Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 469
    Blogs
  • 52
    Active Bloggers
467 blogs
  • 07 Oct 2013
    редовности куретине ускраћена зарад неких својих муња углави Виорика је понекад ипак дозвољавала одабраним да јојсе успентрају венериним брежуљком па се ија у својој срамежљивости када су те телесне непримерености упитању тамо умало затекох баш у перијоди када је мозак одмарала од сконцентрисаности  рада на теези . . . Далије зашто узрочник зазато. наиме oбратио сам јој пажњу 19 строфом песмице објављене у локалном поетском тромесечнику па је ужелела да провери веродостојност стихоклепа кои је сирови секс глорификово:   докарамте и зубити трну ујајима осећам хук моора олизах ти уво ( не баш чисто) чујем цичиш- леглатими фора   аја баш бијо унеку зрилонг психоериу закораyчио трупкајући камењаром нузмедитеран познатим док креешт галеба безгласни назирах уснама рибица које насувом се зијајући спасоносној води надају. рапидна смежураност маштовитости гањашеме у процеп сумње за наставак поетског трајања започетог, има томе, јер крају се ближим, а ништа још значајно неказах да потомство у надирању поменеме као темељца умишљаја како нас је матична планета уствари слудила обећањима неостварљивим док свемир, вид'га колкије мами тајнама недокучивим. утом , ето Виорике крај мене где умишљаше се додирљивом унамери да своју чупаву мазуљу делне оном одабраном који ће умети хормоналне страсти да јој пласира директ ујајник па макар и посредством мамљиве појезије речи лажљивих које глорификују слободу избора,ооо, како то бубњићима милозвучно прија, превиђајући могућност грешке покајничке притом. мени пак, мис'им, ни накрај мозга није било да свог главоњу тек тако вежем обавезом за чупавујој, а што сам код подоста их умео раније одрадити тако што би конпозицијом стиховане поруке поспешио да тек размакну колена таман толицко да се потом у чуду питају - ју, откуд попустих,неконтролисана а мени ни леђа се више не назираху јер отутњах циља постигнутог.   према природним појавама пажљив, утишавам случајницу у намери из камењара  напоменом да бучност нам размишљања може пореметити сексуални живот шкоља непосредног нузобалу.а да будем посве искрен, нашисмо . . . . Нисам више онај стари. Остарило се. 
  • редовности куретине ускраћена зарад неких својих муња углави Виорика је понекад ипак дозвољавала одабраним да јојсе успентрају венериним брежуљком па се ија у својој срамежљивости када су те телесне непримерености упитању тамо умало затекох баш у перијоди када је мозак одмарала од сконцентрисаности  рада на теези . . . Далије зашто узрочник зазато. наиме oбратио сам јој пажњу 19 строфом песмице објављене у локалном поетском тромесечнику па је ужелела да провери веродостојност стихоклепа кои је сирови секс глорификово:   докарамте и зубити трну ујајима осећам хук моора олизах ти уво ( не баш чисто) чујем цичиш- леглатими фора   аја баш бијо унеку зрилонг психоериу закораyчио трупкајући камењаром нузмедитеран познатим док креешт галеба безгласни назирах уснама рибица које насувом се зијајући спасоносној води надају. рапидна смежураност маштовитости гањашеме у процеп сумње за наставак поетског трајања започетог, има томе, јер крају се ближим, а ништа још значајно неказах да потомство у надирању поменеме као темељца умишљаја како нас је матична планета уствари слудила обећањима неостварљивим док свемир, вид'га колкије мами тајнама недокучивим. утом , ето Виорике крај мене где умишљаше се додирљивом унамери да своју чупаву мазуљу делне оном одабраном који ће умети хормоналне страсти да јој пласира директ ујајник па макар и посредством мамљиве појезије речи лажљивих које глорификују слободу избора,ооо, како то бубњићима милозвучно прија, превиђајући могућност грешке покајничке притом. мени пак, мис'им, ни накрај мозга није било да свог главоњу тек тако вежем обавезом за чупавујој, а што сам код подоста их умео раније одрадити тако што би конпозицијом стиховане поруке поспешио да тек размакну колена таман толицко да се потом у чуду питају - ју, откуд попустих,неконтролисана а мени ни леђа се више не назираху јер отутњах циља постигнутог.   према природним појавама пажљив, утишавам случајницу у намери из камењара  напоменом да бучност нам размишљања може пореметити сексуални живот шкоља непосредног нузобалу.а да будем посве искрен, нашисмо . . . . Нисам више онај стари. Остарило се. 
    Oct 07, 2013 3161
  • 19 Feb 2014
    док шетам синоћ програм 10 хиљада корака свако вече и умрећеш здрав, присећам се записа развратника В. Зупан-а из затворских му антимемоара насловљеним Левитан - за разговоре удвоје најпогодније је ћутање,    ја,пак, неуспешно оперисан од ћутања, надасве транспарентан, посебно кад су у питању сексуалне догодовштинеми, данас, здравствено срозан а притом докон до лудила,учинио бих казну према себи да не укажем како сам свестан кад вулгаризмима детаљно опишем коиталну ситуацију да ћу након читања је, а ко нормалан неби макар оком то прелетео ,бити почесто прозван (и од мушких), који пак немогу одолети погледу на вртигузу са силикон сисићима у нади да ће баш она својим влажним муфом заробити баш њега. упросеку смо , ми мушки, неотесани шљакери препуни фриволних коментара чим сукњу спазимо.и тако у пространству умишљене ливаде којом ево пред сумрак ходим, затекнем се на моменте у раскораку са речима јер почињу да ме изневеравају, мене, пензионера, коме је језик једини изразитељ мисли, мене, коме је машта архитекта стваралаштвами ( е сад га усра начисто, испаде ко да сам битан). чекај, уствари јесам. себи.веру у историју давно изгубих.разочараламе.некада мамећа сада ме оставља равнодушним те све волијем дистанцу и самоћу.исчекујем рађање сунца Те умишљам начин на који ће се данашњи дан уписати у мени.да сам сликар, ни по јада, но поверовах давно речима а сад и оне почеше да ме мимоилазе па слутим беспомоћност.све мање имају смисла нагваждања о ништавилу постојања. Јасперс и Киркегор ме остављају млаким.Сартра ни да такнем више не желим. но ипак не посматрам ја баш вазда, ко сада, себе очима критичара. не. можда је пак, дошло време да се упитам колико је у мени властите конструкције а колико стеченог од предака иако читах да на тој дилеми безуспешно ломише се и Платон и Декарт.да, и Лајбниц.то што волим да оперишем лингвистичким изненађењима није посебност.резултат је мојега сталног чуђења у усусретању са тајном сивих ћелија.отуд и бреме недоречености у мојем писању јер не допуштам да ме понесу љубичасти таласи аметиста.стога,   иако ме ( додуше све ређе) заведе кич лепог те путеност женског тела све се више посвећујем природи .можда је (ипак) тајна . . уњој. или у рафинираним сенкама Вернера или . . . Ван Ајка ?
  • док шетам синоћ програм 10 хиљада корака свако вече и умрећеш здрав, присећам се записа развратника В. Зупан-а из затворских му антимемоара насловљеним Левитан - за разговоре удвоје најпогодније је ћутање,    ја,пак, неуспешно оперисан од ћутања, надасве транспарентан, посебно кад су у питању сексуалне догодовштинеми, данас, здравствено срозан а притом докон до лудила,учинио бих казну према себи да не укажем како сам свестан кад вулгаризмима детаљно опишем коиталну ситуацију да ћу након читања је, а ко нормалан неби макар оком то прелетео ,бити почесто прозван (и од мушких), који пак немогу одолети погледу на вртигузу са силикон сисићима у нади да ће баш она својим влажним муфом заробити баш њега. упросеку смо , ми мушки, неотесани шљакери препуни фриволних коментара чим сукњу спазимо.и тако у пространству умишљене ливаде којом ево пред сумрак ходим, затекнем се на моменте у раскораку са речима јер почињу да ме изневеравају, мене, пензионера, коме је језик једини изразитељ мисли, мене, коме је машта архитекта стваралаштвами ( е сад га усра начисто, испаде ко да сам битан). чекај, уствари јесам. себи.веру у историју давно изгубих.разочараламе.некада мамећа сада ме оставља равнодушним те све волијем дистанцу и самоћу.исчекујем рађање сунца Те умишљам начин на који ће се данашњи дан уписати у мени.да сам сликар, ни по јада, но поверовах давно речима а сад и оне почеше да ме мимоилазе па слутим беспомоћност.све мање имају смисла нагваждања о ништавилу постојања. Јасперс и Киркегор ме остављају млаким.Сартра ни да такнем више не желим. но ипак не посматрам ја баш вазда, ко сада, себе очима критичара. не. можда је пак, дошло време да се упитам колико је у мени властите конструкције а колико стеченог од предака иако читах да на тој дилеми безуспешно ломише се и Платон и Декарт.да, и Лајбниц.то што волим да оперишем лингвистичким изненађењима није посебност.резултат је мојега сталног чуђења у усусретању са тајном сивих ћелија.отуд и бреме недоречености у мојем писању јер не допуштам да ме понесу љубичасти таласи аметиста.стога,   иако ме ( додуше све ређе) заведе кич лепог те путеност женског тела све се више посвећујем природи .можда је (ипак) тајна . . уњој. или у рафинираним сенкама Вернера или . . . Ван Ајка ?
    Feb 19, 2014 3161
  • 10 Jul 2013
    Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”
    3134 Objavio/la Lara C®ft
  • Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”
    Jul 10, 2013 3134
  • 04 Jun 2019
    U Univerzumu postoji mnogo nevjerovatnih načina da se spoje ljudi.     ​ U potrazi za odgovarajućim mjestom stanovanja, poslom ili životnim partnerom, mnogi idu daleko. A u isto to vrijeme iza kulisa svjetske scene radi organizacija, koja stvara za nas savršene veze. To je Kosmički Centar Upravljanja Slučajnostima.     ​Slučajni događaji ne postoje. Slučajnost - to je čudesan događaj, čiji je tvorac Bog, koji ne želi da se projavi. U planovima Boga slučaj ne igra nikakvu ulogu. Sve što se pojavljuje u tvom životu, rezultat je tvojih namjera i misli. Kad se trudiš da ispuniš želje svog srca, znaj da su Univerzumu poznate sve tvoje namjere. On organizuje događaje u tvom životu. Bog ima tvoju adresu, i svaka tvoja odlučna namjera unosi se u Veliki dnevnik.  Radi sam sve što je u tvojoj moći, bez stresa i panike, a detalje prepusti Kosmičkom Cenrtu.  Kada čovjek čini sve što može da ostvari svoje namjere, a zatim se oslanja na pomoć razumne nevidljive sile, dešavaju se velike stvari. Moli se, planiraj, podešavaj i radi sve što možeš ... i onda pusti da sve ide svojim tokom - tvoja sposobnost da otpustiš biće podjednako važna kao i molitva. Svako, koga sretaš na svom putu - je lik iz tvog scenarija. Tvoja jedina briga je da stalno usavršavaš scenario, da bi film ispao što bolji. Odgovornost za režiranje tvog filma je na tebi.   ​Želim vam što je moguće više čuda i čarobnjaštva! Prevod teksta: cluber.com.ua  Prevela: Beba Muratović - bebamur.com​​​​​
    3133 Objavio/la Paradox
  • By Paradox
    U Univerzumu postoji mnogo nevjerovatnih načina da se spoje ljudi.     ​ U potrazi za odgovarajućim mjestom stanovanja, poslom ili životnim partnerom, mnogi idu daleko. A u isto to vrijeme iza kulisa svjetske scene radi organizacija, koja stvara za nas savršene veze. To je Kosmički Centar Upravljanja Slučajnostima.     ​Slučajni događaji ne postoje. Slučajnost - to je čudesan događaj, čiji je tvorac Bog, koji ne želi da se projavi. U planovima Boga slučaj ne igra nikakvu ulogu. Sve što se pojavljuje u tvom životu, rezultat je tvojih namjera i misli. Kad se trudiš da ispuniš želje svog srca, znaj da su Univerzumu poznate sve tvoje namjere. On organizuje događaje u tvom životu. Bog ima tvoju adresu, i svaka tvoja odlučna namjera unosi se u Veliki dnevnik.  Radi sam sve što je u tvojoj moći, bez stresa i panike, a detalje prepusti Kosmičkom Cenrtu.  Kada čovjek čini sve što može da ostvari svoje namjere, a zatim se oslanja na pomoć razumne nevidljive sile, dešavaju se velike stvari. Moli se, planiraj, podešavaj i radi sve što možeš ... i onda pusti da sve ide svojim tokom - tvoja sposobnost da otpustiš biće podjednako važna kao i molitva. Svako, koga sretaš na svom putu - je lik iz tvog scenarija. Tvoja jedina briga je da stalno usavršavaš scenario, da bi film ispao što bolji. Odgovornost za režiranje tvog filma je na tebi.   ​Želim vam što je moguće više čuda i čarobnjaštva! Prevod teksta: cluber.com.ua  Prevela: Beba Muratović - bebamur.com​​​​​
    Jun 04, 2019 3133
  • 16 Aug 2013
    Sladoled od zelenog čaja   Za vas koji ste u letu, ovo je brzo i divno osveženje.   Samo ako uspete da pronađete zeleni čaj u prahu. Ovo je brz sladoled koji će se svima svideti. Ja ga obožavam. Kod japanske kuhinje sve je tako čisto i ukusno. Oni ne komplikuju svoja jela. Samo dok im uhvatite začine, bićete iznenađeni.Zeleni čaj dobija se obradom listova čajne biljke Camellia sinensis – visokog žbuna sa sitnim, sjajnim, nazubljenim listicćma. Biljka se obradjuje parom i suši na vazduhu, da se ne bi uništili enzimi. Ovaj napitak sadrži dragocene supstance kao sto su polifenol, katehin, kvercetin, kofein, teofilin, teobromin, vitamin C, E, B i K, minerale i oligoelemente, cink, kalijum, magnezijum, koji imaju diuretička svojstva. Veoma je moćan antioksidant jer sprečava aktivnost slobodnih radikala koji uzrokuju pojavu malignih, kardiovaskularnih i drugih bolesti. Osim toga, čisti telo od toksina, ubrzava metabolizam, ublažava bolove, usporava proces starenja i smanjuje nivo holesterola u krvi. Delotvoran je i protiv upala, regulise rad štitne šlezde, deluje protiv depresije, otklanja reumatske tegobe, stiti od karijesa, regeneriše jetru.Mislila sam ako uspete da pronadjete čaj da ga i koristite zao ostalo a ne samo za sladoled:) 3/4 šolje mleka 2 žumanca 5 kašika šećera 3/4 šolje šlaga 1 kačika zelenog čaja u prahu 3 kašike vruće vode Pomešaj puder zelenog čaja u maloj činiji i ostavi sa strane.Ulupaj žumanca i dodaj šećer.Dobro izmiksajPostepeno dodaj mleko i miksaj dobroKuvaj na tihoj vatri i mešaj konstantno. Kada se smesa zgusnula skloni sa vatre. Kada se ohladi dodaj rastvorenu masu zelenog čaja. Dodaj člag i pazžjivo mešaj. Sipaj smesu u sud (ja koristim pleh za hleb  i stavi u zamrzivač. Još nekoliko puta promešaj (izvadi iz zamrzivača i to uradi).* Zeleni caj u prahu ze zove Macha  
    3130 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Sladoled od zelenog čaja   Za vas koji ste u letu, ovo je brzo i divno osveženje.   Samo ako uspete da pronađete zeleni čaj u prahu. Ovo je brz sladoled koji će se svima svideti. Ja ga obožavam. Kod japanske kuhinje sve je tako čisto i ukusno. Oni ne komplikuju svoja jela. Samo dok im uhvatite začine, bićete iznenađeni.Zeleni čaj dobija se obradom listova čajne biljke Camellia sinensis – visokog žbuna sa sitnim, sjajnim, nazubljenim listicćma. Biljka se obradjuje parom i suši na vazduhu, da se ne bi uništili enzimi. Ovaj napitak sadrži dragocene supstance kao sto su polifenol, katehin, kvercetin, kofein, teofilin, teobromin, vitamin C, E, B i K, minerale i oligoelemente, cink, kalijum, magnezijum, koji imaju diuretička svojstva. Veoma je moćan antioksidant jer sprečava aktivnost slobodnih radikala koji uzrokuju pojavu malignih, kardiovaskularnih i drugih bolesti. Osim toga, čisti telo od toksina, ubrzava metabolizam, ublažava bolove, usporava proces starenja i smanjuje nivo holesterola u krvi. Delotvoran je i protiv upala, regulise rad štitne šlezde, deluje protiv depresije, otklanja reumatske tegobe, stiti od karijesa, regeneriše jetru.Mislila sam ako uspete da pronadjete čaj da ga i koristite zao ostalo a ne samo za sladoled:) 3/4 šolje mleka 2 žumanca 5 kašika šećera 3/4 šolje šlaga 1 kačika zelenog čaja u prahu 3 kašike vruće vode Pomešaj puder zelenog čaja u maloj činiji i ostavi sa strane.Ulupaj žumanca i dodaj šećer.Dobro izmiksajPostepeno dodaj mleko i miksaj dobroKuvaj na tihoj vatri i mešaj konstantno. Kada se smesa zgusnula skloni sa vatre. Kada se ohladi dodaj rastvorenu masu zelenog čaja. Dodaj člag i pazžjivo mešaj. Sipaj smesu u sud (ja koristim pleh za hleb  i stavi u zamrzivač. Još nekoliko puta promešaj (izvadi iz zamrzivača i to uradi).* Zeleni caj u prahu ze zove Macha  
    Aug 16, 2013 3130
  • 20 Nov 2013
    Ovako uglavnom počinje, zar ne? Evo, ja prvi priznajem! Davno se u mom životu odigrala slična scena s tim što bi dodao da je bila neka žurka sa odličnom muzikom, skupili se Metalci...no, ja sam tu i stao. Slušam jedan od mojih omiljenih bendova: '' Alice in chains '' i to me gotovo uvek podseti na detinjstvo i deo mladosti. A, danas sam se potsetio taxiranja i jedne životne priče koja je započeta na isti ovakav način, kao zezanje, lud provod al ta devoka nije pročitala sjajnu knjigu '' Mi deca sa kolodvora zoo'' , nije umela da postavi granicu. Za vreme tih 13 godina koliko sam proveo taxirajući, vozeći razne ljude, posmatrajući sve te sudbine, ima par njih koje su ostavile traga u mom životu, bez obzira što nisam bio direktni učesnik, već samo posmatrač, Taxista. Ovaj tekst posvećujem jednoj devojci koju znaju mnogi taxisti, dileri a i policajci. Njena priča je započeta sa zaljubljivanjem u pogrešnog momka, pokušajem da se postane deo njegove ekipe i potpuno prepusti uživanju i ludovanju...tada je imala 16 godina. Kao što to uglavnom biva, sasvim slučajno mi na stajalištu '' Satelit ''ulazi u auto, blago urađena od ''Gandže'' i veoma raspoložena a mene prepoznaje kao nekog njenog drugara što  nije bila istina i nisam je uspeo ubediti u to ali ona jeste mene... Tako sam ja postao njen drugar kojem ime nikada nisam saznao, baš kao i njeno jer sam bio taxista i što manje znam, to bolje a dok ona plaća vožnje, mi se vozimo. To je uobičajeno za taxiste. I zaista, ona je pravila dobre vožnje koje je uredno plaćala. Gotovo smo se svakodnevno vozili i ja sam i dalje bio njen drugar a da mi nije znala pravo ime baš kao ni ja njeno ali znam da je iz bogate porodice koja se svojski trudila da je izvuče iz tog opasnog sveta koji ju je sve više obuzimao a ona se gubila u njemu. Nakon konzumiranja Gandže ili Trave, lagano je prelazila na jače droge i postajala sve sumnjivija u svom ponašanju tj počela je da ''kompenzuje plaćanje kolegama'' što je i svom Drugaru naravno ponudila al sam ja ipak više voleo novac. Lagano je ulazila u svet prostitucije, sitnijih krađa, čak i varanju taxista koju su je jadni čekali po sat vremena ispred ulaza neke zgrade nakon čega bi shvatili da je ona pobegla a oni prevareni. Do tada su je taxisti voleli, bez obzira na sve, ona je uvek plaćala al došlo vreme da se i to menja dok je ona sve više tonula, fizički propadala, bivala mršavija i dobijala izgled zavisnika. Postajala je sve poznatija međ kolegama ali i policijom, bila je nebrojano puta hapšena i puštena jer šta raditi sa njom? Sa sitnog dilovanja droge i borbe za još jedan dan, jedan dop, jednu dozu, sve više je tonula u prostituciju koja bi joj donela još jedan dan. Vozili smo se godinama, bio sam njen Drugar i svedok njenog loma, pada a ja sam ipak sklon da izjavim da je droga bolest i da nije to sve tako jednostavno i da se prebacivanjem krivice na njih u smislu da su imali izbora i da je to bio njihov izbor, ne može pojednostaviti priča o drogama jer niko ne želi takav život!  Realno, to nije život a zavisnici tj narkomani su nečija deca, braća, sestre, prijatelji a i mi imamo decu, braću, sestre i prijatelje? Nevolja ne bira kada će zakucati na nečija vrata! Da, moja tajanstvena prijateljica je završila na Kačkoj Petlji, prodavajući se kako bi zaradila za još jedan dan, Mislite li da je ona devojčića od 16 godina to želela? http://taxinovisad.blogspot.com/
    3119 Objavio/la Ćazim Salihi
  • Ovako uglavnom počinje, zar ne? Evo, ja prvi priznajem! Davno se u mom životu odigrala slična scena s tim što bi dodao da je bila neka žurka sa odličnom muzikom, skupili se Metalci...no, ja sam tu i stao. Slušam jedan od mojih omiljenih bendova: '' Alice in chains '' i to me gotovo uvek podseti na detinjstvo i deo mladosti. A, danas sam se potsetio taxiranja i jedne životne priče koja je započeta na isti ovakav način, kao zezanje, lud provod al ta devoka nije pročitala sjajnu knjigu '' Mi deca sa kolodvora zoo'' , nije umela da postavi granicu. Za vreme tih 13 godina koliko sam proveo taxirajući, vozeći razne ljude, posmatrajući sve te sudbine, ima par njih koje su ostavile traga u mom životu, bez obzira što nisam bio direktni učesnik, već samo posmatrač, Taxista. Ovaj tekst posvećujem jednoj devojci koju znaju mnogi taxisti, dileri a i policajci. Njena priča je započeta sa zaljubljivanjem u pogrešnog momka, pokušajem da se postane deo njegove ekipe i potpuno prepusti uživanju i ludovanju...tada je imala 16 godina. Kao što to uglavnom biva, sasvim slučajno mi na stajalištu '' Satelit ''ulazi u auto, blago urađena od ''Gandže'' i veoma raspoložena a mene prepoznaje kao nekog njenog drugara što  nije bila istina i nisam je uspeo ubediti u to ali ona jeste mene... Tako sam ja postao njen drugar kojem ime nikada nisam saznao, baš kao i njeno jer sam bio taxista i što manje znam, to bolje a dok ona plaća vožnje, mi se vozimo. To je uobičajeno za taxiste. I zaista, ona je pravila dobre vožnje koje je uredno plaćala. Gotovo smo se svakodnevno vozili i ja sam i dalje bio njen drugar a da mi nije znala pravo ime baš kao ni ja njeno ali znam da je iz bogate porodice koja se svojski trudila da je izvuče iz tog opasnog sveta koji ju je sve više obuzimao a ona se gubila u njemu. Nakon konzumiranja Gandže ili Trave, lagano je prelazila na jače droge i postajala sve sumnjivija u svom ponašanju tj počela je da ''kompenzuje plaćanje kolegama'' što je i svom Drugaru naravno ponudila al sam ja ipak više voleo novac. Lagano je ulazila u svet prostitucije, sitnijih krađa, čak i varanju taxista koju su je jadni čekali po sat vremena ispred ulaza neke zgrade nakon čega bi shvatili da je ona pobegla a oni prevareni. Do tada su je taxisti voleli, bez obzira na sve, ona je uvek plaćala al došlo vreme da se i to menja dok je ona sve više tonula, fizički propadala, bivala mršavija i dobijala izgled zavisnika. Postajala je sve poznatija međ kolegama ali i policijom, bila je nebrojano puta hapšena i puštena jer šta raditi sa njom? Sa sitnog dilovanja droge i borbe za još jedan dan, jedan dop, jednu dozu, sve više je tonula u prostituciju koja bi joj donela još jedan dan. Vozili smo se godinama, bio sam njen Drugar i svedok njenog loma, pada a ja sam ipak sklon da izjavim da je droga bolest i da nije to sve tako jednostavno i da se prebacivanjem krivice na njih u smislu da su imali izbora i da je to bio njihov izbor, ne može pojednostaviti priča o drogama jer niko ne želi takav život!  Realno, to nije život a zavisnici tj narkomani su nečija deca, braća, sestre, prijatelji a i mi imamo decu, braću, sestre i prijatelje? Nevolja ne bira kada će zakucati na nečija vrata! Da, moja tajanstvena prijateljica je završila na Kačkoj Petlji, prodavajući se kako bi zaradila za još jedan dan, Mislite li da je ona devojčića od 16 godina to želela? http://taxinovisad.blogspot.com/
    Nov 20, 2013 3119
  • 07 Nov 2016
        Na vreme naucilaNa vreme naucila da kada se osecam ko ispala sa kolovoza,kao da sam nesto izgubila onako usput a voz je vec krenuo.Naucila sam da prihvatim da su moje emocija i moja osecanja upravo Ono sto me cini.Mogu biti i srecna i tuzna u isto vreme.Srecna zbog drugih kada vidim njihovu radost. Zivot je mac sa ostrice dve,a ljubav je Ono sto nas izvlaci,ljubav prema sebi samima,prema svome detetu,ta bezgranicna i bezuslovna ljubav.I ljubav prema svojim najblizima..oni su ti na koje covek moze da se osloni kada mu je najteze.E bas tada kad mu dodje ona zuta minuta,kad covek ni sam sebe ne razume,ali idé napred gura ka necemu sto se zove buducnost.Radujem se jos jednim novim iskustvom.jer nikad nije kasno da se pocne ispocetka..
    3105 Objavio/la Voljena
  • By Voljena
        Na vreme naucilaNa vreme naucila da kada se osecam ko ispala sa kolovoza,kao da sam nesto izgubila onako usput a voz je vec krenuo.Naucila sam da prihvatim da su moje emocija i moja osecanja upravo Ono sto me cini.Mogu biti i srecna i tuzna u isto vreme.Srecna zbog drugih kada vidim njihovu radost. Zivot je mac sa ostrice dve,a ljubav je Ono sto nas izvlaci,ljubav prema sebi samima,prema svome detetu,ta bezgranicna i bezuslovna ljubav.I ljubav prema svojim najblizima..oni su ti na koje covek moze da se osloni kada mu je najteze.E bas tada kad mu dodje ona zuta minuta,kad covek ni sam sebe ne razume,ali idé napred gura ka necemu sto se zove buducnost.Radujem se jos jednim novim iskustvom.jer nikad nije kasno da se pocne ispocetka..
    Nov 07, 2016 3105
  • 27 Sep 2017
    Pojavis se odnekud, tako iznenada, pojavis se Ti, uvek tako nespremnom me ucinis. U svom najlepsem obliku, kako samo ti umes.Pojavis se kada je hladno. kada se ruke lede i noge poskakuju, a ja te pogledam bez nekog posebnog razmisljanja. Dovoljno je sto si samo tu, stranac koji putuje iz samo tebi poznatog pravca, put ka necemu ili nekome. Dobro je, makar sa moje tacke gledista znati, gde ti je pravac, drzati se tog puta i ne posustati. To je bitno... u zivotu ne odustati, pa i ponekad, ako se bas mora, bolje stati na kratko i nastaviti... tek da ne stojis u mestu..tek da pokazes zlim ljudima.. njima koji jedva cekaju da padnes... da ti u stvari nisi rodjen za predaju, vec si veliki borac koji svaku bitku dobija.
    3105 Objavio/la Voljena
  • By Voljena
    Pojavis se odnekud, tako iznenada, pojavis se Ti, uvek tako nespremnom me ucinis. U svom najlepsem obliku, kako samo ti umes.Pojavis se kada je hladno. kada se ruke lede i noge poskakuju, a ja te pogledam bez nekog posebnog razmisljanja. Dovoljno je sto si samo tu, stranac koji putuje iz samo tebi poznatog pravca, put ka necemu ili nekome. Dobro je, makar sa moje tacke gledista znati, gde ti je pravac, drzati se tog puta i ne posustati. To je bitno... u zivotu ne odustati, pa i ponekad, ako se bas mora, bolje stati na kratko i nastaviti... tek da ne stojis u mestu..tek da pokazes zlim ljudima.. njima koji jedva cekaju da padnes... da ti u stvari nisi rodjen za predaju, vec si veliki borac koji svaku bitku dobija.
    Sep 27, 2017 3105
  • 23 Apr 2018
    Pizza je danas bez sumnje jedno od najpopularnijih i najvoljenijih jela. Međutim, retko da neko zna njenu istoriju, korene i kako je zapravo nastala. Verovali ili ne, pizza je u jednom svom obliku pripremana čak u antičkom dobu. Sudeći po zapisima, drevni Feničani, Grci pa i Rimljani su neretko jeli toplu pljosnatu lepinju obogaćenu začinskim biljkama sa područja mediterana. Dalje, možda još impresivniji primer je da se vojska persijskog kralja Darijusa hranila pečenim tankim testom sa sirom, lukom i datuljama (lat. - Phoenix dactylifera). Vremenom su zemlje sa područja mediterana razvijale svoje kombinacije sastojaka, kao i metode pripreme samog testa, sve dok nismo dobili voljeno jelo koje danas znamo kao pizza.   Veoma važan događaj za istoriju pizze je dolazak paradajza iz južne Amerike na evropsko tlo davne 1522. godine. Zanimljiva je činjenica da se paradajz dugo vremena smatrao otrovnom biljkom i korišten je samo kao ukras u baštama i vrtovima. Međutim, siromaštvo i glad naterali su tadašnje stanovnike Napulja da ga dodaju na pečeno testo i tako je igrom slučaja učinjen prvi korak u nastanku pizze kakvom je danas znamo. Pizza je vrlo brzo zaživila među stanovnicima i za vreme 17. i 18. veka i prehranjivala je nebrojene porodice s područja napulja koje si ništa drugo nisu mogle priuštiti. Ubrzo potom, pizza se počela prodavati i na ulicama i otvorenim štandovima, čiji su majstori na testo počeli dodavati sir rađen od mleka bivola, danas popularno znan kao Mozzarella. Ovo je bio ključni trenutak i prekretnica, a glas o ukusnom jelu seljaka iz Napulja je postepeno došao do mnogih znatiželjnika i aristokrata koji su odlučili i sami isprobati ovaj specijalitet.   Glas o pizzi je 1889. godine konačno došao i do kraljice Margherite di Savoie koja je sa svojim suprugom Umbertom došla u Napulj samo kako bi od tadašnjeg najveštijeg pizza majstora Raffaela Espositoa zatražila da im predstavi svoj specijalitet. Kraljica je bez sumnje bila više nego oduševljena, a današnja najpopularnija pizza margherita nosi upravo njeno ime. Majstor Rafaele Esposito se smatra ocem moderne pizze.   Krajem 19. veka broj sastojaka koji su se dodavali na pizzu se ubrzano proširivao u potrazi za najboljom ukusnom kombinacijom. Pa se tako pokraj originalnog recepta koji je uključivao samo paradajz, sveži zeleni bosiljak i beli mozzarella sir na pizzama mogle naći i slanina, beli luk, pečurke, masline, kobasice, slane sardele.... Ali ipak usprkos svemu ostaje popularna jedino u Italiji. Uskoro je usledila masovna emigracija Italijana u SAD u potrazi za boljim životom, pa tako pizza indirektnim putem stupa na novi kontinent. Italijanski doseljenici su u početku pripremali samo za svoje potrebe dok promišljati Gennaro Lombardi nije odlučio otvoriti prvu pizzeriju u Nju Jorku 1905. godine. Verovali ili ne Lombardijeva pizzerija je i danas otvorena, ali na žalost ne na svojoj originalnoj lokaciji. Međutim, prva originalna peć je i dalje tamo.   Ne treba ni sumnjati da je pizza postala apsolutni hit u Nju Jorku i širom SAD su otvoreni brojni pizza restorani, s tim da se ekspanzija i dobar glas o ovom ukusnom jelu počeo istinski širiti tek nakon završetka 2. Svetskog rata. Tadašnje zvezde koje su vukle italijanske korene, poput Frenka Sintare i Džoa DiMađija, su uveliko zaslužne za popularizaciju pizze, ne samo na području SAD - nego i zapadne Evrope. Ovaj nagli skok u popularnosti je doveo do otvaranja danas popularnog lanca restorana Pizza Hut. Pizza je tako postala gotovo svakodnevnica mnogima, pa je tako danas teško pronaći nekog ko za pizzu nije čuo ili je nije probao, s uz sve to novih recepara ne nedostaje.     I za kraj jedna zanimljivost. Napuljska pizza je 2009. godine postala zaštićenim delom  evropske baštine. Tako da sve pizzerije koje serviraju originalnu napuljsku Pizzu moraju pratiti stroge standarde u vidu sastojaka i koristiti samo paradajz San Marzano i mozzarella sir napravljen od bivoljeg mleka.  
    3102 Objavio/la Alisa Mura
  • Pizza je danas bez sumnje jedno od najpopularnijih i najvoljenijih jela. Međutim, retko da neko zna njenu istoriju, korene i kako je zapravo nastala. Verovali ili ne, pizza je u jednom svom obliku pripremana čak u antičkom dobu. Sudeći po zapisima, drevni Feničani, Grci pa i Rimljani su neretko jeli toplu pljosnatu lepinju obogaćenu začinskim biljkama sa područja mediterana. Dalje, možda još impresivniji primer je da se vojska persijskog kralja Darijusa hranila pečenim tankim testom sa sirom, lukom i datuljama (lat. - Phoenix dactylifera). Vremenom su zemlje sa područja mediterana razvijale svoje kombinacije sastojaka, kao i metode pripreme samog testa, sve dok nismo dobili voljeno jelo koje danas znamo kao pizza.   Veoma važan događaj za istoriju pizze je dolazak paradajza iz južne Amerike na evropsko tlo davne 1522. godine. Zanimljiva je činjenica da se paradajz dugo vremena smatrao otrovnom biljkom i korišten je samo kao ukras u baštama i vrtovima. Međutim, siromaštvo i glad naterali su tadašnje stanovnike Napulja da ga dodaju na pečeno testo i tako je igrom slučaja učinjen prvi korak u nastanku pizze kakvom je danas znamo. Pizza je vrlo brzo zaživila među stanovnicima i za vreme 17. i 18. veka i prehranjivala je nebrojene porodice s područja napulja koje si ništa drugo nisu mogle priuštiti. Ubrzo potom, pizza se počela prodavati i na ulicama i otvorenim štandovima, čiji su majstori na testo počeli dodavati sir rađen od mleka bivola, danas popularno znan kao Mozzarella. Ovo je bio ključni trenutak i prekretnica, a glas o ukusnom jelu seljaka iz Napulja je postepeno došao do mnogih znatiželjnika i aristokrata koji su odlučili i sami isprobati ovaj specijalitet.   Glas o pizzi je 1889. godine konačno došao i do kraljice Margherite di Savoie koja je sa svojim suprugom Umbertom došla u Napulj samo kako bi od tadašnjeg najveštijeg pizza majstora Raffaela Espositoa zatražila da im predstavi svoj specijalitet. Kraljica je bez sumnje bila više nego oduševljena, a današnja najpopularnija pizza margherita nosi upravo njeno ime. Majstor Rafaele Esposito se smatra ocem moderne pizze.   Krajem 19. veka broj sastojaka koji su se dodavali na pizzu se ubrzano proširivao u potrazi za najboljom ukusnom kombinacijom. Pa se tako pokraj originalnog recepta koji je uključivao samo paradajz, sveži zeleni bosiljak i beli mozzarella sir na pizzama mogle naći i slanina, beli luk, pečurke, masline, kobasice, slane sardele.... Ali ipak usprkos svemu ostaje popularna jedino u Italiji. Uskoro je usledila masovna emigracija Italijana u SAD u potrazi za boljim životom, pa tako pizza indirektnim putem stupa na novi kontinent. Italijanski doseljenici su u početku pripremali samo za svoje potrebe dok promišljati Gennaro Lombardi nije odlučio otvoriti prvu pizzeriju u Nju Jorku 1905. godine. Verovali ili ne Lombardijeva pizzerija je i danas otvorena, ali na žalost ne na svojoj originalnoj lokaciji. Međutim, prva originalna peć je i dalje tamo.   Ne treba ni sumnjati da je pizza postala apsolutni hit u Nju Jorku i širom SAD su otvoreni brojni pizza restorani, s tim da se ekspanzija i dobar glas o ovom ukusnom jelu počeo istinski širiti tek nakon završetka 2. Svetskog rata. Tadašnje zvezde koje su vukle italijanske korene, poput Frenka Sintare i Džoa DiMađija, su uveliko zaslužne za popularizaciju pizze, ne samo na području SAD - nego i zapadne Evrope. Ovaj nagli skok u popularnosti je doveo do otvaranja danas popularnog lanca restorana Pizza Hut. Pizza je tako postala gotovo svakodnevnica mnogima, pa je tako danas teško pronaći nekog ko za pizzu nije čuo ili je nije probao, s uz sve to novih recepara ne nedostaje.     I za kraj jedna zanimljivost. Napuljska pizza je 2009. godine postala zaštićenim delom  evropske baštine. Tako da sve pizzerije koje serviraju originalnu napuljsku Pizzu moraju pratiti stroge standarde u vidu sastojaka i koristiti samo paradajz San Marzano i mozzarella sir napravljen od bivoljeg mleka.  
    Apr 23, 2018 3102