Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 469
    Blogs
  • 52
    Active Bloggers
467 blogs
  • 30 Nov 2013
    Truć, puć, bla, bla, bla, BLJAK!       Moj današnji gost je Akademski slikar,Miodrag Miško Petrović,od milošte po majci Mikele,  član ULUS i moj dobar prijatelj.Odlično piše i mogao je glatko postati i pisac. Zahvaljujem se na gostovanju i nadam se  da će nam se vremenom pridružiti i ovde.  ================================================================== ....biće optimalniji od prethodnog optimalnog....do mene nije došla nikakva informacija....ne želim da otkrivam ime, samo sam skrenula pažnju na problem....to se mora rešiti u vladi na stranačkom nivou....nije na policiji da to rešava....Srbi sa severa Kosova moraju....imam poverenje u naše sudstvo....Rusi su naša braća, Putin mi je obećao....ne zalažem se ja za hapšenje Dinkića, to traži EU....neće biti zaštićenih....Kosovo neće ući u Ujedinjene Nacije....radim u interesu građana Srbije.... DS je alternativa sunovratu....nisam ni ruski ni američki igrač....Hitlerova kampanja na izborima u Voždovcu....Ognjanovići su podigli novac sa računa....Dušan Mašić, Otvoreno pismo Sanji Ilić, novinarki Kurira, odgovor Sanje Ilić... Ovo se svakodnevno čuje sa upaljenih TV i radio aparata a ima ga i u papirnatim medijima. Pa naslovi iz Blica, Večernjih novosti i Kurira: Edin pocepao Jelenu u pušnici, Porodila se Danijela Amidžić, Azilanti se skrivaju u hotelu u Obrenovcu, Tadić u Kini razgovarao sa investitorima, Ovako Jelena Karleuša jaše, Ana dizala noge u sudnici, Kako je Tito postao Jovanka, Raskinuli Stanija i Filip, U Andrićgradu otkriven spomenik Njegošu, Vulin otvorio fabriku košulja, Nisam ja kriv, Beko je donosio sve odluke, Đilas pretio da će mi odseći glavu, Bojana Lekić dobila 100.000 evra od Tačijevog Srbina, Saša Radulović na stečajevima zaradio nekoliko stotina hiljada evra...   Prvi put otkad imam kompjuter, otvorio sam stranice gore navedenih....jebemliga, ne znam kako da ih nazovem! Naslovi koje prenosim su kap u moru bljuvotina. I to su samo današnje vesti! I bez njih znam da živim u kloaki! Hoće li se ikad u zemlji Srbiji naći dovoljno LJUDI, tz kritična masa, koja će pocepati, ne Jelenu i ne u pušnici, nego sve skotove koji nas deru na živo i to na sred Terazija?!
    3978 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Truć, puć, bla, bla, bla, BLJAK!       Moj današnji gost je Akademski slikar,Miodrag Miško Petrović,od milošte po majci Mikele,  član ULUS i moj dobar prijatelj.Odlično piše i mogao je glatko postati i pisac. Zahvaljujem se na gostovanju i nadam se  da će nam se vremenom pridružiti i ovde.  ================================================================== ....biće optimalniji od prethodnog optimalnog....do mene nije došla nikakva informacija....ne želim da otkrivam ime, samo sam skrenula pažnju na problem....to se mora rešiti u vladi na stranačkom nivou....nije na policiji da to rešava....Srbi sa severa Kosova moraju....imam poverenje u naše sudstvo....Rusi su naša braća, Putin mi je obećao....ne zalažem se ja za hapšenje Dinkića, to traži EU....neće biti zaštićenih....Kosovo neće ući u Ujedinjene Nacije....radim u interesu građana Srbije.... DS je alternativa sunovratu....nisam ni ruski ni američki igrač....Hitlerova kampanja na izborima u Voždovcu....Ognjanovići su podigli novac sa računa....Dušan Mašić, Otvoreno pismo Sanji Ilić, novinarki Kurira, odgovor Sanje Ilić... Ovo se svakodnevno čuje sa upaljenih TV i radio aparata a ima ga i u papirnatim medijima. Pa naslovi iz Blica, Večernjih novosti i Kurira: Edin pocepao Jelenu u pušnici, Porodila se Danijela Amidžić, Azilanti se skrivaju u hotelu u Obrenovcu, Tadić u Kini razgovarao sa investitorima, Ovako Jelena Karleuša jaše, Ana dizala noge u sudnici, Kako je Tito postao Jovanka, Raskinuli Stanija i Filip, U Andrićgradu otkriven spomenik Njegošu, Vulin otvorio fabriku košulja, Nisam ja kriv, Beko je donosio sve odluke, Đilas pretio da će mi odseći glavu, Bojana Lekić dobila 100.000 evra od Tačijevog Srbina, Saša Radulović na stečajevima zaradio nekoliko stotina hiljada evra...   Prvi put otkad imam kompjuter, otvorio sam stranice gore navedenih....jebemliga, ne znam kako da ih nazovem! Naslovi koje prenosim su kap u moru bljuvotina. I to su samo današnje vesti! I bez njih znam da živim u kloaki! Hoće li se ikad u zemlji Srbiji naći dovoljno LJUDI, tz kritična masa, koja će pocepati, ne Jelenu i ne u pušnici, nego sve skotove koji nas deru na živo i to na sred Terazija?!
    Nov 30, 2013 3978
  • 05 Jul 2014
    Svaka kuća ima neku svoju tajnu. Brižljivo se skriva od gostiju.Svaka kuća ima jednu sobu sa koferima. Barem u jednom ima jedno pismo.U pismu je nešto što niko nesme da pročita i sazna. U pismu je jedan deo naše prošlosti koga nismo imali hrabrosti da se odreknemo. U trenucima slabosti tešimo se da niko neće zaviriti u taj stari kofer i naše uspomene.U svakom ormanu ima jedan mantil, u muntilu džep, u džepu iscepan vrh novina ili pomalo zgužvana kutija cigareta. Na njoj na brzinu napisan telefonski broj. Ime pamtimo samo mi i mesto i vreme gde smo se upoznali i šta je bilo posle. Nikad više nismo upotrebili taj broj. Služi nam kao šifra za promenu raspoloženja ili kao razlog više za braču svađu ako ga pronađe neko kome nije namenjen.Među uredno složenim starim tašnama ima jedna vizit karta koju nikome nismo pokazali.Među svim pesmama ima jedna koju naročito volimo ali se nikada nećemo odati u društvu i staviti je na gramofon.Ima jedno ime koje nas natera da se nalo okrenemo na ulici svaki put kad ga čujemo.Ima jedan film koji volimo ali koji više nikada nećemo gledati.Ne plašite se toliko za te svoje sitne tajne. I druga strana je suviše zauzeta čuvanjem sopstevnih da bi smogla snage da traži vaše.Uostalom, zar nije dovoljno to što nam je sadašnjost zajednička. Možemo makar parče proslosti da zadržimo samo za sebe.    
    3962 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Svaka kuća ima neku svoju tajnu. Brižljivo se skriva od gostiju.Svaka kuća ima jednu sobu sa koferima. Barem u jednom ima jedno pismo.U pismu je nešto što niko nesme da pročita i sazna. U pismu je jedan deo naše prošlosti koga nismo imali hrabrosti da se odreknemo. U trenucima slabosti tešimo se da niko neće zaviriti u taj stari kofer i naše uspomene.U svakom ormanu ima jedan mantil, u muntilu džep, u džepu iscepan vrh novina ili pomalo zgužvana kutija cigareta. Na njoj na brzinu napisan telefonski broj. Ime pamtimo samo mi i mesto i vreme gde smo se upoznali i šta je bilo posle. Nikad više nismo upotrebili taj broj. Služi nam kao šifra za promenu raspoloženja ili kao razlog više za braču svađu ako ga pronađe neko kome nije namenjen.Među uredno složenim starim tašnama ima jedna vizit karta koju nikome nismo pokazali.Među svim pesmama ima jedna koju naročito volimo ali se nikada nećemo odati u društvu i staviti je na gramofon.Ima jedno ime koje nas natera da se nalo okrenemo na ulici svaki put kad ga čujemo.Ima jedan film koji volimo ali koji više nikada nećemo gledati.Ne plašite se toliko za te svoje sitne tajne. I druga strana je suviše zauzeta čuvanjem sopstevnih da bi smogla snage da traži vaše.Uostalom, zar nije dovoljno to što nam je sadašnjost zajednička. Možemo makar parče proslosti da zadržimo samo za sebe.    
    Jul 05, 2014 3962
  • 18 Sep 2014
    Nekada davno, jako davno, postojalo je ostrvo, na kome su živela sva osećanja i duhovne dragocenosti ljudi: Radost, Tuga, Tačnost i druge. Zajedno sa njima živela je i Ljubav. Jednog dana, Ose’anja su primetila da ostrvo tone u okean i da će uskoro potonuti.  Sva osećanja su se ukrcala na svoje brodove i napustila ostrvo. A ljubav kao Ljubav… nije žurila… čekala je do poslednjeg trenutka. Tek kad je videla da nema nikakve nade za ostrvo, počela je da zove u pomoć.  Za plovidbu, upravo se spremao raskošni brod Bogatstva. Ljubav ga zamoli da pođe sa njim, ali  je Bogatstvo reklo da je na brodu mnogo dragocenosti, zlata, srebra i drugog,  i da za Ljubav nema mesta.  Ljubav se zatim obratila Gordosti, čiji brod je sledeći isplovljavao... Ali, kao odgovor, Ljubav je čula da će njeno prisustvo narušiti savršenstvo na brodu Gordosti.  Molbu za pomoć Ljubav je uputila i Tugi. „O, Ljubavi“ – odgovorila je Tuga, - „tako sam tužna, da moram da ostanem u usamljenosti.“  Sa ostrva je otplivala i Radost, ali je toliko bila zaneta veseljem, da čak nije ni čula molbu Ljubavi. Odjednom, Ljubav začu glas: „Dođi Ljubavi, uzeću te sa sobom.“ Ljubav ugleda sedog starca i bila je tako srećna da je zaboravila da ga pita za ime.  Kada su doplivali do kopna, Ljubav je ostala, a strac je otplovio dalje. I tek pošto je brod nestao sa vidika, Ljubav se prisetila... Pa ona nije ni zahvalila starcu! Ljubav se obratila Poznanju:  „Poznanje, reci mi, ko me je spasao?“  „To je bilo Vreme“, odgovori Poznanje.  „Vreme?“ – začudi se Ljubav, „Radi čega mi je ono pomoglo?“  Poznanje odgovori: “Samo Vreme zna i razume, koliko je u životu važna Ljubav“.
    3925 Objavio/la VolimoNet
  • Nekada davno, jako davno, postojalo je ostrvo, na kome su živela sva osećanja i duhovne dragocenosti ljudi: Radost, Tuga, Tačnost i druge. Zajedno sa njima živela je i Ljubav. Jednog dana, Ose’anja su primetila da ostrvo tone u okean i da će uskoro potonuti.  Sva osećanja su se ukrcala na svoje brodove i napustila ostrvo. A ljubav kao Ljubav… nije žurila… čekala je do poslednjeg trenutka. Tek kad je videla da nema nikakve nade za ostrvo, počela je da zove u pomoć.  Za plovidbu, upravo se spremao raskošni brod Bogatstva. Ljubav ga zamoli da pođe sa njim, ali  je Bogatstvo reklo da je na brodu mnogo dragocenosti, zlata, srebra i drugog,  i da za Ljubav nema mesta.  Ljubav se zatim obratila Gordosti, čiji brod je sledeći isplovljavao... Ali, kao odgovor, Ljubav je čula da će njeno prisustvo narušiti savršenstvo na brodu Gordosti.  Molbu za pomoć Ljubav je uputila i Tugi. „O, Ljubavi“ – odgovorila je Tuga, - „tako sam tužna, da moram da ostanem u usamljenosti.“  Sa ostrva je otplivala i Radost, ali je toliko bila zaneta veseljem, da čak nije ni čula molbu Ljubavi. Odjednom, Ljubav začu glas: „Dođi Ljubavi, uzeću te sa sobom.“ Ljubav ugleda sedog starca i bila je tako srećna da je zaboravila da ga pita za ime.  Kada su doplivali do kopna, Ljubav je ostala, a strac je otplovio dalje. I tek pošto je brod nestao sa vidika, Ljubav se prisetila... Pa ona nije ni zahvalila starcu! Ljubav se obratila Poznanju:  „Poznanje, reci mi, ko me je spasao?“  „To je bilo Vreme“, odgovori Poznanje.  „Vreme?“ – začudi se Ljubav, „Radi čega mi je ono pomoglo?“  Poznanje odgovori: “Samo Vreme zna i razume, koliko je u životu važna Ljubav“.
    Sep 18, 2014 3925
  • 03 Oct 2013
    све чешће, како маторим , ми се учини да у суочавању са проблемима хоће да ми буде тешко . и онда, из магле сећања искрсне лековита мисао мојега шогора Ломигора, наиме говорио је он давно : - када ми је тешко , ја спустим. и по томе бијо јако прихваћен од околине .а шогори смо нас двојица постали посве случајно, наиме дактилографкињу из Социјалног В. рокали смо обојица ,насмену .он ,јер јој је био шеф па није (јадница) имала избора , а ја . . . .јер становала је код комшинице нам Дане у дворишном собичку који је баш гледао на нашу дворишну веранду у којој сам ја имао обичај , да лети , при месечини , мастурбирам, па јој се то учинило жао да момак мојих година се злопати ,те ме спонтано викнула једно вече . . .но неби отом ,дешавало се пре неких ,биће 50 год, па могу нешто и претерати . а неби тео. него, ту скоро набасах , познат и шире по наглашеном интересовању за фине науке ,на плажи каменитој ,једну Емилију која се бави изу- чавањем грчких позајмица у грчком језику , а из семитских је- зика . јоој теме о њој баш ништа немам појма и све ми ново и интересантно ,а и поменутој ,да ме информише неуког. - добро, али откуд данас интересовање за класичне језике , одва- жих се да је упитам ,тек да не блејим - мудро питаш , и да знаш из чистог бунта се определих на то ,јер познато је појачано интересовање за изучавање класичних језика у Јапану, Кини те Африци ,док је у Еуропи евидентиран обрнут тренд. - мени личи то на подривање темеља еуропске куће на којима је Она саграђена ,ја ћу - добро си уочио ,него молим те намажи ме слеђа имам јако осетљиву кожу & размазуј полако , посебно унутрашњу страну бутина јер ту ми најпре поцрвени , а ја ћу ти ,да се притом недосађујеш ,укратко анализарати , улогу богиње Атине у аристофановој комедији Лисистрата.   ето , кад ја скомолео, осетим потребу за смањењем незнања у главиним садржајима ,женско ,ко женско ,практично ,усмери ми размишљање у безобразном правцу .   па ви сад ви’ те . . .
  • све чешће, како маторим , ми се учини да у суочавању са проблемима хоће да ми буде тешко . и онда, из магле сећања искрсне лековита мисао мојега шогора Ломигора, наиме говорио је он давно : - када ми је тешко , ја спустим. и по томе бијо јако прихваћен од околине .а шогори смо нас двојица постали посве случајно, наиме дактилографкињу из Социјалног В. рокали смо обојица ,насмену .он ,јер јој је био шеф па није (јадница) имала избора , а ја . . . .јер становала је код комшинице нам Дане у дворишном собичку који је баш гледао на нашу дворишну веранду у којој сам ја имао обичај , да лети , при месечини , мастурбирам, па јој се то учинило жао да момак мојих година се злопати ,те ме спонтано викнула једно вече . . .но неби отом ,дешавало се пре неких ,биће 50 год, па могу нешто и претерати . а неби тео. него, ту скоро набасах , познат и шире по наглашеном интересовању за фине науке ,на плажи каменитој ,једну Емилију која се бави изу- чавањем грчких позајмица у грчком језику , а из семитских је- зика . јоој теме о њој баш ништа немам појма и све ми ново и интересантно ,а и поменутој ,да ме информише неуког. - добро, али откуд данас интересовање за класичне језике , одва- жих се да је упитам ,тек да не блејим - мудро питаш , и да знаш из чистог бунта се определих на то ,јер познато је појачано интересовање за изучавање класичних језика у Јапану, Кини те Африци ,док је у Еуропи евидентиран обрнут тренд. - мени личи то на подривање темеља еуропске куће на којима је Она саграђена ,ја ћу - добро си уочио ,него молим те намажи ме слеђа имам јако осетљиву кожу & размазуј полако , посебно унутрашњу страну бутина јер ту ми најпре поцрвени , а ја ћу ти ,да се притом недосађујеш ,укратко анализарати , улогу богиње Атине у аристофановој комедији Лисистрата.   ето , кад ја скомолео, осетим потребу за смањењем незнања у главиним садржајима ,женско ,ко женско ,практично ,усмери ми размишљање у безобразном правцу .   па ви сад ви’ те . . .
    Oct 03, 2013 3900
  • 06 Jan 2014
      Ovu istinitu priču ispričao mi je moj prijatelj Galeb.Vrlo simbolično  ime za njega, jer baš kao i ova ptica odleti i za čas ga nema ali se vrati i na obalu,kad ogladni za ljudima. Priča je o njegovom privremenom boravku na Novom Zelandu i kako se snašao ovde.   Bila je to odluka ,poći bilo gde i što dalje ,pa nije ni bilo čudo što je izabrao baš Novi Zeland.Jer odavde ..nema dalje.   Stigao je sa malom putnom torbom ,kao da je krenuo na vikend  i smestio se u jednom Hostelu,najjeftinijem koji je našao u centru grada.Centar je izabrao da bi sve mogao obaviti koračajući ulicama grada u kome nikad nije bio.Naravno to je za avanturistu kao što je on ,bilo vrlo zanimljivo .Voleo je, bez obzira što su ga mnogi smatrali samotnjakom, da razgovora sa ljudima.   Koristio je taj dar da što više sazna o stanovima,poslovima i daljem putu. Tako je i, taman na vreme kad se već počehu nazirati rupe u budžetu, došao do prvog posla.Mada je za to mogao biti zahvalan jednoj baki iz Dalmacije koja se udala za dedu prvog mu poslodavca. Tražili su ljude koji će promovirati izbore.Kiwi (novozelandjani), nisu baš tako zainteresovani za politiku.   Nije se baš nadao da će dobiti posao kad je ušao u zgradu.Čekaonica je bila prepuna mladjih ljudi,verovatno studenata koji su bili na ferijama.Ipak sede,da se bar odmori.Na ulazu je svako morao da zapiše svoje ime.Galebović je zapisao svoje.Vrata na ulazu su se zatim,kad je čekaonica bila puna, zatvorila.Posao je bio vrlo popularan.Državni u nekom smislu, a kako je bio na odredjeno vreme, odlično je bio plaćen.   Jedan Gospodin je ušao u čekaonicu iz kancelarije i uzeo  listu kandidata. Par minuta je pregeldao i onda rekao:'Gospodin Galebović.' Galeb se okrenu oko sebe ne verujući da ima još neko sa tim prezimenom 'Pa jel tu Gospodin Galebovic ?', upita gospodin opet, sad već pomalo nestrpljivo. Galeb shvati , da od svih tih koji se ponadaše ,on proziva njega! Poskoči u trenu i podje za budućim mu poslodavcem. 'Smim te zvat fini deški', reče Gospodin i odmah na engleskom doda:'Tako me je zvala moja Nona'. Gospodin ga je izabrao baš po prezimenu i zbog sećanja na svoju baku,koja mora da je bila jako dobra osoba . Eto tako je došao do svog prvog posla.Posao je bio jednostavan.Išao je od kuće do kuće ,raspitivao se kod stanovnika sa listom koju su mu dali ,da li su prijavljeni za glasanje . Tako dodje na jedna vrata i pozvoni Otvori jedna mladja žena a iz pozadine se začulo: 'Šta bre oće taj koji k...c,opet nam uvaljuju neke pi...rije.nisam se još ni od onog j..enog usisisvača oporavio. Galeb se smeškao mladoj dami i naravno jako obradovao da je sreo tako veselog i rečitog zemljaka, pa odgovori na našem jeziku:   'Neću vas dugo zadržavati.Ja po nalogu Izborne komisije,samo nešto da pitam.' Ah,kako se obradovaše zemljaci kad su čuli da je Galeb naše gore list.Malo nas je ovde, pa nam svaka reč dodje kao poklon sa neba. Nije bilo šanse da krene dalje najmanje za par sati, u koje se nekako uvalio i domaći ručak a bogami i par piva. Galeb je i dan danas, iako dugo već plovi na svom jedrenjaku drugim morima, u kontaktu s prvim zemljacima koje je ovde sreo. Od njih je i saznao za Kuću bez Zavesa. Oni su mu dali ideju da podje u Glenn Ines (jedna od mnogih četvrti u Aucklandu) i da gleda koje kuće nemaju zavese ,da zapiše adrese.Potom  da ode u Housing(organizacija koja izdaje državne kuće osobama malih primanja., da im da adrese i da objasni svoju situaciju.   Tako je Galeb dobio svoju prvu kuću.Sa novcem koji je zaradio skromno ju je opremio i razmišljao ,šta će dalje .Izbori su prošli,pare su se trošile.Kuća je bila baš jeftina i dobio je i neka primanja na Socijalnom ali ipak je tražio posao I našao ga je u Tauranga jednom gradu srednje velićine pa je tu itekakko stekao  slavu u planiranju grada. Ali Galebovi su takve ptice,uvek  bi da polete i tako i naš galeb odlete..na neka druga mora. Poslednji put mi se javio sa svog jedrenjaka u Lustice Meljine i malko se ljutio kad mu poželeh mirno  more, jer se spremao isploviti.'Nista bre mala ne znaš,meni i Squaw (ime jdrenjaka ),  ne treba mirno more'. Dragi Galebe pozdravljam te. Sailor ahoy .Hvala za priču i burno more.        
    3895 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Ovu istinitu priču ispričao mi je moj prijatelj Galeb.Vrlo simbolično  ime za njega, jer baš kao i ova ptica odleti i za čas ga nema ali se vrati i na obalu,kad ogladni za ljudima. Priča je o njegovom privremenom boravku na Novom Zelandu i kako se snašao ovde.   Bila je to odluka ,poći bilo gde i što dalje ,pa nije ni bilo čudo što je izabrao baš Novi Zeland.Jer odavde ..nema dalje.   Stigao je sa malom putnom torbom ,kao da je krenuo na vikend  i smestio se u jednom Hostelu,najjeftinijem koji je našao u centru grada.Centar je izabrao da bi sve mogao obaviti koračajući ulicama grada u kome nikad nije bio.Naravno to je za avanturistu kao što je on ,bilo vrlo zanimljivo .Voleo je, bez obzira što su ga mnogi smatrali samotnjakom, da razgovora sa ljudima.   Koristio je taj dar da što više sazna o stanovima,poslovima i daljem putu. Tako je i, taman na vreme kad se već počehu nazirati rupe u budžetu, došao do prvog posla.Mada je za to mogao biti zahvalan jednoj baki iz Dalmacije koja se udala za dedu prvog mu poslodavca. Tražili su ljude koji će promovirati izbore.Kiwi (novozelandjani), nisu baš tako zainteresovani za politiku.   Nije se baš nadao da će dobiti posao kad je ušao u zgradu.Čekaonica je bila prepuna mladjih ljudi,verovatno studenata koji su bili na ferijama.Ipak sede,da se bar odmori.Na ulazu je svako morao da zapiše svoje ime.Galebović je zapisao svoje.Vrata na ulazu su se zatim,kad je čekaonica bila puna, zatvorila.Posao je bio vrlo popularan.Državni u nekom smislu, a kako je bio na odredjeno vreme, odlično je bio plaćen.   Jedan Gospodin je ušao u čekaonicu iz kancelarije i uzeo  listu kandidata. Par minuta je pregeldao i onda rekao:'Gospodin Galebović.' Galeb se okrenu oko sebe ne verujući da ima još neko sa tim prezimenom 'Pa jel tu Gospodin Galebovic ?', upita gospodin opet, sad već pomalo nestrpljivo. Galeb shvati , da od svih tih koji se ponadaše ,on proziva njega! Poskoči u trenu i podje za budućim mu poslodavcem. 'Smim te zvat fini deški', reče Gospodin i odmah na engleskom doda:'Tako me je zvala moja Nona'. Gospodin ga je izabrao baš po prezimenu i zbog sećanja na svoju baku,koja mora da je bila jako dobra osoba . Eto tako je došao do svog prvog posla.Posao je bio jednostavan.Išao je od kuće do kuće ,raspitivao se kod stanovnika sa listom koju su mu dali ,da li su prijavljeni za glasanje . Tako dodje na jedna vrata i pozvoni Otvori jedna mladja žena a iz pozadine se začulo: 'Šta bre oće taj koji k...c,opet nam uvaljuju neke pi...rije.nisam se još ni od onog j..enog usisisvača oporavio. Galeb se smeškao mladoj dami i naravno jako obradovao da je sreo tako veselog i rečitog zemljaka, pa odgovori na našem jeziku:   'Neću vas dugo zadržavati.Ja po nalogu Izborne komisije,samo nešto da pitam.' Ah,kako se obradovaše zemljaci kad su čuli da je Galeb naše gore list.Malo nas je ovde, pa nam svaka reč dodje kao poklon sa neba. Nije bilo šanse da krene dalje najmanje za par sati, u koje se nekako uvalio i domaći ručak a bogami i par piva. Galeb je i dan danas, iako dugo već plovi na svom jedrenjaku drugim morima, u kontaktu s prvim zemljacima koje je ovde sreo. Od njih je i saznao za Kuću bez Zavesa. Oni su mu dali ideju da podje u Glenn Ines (jedna od mnogih četvrti u Aucklandu) i da gleda koje kuće nemaju zavese ,da zapiše adrese.Potom  da ode u Housing(organizacija koja izdaje državne kuće osobama malih primanja., da im da adrese i da objasni svoju situaciju.   Tako je Galeb dobio svoju prvu kuću.Sa novcem koji je zaradio skromno ju je opremio i razmišljao ,šta će dalje .Izbori su prošli,pare su se trošile.Kuća je bila baš jeftina i dobio je i neka primanja na Socijalnom ali ipak je tražio posao I našao ga je u Tauranga jednom gradu srednje velićine pa je tu itekakko stekao  slavu u planiranju grada. Ali Galebovi su takve ptice,uvek  bi da polete i tako i naš galeb odlete..na neka druga mora. Poslednji put mi se javio sa svog jedrenjaka u Lustice Meljine i malko se ljutio kad mu poželeh mirno  more, jer se spremao isploviti.'Nista bre mala ne znaš,meni i Squaw (ime jdrenjaka ),  ne treba mirno more'. Dragi Galebe pozdravljam te. Sailor ahoy .Hvala za priču i burno more.        
    Jan 06, 2014 3895
  • 24 Mar 2014
    Čovek sa ovako originalnim idejama jednostavno mora da imauspeha kod žena. Navijamo za njega i za devojku iz banke. Ko čeka taj i dočeka. Pa makar bukvalno cupkao u redu ispred nekog šaltera.   Živ primer je Filip! Momak kojem je dok je čekao u redu da plati račune, za oko zapala bankarska službenica po imenu Nevena.I nije dangubio. Uzeo je jednu uplatnicu: na mestu uplatioca napisao svoje ime, na mestu primaoca njeno ime, u rubrici za iznos napisao je neprocenjivo, kao valutu nacrtao je srce, a umesto žiro računa ostavio je svoj broj telefona. I Nevena se javila, ali još ništa se ne zna.“Hahaha, ne znam, još uvek smo u fazi pregovora”, kaže Filip za emisiju “Dan sa Vesnom” . ”Izmamio mi je osmeh jer je stvarno originalna ideja”, kaže Nevena i dodaje da su njih dvoje ostali u nekom kontaktu, ali da je to sve što za sada može da kaže. Ekipa emisije “Dan sa Vesnom” danas će u 11 časova zvati Filipa, a satvremena kasnije Nevenu. U pitanju je mali eksperiment i pokušaj da se dvoje mladih ljudi stvarno zbliže.Navijamo za njih dvoje.
    3878 Objavio/la Lara C®ft
  • Čovek sa ovako originalnim idejama jednostavno mora da imauspeha kod žena. Navijamo za njega i za devojku iz banke. Ko čeka taj i dočeka. Pa makar bukvalno cupkao u redu ispred nekog šaltera.   Živ primer je Filip! Momak kojem je dok je čekao u redu da plati račune, za oko zapala bankarska službenica po imenu Nevena.I nije dangubio. Uzeo je jednu uplatnicu: na mestu uplatioca napisao svoje ime, na mestu primaoca njeno ime, u rubrici za iznos napisao je neprocenjivo, kao valutu nacrtao je srce, a umesto žiro računa ostavio je svoj broj telefona. I Nevena se javila, ali još ništa se ne zna.“Hahaha, ne znam, još uvek smo u fazi pregovora”, kaže Filip za emisiju “Dan sa Vesnom” . ”Izmamio mi je osmeh jer je stvarno originalna ideja”, kaže Nevena i dodaje da su njih dvoje ostali u nekom kontaktu, ali da je to sve što za sada može da kaže. Ekipa emisije “Dan sa Vesnom” danas će u 11 časova zvati Filipa, a satvremena kasnije Nevenu. U pitanju je mali eksperiment i pokušaj da se dvoje mladih ljudi stvarno zbliže.Navijamo za njih dvoje.
    Mar 24, 2014 3878
  • 24 Mar 2014
      Svaki muškarac želi da sazna da li je potencijalna partnerka pristupačna, zainteresovana za njega, ali i da li ga poštuje kao osobu.   Donosimo vam kratak prikaz šest tajnih testova koje muškarci sprovode nad ženama prilikom nekoliko prvih izlazaka.       Da li su tačne?  Odavno je prošlo vreme kada se od devojaka očekivalo da zakasne na neki sastanak. U današnje vreme, većina muškaraca damino kašnjenje percipira kao izraz nepoštovanja. Stoga se pobrinite da ispoštujete dogovoreno vreme sastanka, jer to je prvi i osnovni test o kojem na kraju može zavisiti ishod vašeg izlaska.   Da li ste zainteresovane za njegovu ličnost? Zainteresovanost je tajno oružje u pridobinju muškog srca. Kao posledica toga, veoma je važno unapred se dosetiti nekoliko pitanja koja će otkriti više detalja o njegovoj ličnosti, zanimanjima te hobijima. Upoznajte ga s nekoliko uopštenih pitanja, a ako budu primerena, postavite mu i pokoje potpitanje. Ali, zapamtite da ste na izlasku, a ne na policijskom ispitivanju.Jeste li ‘jeftine’? Ono što naručite prilikom izlaska može znatno da utiče na njegov utisak o vama. Verovali ili ne, muškarci često znaju da sude o ženama po pićima i desertima koje naručuju u restoranu ili baru. Naručivanje skupe hrane i pića u njegovim očima može vas pretvoriti u ‘skupu’ osobu koju skroman muškarac sebi ne može da “priušti”. Držite se što jednostavnijih stvari i budite sasvim opuštene.Lako se nervirate? Muškarci koriste čitav niz, naizgled neočekivanih, situacija kako bi testirali vašu sposobnost snalaženja u stresnim situacijama. Kako biste ga šarmirale, sve što treba da uradite jeste da se dosetite najboljeg odgovora ili rešenja nadošlog problema. Od velike je važnosti za budućnost vašeg odnosa ako ostavite utisak osobe koja bez po’ muke rešava sve poteškoće.Varate li na odgovorima? Ako se trudite da ga impresionirate lažnim odgovorima, izmišljenim pričama i isforsiranim gestikulacijama, budite sasvim sigurni da će vam se sve to vratiti u lice. Devojke koje traže dugoročnu vezu u potpunosti treba da budu iskrene i opuštene. Na ovaj ili onaj način, vaš potencijalni partner će nakon nekog vremena shvatiti da ste pred njim nosile masku kako biste prikrile vašu stvarnu ličnost, potrebe i snove. Da li posedujete komunikacijske veštine? Muškarci će vas pustiti da preuzmete inicijativu i osmislite potpuno nove teme samo kako bi proverio vaše komunikacijske veštine. Ovaj kvalitet je važan i može odigrati esencijalnu ulogu u vašoj mogućnosti da mu sasvim priđete i da postanete intimniji. Morate da budete spremne na slušanje njegovih problema, ali i uspostavljanje komunikacije s njegovim prijateljima. Praznine u razgovoru popunjavajte samo ako imate nešto pametno da kažete, nikako nemojte razgovor započinjati pričama o poslednjoj epizodi popularnog rijalitija, seriji ili tračevima o poznatim osobama, pogotovo ako vam je ovo tek prvi izlazak. 
    3843 Objavio/la Lara C®ft
  •   Svaki muškarac želi da sazna da li je potencijalna partnerka pristupačna, zainteresovana za njega, ali i da li ga poštuje kao osobu.   Donosimo vam kratak prikaz šest tajnih testova koje muškarci sprovode nad ženama prilikom nekoliko prvih izlazaka.       Da li su tačne?  Odavno je prošlo vreme kada se od devojaka očekivalo da zakasne na neki sastanak. U današnje vreme, većina muškaraca damino kašnjenje percipira kao izraz nepoštovanja. Stoga se pobrinite da ispoštujete dogovoreno vreme sastanka, jer to je prvi i osnovni test o kojem na kraju može zavisiti ishod vašeg izlaska.   Da li ste zainteresovane za njegovu ličnost? Zainteresovanost je tajno oružje u pridobinju muškog srca. Kao posledica toga, veoma je važno unapred se dosetiti nekoliko pitanja koja će otkriti više detalja o njegovoj ličnosti, zanimanjima te hobijima. Upoznajte ga s nekoliko uopštenih pitanja, a ako budu primerena, postavite mu i pokoje potpitanje. Ali, zapamtite da ste na izlasku, a ne na policijskom ispitivanju.Jeste li ‘jeftine’? Ono što naručite prilikom izlaska može znatno da utiče na njegov utisak o vama. Verovali ili ne, muškarci često znaju da sude o ženama po pićima i desertima koje naručuju u restoranu ili baru. Naručivanje skupe hrane i pića u njegovim očima može vas pretvoriti u ‘skupu’ osobu koju skroman muškarac sebi ne može da “priušti”. Držite se što jednostavnijih stvari i budite sasvim opuštene.Lako se nervirate? Muškarci koriste čitav niz, naizgled neočekivanih, situacija kako bi testirali vašu sposobnost snalaženja u stresnim situacijama. Kako biste ga šarmirale, sve što treba da uradite jeste da se dosetite najboljeg odgovora ili rešenja nadošlog problema. Od velike je važnosti za budućnost vašeg odnosa ako ostavite utisak osobe koja bez po’ muke rešava sve poteškoće.Varate li na odgovorima? Ako se trudite da ga impresionirate lažnim odgovorima, izmišljenim pričama i isforsiranim gestikulacijama, budite sasvim sigurni da će vam se sve to vratiti u lice. Devojke koje traže dugoročnu vezu u potpunosti treba da budu iskrene i opuštene. Na ovaj ili onaj način, vaš potencijalni partner će nakon nekog vremena shvatiti da ste pred njim nosile masku kako biste prikrile vašu stvarnu ličnost, potrebe i snove. Da li posedujete komunikacijske veštine? Muškarci će vas pustiti da preuzmete inicijativu i osmislite potpuno nove teme samo kako bi proverio vaše komunikacijske veštine. Ovaj kvalitet je važan i može odigrati esencijalnu ulogu u vašoj mogućnosti da mu sasvim priđete i da postanete intimniji. Morate da budete spremne na slušanje njegovih problema, ali i uspostavljanje komunikacije s njegovim prijateljima. Praznine u razgovoru popunjavajte samo ako imate nešto pametno da kažete, nikako nemojte razgovor započinjati pričama o poslednjoj epizodi popularnog rijalitija, seriji ili tračevima o poznatim osobama, pogotovo ako vam je ovo tek prvi izlazak. 
    Mar 24, 2014 3843
  • 24 Nov 2014
        Htela sam biti tvoja muza, onako lepa i nežna, poput muzike. Inspiracija i zaštitnica ujedno, za tvoju ipak ranjivu dušu. Spazih jesen kako mi se kezi u lice. Vrišti, opominje, ali neka... Sačuvaću makar sećanje.   Danas sam prvi dan na VolimoNet, pa koristim priliku da prenesem par stihova koje sam objavila na jednom sajtu koji mi je bio mnogo drag. 
    3817 Objavio/la Daca S.
  • By Daca S.
        Htela sam biti tvoja muza, onako lepa i nežna, poput muzike. Inspiracija i zaštitnica ujedno, za tvoju ipak ranjivu dušu. Spazih jesen kako mi se kezi u lice. Vrišti, opominje, ali neka... Sačuvaću makar sećanje.   Danas sam prvi dan na VolimoNet, pa koristim priliku da prenesem par stihova koje sam objavila na jednom sajtu koji mi je bio mnogo drag. 
    Nov 24, 2014 3817
  • 11 Jul 2013
    Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
    3784 Objavio/la Lara C®ft
  • Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
    Jul 11, 2013 3784
  • 18 Jan 2015
    обожавам да јашим беседла, даподмудима осетим топлу контролисану снагу  и зној животиње, да ме шибају по телу гране  и шибље проређене флоре по брежуљцима око селами, да у галопу себе замишљам као повратника из векова минулих у ово наше недојеб време и онда кад се коњ замори и у лаки кас се прешалтује, а ја се полако из умишљаја у стварност повратим, могу само да резигниран констатујем . . . . благо било индијанцима. oцскора Унук похађа школу јахања па му се и ја викенд деда понекад прикључим утом ужитку.школован кадар уистину улаже трудноћу да младеж обучи у тој захтевној вештини  јер ние баш свеедно да се бупне са  седла и скља неки телесни екстрем, док главу са сваки случај чува кацига. коњи додуше већ остарели па стога истренирани, мирни, слушају тренера па је милина посматрати одвијање наставне јединице.                                                     успут док полазници балансирају на коњима инструктор их упознаје о историјату ове вештине - да је још Хомер у Илијади помињао коњске трке, док је Ксенофонт у петом веку пре Христа написао стручно дело о јахању , а трагове хиподрома и данас налазимо у многим грчким градовима. међутим прва школа јахања је тек почетком 16. века основана у Напуљу, а поседовање кооња је био знак богатства власника.данас пак у време транзиције,прочитах, је јашити, друштвени престиж  - дај га да учи мачевање, клавир већ свира  ,направите од Унука скоројевића, бучи ми кум Днда, пивканом наливен, опозиционар на све што личној надградњи служи. а таман сам хтео да се похвалим како ми је  Јаворка власница овлашћене куће за јахање доделила Мазу                                      искусно грло намењено мојем узрасту да ме уведе у тајне вештине.сада се надам да надрндани Дрнда неће стићи да листа блога јер сам награјисо начисто .има ме пријави Удружењу за заштиту животиња. Стога и Ви нешир'те причу . . .     а кад смо већ код јашења ние на одмет присетити се речи г Пекића Dobro je sudbinu jahati, ali je nije dobro mamuzati. To važi za sudbine što i same cilju jure, a one što zastaju travu pasti nije neuputno ponekad mamuznuti.
  • обожавам да јашим беседла, даподмудима осетим топлу контролисану снагу  и зној животиње, да ме шибају по телу гране  и шибље проређене флоре по брежуљцима око селами, да у галопу себе замишљам као повратника из векова минулих у ово наше недојеб време и онда кад се коњ замори и у лаки кас се прешалтује, а ја се полако из умишљаја у стварност повратим, могу само да резигниран констатујем . . . . благо било индијанцима. oцскора Унук похађа школу јахања па му се и ја викенд деда понекад прикључим утом ужитку.школован кадар уистину улаже трудноћу да младеж обучи у тој захтевној вештини  јер ние баш свеедно да се бупне са  седла и скља неки телесни екстрем, док главу са сваки случај чува кацига. коњи додуше већ остарели па стога истренирани, мирни, слушају тренера па је милина посматрати одвијање наставне јединице.                                                     успут док полазници балансирају на коњима инструктор их упознаје о историјату ове вештине - да је још Хомер у Илијади помињао коњске трке, док је Ксенофонт у петом веку пре Христа написао стручно дело о јахању , а трагове хиподрома и данас налазимо у многим грчким градовима. међутим прва школа јахања је тек почетком 16. века основана у Напуљу, а поседовање кооња је био знак богатства власника.данас пак у време транзиције,прочитах, је јашити, друштвени престиж  - дај га да учи мачевање, клавир већ свира  ,направите од Унука скоројевића, бучи ми кум Днда, пивканом наливен, опозиционар на све што личној надградњи служи. а таман сам хтео да се похвалим како ми је  Јаворка власница овлашћене куће за јахање доделила Мазу                                      искусно грло намењено мојем узрасту да ме уведе у тајне вештине.сада се надам да надрндани Дрнда неће стићи да листа блога јер сам награјисо начисто .има ме пријави Удружењу за заштиту животиња. Стога и Ви нешир'те причу . . .     а кад смо већ код јашења ние на одмет присетити се речи г Пекића Dobro je sudbinu jahati, ali je nije dobro mamuzati. To važi za sudbine što i same cilju jure, a one što zastaju travu pasti nije neuputno ponekad mamuznuti.
    Jan 18, 2015 3775