide na auri i tako ih zamajavaju. Gledaj, teraju ih da ih stalno zovu i vidi kako im crpe energiju, sve njih sanjaju, muče ih u snovima, neki se zbog njih u b i j u, ovi ih nateraju, da to učine. Pa zašto ih ne spasiš? - Ne smem, a Bog, što ih ne spase? - Vi ste dole na zemlji da naučite nešto, kao što vi posmatrate vašu decu kad uče da hodaju, puštate ih da padnu pa ustanu, pa opet idu padnu, tako kroz ceo život, ako im se mnogo mešate, oni nikad neće znati šta mogu a šta ne mogu i kada ih učite sve na gotovo. Kada umrete ne mogu da se snađu u životu, tuguju za vama a vi još više za njima. Tako i Bog, je vas zatvorio u "kućicu za decu", i ko uspe da shvati da izvan te kućice ima veći i bolji prostor on izlazi i dolazi gore, ako ne, ostaje da se igra i posle života dole na zemlji jer nije naučio lekciju i shvatio da ima i nešto drugo, osim s m r t i kao kraja svega. -Jedan čovek kome sam ovo rekao, kaže: Ako života gore nema ti si gubio vreme zaluđujući se, kao i ja sa sportom ili politikom, ali, ako ga ima, ja sam mnogo u gubitku. Svakoga dana brinemo šta ćemo da jedemo, šta da obučemo, da nađemo bilo kakav ili bolji posao, tako celog života 50 -70 godina i kraj. Mislimo, da je kada umremo nema više muka, međutim muke tek dolaze, što je najgore traju nekoliko puta duže nego fizički život. U praksi sam kontaktirao sa duhovima iz rimskog perioda, turske imperije koji su još uvek zavučeni po magazama - hodnicima, pećinama, planinskim poljanama, još uvek verni svome zadatku ili nekome. Vrlo loš osećaj verujte mi. Zato ovaj Duh koji nosimo na sebi, moramo ga mnogo više čuvati i negovati nego li fizičko telo. Vrlo je lak za održavanje, ne treba mu odelo, jedno,drugo, treće, hiljadito, izašlo iz mode, nije izašlo. Ne održavaš ga skupocenom higijenom, da bi ga ulepšavao i lagao sebe i druge kako si lep preko kilograma šminke i krpica. Hranu ne bira. Jedino što je potrebno našem duhu za održavanje jesu: Lepe reči, dobra dela, lj u b a v prema svima; Izbaci iz njega egoistižne želje, komplekse koji ga truju i ubijaju. Zapamti: Prvo DAJEŠ, da bi UZEO ono što ti duhu treba. Ako dobro daješ, dobro udesetostručeno dobijaš - ako mu se ne nadaš. Dati i sa nestrpljenjem i gordošću čekati da ti se vrati isto nevalja, i ne dobija se ništa. Samo malo treba našem duhu, baviti sa samim sobom 5 minuta, kakav si u srcu i učiniti kad možeš dobro delo malo, zaslužio si život večni. - Primetili ste da u prijatnom društvu dobijete elana, u prirodi, po lepom danu isto se divno osećate. Što češće dajte svom duhu mir, ljubav. Budite tada u harmoniji sa svojim duhom i osetićete spokoj, kao da ste našli najboljeg prijatelja koga ste davno izgubili. Život usklađen sa duhom donosi sreću oboma, drugačiji postajete ispunjeni nečim što vam je odvajkada nedostajalo, bili ste dva razdvojena čoveka, dve polovine koje smetaju jedna drugoj, a sada ste celovita ličnost, jedno sa duhom.To se ne da opisati rečima, treba doživeti svoj Duh i svoje telo u jednini.
    Dec 15, 2013 4442
  • 03 Sep 2014
    Devedesete... Presuda i poslednji dani neke već davno zaboravljene zemlje... ili možda i nije zaboravljena? Ovih dana, kada su ponovo aktuelne igre sa loptama, mislima se vraćamo u te dane kada nam je najvažnije pitanje bilo sa koliko razlike će naši košarkaši pobediti.... i svi smo čekali duel titana, susret sa američkim drim timom. Iako do tog susreta nikad nije došlo, svi znamo da bi istorija košarke bila sasvim drugačija, a nama i danas prolaze mislima majstorije jedne od najboljih ekipa svih vremena i prvenstvo Evrope u Rimu 1991 godine kada su prosto samleli sve što se našlo na putu. Najbolja ilustracija moći je čuvena asistencija Sretenovića preko celog terena posle koje Rađa hvata loptu iznad obruča i zakucava Evropu i reprezentaciju Italije, čisto da se zna koje boje su majstori. Tada smo to zvali egzibicijom, a danas znamo da se to zove alejup... da su plavi ostali na broju, moguće da bi neke fraze u košarci danas imale sasvim drugo ime. Legendarni trener Duda Ivković vodio je repku koja i danas izaziva strahopoštovanje: Vlade Divac, Toni Kukoč, Dino Rađa, Žarko Paspalj, Zoran Savić, Predrag Danilović, Aleksandar Đorđević, Velimir Perasović, Jure Zdovc, Arijan Komazec, Zoran Sretenović, Zoran Jovanović.Tog juna 1991 godine redom su u mešalicu upadali Španija, Poljska, Bugarska, Francuska i u finalu već pomenuta Italija. Finale.. kao i mnoga prethodna finala... da li ste se nekad zapitali šta se dešava sa loptama kojima se finala igraju? Lopta kojom se finale u Rimu 1991 igralo, sticajem okolnosti, danas se nalazi u vlasništvu privatnog kolekcionara iz Beograda i uskoro će se naći na aukciji. Na lopti se vide potpisi svih igrača ekipe, kao i naznaka: Peci od prvaka Evrope Rim 91 .. i tako.. dok sećanja na te dane, ipak, polako blede, ova lopta ostaje nemi svedok superiornosti jedne ekipe i paradoksa da jedna zemlja koja skoro da nije ni postojala, suvereno vlada jednim od najpopularnijih sportova na planeti. U godinama koje su sledile i neprekidne šetnje od jedne do druge granice ekstrema, kada je pojam normalno živeti za nas postao samo zaboravljeni stari refren, mi smo predugo čekali, ali ipak dočekali da postanemo noćna mora drim timu, i to na njihovom terenu. u Indijanopolisu su titani pali, uz onaj legendarni komentar voditelja "moraće da pošalju neke bolje", ali to je već neka druga priča... i već neka druga.. LOPTA...     P.S. ukoliko je neko zainteresovan za loptu (cena 2000 e), osoba za kontakt je Dragan, kontakt telefon +381 64 9999 829  
    4417 Objavio/la VolimoNet
  • Devedesete... Presuda i poslednji dani neke već davno zaboravljene zemlje... ili možda i nije zaboravljena? Ovih dana, kada su ponovo aktuelne igre sa loptama, mislima se vraćamo u te dane kada nam je najvažnije pitanje bilo sa koliko razlike će naši košarkaši pobediti.... i svi smo čekali duel titana, susret sa američkim drim timom. Iako do tog susreta nikad nije došlo, svi znamo da bi istorija košarke bila sasvim drugačija, a nama i danas prolaze mislima majstorije jedne od najboljih ekipa svih vremena i prvenstvo Evrope u Rimu 1991 godine kada su prosto samleli sve što se našlo na putu. Najbolja ilustracija moći je čuvena asistencija Sretenovića preko celog terena posle koje Rađa hvata loptu iznad obruča i zakucava Evropu i reprezentaciju Italije, čisto da se zna koje boje su majstori. Tada smo to zvali egzibicijom, a danas znamo da se to zove alejup... da su plavi ostali na broju, moguće da bi neke fraze u košarci danas imale sasvim drugo ime. Legendarni trener Duda Ivković vodio je repku koja i danas izaziva strahopoštovanje: Vlade Divac, Toni Kukoč, Dino Rađa, Žarko Paspalj, Zoran Savić, Predrag Danilović, Aleksandar Đorđević, Velimir Perasović, Jure Zdovc, Arijan Komazec, Zoran Sretenović, Zoran Jovanović.Tog juna 1991 godine redom su u mešalicu upadali Španija, Poljska, Bugarska, Francuska i u finalu već pomenuta Italija. Finale.. kao i mnoga prethodna finala... da li ste se nekad zapitali šta se dešava sa loptama kojima se finala igraju? Lopta kojom se finale u Rimu 1991 igralo, sticajem okolnosti, danas se nalazi u vlasništvu privatnog kolekcionara iz Beograda i uskoro će se naći na aukciji. Na lopti se vide potpisi svih igrača ekipe, kao i naznaka: Peci od prvaka Evrope Rim 91 .. i tako.. dok sećanja na te dane, ipak, polako blede, ova lopta ostaje nemi svedok superiornosti jedne ekipe i paradoksa da jedna zemlja koja skoro da nije ni postojala, suvereno vlada jednim od najpopularnijih sportova na planeti. U godinama koje su sledile i neprekidne šetnje od jedne do druge granice ekstrema, kada je pojam normalno živeti za nas postao samo zaboravljeni stari refren, mi smo predugo čekali, ali ipak dočekali da postanemo noćna mora drim timu, i to na njihovom terenu. u Indijanopolisu su titani pali, uz onaj legendarni komentar voditelja "moraće da pošalju neke bolje", ali to je već neka druga priča... i već neka druga.. LOPTA...     P.S. ukoliko je neko zainteresovan za loptu (cena 2000 e), osoba za kontakt je Dragan, kontakt telefon +381 64 9999 829  
    Sep 03, 2014 4417
  • 11 Aug 2013
    Pravimo... kozji sir     Ako volite da jedete sir ali vam ne odgovara visoki sadržaj masnoće i kalorija, onda ćete biti sretni kad otkrijete kozji sir, koji to sadrži ali u mnogo manjoj meri.Ja sam tehniku naucila od prijatelja koji imaju farmu koza gde i sami proizvode razne vrste sira i jogurt. Holandska porodica gde je baka glavni majstor, a Mišel njena unuka koju poznajem još iz osnovne skole.Ova farma ima oko 50 koza i baka Betty zna svaku imenom.Inaće ovde, samo da dodam da ja pripadam u malo osoba koje su uspele da udju u kuhinju bake Betty (posle mnogo molbi) i od nje sam naučila neke predivne recepte , kao što je npr riblji kari, ali ponajviše o azijskim začinama, jer je ona dugo živela u Indoneziji, koja je nekad bila holandska kolonija.Ali da se bacimo na pravljenje sira.U svakom slučaju ako imate mogućnosti da nabavite kozje mleko pokušajte.Ovde je kozji sir dosta skup u radnji(za mene) pa sam tim više sretna da imam Belku(moju kozu)..A moja klinka moze d apojede jogurta vise od mene.Sastojci:1/4 solje iscedjenog limuna1/2 češnjaka iseckanog belog luka Malo soliMožete dodati po želji Ruzmarin, celer,mirodjiju.. Napuni činiju srednje veličine sa kozjim mlekom.Zagrevaj postepeno dok ne dostigne temperaturu od 82 Celzija..Budite prisu   Kad dostigne do ove magicne temperature skini sa vatre i sipaj sok od limuna.Ostavi da stoji dok mleko ne počne da se zgrušava.Ne očekujte velike grudve(vidi sliku)Ovo samo kazem da ne pocnete da sipate još vise tni.Ovo bi trebalo da traje oko 15 minuta Obložite cediljku sa tankom krpom (pamucna gaza) ili jos bolje vise njih.Stavite na sud da sakupite surutku. Kutlačom sipajte mleko u cediljku.Skupite sada krpu i obesite na recimo varjaču. Ostavite da se cedi sve dok ne dobije izgled sličan rikoti .Ovo trahje 1 ' 1i po sat.                 Npr ovako: Ili ILi Ili ILi ILi Izručite u činiju i dodajte so i ako zelite začine.Može se nekoliko dana sačuvati u dobro zatvorenoj posudi u frižideru(mada kod mene nikad ne traje toliko dugo).Najukusniji je na hlebu, sa saaltom cak i sa vocem(npr sveze grilovane smokve) ili suve kajsije orasi ili ga mozete koristiti za kuvanje kao u mom receptu za Terinu od povrća.Samo još da napomenem da surutku ne bacam, pravim npr rikotu(ri-cotta prevedeno znači ,ponovo kuvano), dodajem testu kad pečem hleb(bolje naraste), ponekad dam i kerovima(dobro utiče na sjaj dlake)I uopšteno može se koristiti u većini recepta u kojima je potrebno mleko
    4401 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Pravimo... kozji sir     Ako volite da jedete sir ali vam ne odgovara visoki sadržaj masnoće i kalorija, onda ćete biti sretni kad otkrijete kozji sir, koji to sadrži ali u mnogo manjoj meri.Ja sam tehniku naucila od prijatelja koji imaju farmu koza gde i sami proizvode razne vrste sira i jogurt. Holandska porodica gde je baka glavni majstor, a Mišel njena unuka koju poznajem još iz osnovne skole.Ova farma ima oko 50 koza i baka Betty zna svaku imenom.Inaće ovde, samo da dodam da ja pripadam u malo osoba koje su uspele da udju u kuhinju bake Betty (posle mnogo molbi) i od nje sam naučila neke predivne recepte , kao što je npr riblji kari, ali ponajviše o azijskim začinama, jer je ona dugo živela u Indoneziji, koja je nekad bila holandska kolonija.Ali da se bacimo na pravljenje sira.U svakom slučaju ako imate mogućnosti da nabavite kozje mleko pokušajte.Ovde je kozji sir dosta skup u radnji(za mene) pa sam tim više sretna da imam Belku(moju kozu)..A moja klinka moze d apojede jogurta vise od mene.Sastojci:1/4 solje iscedjenog limuna1/2 češnjaka iseckanog belog luka Malo soliMožete dodati po želji Ruzmarin, celer,mirodjiju.. Napuni činiju srednje veličine sa kozjim mlekom.Zagrevaj postepeno dok ne dostigne temperaturu od 82 Celzija..Budite prisu   Kad dostigne do ove magicne temperature skini sa vatre i sipaj sok od limuna.Ostavi da stoji dok mleko ne počne da se zgrušava.Ne očekujte velike grudve(vidi sliku)Ovo samo kazem da ne pocnete da sipate još vise tni.Ovo bi trebalo da traje oko 15 minuta Obložite cediljku sa tankom krpom (pamucna gaza) ili jos bolje vise njih.Stavite na sud da sakupite surutku. Kutlačom sipajte mleko u cediljku.Skupite sada krpu i obesite na recimo varjaču. Ostavite da se cedi sve dok ne dobije izgled sličan rikoti .Ovo trahje 1 ' 1i po sat.                 Npr ovako: Ili ILi Ili ILi ILi Izručite u činiju i dodajte so i ako zelite začine.Može se nekoliko dana sačuvati u dobro zatvorenoj posudi u frižideru(mada kod mene nikad ne traje toliko dugo).Najukusniji je na hlebu, sa saaltom cak i sa vocem(npr sveze grilovane smokve) ili suve kajsije orasi ili ga mozete koristiti za kuvanje kao u mom receptu za Terinu od povrća.Samo još da napomenem da surutku ne bacam, pravim npr rikotu(ri-cotta prevedeno znači ,ponovo kuvano), dodajem testu kad pečem hleb(bolje naraste), ponekad dam i kerovima(dobro utiče na sjaj dlake)I uopšteno može se koristiti u većini recepta u kojima je potrebno mleko
    Aug 11, 2013 4401