Blogovi

User's Tags

Pepe Le Pew 's Entries

11 blogs
  • 27 Sep 2013
      Danas sam priustio sebi da mislim o stvarima na koje i ne volim bas da mislim, al eto...ne bih da ignorisem i cinjenice.   Ne znam zasto sam cackao sebe pa da se vracam na ovom fenomenu za koji naucnici kazu da je nastao miliardama godina pre mog rodjenja!? Cudno je to kako vreme leti!? (Leti! Kakav glup izraz, jer kako vreme moze da leti uopste?!) Prodje dan dva, mesec dva, godina dve i sve nam se cini da je to bilo juce, prekjuce. Iz mozga pokusavam da vadim samo lepe trenutke, jer pazi kad mi ljudska bica smo jako cudni, pa volimo da ignorisemo gorke trenutke. Ne znam...mozda su mi bas danas potrebni, ili zavaravam sebe? Onda kao sa neba, padne mi na pamet ideja da vreme ipak ne moze da leti! Ono samo prolazi, stvari se menjaju, transformisu se i tako to. Menja se trend,menja se arhitektura, tehnika a da ne pricam o ljudima. Mi ljudi imamo tu vrlinu najistaknutije izgleda, zasadjena nam je u genima. Da da, svugde se mi prilagodjavamo. Cak i ovde, . Kako smo dobri samo!? Mi zli??? Ma daj...odakle vam ta ideja?! Pa zar nismo mi ti koji razmenimo rec dve sa prijateljima, slusamo brige drugih, da bi ih kasnije "prosirili" kod drugih (da ne kazem sad tracarili jer gde bi mi to uradili?) Ma dobri smo mi...kad treba da ispadnemo takvi...a ja cu danas da pokusavam da saznam koliko sam puta ucinio dobro u zivotu, a koliko puta lose (kuku meni, gde ce mi dusa) A vi?    
    2533 Objavio/la Pepe Le Pew
  •   Danas sam priustio sebi da mislim o stvarima na koje i ne volim bas da mislim, al eto...ne bih da ignorisem i cinjenice.   Ne znam zasto sam cackao sebe pa da se vracam na ovom fenomenu za koji naucnici kazu da je nastao miliardama godina pre mog rodjenja!? Cudno je to kako vreme leti!? (Leti! Kakav glup izraz, jer kako vreme moze da leti uopste?!) Prodje dan dva, mesec dva, godina dve i sve nam se cini da je to bilo juce, prekjuce. Iz mozga pokusavam da vadim samo lepe trenutke, jer pazi kad mi ljudska bica smo jako cudni, pa volimo da ignorisemo gorke trenutke. Ne znam...mozda su mi bas danas potrebni, ili zavaravam sebe? Onda kao sa neba, padne mi na pamet ideja da vreme ipak ne moze da leti! Ono samo prolazi, stvari se menjaju, transformisu se i tako to. Menja se trend,menja se arhitektura, tehnika a da ne pricam o ljudima. Mi ljudi imamo tu vrlinu najistaknutije izgleda, zasadjena nam je u genima. Da da, svugde se mi prilagodjavamo. Cak i ovde, . Kako smo dobri samo!? Mi zli??? Ma daj...odakle vam ta ideja?! Pa zar nismo mi ti koji razmenimo rec dve sa prijateljima, slusamo brige drugih, da bi ih kasnije "prosirili" kod drugih (da ne kazem sad tracarili jer gde bi mi to uradili?) Ma dobri smo mi...kad treba da ispadnemo takvi...a ja cu danas da pokusavam da saznam koliko sam puta ucinio dobro u zivotu, a koliko puta lose (kuku meni, gde ce mi dusa) A vi?    
    Sep 27, 2013 2533
  • 24 Sep 2013
    Bkk
    k
    2579 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Bkk
    k
    Sep 24, 2013 2579
  • 22 Sep 2013
    Na cas sam dobio zelju da pricam zvezdama, jer ipak mislim da zvezde najbolje slusaju, al u tome me sprecavaju oblaci (mora da su ljubomorni, vetar ih nosio)Pa onda....ne preostaje nista drugo, osim da smaram vas narode. Smarao bih ja moju macku, al se omacila ( r**pija, po dva puta godisnje se omaci) pa nema vremena da slusa moje price, iako je podmitujem sa konzervom riba.(nece sardine, navikla je na tunu al kad bolje gledam, sve su "mace" iste. Tesko im je odvikavati se ) Nece ni da cuje sta, ko i koliko mi ide na zivceZnaci, stigla su ova sjajna godisnja doba, koja ja za razliku od nekih, mnogo volim. Dosta vise leta! Dosta vise sa pitanjima: a gde ces za odmor?, ili :a gde si ti bio na odmoru??. Dosta vise sa primedbama: ubi nas toplota! Ili: gle ovu brate, bolje da je gola izasla.Dosta vise i punih kafica gde nisi imao mesta da sednes. (cak sam terasama rekao: e pa docice vama jesen, pa da vidimo) Mirna jesen...Jes' da ce mi ici malo na zivce deca koja idu u skolu i galame ulicom, al bolje u skolu nego kad nisam imao mesta da sednem nigde od njih.Jes' da ce uvenuti lisce, al kad bolje pogledam, necu morati da kosim travu svake nedelje.Jes' da ce biti hladnije, al kad se setim da posle jeseni stize zima, tera me da jos vise volim jesen
    3670 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Na cas sam dobio zelju da pricam zvezdama, jer ipak mislim da zvezde najbolje slusaju, al u tome me sprecavaju oblaci (mora da su ljubomorni, vetar ih nosio)Pa onda....ne preostaje nista drugo, osim da smaram vas narode. Smarao bih ja moju macku, al se omacila ( r**pija, po dva puta godisnje se omaci) pa nema vremena da slusa moje price, iako je podmitujem sa konzervom riba.(nece sardine, navikla je na tunu al kad bolje gledam, sve su "mace" iste. Tesko im je odvikavati se ) Nece ni da cuje sta, ko i koliko mi ide na zivceZnaci, stigla su ova sjajna godisnja doba, koja ja za razliku od nekih, mnogo volim. Dosta vise leta! Dosta vise sa pitanjima: a gde ces za odmor?, ili :a gde si ti bio na odmoru??. Dosta vise sa primedbama: ubi nas toplota! Ili: gle ovu brate, bolje da je gola izasla.Dosta vise i punih kafica gde nisi imao mesta da sednes. (cak sam terasama rekao: e pa docice vama jesen, pa da vidimo) Mirna jesen...Jes' da ce mi ici malo na zivce deca koja idu u skolu i galame ulicom, al bolje u skolu nego kad nisam imao mesta da sednem nigde od njih.Jes' da ce uvenuti lisce, al kad bolje pogledam, necu morati da kosim travu svake nedelje.Jes' da ce biti hladnije, al kad se setim da posle jeseni stize zima, tera me da jos vise volim jesen
    Sep 22, 2013 3670
  • 21 Sep 2013
    Dopusti mi da ti budem koza,da te branim od kise i sunca Dopusti mi da ti budem vene,da pumpam tvoju krv ka srcu Dopusti mi da budem tvoj hipotalamus,da kontrolisem sve tvoje osecaje Dopusti mi da budem pluca tvoja,da disem kontrolisano vazduh Dopusti mi da budem dlan,da kad naslonis glavu na njega,da znas da si na sigurnom Dopusti mi da budem glas,da prodrem u tvojim usima kao zvuk najlepse pesme Dopusti mi da budem stih,da me citas u najdubljoj tisini Dopusti mi da ti budem SVE,jer jedino takav znam da ti se dajem!
    11397 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Dopusti mi da ti budem koza,da te branim od kise i sunca Dopusti mi da ti budem vene,da pumpam tvoju krv ka srcu Dopusti mi da budem tvoj hipotalamus,da kontrolisem sve tvoje osecaje Dopusti mi da budem pluca tvoja,da disem kontrolisano vazduh Dopusti mi da budem dlan,da kad naslonis glavu na njega,da znas da si na sigurnom Dopusti mi da budem glas,da prodrem u tvojim usima kao zvuk najlepse pesme Dopusti mi da budem stih,da me citas u najdubljoj tisini Dopusti mi da ti budem SVE,jer jedino takav znam da ti se dajem!
    Sep 21, 2013 11397
  • 17 Sep 2013
    Sletivsi, sa desne strane aviona se videlo milion svetla, a mozda i vise. Prva misao koja mi je isla kroz glavu bila je : sta bi njihovi preci rekli kad bi videli sva ova svetla?!   Ma sutra, cim se probudim iz sna, oticicu da citam neku njihovu sagu, jer kazu da su Vikinzi najbolje opisivali i dokumentirali zbivanja i putovanja.   Jutro, pola  6, nista od sagi, a jos manje od sna jer kad covek bas zeli da se naspava jer mora sutradan rano da ustaje, on jos manje spava. (cak imam neki zeznut bioloski sat koji me probudi uvek sat vremena pre navijenog alarma) Voz je direktan, krene na vreme i ja mrmljajuci u sebi kako nisam poneo deblju garderobu, napustim hotel. E sad, nije to neko cudo, al ulazim u taxi, i taxista, onako plav(Hitler bi bio ljubomoran na njegovu boju kose) pozdravlja me na njihovom i ja mu uzvracam na engleskom kad covek opet na njihovom!  Odmah neka sijalica mi se upali, da je nemoguce da Oni ne znaju Engleski!  Pitam jel zna engleski, kad on : no...no English.   Central station please!   Na moju primedbu da je cudno da ne zna engleski, covek mi se onako ljubazno okrene i kaze: Aj, Bosnia! Okrenuh se instiktivno, sumnjivim pogledomi pitam : zezas!?  On: a ti si nas?! Ja: jok ba, vidis da ja znam Engleski !? (malo sam kvaran al dobro) I tako....pricu uz pricu, da covek poveruje da se stvarno prilagodio ambijentu, sve dok ne dodje do placanja voznje. E tu, odma znamo da ukakimo stvar kao Balkanci! Voznja je kostala 430 kruna njihovih, i ja mu lepo kazem: 450 je ok,i dam mu 500 kruna kad on: Joj ba, nemam 50 kruna da ti vratim jer malopre poceo smijenu! ( to je izveo na vest nacin jer je video da nemam vremena da raspravljam)  U vozu....   Posto nisam se naspavao, celo vreme sam kunjao i tako nekako...upao sam u neki san, a u isto vreme kao da je java.   Hodao sam kroz neku shumu koja se zvala Orygrite i odjednom cuo neki zenski smeh, onako....primamljiv,sladak. Setih se, da sam cuo o toj zeni, i da se ta zena zvala Vaskamunda. Cudno ime,al tako joj dali ime posto je bila cudnog oblika za te krajeve. U nekom strahu, a u isto vreme i u nadi da cu je videti (a kazu da ko ju je video, taj vise nije izasao iz shume) sve dublje sam pratio glas, sve dok je ne videh na jednom brezuljku, kako sedi i pleti neki runo. Osmehnula se, i okrenula ledja, kao da je htela da je pratim, al ipak nestala. Cudio sam se, jer ako su rekli da skoro niko nije izasao iz shume, zasto ja privilegovan?!   Produzio sam put, sve dok nisam presao na drugi kraj, malo cudniji, i hladniji.  Na znaku, bio je neki natpis: Doobrodosli na planinama Høgerberge. Hodajuci, upao u neki lavirint puteva, svi slicni, sve dok nisam video da negde ima neki izlaz koji sija. Setio se da sam cuo da tu zivi Trandasyske, zena koja svojim promuklim mekim glasom privlaci putnike u provaliji.  Posle nekoliko sati, videh neko svetlo, tipa izlaza iz lavirinta, i kad eto ti na samom izlazu stoji ona! Isti oblik, isti osmeh, isti stas,ista crna kosa kao Vaskamunda.  Pitah: zar se nismo ja i ti sreli danas?   Kaze mi da je to  bila druga prica, i da je sad drugo vreme i drugo mesto.  Pitah je: a zasto si me pustila da izlazim tada onda, jer cuo sam da odande niko ne izadje ziv?! Kaze mi: odande te pustila da te ovde drzim zauvek! Istrgoh se i dodjoh sebi polako.    I sta ce mi sad neke sage u ovom stanju?!
    2250 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Sletivsi, sa desne strane aviona se videlo milion svetla, a mozda i vise. Prva misao koja mi je isla kroz glavu bila je : sta bi njihovi preci rekli kad bi videli sva ova svetla?!   Ma sutra, cim se probudim iz sna, oticicu da citam neku njihovu sagu, jer kazu da su Vikinzi najbolje opisivali i dokumentirali zbivanja i putovanja.   Jutro, pola  6, nista od sagi, a jos manje od sna jer kad covek bas zeli da se naspava jer mora sutradan rano da ustaje, on jos manje spava. (cak imam neki zeznut bioloski sat koji me probudi uvek sat vremena pre navijenog alarma) Voz je direktan, krene na vreme i ja mrmljajuci u sebi kako nisam poneo deblju garderobu, napustim hotel. E sad, nije to neko cudo, al ulazim u taxi, i taxista, onako plav(Hitler bi bio ljubomoran na njegovu boju kose) pozdravlja me na njihovom i ja mu uzvracam na engleskom kad covek opet na njihovom!  Odmah neka sijalica mi se upali, da je nemoguce da Oni ne znaju Engleski!  Pitam jel zna engleski, kad on : no...no English.   Central station please!   Na moju primedbu da je cudno da ne zna engleski, covek mi se onako ljubazno okrene i kaze: Aj, Bosnia! Okrenuh se instiktivno, sumnjivim pogledomi pitam : zezas!?  On: a ti si nas?! Ja: jok ba, vidis da ja znam Engleski !? (malo sam kvaran al dobro) I tako....pricu uz pricu, da covek poveruje da se stvarno prilagodio ambijentu, sve dok ne dodje do placanja voznje. E tu, odma znamo da ukakimo stvar kao Balkanci! Voznja je kostala 430 kruna njihovih, i ja mu lepo kazem: 450 je ok,i dam mu 500 kruna kad on: Joj ba, nemam 50 kruna da ti vratim jer malopre poceo smijenu! ( to je izveo na vest nacin jer je video da nemam vremena da raspravljam)  U vozu....   Posto nisam se naspavao, celo vreme sam kunjao i tako nekako...upao sam u neki san, a u isto vreme kao da je java.   Hodao sam kroz neku shumu koja se zvala Orygrite i odjednom cuo neki zenski smeh, onako....primamljiv,sladak. Setih se, da sam cuo o toj zeni, i da se ta zena zvala Vaskamunda. Cudno ime,al tako joj dali ime posto je bila cudnog oblika za te krajeve. U nekom strahu, a u isto vreme i u nadi da cu je videti (a kazu da ko ju je video, taj vise nije izasao iz shume) sve dublje sam pratio glas, sve dok je ne videh na jednom brezuljku, kako sedi i pleti neki runo. Osmehnula se, i okrenula ledja, kao da je htela da je pratim, al ipak nestala. Cudio sam se, jer ako su rekli da skoro niko nije izasao iz shume, zasto ja privilegovan?!   Produzio sam put, sve dok nisam presao na drugi kraj, malo cudniji, i hladniji.  Na znaku, bio je neki natpis: Doobrodosli na planinama Høgerberge. Hodajuci, upao u neki lavirint puteva, svi slicni, sve dok nisam video da negde ima neki izlaz koji sija. Setio se da sam cuo da tu zivi Trandasyske, zena koja svojim promuklim mekim glasom privlaci putnike u provaliji.  Posle nekoliko sati, videh neko svetlo, tipa izlaza iz lavirinta, i kad eto ti na samom izlazu stoji ona! Isti oblik, isti osmeh, isti stas,ista crna kosa kao Vaskamunda.  Pitah: zar se nismo ja i ti sreli danas?   Kaze mi da je to  bila druga prica, i da je sad drugo vreme i drugo mesto.  Pitah je: a zasto si me pustila da izlazim tada onda, jer cuo sam da odande niko ne izadje ziv?! Kaze mi: odande te pustila da te ovde drzim zauvek! Istrgoh se i dodjoh sebi polako.    I sta ce mi sad neke sage u ovom stanju?!
    Sep 17, 2013 2250
  • 13 Sep 2013
    Danas sam priustio sebi da mislim o stvarima na koje i ne volim bas da mislim, al eto...ne bih da ignorisem i cinjenice.Ne znam zasto sam cackao sebe pa da se vracam na ovom fenomenu za koji naucnici kazu da je nastao miliardama godina pre mog rodjenja!?Cudno je to kako vreme leti!? (Leti! Kakav glup izraz, jer kako vreme moze da leti uopste?!) Prodje dan dva, mesec dva, godina dve i sve nam se cini da je to bilo juce, prekjuce. Iz mozga pokusavam da vadim samo lepe trenutke, jer pazi kad mi ljudska bica smo jako cudni, pa volimo da ignorisemo gorke trenutke. Ne znam...mozda su mi bas danas potrebni, ili zavaravam sebe?Onda kao sa neba, padne mi na pamet ideja da vreme ipak ne moze da leti! Ono samo prolazi, stvari se menjaju, transformisu se i tako to. Menja se trend,menja se arhitektura, tehnika a da ne pricam o ljudima. Mi ljudi imamo tu vrlinu najistaknutije izgleda, zasadjena nam je u genima. Da da, svugde se mi prilagodjavamo.Kako smo mi dobra stvorenja... ili?Mi zli???Ma daj...odakle vam ta ideja?! A kad gledamo malo bolje....Pa zar nismo mi ti koji razmenimo rec dve sa prijateljima, slusamo brige drugih, da bi ih kasnije "prosirili" kod drugih (da ne kazem sad tracarili jer gde bi mi to uradili?)Ma dobri smo mi...kad treba da ispadnemo takvi...a ja cu danas da pokusavam da saznam koliko sam puta ucinio dobro u zivotu, a koliko puta lose (kuku meni, gde ce mi dusa) A vi?
    2150 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Danas sam priustio sebi da mislim o stvarima na koje i ne volim bas da mislim, al eto...ne bih da ignorisem i cinjenice.Ne znam zasto sam cackao sebe pa da se vracam na ovom fenomenu za koji naucnici kazu da je nastao miliardama godina pre mog rodjenja!?Cudno je to kako vreme leti!? (Leti! Kakav glup izraz, jer kako vreme moze da leti uopste?!) Prodje dan dva, mesec dva, godina dve i sve nam se cini da je to bilo juce, prekjuce. Iz mozga pokusavam da vadim samo lepe trenutke, jer pazi kad mi ljudska bica smo jako cudni, pa volimo da ignorisemo gorke trenutke. Ne znam...mozda su mi bas danas potrebni, ili zavaravam sebe?Onda kao sa neba, padne mi na pamet ideja da vreme ipak ne moze da leti! Ono samo prolazi, stvari se menjaju, transformisu se i tako to. Menja se trend,menja se arhitektura, tehnika a da ne pricam o ljudima. Mi ljudi imamo tu vrlinu najistaknutije izgleda, zasadjena nam je u genima. Da da, svugde se mi prilagodjavamo.Kako smo mi dobra stvorenja... ili?Mi zli???Ma daj...odakle vam ta ideja?! A kad gledamo malo bolje....Pa zar nismo mi ti koji razmenimo rec dve sa prijateljima, slusamo brige drugih, da bi ih kasnije "prosirili" kod drugih (da ne kazem sad tracarili jer gde bi mi to uradili?)Ma dobri smo mi...kad treba da ispadnemo takvi...a ja cu danas da pokusavam da saznam koliko sam puta ucinio dobro u zivotu, a koliko puta lose (kuku meni, gde ce mi dusa) A vi?
    Sep 13, 2013 2150
  • 12 Sep 2013
    Kad bih mogao.... Dao bih ti ime kad si se rodila. Ime bi ti bilo Sreća.   Kad bih mogao... Da te hranim voćem Ja bih bio zabranjeno voće.   Kad bih samo mogao. ... Da sanjam ono što ja želim Sanjao bih samo tebe u različitim snovima.   Kad bih mogao... Da budem papir Trpeo bih sva tvoja slova!
    2179 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Kad bih mogao.... Dao bih ti ime kad si se rodila. Ime bi ti bilo Sreća.   Kad bih mogao... Da te hranim voćem Ja bih bio zabranjeno voće.   Kad bih samo mogao. ... Da sanjam ono što ja želim Sanjao bih samo tebe u različitim snovima.   Kad bih mogao... Da budem papir Trpeo bih sva tvoja slova!
    Sep 12, 2013 2179
  • 08 Sep 2013
    Ono
    Zadnjih dana, strašno imam volju  (a i maštu) da idem negde na plaži i da čekam onako, na ležaljci i da nametnem cvike da mi niko ne vidi oči, jer sumnjam da bi me izdale. Na početku, imao sam  želju da ta plaža bude....neka specifična, ne znam...ali sad bi mi svaka bila dobra.   Ja, ležaljka, pesak oko mene....i sunce.     Prišla je onakvim laganim korakom, čuo sam samo onaj zvuk peska koji popušta ispod otprilike 60 kila.    Osmeh.....osmeh    Kasniš.... Nisam mogla nikako ranije, a jedva sam i ovo uspela. Nema veze...znao sam da češ doći Kako? Sinoć su mi pričale zvezde. Šta su ti rekle? Piši! I?     I....ja sam imao volju da nadmašim najboljeg pisca       Ponoć i tama su moji najbliži prijatelji A ti piscu, znaš kako je kad u ponoć dobijaš volju Volju onu....kompulsivnu, koja te tera da pišeš   Reci mi, pod kojim bojama  ti pišeš o piscu?! Nećeš? Pih... kako si ljubomoran! Ja ću ti otkriti tajnu jednu, ipak.   Ja pišem mastilom .....samo što je boja nedefinisana  Ali mogu ti reći, da je boja sasvim nebitna I okruženje je nebitno Bitno je.....da ja imam aduta na mojoj strani   Adut zvani : sudbina      
    2298 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Ono
    Zadnjih dana, strašno imam volju  (a i maštu) da idem negde na plaži i da čekam onako, na ležaljci i da nametnem cvike da mi niko ne vidi oči, jer sumnjam da bi me izdale. Na početku, imao sam  želju da ta plaža bude....neka specifična, ne znam...ali sad bi mi svaka bila dobra.   Ja, ležaljka, pesak oko mene....i sunce.     Prišla je onakvim laganim korakom, čuo sam samo onaj zvuk peska koji popušta ispod otprilike 60 kila.    Osmeh.....osmeh    Kasniš.... Nisam mogla nikako ranije, a jedva sam i ovo uspela. Nema veze...znao sam da češ doći Kako? Sinoć su mi pričale zvezde. Šta su ti rekle? Piši! I?     I....ja sam imao volju da nadmašim najboljeg pisca       Ponoć i tama su moji najbliži prijatelji A ti piscu, znaš kako je kad u ponoć dobijaš volju Volju onu....kompulsivnu, koja te tera da pišeš   Reci mi, pod kojim bojama  ti pišeš o piscu?! Nećeš? Pih... kako si ljubomoran! Ja ću ti otkriti tajnu jednu, ipak.   Ja pišem mastilom .....samo što je boja nedefinisana  Ali mogu ti reći, da je boja sasvim nebitna I okruženje je nebitno Bitno je.....da ja imam aduta na mojoj strani   Adut zvani : sudbina      
    Sep 08, 2013 2298