Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 469
    Blogs
  • 52
    Active Bloggers
467 blogs
  • 21 Jul 2013
          Verujem - Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete. Verujem - Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koju smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rodjendana koje smo proslavili. Verujem - Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi. Verujem - Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge. Verujem - Da zbog toga što se dvoje prepiru ne znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole. Verujem - Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život. Verujem - Da dvoje ljudi može neshto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije. Verujem - Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš. Verujem - Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića. Verujem - Da je ljubav najmoćnije oružje. Verujem - Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
    1427 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
          Verujem - Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete. Verujem - Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koju smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rodjendana koje smo proslavili. Verujem - Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi. Verujem - Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge. Verujem - Da zbog toga što se dvoje prepiru ne znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole. Verujem - Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život. Verujem - Da dvoje ljudi može neshto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije. Verujem - Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš. Verujem - Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića. Verujem - Da je ljubav najmoćnije oružje. Verujem - Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
    Jul 21, 2013 1427
  • 06 Jun 2016
    Društvena mreža (takođe i socijalna mreža) je društvena struktura sastavljena od pojedinaca (ili organizacija) koji se nazivaju „čvorovi“, a koji su povezani jednim ili više specifičnih tipova međuzavisnosti, kao što su vrednosti, vizije, ideje, finansijski interesi, prijateljstvo, srodstvo, zajednički interes, finansijska razmena, nedopadanje, seksualni odnosi, ili odnosi poverenja, znanja ili prestiža. Rezultujuća struktura često može da bude veoma kompleksna.   Analiza društvene mreže posmatra društvene odnose u terminima „čvorova“ i „veza“. Čvorovi su individualni akteri unutar mreže, a veze su njihovi međusobni odnosi. Može da bude više različitih veza između čvorova. Društvene mreže se mogu osnivati i gasiti zavisno od potreba. Osnivaju se kako bi se nosile sa određenimproblemom, najčešće u formi grupa za samopomoć, mreža NVO i grupa za socijalni aktivizam. Ubrzano se razvijaju sa pojavom novih tehnologija, posebno Interneta. Istraživanje u akademskoj sredini je pokazalo da društvene mreže funkcionišu na više nivoa, počevši od porodice do nivoa nacije, i igraju kritičnu ulogu u određivanju načina na koji će se neki problemi rešiti, kako će organizacije funkcionisati, i stepen do koga će pojedinac uspeti u dostizanju individualnih ciljeva. U svojoj najjednostavnijoj formi društvena mreža je mapa svih relevantnih veza između čvorova koji se proučavaju. Mreža može da iskoristi i za određivanje društvenog kapitala individualnih aktera. Ovi koncepti se često prikazuju u vidu dijagrama društvene mreže gde su čvorovi tačke a linije veze. Društvene mreže ne treba mešati sa servisima za društvene mreže kao što su MySpace, Orkut, Facebook, Ning itd. ili sa virtuelnim zajednicama. Servis za društvenu mrežu je vrsta onlajn servisa, koji se najčešće javlja u obliku platforme, prozora ili veb-sajta. Kao što mu samo ime kaže, to je mesto gde se ljudi iz različitih krajeva sveta povezuju međusobno, sklapavši nova poznanstva, ili pak da bi ostali u kontaktu sa poznanicima. Danas, u svetu postoji na stotinu ovih servisa.   Prvi oblici servisa za društvenu mrežu se javljaju 90-ih godina 20. Veka. Prve mreže koje se javljaju na WWW-u su bile poput soba za ćaskanje, gde je više korisnika moglo ćaskati međusobno. Na nekima je bio dozvoljen pristup samo preko registracije, dok kod drugih, potrebno je samo imati nadimak (engl. Nickname). U takvim sobama, obično postoji lista sa strane, gde jedan korisnik može videti sve druge aktivne u tom trenutku. Na donjem delu ekrana, se nalazi mesto na kom korisnik kuca ono što želi da kaže. Obično se pored nalazi lista sa smajlovima, koje korisnik takođe unosi preko prostora za kucanje. Jedan od primeraka za ovakvu vrstu društvenog servisa je mIRC, koji je stekao veliku popularnost, upravo zbog svoje jednostavnosti, tj. lakom pristupu svih podataka. Ipak, najveći značaj je stekao E-mail, koji je i dan danas jedan od najupotrebljivijih servisa za društvenu mrežu. Osim standarnog načina četovanja, korisnici mogu komunicirati preko videa, što uveliko olakšava komunikaciju. Takav tip komunikacije se može vršiti između dva ili više korisnika. Ipak, za ovakav vid komunikacije je potrebno obezbediti neke komponente ili uređaje, kao što je u ovom slučaju Veb kamera. Jedni od najpopularnijih modernih sistema za komunikaciju danas su Fejsbuk, Tviter, Jutub, Majspejs, Skajp… Ušavši u 21. vek, servisi za društvenu mrežu se usložavaju, davajući veći pristup podacima korisniku. Stvaraju se sajtovi, koji će polako zameniti stare vidove komunikacije, preko soba za ćaskanje, a posle čak i i imejlove. Ovakve mreže, pored prvobitne uloge u komunikaciji, imaju najpre i ulogu marketinga, promovišući druge veb-sajtove i niz različitih usluga. Sami sistemi za komunikaciju se dosta menjaju. Naime, korisnici ne mogu komunicicirati sa svim članovima koji se nalaze na mreži, već mogu isključivo sa kontaktima (engl. Contacts).  
    1743 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Društvena mreža (takođe i socijalna mreža) je društvena struktura sastavljena od pojedinaca (ili organizacija) koji se nazivaju „čvorovi“, a koji su povezani jednim ili više specifičnih tipova međuzavisnosti, kao što su vrednosti, vizije, ideje, finansijski interesi, prijateljstvo, srodstvo, zajednički interes, finansijska razmena, nedopadanje, seksualni odnosi, ili odnosi poverenja, znanja ili prestiža. Rezultujuća struktura često može da bude veoma kompleksna.   Analiza društvene mreže posmatra društvene odnose u terminima „čvorova“ i „veza“. Čvorovi su individualni akteri unutar mreže, a veze su njihovi međusobni odnosi. Može da bude više različitih veza između čvorova. Društvene mreže se mogu osnivati i gasiti zavisno od potreba. Osnivaju se kako bi se nosile sa određenimproblemom, najčešće u formi grupa za samopomoć, mreža NVO i grupa za socijalni aktivizam. Ubrzano se razvijaju sa pojavom novih tehnologija, posebno Interneta. Istraživanje u akademskoj sredini je pokazalo da društvene mreže funkcionišu na više nivoa, počevši od porodice do nivoa nacije, i igraju kritičnu ulogu u određivanju načina na koji će se neki problemi rešiti, kako će organizacije funkcionisati, i stepen do koga će pojedinac uspeti u dostizanju individualnih ciljeva. U svojoj najjednostavnijoj formi društvena mreža je mapa svih relevantnih veza između čvorova koji se proučavaju. Mreža može da iskoristi i za određivanje društvenog kapitala individualnih aktera. Ovi koncepti se često prikazuju u vidu dijagrama društvene mreže gde su čvorovi tačke a linije veze. Društvene mreže ne treba mešati sa servisima za društvene mreže kao što su MySpace, Orkut, Facebook, Ning itd. ili sa virtuelnim zajednicama. Servis za društvenu mrežu je vrsta onlajn servisa, koji se najčešće javlja u obliku platforme, prozora ili veb-sajta. Kao što mu samo ime kaže, to je mesto gde se ljudi iz različitih krajeva sveta povezuju međusobno, sklapavši nova poznanstva, ili pak da bi ostali u kontaktu sa poznanicima. Danas, u svetu postoji na stotinu ovih servisa.   Prvi oblici servisa za društvenu mrežu se javljaju 90-ih godina 20. Veka. Prve mreže koje se javljaju na WWW-u su bile poput soba za ćaskanje, gde je više korisnika moglo ćaskati međusobno. Na nekima je bio dozvoljen pristup samo preko registracije, dok kod drugih, potrebno je samo imati nadimak (engl. Nickname). U takvim sobama, obično postoji lista sa strane, gde jedan korisnik može videti sve druge aktivne u tom trenutku. Na donjem delu ekrana, se nalazi mesto na kom korisnik kuca ono što želi da kaže. Obično se pored nalazi lista sa smajlovima, koje korisnik takođe unosi preko prostora za kucanje. Jedan od primeraka za ovakvu vrstu društvenog servisa je mIRC, koji je stekao veliku popularnost, upravo zbog svoje jednostavnosti, tj. lakom pristupu svih podataka. Ipak, najveći značaj je stekao E-mail, koji je i dan danas jedan od najupotrebljivijih servisa za društvenu mrežu. Osim standarnog načina četovanja, korisnici mogu komunicirati preko videa, što uveliko olakšava komunikaciju. Takav tip komunikacije se može vršiti između dva ili više korisnika. Ipak, za ovakav vid komunikacije je potrebno obezbediti neke komponente ili uređaje, kao što je u ovom slučaju Veb kamera. Jedni od najpopularnijih modernih sistema za komunikaciju danas su Fejsbuk, Tviter, Jutub, Majspejs, Skajp… Ušavši u 21. vek, servisi za društvenu mrežu se usložavaju, davajući veći pristup podacima korisniku. Stvaraju se sajtovi, koji će polako zameniti stare vidove komunikacije, preko soba za ćaskanje, a posle čak i i imejlove. Ovakve mreže, pored prvobitne uloge u komunikaciji, imaju najpre i ulogu marketinga, promovišući druge veb-sajtove i niz različitih usluga. Sami sistemi za komunikaciju se dosta menjaju. Naime, korisnici ne mogu komunicicirati sa svim članovima koji se nalaze na mreži, već mogu isključivo sa kontaktima (engl. Contacts).  
    Jun 06, 2016 1743
  • 15 Jun 2016
      1. Internet danas predstavlja svetsku računarsku mrežu ili mrežu svih mreža koje slobodno razmenjuju informacije. Pre svega pojam internet znači mreža unutar mreža odnosno globalna mreža. Broj računara na internetu se trenutno procenjuje na oko 150 milijardi. 2. ISTORIJAT  Već od prvih dana pa sve do danas,internet je proslavio mnogo “rodjendana“,ali koji je pravi teško će se složiti I najbolji poznavaoci istorije informatike. Neki tvrde kako je to bilo 1960- tih godina prošlog veka kada je internet stvorila američka vojska usled pretnje atomskog rata.Cilj im je bio da stvore vezu izmedju računara koja bi bila stabilna u ratovima. 3. Sa druge strane,1961. godine Leonard Klajnrok na univerzitetu MIT prvi put je objavio rad o paketnom prenosu (packet switching tehnology) što u stvari označava protokol u kojem se poruka razdvaja na pakete pre nego što se pošalju. Svaki paket se zatim prenosi različitim putevima do destinacije. 1969. godine ministrastvo odbrane SAD-a odabralo je ARPANET(Advanced Research Project Agency network) za istraživanje I razvoj komunikacije I komandne mreže koja će preživeti nuklearni napad. 4. Sedamdesete godine donele su nekoliko veoma otkrića koja su obeležila razvoj interneta kakvog danas znamo,a potom se dogodilo I odvajanje ARPANET-a iz vojnog ekspreimenta u javni istraživački projekat. Nešto kasnije,američki I svetski fakulteti (visoke škole) shvataju značaj interneta I stvaraju svoje akademske mreže. 5. Verovatno najvažniji trenutak bio je 1983. godine prelazak sa NCP (Network Control Protocol) naTCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) što je u stvari značilo prelazak na tehnologiju koja se i danas koristi. 6. Količina informacija koju danas serveri poseduju je ogromna I teško je proceniti I prikazati realno kolika je ona zaista. Za razliku od prvobitne upotrebe interneta I ograničenosti pristupa, danas se na njemu može naći sve što je ljudima potrebno počev od Wikipedie, preko društvenih mreža I mnogih drugih sajtova. Osim ovih vrsta sajtova,vremenom se razvila mogućnost elektronske pošte ili poznatije email-ova. 7. FAZE U RAZVOJU INTERNETA Potreba vojske SAD-a da omogući komunikaciju izmedju različitih istraživačkih centara dovela je do umrežavanja računara I stvorena je prva mreža u kojoj se vršila komunikacija za vojne potrebe. Uključivanjem univerziteta I naučnih radnika, ta inicijalna mreža je proširena I dobila je polujavne oblike delovanja. Donošenje zakona u SAD-a 1991. kojim se u mrežu uključuju sve istraživačke institucije I sve škole. Mreža je postala dostupna svima I uvođenje Word Wide Web-a i elektronskog poslovanja.  
    1792 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
      1. Internet danas predstavlja svetsku računarsku mrežu ili mrežu svih mreža koje slobodno razmenjuju informacije. Pre svega pojam internet znači mreža unutar mreža odnosno globalna mreža. Broj računara na internetu se trenutno procenjuje na oko 150 milijardi. 2. ISTORIJAT  Već od prvih dana pa sve do danas,internet je proslavio mnogo “rodjendana“,ali koji je pravi teško će se složiti I najbolji poznavaoci istorije informatike. Neki tvrde kako je to bilo 1960- tih godina prošlog veka kada je internet stvorila američka vojska usled pretnje atomskog rata.Cilj im je bio da stvore vezu izmedju računara koja bi bila stabilna u ratovima. 3. Sa druge strane,1961. godine Leonard Klajnrok na univerzitetu MIT prvi put je objavio rad o paketnom prenosu (packet switching tehnology) što u stvari označava protokol u kojem se poruka razdvaja na pakete pre nego što se pošalju. Svaki paket se zatim prenosi različitim putevima do destinacije. 1969. godine ministrastvo odbrane SAD-a odabralo je ARPANET(Advanced Research Project Agency network) za istraživanje I razvoj komunikacije I komandne mreže koja će preživeti nuklearni napad. 4. Sedamdesete godine donele su nekoliko veoma otkrića koja su obeležila razvoj interneta kakvog danas znamo,a potom se dogodilo I odvajanje ARPANET-a iz vojnog ekspreimenta u javni istraživački projekat. Nešto kasnije,američki I svetski fakulteti (visoke škole) shvataju značaj interneta I stvaraju svoje akademske mreže. 5. Verovatno najvažniji trenutak bio je 1983. godine prelazak sa NCP (Network Control Protocol) naTCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol) što je u stvari značilo prelazak na tehnologiju koja se i danas koristi. 6. Količina informacija koju danas serveri poseduju je ogromna I teško je proceniti I prikazati realno kolika je ona zaista. Za razliku od prvobitne upotrebe interneta I ograničenosti pristupa, danas se na njemu može naći sve što je ljudima potrebno počev od Wikipedie, preko društvenih mreža I mnogih drugih sajtova. Osim ovih vrsta sajtova,vremenom se razvila mogućnost elektronske pošte ili poznatije email-ova. 7. FAZE U RAZVOJU INTERNETA Potreba vojske SAD-a da omogući komunikaciju izmedju različitih istraživačkih centara dovela je do umrežavanja računara I stvorena je prva mreža u kojoj se vršila komunikacija za vojne potrebe. Uključivanjem univerziteta I naučnih radnika, ta inicijalna mreža je proširena I dobila je polujavne oblike delovanja. Donošenje zakona u SAD-a 1991. kojim se u mrežu uključuju sve istraživačke institucije I sve škole. Mreža je postala dostupna svima I uvođenje Word Wide Web-a i elektronskog poslovanja.  
    Jun 15, 2016 1792
  • 19 Feb 2014
    док шетам синоћ програм 10 хиљада корака свако вече и умрећеш здрав, присећам се записа развратника В. Зупан-а из затворских му антимемоара насловљеним Левитан - за разговоре удвоје најпогодније је ћутање,    ја,пак, неуспешно оперисан од ћутања, надасве транспарентан, посебно кад су у питању сексуалне догодовштинеми, данас, здравствено срозан а притом докон до лудила,учинио бих казну према себи да не укажем како сам свестан кад вулгаризмима детаљно опишем коиталну ситуацију да ћу након читања је, а ко нормалан неби макар оком то прелетео ,бити почесто прозван (и од мушких), који пак немогу одолети погледу на вртигузу са силикон сисићима у нади да ће баш она својим влажним муфом заробити баш њега. упросеку смо , ми мушки, неотесани шљакери препуни фриволних коментара чим сукњу спазимо.и тако у пространству умишљене ливаде којом ево пред сумрак ходим, затекнем се на моменте у раскораку са речима јер почињу да ме изневеравају, мене, пензионера, коме је језик једини изразитељ мисли, мене, коме је машта архитекта стваралаштвами ( е сад га усра начисто, испаде ко да сам битан). чекај, уствари јесам. себи.веру у историју давно изгубих.разочараламе.некада мамећа сада ме оставља равнодушним те све волијем дистанцу и самоћу.исчекујем рађање сунца Те умишљам начин на који ће се данашњи дан уписати у мени.да сам сликар, ни по јада, но поверовах давно речима а сад и оне почеше да ме мимоилазе па слутим беспомоћност.све мање имају смисла нагваждања о ништавилу постојања. Јасперс и Киркегор ме остављају млаким.Сартра ни да такнем више не желим. но ипак не посматрам ја баш вазда, ко сада, себе очима критичара. не. можда је пак, дошло време да се упитам колико је у мени властите конструкције а колико стеченог од предака иако читах да на тој дилеми безуспешно ломише се и Платон и Декарт.да, и Лајбниц.то што волим да оперишем лингвистичким изненађењима није посебност.резултат је мојега сталног чуђења у усусретању са тајном сивих ћелија.отуд и бреме недоречености у мојем писању јер не допуштам да ме понесу љубичасти таласи аметиста.стога,   иако ме ( додуше све ређе) заведе кич лепог те путеност женског тела све се више посвећујем природи .можда је (ипак) тајна . . уњој. или у рафинираним сенкама Вернера или . . . Ван Ајка ?
  • док шетам синоћ програм 10 хиљада корака свако вече и умрећеш здрав, присећам се записа развратника В. Зупан-а из затворских му антимемоара насловљеним Левитан - за разговоре удвоје најпогодније је ћутање,    ја,пак, неуспешно оперисан од ћутања, надасве транспарентан, посебно кад су у питању сексуалне догодовштинеми, данас, здравствено срозан а притом докон до лудила,учинио бих казну према себи да не укажем како сам свестан кад вулгаризмима детаљно опишем коиталну ситуацију да ћу након читања је, а ко нормалан неби макар оком то прелетео ,бити почесто прозван (и од мушких), који пак немогу одолети погледу на вртигузу са силикон сисићима у нади да ће баш она својим влажним муфом заробити баш њега. упросеку смо , ми мушки, неотесани шљакери препуни фриволних коментара чим сукњу спазимо.и тако у пространству умишљене ливаде којом ево пред сумрак ходим, затекнем се на моменте у раскораку са речима јер почињу да ме изневеравају, мене, пензионера, коме је језик једини изразитељ мисли, мене, коме је машта архитекта стваралаштвами ( е сад га усра начисто, испаде ко да сам битан). чекај, уствари јесам. себи.веру у историју давно изгубих.разочараламе.некада мамећа сада ме оставља равнодушним те све волијем дистанцу и самоћу.исчекујем рађање сунца Те умишљам начин на који ће се данашњи дан уписати у мени.да сам сликар, ни по јада, но поверовах давно речима а сад и оне почеше да ме мимоилазе па слутим беспомоћност.све мање имају смисла нагваждања о ништавилу постојања. Јасперс и Киркегор ме остављају млаким.Сартра ни да такнем више не желим. но ипак не посматрам ја баш вазда, ко сада, себе очима критичара. не. можда је пак, дошло време да се упитам колико је у мени властите конструкције а колико стеченог од предака иако читах да на тој дилеми безуспешно ломише се и Платон и Декарт.да, и Лајбниц.то што волим да оперишем лингвистичким изненађењима није посебност.резултат је мојега сталног чуђења у усусретању са тајном сивих ћелија.отуд и бреме недоречености у мојем писању јер не допуштам да ме понесу љубичасти таласи аметиста.стога,   иако ме ( додуше све ређе) заведе кич лепог те путеност женског тела све се више посвећујем природи .можда је (ипак) тајна . . уњој. или у рафинираним сенкама Вернера или . . . Ван Ајка ?
    Feb 19, 2014 3159
  • 06 Jul 2016
    Smej se grohotom, čak i kada se osećaš previše bolesno, istrošeno ili umorno. Smeškaj se, čak i kad pokušavaš da ne zaplačeš a suze ti zamagljuju pogled. Pevaj, čak i kad ljudi zure u tebe i govore ti da su tvoje reči smeće. Veruj, čak i kad te srce preklinje da to ne radiš. Budi okretan, čak i kad ne razaznaješ šta ti je pred očima. Pokušaj, čak i kad te gledaju s podsmehom. Ljubi, čak i kad drugi gledaju. Spavaj, čak i kad se bojiš onoga što snovi donose. Trči, čak i kad osećaš da ne možeš više ni korak napraviti. I uvek pamti, čak i kad ti sećanja razdiru srce. Jer je upravo bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva – ti si samo obična prazna hartija, prazna poruka, nedovršena pesma. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost da proživiš kroz svoj užasan život i da sledećeg dana hodaš visoko dignute glave. Stoga ne živi život u strahu. Snažniji si sada, nakon što su se desile sve loše stvari u tvom životu, nego što si bio pre nego što su počele.          
    1531 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Smej se grohotom, čak i kada se osećaš previše bolesno, istrošeno ili umorno. Smeškaj se, čak i kad pokušavaš da ne zaplačeš a suze ti zamagljuju pogled. Pevaj, čak i kad ljudi zure u tebe i govore ti da su tvoje reči smeće. Veruj, čak i kad te srce preklinje da to ne radiš. Budi okretan, čak i kad ne razaznaješ šta ti je pred očima. Pokušaj, čak i kad te gledaju s podsmehom. Ljubi, čak i kad drugi gledaju. Spavaj, čak i kad se bojiš onoga što snovi donose. Trči, čak i kad osećaš da ne možeš više ni korak napraviti. I uvek pamti, čak i kad ti sećanja razdiru srce. Jer je upravo bol svih tvojih iskustava ono što te čini takvom osobom. A bez tvog iskustva – ti si samo obična prazna hartija, prazna poruka, nedovršena pesma. Ono što te čini odvažnim je tvoja spremnost da proživiš kroz svoj užasan život i da sledećeg dana hodaš visoko dignute glave. Stoga ne živi život u strahu. Snažniji si sada, nakon što su se desile sve loše stvari u tvom životu, nego što si bio pre nego što su počele.          
    Jul 06, 2016 1531
  • 26 Feb 2014
      Izvuceni su protivnici za Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. VD Selektor Drulovic je saopstio spisak igraca za prijateljsku utakmicu sa Irskom. To su bile glavne vesti protekle nedelje u vezi sa nasom Fudbalskom reprezentacijom. Prvo cu pokusati da se osvrnem na protivnike u Kvalifikacijama. Svi znamo da je Portugalija jedna od najboljih selekcija u Evropi i da ce, svakako biti najtezi protivnik. Medjutim, poznato je da se Portugalci prilicno muce u svim kvalifikacijama u poslednje vreme. A poznato je i da mi, nekako, po tradiciji, protiv najjacih protivnika igramo najbolje. U tim dulema ce zaista tesko moci predvideti bilo sta. Zasto? Objasnicu malo kasnije. Drugi protivnik – Danska. Veoma nezgodan protivnik. Na neki nacin, njih se plasim vise nego Portugalaca. Nisu favorit, ali i te kako umeju da iznenade. Imamo dugu istoriju susreta sa njima i nikada nam nije bilo lako. Zbog toga ih stavljam u krug od tri tima (mi, Portugalija i Danska) od kojih ce dve otici direktno na EP. Treci protivnik – Armenija. U ovom casu su svi spremni da ih potcene. Ali, skrenucu paznju na njihove rezultate iz prosle godine. Pobedili Cesku u gostima sa 2:1, Bugarsku kod kuce istim rezultatom i igrali neseresno sa Italijom 2:2 u gostima. Ne sumnjam da imamo kvalitetniju Reprezentaciju, ali bi bilo apsolutno glupo potceniti ih. U stanju su da iznenade. Cetvrti protivnik – Albanija. Proslu godinu su zavrsili bez pobede. Imaju dve neresene utakmice (zanimljivo, obe u gostima) protiv Kipra i Belorusije. Igracki, ne dovodim u pitanje rezultate utakmica sa njima. Tu smo apsolutni favoriti. Madjutim, ove utakmice ce biti pod tenzijom i posebnim psiholoskim pritiskom. U njih treba uci hladne glave i mislim, vise nego rutinski osvojiti bodove. Prokomentarisacu i cinjenicu da nam Reprezentaciju vodi Vrsilac Duznosti Selektora. Jos jednom nas Fudbalski savez pravi gluposti. Licno sam uveren da su morali da odrede stalnog Selektora. I to bas Drulovica. Postavite se u njegovu kozu: Nista ne moze da planira na duze od jednog – dva meca, jer ce, mozda, koliko jos sutra nas “pametni” Fudbalski savez postaviti nekog drugog na to mesto. Neozbiljno. Sada bih da se vratim na to zasto u utakmicama sa Portugalom nece biti jasnog favorita. Rekoh vec da Potrugalci imaju tendenciju da slabije igraju u kvalifikacijama za velika takmicenja. U medjuvremenu, jedna mlada Reprezentacija Srbije je stasala. U ciklusu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo su jos bili premladi i neiskusni. Odigrali nekoliko sjajnih i nekoliko ocajnih utakmica. Uz Mihajloviceve greske (Ljajic, Matic) to je bilo dovoljno da ne uspemo. Medjutim, Mihajlovicu treba odati priznanje sto je te mlade igrace gurnuo u vatru. Isplatice se to u buducnosti. Cinjenica je da nase mlade selekcije vec duze vreme beleze sjajne rezultate na Evropskim prvenstvima. Znaci da baza postoji. Iz zadnjih nekoliko generacija isplivalo je dosta veoma dobrih fudbalera. Necu nabrajati imena, ali u svakom slucaju ih ima toliko da prevazilaze broj potrebnih za jednu ozbiljnu reprezentaciju. U zadnjoj deceniji smo bili poznati po tome sto smo imali sjajne odbrambene igrace (Vidic, Ivanovic, Kolarov, Nastasic, Subotic itd..), ali je kvalitet napadaca i narocito srednjih igraca bio znatno ispod tog nivoa. A utakmice ne dobijaju samo odbrane, jer moras i gol dati. Mislim da se u tom pogledu sada dosta menja. Generacije koje su isplivale donele su citav niz imena koja ce se tek cuti i u Evropi i svetu. Zbog toga mislim da mi imamo, cak, i veci potencijal od Portugalaca i da zbog toga u tim utakmicama nece biti favorita.
    2752 Objavio/la Milan Vićentijević
  •   Izvuceni su protivnici za Kvalifikacije za Evropsko prvenstvo. VD Selektor Drulovic je saopstio spisak igraca za prijateljsku utakmicu sa Irskom. To su bile glavne vesti protekle nedelje u vezi sa nasom Fudbalskom reprezentacijom. Prvo cu pokusati da se osvrnem na protivnike u Kvalifikacijama. Svi znamo da je Portugalija jedna od najboljih selekcija u Evropi i da ce, svakako biti najtezi protivnik. Medjutim, poznato je da se Portugalci prilicno muce u svim kvalifikacijama u poslednje vreme. A poznato je i da mi, nekako, po tradiciji, protiv najjacih protivnika igramo najbolje. U tim dulema ce zaista tesko moci predvideti bilo sta. Zasto? Objasnicu malo kasnije. Drugi protivnik – Danska. Veoma nezgodan protivnik. Na neki nacin, njih se plasim vise nego Portugalaca. Nisu favorit, ali i te kako umeju da iznenade. Imamo dugu istoriju susreta sa njima i nikada nam nije bilo lako. Zbog toga ih stavljam u krug od tri tima (mi, Portugalija i Danska) od kojih ce dve otici direktno na EP. Treci protivnik – Armenija. U ovom casu su svi spremni da ih potcene. Ali, skrenucu paznju na njihove rezultate iz prosle godine. Pobedili Cesku u gostima sa 2:1, Bugarsku kod kuce istim rezultatom i igrali neseresno sa Italijom 2:2 u gostima. Ne sumnjam da imamo kvalitetniju Reprezentaciju, ali bi bilo apsolutno glupo potceniti ih. U stanju su da iznenade. Cetvrti protivnik – Albanija. Proslu godinu su zavrsili bez pobede. Imaju dve neresene utakmice (zanimljivo, obe u gostima) protiv Kipra i Belorusije. Igracki, ne dovodim u pitanje rezultate utakmica sa njima. Tu smo apsolutni favoriti. Madjutim, ove utakmice ce biti pod tenzijom i posebnim psiholoskim pritiskom. U njih treba uci hladne glave i mislim, vise nego rutinski osvojiti bodove. Prokomentarisacu i cinjenicu da nam Reprezentaciju vodi Vrsilac Duznosti Selektora. Jos jednom nas Fudbalski savez pravi gluposti. Licno sam uveren da su morali da odrede stalnog Selektora. I to bas Drulovica. Postavite se u njegovu kozu: Nista ne moze da planira na duze od jednog – dva meca, jer ce, mozda, koliko jos sutra nas “pametni” Fudbalski savez postaviti nekog drugog na to mesto. Neozbiljno. Sada bih da se vratim na to zasto u utakmicama sa Portugalom nece biti jasnog favorita. Rekoh vec da Potrugalci imaju tendenciju da slabije igraju u kvalifikacijama za velika takmicenja. U medjuvremenu, jedna mlada Reprezentacija Srbije je stasala. U ciklusu kvalifikacija za Svetsko prvenstvo su jos bili premladi i neiskusni. Odigrali nekoliko sjajnih i nekoliko ocajnih utakmica. Uz Mihajloviceve greske (Ljajic, Matic) to je bilo dovoljno da ne uspemo. Medjutim, Mihajlovicu treba odati priznanje sto je te mlade igrace gurnuo u vatru. Isplatice se to u buducnosti. Cinjenica je da nase mlade selekcije vec duze vreme beleze sjajne rezultate na Evropskim prvenstvima. Znaci da baza postoji. Iz zadnjih nekoliko generacija isplivalo je dosta veoma dobrih fudbalera. Necu nabrajati imena, ali u svakom slucaju ih ima toliko da prevazilaze broj potrebnih za jednu ozbiljnu reprezentaciju. U zadnjoj deceniji smo bili poznati po tome sto smo imali sjajne odbrambene igrace (Vidic, Ivanovic, Kolarov, Nastasic, Subotic itd..), ali je kvalitet napadaca i narocito srednjih igraca bio znatno ispod tog nivoa. A utakmice ne dobijaju samo odbrane, jer moras i gol dati. Mislim da se u tom pogledu sada dosta menja. Generacije koje su isplivale donele su citav niz imena koja ce se tek cuti i u Evropi i svetu. Zbog toga mislim da mi imamo, cak, i veci potencijal od Portugalaca i da zbog toga u tim utakmicama nece biti favorita.
    Feb 26, 2014 2752
  • 14 Jul 2016
    Svako od nas ima mogućnost za dva različita izbora o tome šta će učiniti sa svojim životom. Prvi izbor je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života. A drugi izbor? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjigu koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i deliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa. Kao drvo, za sve nas bi bio vredan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dole i levo i desno, do punih mera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo? Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvredne poduhvate. Rezultati su najbolja mera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta vrednosti sebi i svetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali. 
    1719 Objavio/la Betty Boop
  • Svako od nas ima mogućnost za dva različita izbora o tome šta će učiniti sa svojim životom. Prvi izbor je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života. A drugi izbor? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjigu koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i deliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa. Kao drvo, za sve nas bi bio vredan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dole i levo i desno, do punih mera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo? Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvredne poduhvate. Rezultati su najbolja mera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta vrednosti sebi i svetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali. 
    Jul 14, 2016 1719
  • 20 Jul 2016
    Slatke muke su oni trenuci kad ti se ne sviđa posebno situacija u kojoj se nalaziš, ali znaš da je to zapravo jako dobro (iako možda nisi ni svestan): Kad moraš počistiti haos nakon dobre žurke, ali ne mariš jer si bio s prijateljima. Kad ti odeća postane malo tesna, ali ne mariš jer imaš dovoljno hrane. Kad te senka prati dok radiš, ali ne mariš jer si napolju po sunčanom danu. Kad nađeš parking mesto na samom kraju parkinga, ali ne mariš jer možeš da hodaš. Kad moraš očistiti prozore, oribati pod i spremiti rublje, ali ne mariš jer imaš krov nad glavom. Kad dobiješ veliki račun za grejanje, ali ne mariš jer ti je toplo. Kad te ujutro probudi taj prokleti budilnik, ali ne mariš jer si živ.  Kad imaš pored sebe ljubav, koji ti izmami osmeh na lice i kad su ti sve lađe potunule...
    2159 Objavio/la Betty Boop
  • Slatke muke su oni trenuci kad ti se ne sviđa posebno situacija u kojoj se nalaziš, ali znaš da je to zapravo jako dobro (iako možda nisi ni svestan): Kad moraš počistiti haos nakon dobre žurke, ali ne mariš jer si bio s prijateljima. Kad ti odeća postane malo tesna, ali ne mariš jer imaš dovoljno hrane. Kad te senka prati dok radiš, ali ne mariš jer si napolju po sunčanom danu. Kad nađeš parking mesto na samom kraju parkinga, ali ne mariš jer možeš da hodaš. Kad moraš očistiti prozore, oribati pod i spremiti rublje, ali ne mariš jer imaš krov nad glavom. Kad dobiješ veliki račun za grejanje, ali ne mariš jer ti je toplo. Kad te ujutro probudi taj prokleti budilnik, ali ne mariš jer si živ.  Kad imaš pored sebe ljubav, koji ti izmami osmeh na lice i kad su ti sve lađe potunule...
    Jul 20, 2016 2159
  • 28 Aug 2013
    Žao mi je zbog svih propuštenih prilika u životu. Žao mi je što sam odustajala onda kada možda nisam trebala, nebitno da li svojom ili tuđom krivicom. Žao mi je što sam se držala po strani onda kada sam trebala da se ističem i što sam često sedela plačući u sobi umesto da živim život do maksimuma. Ponekad mi je žao i što sam postala ovo što jesam usled svega toga. Ali… Ko zna zašto je to dobro…  
    2069 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Žao mi je zbog svih propuštenih prilika u životu. Žao mi je što sam odustajala onda kada možda nisam trebala, nebitno da li svojom ili tuđom krivicom. Žao mi je što sam se držala po strani onda kada sam trebala da se ističem i što sam često sedela plačući u sobi umesto da živim život do maksimuma. Ponekad mi je žao i što sam postala ovo što jesam usled svega toga. Ali… Ko zna zašto je to dobro…  
    Aug 28, 2013 2069
  • 04 Mar 2014
    Koja je razlika između radnika i neradnika? Ko su radnici a ko neradnici? Ko se žali a ko radi? Da li čekamo naš posao iz snova? Jeste, teško je! Al, da je lako ne bi bilo teško- moja lična umotvorina. Šalu na stranu, posla zaista malo ima i teško je platiti račune, opskrbiti porodicu sa svime što je potrebno a ponekada je dovoljno teško samo preživeti. Govorim iz iskustva! Ponekada, se osvrnem na mojih 35 godina života i na sve poslove koje sam radio a bio sam sve i svašta i počeo kao trgovac tj prodavac cigareta na Futoškoj pijaci u Novom Sadu i nije mi bilo teško. Bio sam tada dete. Išao sam u osnovnu školu i bio jedan od retkih dečaka koji je zarađivao 10 maraka dnevno...bila je to lova u to vreme. Naravno da su se mnogi čudili, neki se i smejali jer su smatrali da je to sramota. Možda je i bila ali sam ja sebi kupovao sladoled svaki dan...kakva poslastica. No, danas je situacija drugačija. Nije sve tako crno ali jesam bez stalnog zaposlenja i prihoda što je verovatno i moja krivica tj moj izbor u neku ruku. Verovatno mi je dosadilo da vozim taxi ili da se bavim prodajom nekretnina... Slušam ljude oko sebe i njihove žalopojke u našem crnilu i svi se meni jadaju ( možda zato što nosim naočare) a ja čak i poverujem u njihovu tešku situaciju. Reč je o mladim ljudima koji čekaju da im se ostvare snovi i da ih nađe posao iz snova. Imam utisak da bi svi nekako da postanu direktori. Uglavnom ne rade ništa, imaju 25 god i više a žive kod svojih roditelja koji im daju novaca za cigarete i noćni provod. Teško je! - kažu. Nema posla! Mala plata! Nerviraju ih šefovi! Šefovi su uglavnom nepismeni i glupavi a ovi mladi pa i stari su extra sposobni, školovani, najpametniji. Da, a i dalje sede kući i kukaju. S obzirom da sam odgovoran za još 2 mala života, nemam pravo da budem previše probirljiv te se latim svakog posla koji mi se ponudi i tako se nađoh na njivi za 1000 din dnevno tj za 8 sati rada. Malo li je? Realno jeste malo i svojevremeno sam zarađivao mnogo više, čak i do 1500e mesečno ali moj novčanik govori da je to bilo nekada i da je sada prazan a po nekoj računici je 1000 dinara više od 0 dinara. Juhu! Prihvatih posao sa jagodama što je za mene potpuna novina i gotovo sa oduševljenjem prionuh na posao. E, i ja imam šefa koji je ''glup'' i stalno nešto zanoveta...kaže da sam spor a ja se složim sa njim i nastavim istom brzinom. Možda ja i jesam pametniji od njega. Stariji sam i imam više životnog iskustva, znanja i jesam navikao da komuniciram sa ljudima koji su na intelektualnoj razini daleko iznad njegove al on je ovde šef a ja sam radnik kojem treba novac! Isti ovaj posao sam ponudio ljudima koji nemaju posao i koji očajnički traže posao al gle čuda: Niko se nije oduševio idejom da radi na njivi. Niko se ne oduševljava fizičkom radu. Svima je to baš malo novaca. Svima je to ispod nivoa. I onda ja shvatih da je ovo država visoko obazovanih ljudi, da su ovde svi najpametniji, najlepši, najjači, najhrabriji, da svi sebe cene i poštuju a da je ponižavajuće raditi. Bolje časno sedeti kući i kukati nego savijen na njivi raditi. Hmmm...nešto to nije uredu! Ah, ti seljaci što na njivi radiše, nama namirnice uzgajaše. Naravno da nisam želeo nikoga uvrediti jer poštujem pametne , mlade i stare ali mi nije jasno do kada ćemo kukati? Nisam ja odrastao na njivi nit sam gospodin čovek al se pitam otkud taj ponos kada se za leba nema? Meni se niko ne podsmeva. čak se moji prijatelji i dive snazi moje volje i upornosti da zaradim nešto novaca. Do sada sam imao svoje 2 privatne firme, bio pekar, taxista, frizer a najviše prodavac a šta ću biti za 3 meseca? A podsetiću, život je neverovatno nepredvidiv i više puta mi se za jedan dan preokrenuo na bolje ali i na gore a njiva nije moj posao iz snova, naprotiv ali će mi dobro doći da se malo psihički opustim a kasnije? Pa, to se nikada nezna, možda postanem Mađar i odem negde drugde, možda prodam neku skupu nekretninu? Vreme će pokazati, ono je pravi pokazatelj! A mladi postaju stari i to treba imati na umu jer vreme prolazi...pažljivo omladino! Hoćemo li čekati da nam država stvori odgovarajuća mesta? Da se dogode one famozne reforme? Čekamo bolje sutra ili ćemo mi nešto uraditi sami? Ja ostajem na njivi i to je deo moje odgovornosti barem u narednom periodu i moram napisati da je sa 1000 din lakše živeti nego sa 0 dinara i mnogo manje kukam.
    2905 Objavio/la Ćazim Salihi
  • Koja je razlika između radnika i neradnika? Ko su radnici a ko neradnici? Ko se žali a ko radi? Da li čekamo naš posao iz snova? Jeste, teško je! Al, da je lako ne bi bilo teško- moja lična umotvorina. Šalu na stranu, posla zaista malo ima i teško je platiti račune, opskrbiti porodicu sa svime što je potrebno a ponekada je dovoljno teško samo preživeti. Govorim iz iskustva! Ponekada, se osvrnem na mojih 35 godina života i na sve poslove koje sam radio a bio sam sve i svašta i počeo kao trgovac tj prodavac cigareta na Futoškoj pijaci u Novom Sadu i nije mi bilo teško. Bio sam tada dete. Išao sam u osnovnu školu i bio jedan od retkih dečaka koji je zarađivao 10 maraka dnevno...bila je to lova u to vreme. Naravno da su se mnogi čudili, neki se i smejali jer su smatrali da je to sramota. Možda je i bila ali sam ja sebi kupovao sladoled svaki dan...kakva poslastica. No, danas je situacija drugačija. Nije sve tako crno ali jesam bez stalnog zaposlenja i prihoda što je verovatno i moja krivica tj moj izbor u neku ruku. Verovatno mi je dosadilo da vozim taxi ili da se bavim prodajom nekretnina... Slušam ljude oko sebe i njihove žalopojke u našem crnilu i svi se meni jadaju ( možda zato što nosim naočare) a ja čak i poverujem u njihovu tešku situaciju. Reč je o mladim ljudima koji čekaju da im se ostvare snovi i da ih nađe posao iz snova. Imam utisak da bi svi nekako da postanu direktori. Uglavnom ne rade ništa, imaju 25 god i više a žive kod svojih roditelja koji im daju novaca za cigarete i noćni provod. Teško je! - kažu. Nema posla! Mala plata! Nerviraju ih šefovi! Šefovi su uglavnom nepismeni i glupavi a ovi mladi pa i stari su extra sposobni, školovani, najpametniji. Da, a i dalje sede kući i kukaju. S obzirom da sam odgovoran za još 2 mala života, nemam pravo da budem previše probirljiv te se latim svakog posla koji mi se ponudi i tako se nađoh na njivi za 1000 din dnevno tj za 8 sati rada. Malo li je? Realno jeste malo i svojevremeno sam zarađivao mnogo više, čak i do 1500e mesečno ali moj novčanik govori da je to bilo nekada i da je sada prazan a po nekoj računici je 1000 dinara više od 0 dinara. Juhu! Prihvatih posao sa jagodama što je za mene potpuna novina i gotovo sa oduševljenjem prionuh na posao. E, i ja imam šefa koji je ''glup'' i stalno nešto zanoveta...kaže da sam spor a ja se složim sa njim i nastavim istom brzinom. Možda ja i jesam pametniji od njega. Stariji sam i imam više životnog iskustva, znanja i jesam navikao da komuniciram sa ljudima koji su na intelektualnoj razini daleko iznad njegove al on je ovde šef a ja sam radnik kojem treba novac! Isti ovaj posao sam ponudio ljudima koji nemaju posao i koji očajnički traže posao al gle čuda: Niko se nije oduševio idejom da radi na njivi. Niko se ne oduševljava fizičkom radu. Svima je to baš malo novaca. Svima je to ispod nivoa. I onda ja shvatih da je ovo država visoko obazovanih ljudi, da su ovde svi najpametniji, najlepši, najjači, najhrabriji, da svi sebe cene i poštuju a da je ponižavajuće raditi. Bolje časno sedeti kući i kukati nego savijen na njivi raditi. Hmmm...nešto to nije uredu! Ah, ti seljaci što na njivi radiše, nama namirnice uzgajaše. Naravno da nisam želeo nikoga uvrediti jer poštujem pametne , mlade i stare ali mi nije jasno do kada ćemo kukati? Nisam ja odrastao na njivi nit sam gospodin čovek al se pitam otkud taj ponos kada se za leba nema? Meni se niko ne podsmeva. čak se moji prijatelji i dive snazi moje volje i upornosti da zaradim nešto novaca. Do sada sam imao svoje 2 privatne firme, bio pekar, taxista, frizer a najviše prodavac a šta ću biti za 3 meseca? A podsetiću, život je neverovatno nepredvidiv i više puta mi se za jedan dan preokrenuo na bolje ali i na gore a njiva nije moj posao iz snova, naprotiv ali će mi dobro doći da se malo psihički opustim a kasnije? Pa, to se nikada nezna, možda postanem Mađar i odem negde drugde, možda prodam neku skupu nekretninu? Vreme će pokazati, ono je pravi pokazatelj! A mladi postaju stari i to treba imati na umu jer vreme prolazi...pažljivo omladino! Hoćemo li čekati da nam država stvori odgovarajuća mesta? Da se dogode one famozne reforme? Čekamo bolje sutra ili ćemo mi nešto uraditi sami? Ja ostajem na njivi i to je deo moje odgovornosti barem u narednom periodu i moram napisati da je sa 1000 din lakše živeti nego sa 0 dinara i mnogo manje kukam.
    Mar 04, 2014 2905