DANAS...
Da, danas je jedan od onih dana, kad te uhvati melanholija bez vidnog razloga.Kao u zamku paukove mreže,upletu se neke misli koje su utkane negdje u dubini duše. Iz dubokog procjepa grube realnosti, javljaju se stari nemiri,koje je teško otkriti. Svi ti istrošeni osjećaji ostaju zapetljani u klupku izgubljenog vremena, u pritajenom ritmu uspona i padova do neprepoznatljivosti. Minutama mjerim izlomljeno vrijeme, koje smo mrvili praznim hodom da se zaboravimo. Lutanje i traženje nečeg davno izgubljenog u lavirintima beznađa, pretvorilo se u ritual uokviren u slabosti razuma. Zatvoreni u špilju nesuočavanja, kupujemo komadiće vremena.
Naviru emocije pomalo potisnute, ali ne i zaboravljene, uvijek spremne da izmame poneku suzu. Mjerimo se vremenom, koje nas je odavno uzelo i urezalo duboke bore na naša lica. Ćutimo, na liniji razgraničenja, gdje ne bole porazi prosutih riječi. Ostajem samo nijemi posmatrač nepodnošljivo prazne, izlomljene svakodnevice u nekoj drugoj stvarnosti, sa istrošenim i neprepoznatljivim osjećajima.