Forumi » Saveti za roditelje

• Mary Poppins

  

  • Moderator
  • 155 postova
   

  28. јануар 2016. 18.05.32 CET

  

   

  ULOGA OCA U DJETETOVOM ŽIVOTU ?

   

  Ako se osvrnemo oko sebe, a možda pogledamo i na svom primjeru, shvatićemo da živimo u vremenu kada je očevima jako teško da nađu dovoljno vremena da provedu sa porodicom. Finansijska potreba je glavni krivac za to. Veliki broj očeva radi prekovremeno a neki i po dva posla da bi obezbjedili svojoj porodici finansijsku stabilnost. 
  Često i same mame nesvjesno preuzimaju potpunu kontrolu u porodici pa igraju ulogu i oca i majke.Činjenica je da ULOGA OCA igra veoma važnu ulogu u pravilnom i zdravom razvoju djeteta.

   

  Dok je dijete jako malo, period od 0-2 godine, više je orjentisano na majku.S njom ima jedinstvenu dinamiku i onako kako se ona osjeća tako se i dijete osjeća. Razlog tome je što ga je ona nosila 9 mjeseci, zatim ga je hranila i podizala i najveći dio dana provodila sa njim. Već posle 2. godine dijete iz perioda simbioze ulazi u period osamostaljivanja i spoznaje sopstvene svijesti. Dijete se počinje odvajati psihološki i emocionalno. Sve do tada, tate imaju neki "čudan osjećaj" da im dijete nije privrženo, jer uvijek ide mami, mama ga lakše utješi i umiri itd...

   

  

   

  Za nove tate, čija su očekivanja bila da on bude najvažnija odrasla osoba u kući, to može djelovatiporažavajuće, ali to je samo zato što oni ne shvataju dječiju psihu.
  U ovom periodu, kada tate ne mogu mnogo da utiču interakcijski s djetetom, mogu da utiču kao izvor pordške majci. Da joj daju sigurnost, resterećenje od problema, utjehu i stabilnost.
  Iako otac može da ima konekciju sa djetetom još dok je ono u majčinom stomaku, ona "prava konekcija" počinje s trećom godinom djetetovog života a intenzivira u četvrtoj i petoj. S godinama dijete sve više i više pokazuje želju da bude s ocem. 
  Drugim riječima rečeno, dijete se odvojilo od jedinstva sa majkom i pružilo je ruku ocu.
  Tata je taj koji uči kako se šutira lopta, tata uči kako se pliva, tata uči kako se vozi biciklo, tata vodi na kampovanje, tata uči kako se peca, tata pokazuje kako se šta popravlja...To je ona velika važna "dimenzija" koju dijete dobija od oca. 

   

  Ideja oca koji je grub, na kog se gleda sa strahopoštovanjem, koji kažnjava i koji je strog nije dala dobre rezultate i treba je potpuno iskorjeniti.

   

  

   

  Prisustvo oca je veoma važno u djetetovom životu. Prema istraživanjima otac igra najvažniju ulogu u godinama formiranja djetetove ličnosti (djetinjstvu). U knjizi pod nazivom "Važnost Uloge Očeva u Dječjem Razvoju" od autora Šon Brodersona i Žozefa Vajta govori se upravo na ovu temu. Oni kažu da otac ima pozitivan uticaj na mnogim poljima i navode da djeca koja rastu uz oca imaju:
  - manje probleme u ponašanju
  - bolje rezultate u školi
  - su u boljoj finansijskoj situaciji

   

  
  Autori ističu da je uz ovu ulogu oca jednako važna uloga majke,zapravo oni podvlače da sama uloga oca bez uloge majke nema veliki značaj. 
  S druge strane, Rob Palkovitz, profesor na Univerzitetu u Delveru, napisao je članak na temu "čovjek koji postaje otac". Muškarci mogu da postanu očevi u biološkom smislu , ističe on , ali još uvijek nisu spremni da to postanu u psihološkom smislu. Uloga oca će u njegovom životu remetiti njegove izbore i životne prioritete, kaže Palkovitz. On ističe da očinska ljubav i postojanje oca u djetetovom životu, većina muškaraca tumači kao "žrtva djeteta" iz tog razloga očinstvo za većinu muškaraca predstavlja "proces prilagođavanja i prihvatanja" novog načina života. Ta "tranzicija" kako je Palkovitz naziva, je tačka prekretnica u životu svakog muškarca.On objašnjava da ukoliko je muškarac spreman da prihvati ovu novu ulogu, onda je onspreman da promjeni sebe.

   

  OTAC I NJEGOV UTICAJ NA DJETETOV PSIHO-FIZIČKI RAZVOJ

   

  Poznati sociolog, Dr David Popenoe, jedan od "pionira" istraživanja na temu očinstvo kaže: " Očevi su mnogo više od jednog odraslog u kući. Niko djetetu ne može biti više od koristi nego sam otac." On govori o ISHODUdobre i zdrave veze između oca i djece u koji spadaju: kognitivna sposobnost (sposobnost mišljenja, rasuđivanja i pamćenja), uspjeh u obrazovanju, psihološko blagostanje i socijalno ophođenje. 
  Više o ovome možete pročitati na sajtu Američkog Ministarstva Zdravlja i Ljudskih Resursa (U.S. Department of Health and Human Services ) http://fatherhood.hhs.gov/index.shtml zatim na sajtu Nacionalne Inicijative za Očinstvo (the National Fatherhood Initiative) www.fatherhood.org kao i na sajtu Nacionalnog Centra za Očinstvo (National Center for Fathering) www.fathers.com

   

   

   

  Kako studije objašnjavaju, zdrava relacija otac-dijete ima pozitivan efekat na akademske rezultate sve do adolescencije pa i ranijeg zrelog doba. Razlog tome jeste što ta djeca imaju odlične verbalne sposobnosti i veoma dobro intelektualno funkcionisanje. Tako jedna američka studija pokazuje da djeca koja su imala uključenost svog biološkog oca u toku odrastanja imaju 43% veće šanse da dođu do posla nakon školovanja, kao i 33% manje šanse da ponove poslednji razred srednje škole.

   

  Kako se navodi, djeca koja su odrasla uz biološkog oca, imaju veću emotivnu sigurnost, samouvjereniji su, i kako odrastaju imaju bolje društvene veze sa vršnjacima.Ovakva djeca imaju manje šanse da upadnu u probleme u okviru porodice, škole ili okruženja. 
  Ono što igra veliku ulogu u psihičkom razvoju djece jeste IGRA sa ocem. Očevi (statistički) provode više vremena u igranju sa djecom (igre jedan na jedan, društvene igre, sportske igre....) nego što to rade majke. Ove aktivnosti pomažu djeci u regulisanju njihovih osjećanja i ponašanja. Na primjer, "grube igre" sa tatom uče djecu kako da reaguju na impulse agresivnosti, i lični kontakt pritom kontrolišući svoje emocije. 
  Generalno govoreći, očevi imaju tendenciju da osposobe djecu da budu nezavisni i samostalni dok majke teže ka vezivanju djeteta za sebe. OBA OVA ASPEKTA su podjednako važna u zdravom psihičkom razvoju djeteta. Ovakva djeca imaju potpunu slobodu istraživanja svijeta oko sebe i lagano ulaze u interakciju sa okolinom. 
  Studije kažu da djeca koja imaju veoma dobru vezu sa biološkim ocem imaju daleko manje šanse da upadnu u depresiju, da imaju poremećaj u ponašanju, da imaju potrebu da lažu  i da imaju pro-socijalnih problema. Takođe se navodi da djeca koja odrastaju uz očeve imaju manje šanse da se odaju drogama, nasilju i delikvenciji.