Blogovi

Ekipa: 0 member(s)

Shares ?

0

Klikova ?

0

Viral Lift ?

0%

Tagovi

Pogledajte i ovo

  • 18 Sep 2014
    Nekada davno, jako davno, postojalo je ostrvo, na kome su živela sva osećanja i duhovne dragocenosti ljudi: Radost, Tuga, Tačnost i druge. Zajedno sa njima živela je i Ljubav. Jednog dana, Ose’anja su primetila da ostrvo tone u okean i da će uskoro potonuti.  Sva osećanja su se ukrcala na svoje brodove i napustila ostrvo. A ljubav kao Ljubav… nije žurila… čekala je do poslednjeg trenutka. Tek kad je videla da nema nikakve nade za ostrvo, počela je da zove u pomoć.  Za plovidbu, upravo se spremao raskošni brod Bogatstva. Ljubav ga zamoli da pođe sa njim, ali  je Bogatstvo reklo da je na brodu mnogo dragocenosti, zlata, srebra i drugog,  i da za Ljubav nema mesta.  Ljubav se zatim obratila Gordosti, čiji brod je sledeći isplovljavao... Ali, kao odgovor, Ljubav je čula da će njeno prisustvo narušiti savršenstvo na brodu Gordosti.  Molbu za pomoć Ljubav je uputila i Tugi. „O, Ljubavi“ – odgovorila je Tuga, - „tako sam tužna, da moram da ostanem u usamljenosti.“  Sa ostrva je otplivala i Radost, ali je toliko bila zaneta veseljem, da čak nije ni čula molbu Ljubavi. Odjednom, Ljubav začu glas: „Dođi Ljubavi, uzeću te sa sobom.“ Ljubav ugleda sedog starca i bila je tako srećna da je zaboravila da ga pita za ime.  Kada su doplivali do kopna, Ljubav je ostala, a strac je otplovio dalje. I tek pošto je brod nestao sa vidika, Ljubav se prisetila... Pa ona nije ni zahvalila starcu! Ljubav se obratila Poznanju:  „Poznanje, reci mi, ko me je spasao?“  „To je bilo Vreme“, odgovori Poznanje.  „Vreme?“ – začudi se Ljubav, „Radi čega mi je ono pomoglo?“  Poznanje odgovori: “Samo Vreme zna i razume, koliko je u životu važna Ljubav“.
    3787 Objavio/la VolimoNet
  • 29 Apr 2015
    Nagradna igra "NAJ RECEPT" od 27 aprila do 10 maja   U toku je nagradna igra za sve REGISTROVANE članove mreže VolimoNet !Informacije i pravila pročitajte OVDE.Prva nagrada: paket iznenađenja za pripremu torti i kolača Druga nagrada: Kuvar Nenada Gladića - Lepog Brke, sa posvetom autora dobitniku Treća nagrada: Set kalupa za pečenje kolača Pet utešnih nagrada: oklagija sa ugraviranim simbolima mreže VolimoNet Žiri od tri člana odabraće pobednike1. Kristina Gašpar2. Nenad Gladić, Gastronomad3. Dule Berdić
    2734 Objavio/la VolimoNet
  • 02 Sep 2015
    JobFair15 ─ Kreiraj svoju budućnost! Sajam poslova za studente i diplomce tehničko-tehnoloških i prirodno-matematičkih fakulteta svih univerziteta u Srbiji „JobFair15 ─ Kreiraj svoju budućnost!” biće održan, 2. i 3. novembra ove godine u Zgradi tehničkih fakulteta u Beogradu. Studentske organizacije BEST Beograd i EESTEC LK Beograd i ove godine predstaviće posetiocima mogućnost zaposlenja i razvoja profesionalnih karijera u kompanijama koje posluju u Srbiji. Cilj projekta je povezivanje studenata, budućih kvalitetnih kadrova, sa zainteresovanim kompanijama, smanjenje nezaposlenosti mladih i sprečavanje „odliva mozgova”, što je u oblasti tehničkih nauka veoma izraženo. Sajam godinama unazad predstavlja vezu između obrazovnog sistema naše države, kompanija kao poslodavaca i studenata. Studenti će imati priliku da se na jednom mestu upoznaju sa značajnim brojem kompanija iz tehničko-tehnoloških i prirodno-matematičkih struka, saznaju više o poslovima i praksama u ponudi, kao i o tome koja znanja i veštine je potrebno da razvijaju kako bi se lakše zaposlili. Edukativni deo Sajma obuhvata brojna predavanja i tribine, kao i Open Space Technology koncept radionica koje će kompanijama, stručnjacima i studentima dati priliku da zajedno rade na trenutnim tehnološkim problemima u zemlji i predstave trendove u strukama zastupljenim na Sajmu ove godine. JobFair godinama unazad podržavaju Ministarstvo omladine i sporta, svi tehnički fakulteti Univerziteta u Beogradu i Univerziteti Republike Srbije.  Izvor: IKT Bilten
    2278 Objavio/la VolimoNet
  • 09 May 2016
    Tekst koji vredi pročitati - Vanredna učenica Jovanka  - tekst preuzet sa bloga mojkardiolog - Čitam u novinama priče o našim političarima koji su u poznim godinama, kroz rad i uz rad, kako se to nekad govorilo, završili fakultete ali ne mogu da se sete na kom su odseku diplomirali, koji su magistrirali ili doktorirali i došli do diploma za kraće vreme nego što je običnom čoveku potrebno da završi auto školu i dođe do vozačke dozvole, a iz ličnog iskustva znam kakve i kolike pritiske na profesore i direktore srednjih škola vrše đački roditelji, naročito oni koji imaju “vezu“ sa nekim na nekom „visokom mestu“. Sve ove gorke stvari podsetile su me na jedan događaj od pre tačno šesdeset godina.   1955. godine bio sam učenik petog razreda Druge mešovite gimnazije na Banovom Brdu u Beogradu. Te i sledeće godine, vanredna učenica gimnazije bila je Jovanka Broz. Da, Jovanka, supruga Josipa Broza Tita. E, sad, za mlađe čitaoce treba reći ko je bio taj čovek. O njemu su napisane desetine i desetine knjiga, ali, sasvim kratko on je tih godina bio predsednik Jugoslavije, maršal Jugoslavije, vrhovni zapovednik Jugoslovenske Narodne Armije, tada jedne od najjačih u Evropi, generalni sekretar, Komunističke partije Jugoslavije, nosilac tri ordena narodnog heroja Jugoslavije i svih ostalih jugoslovenskih ordena, počasni član ili doktor desetina Akademija nauka.....   Njegovo ime su nosili Titograd, Titov Veles, Titovo Užice, Titov Drvar, Titovo Velenje....., glavne ulice u skoro svim gradovima Jugoslavije, stotine škola, rudnika, fabrika..... O njemu se pevalo u narodnim i zabavnim pesmama, njegova slika je bila na prvoj strani u svim bukvarima, njegovi govori i njegove svakodnevne aktivnosti su bili na prvim stranama svih novina..... U svim republikama je imao na raspolaganju najmanje po jednu ogromnu vilu, imao je svoje ostrvo Vangu sa ogromnim parkom i ličnim zoološkim vrtom. Imao je svoj „Plavi voz“ kojim je krstario po Jugi i veliki brod „Galeb“, kojim je, po nekoliko meseci, krstario po svetskim morima i okeanima, o čemu smo mi bili redovno obaveštavani preko „Filmskih žurnala“, koji su prikazivani u svim bioskopima pre početka svakog filma. Uživao je ogroman ugled širom sveta. Na ravnoj nozi, a najčešće i malo više od toga, razgovarao je sa engleskom kraljicom, sa predsednikom Sjedinjenih Američkih Država, sa prvim čovekom Sovjetskog Saveza...   Gosti, u Beogradu i na Vangi, su mu bili kraljevi, carevi, državnici, najčuveniji svetski glumci, pisci... Da skratimo priču, u Jugoslaviji, on je bio „Bog i batina“: ono što on kaže, istog trenutka se pretvaralo u zakon za više od dva miliona čalanova komunističke partije, a preko njih i za sve ostale građane Jugoslavije, a za one kojima se to što je on rekao, makar i sasvim malo nije sviđalo, a oni bili neoprezni pa to nekome i rekli, bilo je više mesta „za razmišljanje“, od kojih je najpoznatiji bio zatvor na Golom Otoku.   A supruga TOG čoveka je, držeći se svih stavki Zakona o srednjim školama Srbije, po istoj proceduri i na isti način kao i sve druge vanredne učenice i učenici, polagala redom ispite iz svih predmeta sedmog, pa, iduće godine, osmog razreda gimnazije. (To su danas treći i četvrti razred gimnazije.) Desilo se da sam je jednom prilikom lično video. Stigla je automobilom koji je šofer parkirao u blizini glavnog ulaza u današnji hotel „Šumadija“.   Šofer je ostao u kolima, a Jovanka, sa torbom u ruci, obučena u skromnu crnu haljinu, zajedno sa još jednom mlađom ženom, je pešice išla Ščerbinovom ulicom, ka glavnom ulazu u današnju osmogodišnju školu „Josif Pančić“, u kojoj je tada bila i gimnazija. Nas nekoliko „drugara iz kraja“ smo sedeli na jednom malom zidiću, delu ograde neke kuće, i svima nam je bilo veoma interesantno da, na nekoliko koraka udaljenosti, vidimo, danas bismo rekli, „prvu drugaricu“ Jugoslavije.     Neko je glasno uzviknuo njeno ime, ona se, onako u prolazu, okrenula ka nama, osmehnula se i diskretno nam mahnula rukom. Vremenom je činjenica da je Jovanka Broz vanredna učenica naše škole postalo nešto sasvim obično, na šta niko nije obraćao neku posebnu pažnju.   A onda, 1956. godine, kao bomba je odjeknula vest: MAKSA OBORIO JOVANKU. Maksa je bio naš profesor matematike Bogoljub Stanojević. To je bio jedan tih, povučen čovek za koga je, tako smo mi mislili, u životu postojala samo MATEMATIKA. Uvek lepo očešljan i uredan, nosio je, koliko se sećam, uvek jedno isto, skromno ali brižljivo ispeglano odelo, belu košulju i kravatu. Na nogama, savršeno čiste cipele, na nosu male naočare u okruglim okvirima. Niko se nikada nije žalio na njegovu ocenu, ocenjivao je tako tačno i tako pošteno da je Sveti arhangel Mihailo mogao da ga uzme za pomoćnika.   U to vreme dvojka je bila ono što je danas jedinica – neprelazna ocena, i svima u školi, i nama đacima i našim profesorima, bilo je savršeno jasno da Jovanka nije znala za više od 2,49 (makar 2,50) i da nije imala nikakve šanse da dobije prelaznu ocenu, makar neku trojčicu. Ali... ona je bila NJEGOVA supruga.   Pre par meseci, naš ministar finansija, kada mu, po pravilima službe, u pošti traže ličnu kartu, kaže službenici: „Znate li vi ko sam JA?“. Jovanka, kad je čula da nije položila ispit, nije rekla ništa, ustala je, pozdravila članove komisije i – otišla kući. U sledećem ispitnom roku je položila ispit.   Nije mi poznato da li je neko nešto zamerao Maksi, tek u tom sledećem roku, on, na svoj lični zahtev, nije bio u ispitnoj komisiji, ali je, na našu veliku radost, ostao u našoj školi, a par godina kasnije je prešao u ministarstvo prosvete, gde je radio kao školski nadzornik za matematiku i gde je dočekao penziju.   Danas, kada se, posle tolikih godina, setim svojih dragih profesora iz Druge mešovite gimnazije, pomislim kako mi danas živimo u nekoj drugoj zemlji, u zemlji u kojoj ne žive ljudi poput Makse, koji će na ispitu da obore onog koji ne zna, makar da mu je Bog otac, i poput Jovanke, koja nije rekla „Znate li vi ko sam JA“ , mada je bila udata za Boga.   Објавио Moj kardiolog   - kompletan tekst preuzet sa bloga www.mojkardiolog.com -  
    1899 Objavio/la VolimoNet
Sport 4.403 pregleda Sep 03, 2014
Lopta

Devedesete... Presuda i poslednji dani neke već davno zaboravljene zemlje... ili možda i nije zaboravljena? Ovih dana, kada su ponovo aktuelne igre sa loptama, mislima se vraćamo u te dane kada nam je najvažnije pitanje bilo sa koliko razlike će naši košarkaši pobediti.... i svi smo čekali duel titana, susret sa američkim drim timom. Iako do tog susreta nikad nije došlo, svi znamo da bi istorija košarke bila sasvim drugačija, a nama i danas prolaze mislima majstorije jedne od najboljih ekipa svih vremena i prvenstvo Evrope u Rimu 1991 godine kada su prosto samleli sve što se našlo na putu.
Najbolja ilustracija moći je čuvena asistencija Sretenovića preko celog terena posle koje Rađa hvata loptu iznad obruča i zakucava Evropu i reprezentaciju Italije, čisto da se zna koje boje su majstori. Tada smo to zvali egzibicijom, a danas znamo da se to zove alejup... da su plavi ostali na broju, moguće da bi neke fraze u košarci danas imale sasvim drugo ime.



Legendarni trener Duda Ivković vodio je repku koja i danas izaziva strahopoštovanje: Vlade Divac, Toni Kukoč, Dino Rađa, Žarko Paspalj, Zoran Savić, Predrag Danilović, Aleksandar Đorđević, Velimir Perasović, Jure Zdovc, Arijan Komazec, Zoran Sretenović, Zoran Jovanović.

Tog juna 1991 godine redom su u mešalicu upadali Španija, Poljska, Bugarska, Francuska i u finalu već pomenuta Italija.
Finale.. kao i mnoga prethodna finala... da li ste se nekad zapitali šta se dešava sa loptama kojima se finala igraju?


Lopta kojom se finale u Rimu 1991 igralo, sticajem okolnosti, danas se nalazi u vlasništvu privatnog kolekcionara iz Beograda i uskoro će se naći na aukciji. Na lopti se vide potpisi svih igrača ekipe, kao i naznaka: Peci od prvaka Evrope Rim 91


.. i tako.. dok sećanja na te dane, ipak, polako blede, ova lopta ostaje nemi svedok superiornosti jedne ekipe i paradoksa da jedna zemlja koja skoro da nije ni postojala, suvereno vlada jednim od najpopularnijih sportova na planeti.


U godinama koje su sledile i neprekidne šetnje od jedne do druge granice ekstrema, kada je pojam normalno živeti za nas postao samo zaboravljeni stari refren, mi smo predugo čekali, ali ipak dočekali da postanemo noćna mora drim timu, i to na njihovom terenu. u Indijanopolisu su titani pali, uz onaj legendarni komentar voditelja "moraće da pošalju neke bolje", ali to je već neka druga priča... i već neka druga.. LOPTA...

 

 

P.S. ukoliko je neko zainteresovan za loptu (cena 2000 e), osoba za kontakt je Dragan, kontakt telefon +381 64 9999 829