Blogovi

Ekipa: 0 member(s)

Shares ?

0

Klikova ?

0

Viral Lift ?

0%

Tagovi

Pogledajte i ovo

  • 06 Feb 2014
      Evo najzad teme koju najvise volim! MATEMATIKA! Možda zvuči smešno, ali zaista je matematika jedna od stvari o kojoj obožavam da pričam i diskutujem sa ljudima, čak i sa onima koji je ne vole. Svaki put kada neko pomene matematiku, u društvu se nađe neko kome padne mrak na oči i počne da priča o tome kako je to strašna nauka, koja postoji samo da bi nam zagorčala život, dok nikome do sada koga sam upoznala (a da je ne voli) nije palo na pamet da je baš matematika ta koja može da nam olakša život… Da počnemo od činjenice da je matematika pre svega grana filozofije koja označava nauku, logiku i rutinsko učenje. Kada se vratimo na sam početak, ona je trebala da olakša ljudima koji se bave trgovinom. Kasnije je postala deo svakodnevice, ali ne zbog toga da bi nam zagorčala život već baš da bi nam olakšala isti.   Podeliću sa Vama moj način gledišta. Posmatrajmo ove dve stvari: ŽIVOT                                    MATEMATIKA u životu imamo:                      u matematici: PROBLEM                                ZADATAK u životu imamo                       u matematici imamo MILION načina                        MILION načina da rešimo problem.                 da rešimo zadatak. U oba slučaja SAMO JEDAN NAČIN je PRAVI! Ili smo rešili zadatak tačno do kraja ili je zadatak netačan. Ili smo rešili problem u životu ili ga nismo rešili, već odložili. Zar ne?   Jako je prosto prelomiti tu činjenicu u glavi i tako u jednom trenutku matematika postaje nešto što je zaista važno! Svaka oblast iz matematike znači nešto, reflektuje se na naš mozak na neki čudan način. Od kako sam naučila da radim tu matematiku sistematično, rutinski, da ne pravim greške, tako sam počela i u životu mnogo manje stvari da odlažem, sve rešavam sada i odmah… Mnogo situacija uspevam da predvidim, ali to nije toliko važno koliko da svaki korak koji napravimo treba da bude tačan. Mnogo manje vremena sam izgubila od kako sam prvi put sela da radim matematiku i koliko sam je više radila toliko nisam htela da prestanem, samo sam bila uporna, nastavljala do kraja i nikad ne bih digla ruke na pola posla. Što se tiče energije, da li shvatate koliko više energije izgubimo razmišljajući o tome zašto nam nešto treba u životu (kao na primer matematika). Nije matematika samo nauka koja nas tera da usavršimo gledanje na probleme, već i sa psihološke strane utiče na nas. Osećaj je neverovatan kada znate da ste korak bliže rešenju koje ste tako dugo tražili.   Tužna je priča moje generacije. Većina živi u ubeđenju da nam ništa u životu ne treba i da je škola samo ulica. Koliko samo ima onih uspešnih ljudi koji su upisali fakultete da bi se borili sa naukom, da bi iznosili nove ideje – MALO! Svako može da kaže svoje mišljenje, i u kafiću i u autobusu i u parku, ali koliko njih je pristalo da od njega napravi nešto bolje? Da promeni nešto? Studenata ima raznih! I onih koji stalno idu linijom manjeg otpora i onih koji sve prihvataju zdravo za gotovo i onih koji su tu silom stvari, ali hvala bogu na onima koji nose tu potrebnu energiju u sebi da promene nešto.   Eto ja sam pokušala da promenim Vaš način gledanja na matematiku. Koliko je ona u stvari divna! Pa svuda u svetu je ISTA! Jezika ima raznih, istoriju da ne pominjem, tradicija, religije, i ostalog. Matematika je svuda ista, kao i sve što ima veze sa njom! Posle ćemo da pričamo o nalaženju posla bilo gde u inostranstvu, dobro plaćenih poslova, a zašto? Zato što retko ko hoće da ide putem kojim se ređe ide!!! Jedan dan, jedan zadatak!    Hajde da uvedemo smenu, da vidimo kako će svet izgledati kada na svakom koraku možemo da saznamo nešto novo, ali na ONOM nivou! J
    4615 Objavio/la D Boyanna
  • 20 Jul 2013
    Bila sam jednom prilikom na Zlatiboru. Oporavak za najteže psihičke I fizičke stresove. Livade, šume, putići, prirodi nikad kraja. Onoliko zelenilo, prija očima, ne može da škodi.Jednog dana sam odlučila da ću da prošetam što više mogu, od jutra do zalaska sunca, dugo nisam šetala, nedostajalo mi je to pa sam svim ljudima rekla da cu da odem da prošetam, bez predumišljanja. Bio je lep dan, onako svež, taman nije ni vruće ni hladno. Obula sam patike I krenula u šetnju. Bila sam uzbuđena, nisam znala koliko se toga promenilo na nekim poznatim stazama, šta ću sve videti, koliko ću izdržati. Prvo sam išla ravnim putićem, koji nije ni malo naporan, baš mi je prijao, iako sam sve vreme sumnjala u svoju fizičku spremnost, uspešno sam ignorisala tu činjenicu i nastavila da pešačim. Onda sam polako nailazila na jednu krivinu, koja je poprilično rizična jer nikad ne znaš da li će neki auto da naleti tim putem. Uspela sam da je prođem i dalje sam verovala u sebe. Put je bio onako ispucan, skoro izliven ali nije kvalitetan pa se raspadao, no ni to nije bilo nešto što će me sprečiti da ostvarim svoj cilj. Došla sam do šume, ispred koje su se nalazili putokazi. Levo, desno i pravo. Da sam otišla levo otišla bih do izvorišta, koje je lepo gledati ali naporno slušati jer vodenica neprekidno radi i veoma je bučna. Da sam otišla desno, došla bih do mosta koji prelazi preko jednog šireg dela tog izvorišta ali znala sam da je taj most isuviše krhk i rizičan da bih ga prešla. I tako sam otišla pravo, da bih došla do polja, do livade, do pregledne čistine gde bih mogla da sednem i posmatram sa uživanjem lepe stvari koje se dešavaju okolo, bila bih mirna. Čim sam zakoračila tim putem, intuicija mi je govorila da će nešto da pođe naopako ali nisam marila, želela sam da ispunim svoj cilj. Tim putem sam videla ptice, raznih sorti, oblika, na raznim čudnim mestima, neke životinje, prirodu u raznim oblicima, čudnim i sasvim običnim, pa na nekih pola puta do cilja, kroz gusto lišće i isprepletane grane videla sam da se smrkava, ali mi nije bilo jasno zašto jer noć nije bila ni blizu. Tako sam i nastavila dalje, a onda kao grom iz vedrog neba, grom udari u tek koje drvo ispred mene! Shvatila sam da se tek koji minut pre spremalo nevreme, a sada je već i počelo. S obzirom da šuma nikako nije bila mesto gde bih mogla da se sakrijem od kiše počela sam da trčim nazad ka kući. Prepao me je grom. Trčala sam što su me brže noge nosile,kiša je padala sve jače i jače, opirala sam se, smetala mi je, slepila mi je kosu, odeću, noge su mi bile mokre, a onda… Onda sam počela da uživam u kiši. Izašla sam iz šume, znala sam da više ne može da mi naškodi, i sasvim čudno, umesto da se sakrijem od kiše, skrovište sam pronašla pod njom.Neverovatno kako vreme može da se promeni.
    3827 Objavio/la D Boyanna
  • 15 Jul 2014
    Možda ćete misliti da sam poludela, ali kada budete pročitali šta se desilo, počećete da rzmišljate o tome koliko je kompleksno i ne moguće zapaziti tolike detalje u takvoj situaciji, neću vam odati o čemu je reč, samo čitajte redom. Sve je počelo tako što sam jednom prilikom na tv-u uhvatila insert o ribolovcima i iako sam do tada uvek prebacivala kanal, počela sam da ga gledam. Radilo se o nekim jako bogatim prinčevima koji su uradili nemoguće. Recimo princ taj i taj, koji sedi na tolikim parama, jednom je upecao ribu koja je teška 80 kila tako što je bio u svojoj jahti i mirno precao kada mu se odjednom zakačilo nešto ogromno na udicu i počelo da vuče i njega i jahtu levo desno i pošto nije hteo da pusti, hteo je da vidi šta je to što ga vuče dovikivao je okolnim pecarošima da uzmu jahtu kada se on utopi. Međutim, uhvatio se za neku ručku i uspeo da nakon par sati umaranja ribe da zamahne toliko jako da je ispeo da izvuče ribu iz vode i to na kopno. Tada niko nije mogao da veruje, svi su mislili da je gotov, već sve skupilo mnogo ljudi. Par dana kasnije, šetala sam centrom Beograda, zauzeta svojim mislima išla da obavim svoje obaveze i na Terazijama u kaficu Biblioteka sa svoje desne stane sam krajičkom oka videla čoveka koji apsolutno liči na tog princa, kako sedi i pije espreso kafu. Pomislila sam kako sam luda ali sam odlučila da uđem i ako me sto njegovih vojnika ne zaustavi pre nego što uopšte dodjem do njega, da mu kažem da sam gledala emisiju o njemu i da sam bila zapanjena iako nisam ljubitelj pecanja. Na moje veliko iznenadjenje, nije me niko zaustavio i princ me je pitao da mu se pridružim na kafi. Pristala sam. On je iz Francuske, došao je u Beograd kao turista bez specijalnih namera. Tako sam počela da pričam sa osobom koja sedi na broju od deset cifara sa dva ili tri zareza, i osećala se kompletno impresionirano. Nakon nekoliko sati pala je odluka da se ponovo vidimo, razmenili smo sve kontakt informacije i razišli se. Možete da zamislite šok u mojoj glavi kada sam skontala šta se u stvari dešava. Ne smem da zaboravim da napomenem da sam ja u to vreme već godinu i po dana bila sam jednim jako dobrim čovekom koji me je ispunjavao kompletno i apsolutno. To je bila prava ljubav. Posle nedelju dana izlazaka sa princem pozvala sam ga da dođe kod mene da vidi moj skromni stan. Došao je punih ruku. Tako smo pričali o svemu, raspravljali o nekim sitnicama, dok nisam otvorila oči i skontala o čemu se radi. On ovde nije došao da bude turista koji sedi na parama, on je došao da nađe neku usamljenu dušu koja će da krene sa njim i da ukrasi mesto pored njega u njegovom dvorcu. Tada je sve postalo neprijatno, veštačko i odvratno. Dok sam bila u wc-u, princ je otišao u moju sobu i iz jedne od kesa koje je doneo izvukao mali milion crvenih latica, mirišljave štapiće, sveće i napravio 'atmosferu'. Kada sam se vratila onog trenutka kada je moja vilica pala na pod, čulo se zveckanje ključeva mojih roditelja kako se zabadaju ključeve u bravu. Ušli su i prvo što je moja mama uradia je – otvorila je prozor. Zvala me je. Ja sam došla i rekla da neće verovati ko je došao, i dok je ona ostala u šoku, morala sam da se vraitim u sobu jer je princ počeo da me zove. Ja sam mu rekla da se baš potrudio, da ne mogu da verujem da je sve to uradio. On se nasmejao i rekao da mora da ode do wc-a, međutim bio je u gaćama, a moj ćale se šetkao po kući. Princ je bez problema otišao u wc i bez javljanja, bez ičega zatvorio vrata. Moja keva je skontala situaciju. Moj ćale se nije ni trudio. Kada je princ došao u sobu, ja nisam mogla da prestanem da razmišljam o tome ko je i šta je. Tada je moja keva napravila najmudriji korak u životu i ušla u moju sobu, javila se poštovanom princu i okrenula se ka meni i u isto vreme kada je izgovarala neku nebitnu rečenicu pokazivala kažiprstom na svoj nos. Okrenula sam se pogledala u njega i skontala da je njegov nos manji od mog malog prsta, a svi znamo onu staru. Bila sam zapanjena celom situacijom, toliko da sam odlučila da se probudim. Probudim! Sanjala sam i kada sam se probudila, sa moje desne strane krajičkom oka sam ugledala onog koga zaista volim. Nikakvi mirišljavi štapići ne mogu da zamene moju ljubav prema njemu. Zagrlila sam ga i bila zahvalna kosmosu što je odredio da ću sanjati ovakav san i time potvrditi svoju bezuslovnu ljubav! To jeste prava ljubav.
    3811 Objavio/la D Boyanna
  • 06 Feb 2014
    Ponekad se zaustavimo u vremenu i prostoru i zapitamo se šta smo uradili pametno u poslednje vreme. Da li smo pametno postupili u određenim situacijama? Da li smo dovoljno ozbiljno pristupili problemima koji nas prate svakodnevno, kao i obavezama? Da li smo doveli svoj život na viši nivo u odnosu na predhodni period? Usponi i padovi su normalni. Treba imati objektivan način gledanja na svet oko nas. Stvoriti realnu sliku svega što nas okružuje pa tada i doneti pravu odluku za rešenje situacije. Posmatrala sam ljude oko sebe dok sam obavljala svoje dnevne zadatke, obaveze. Zaključila sam da ljudi ili previše pažnje posvećuju svom ponašanju u javnosti ili uopšte ne obraćaju pažnju na sebe i prave rutinske greške, naravno vezane za običan život, nas smrtnika.   Pre neki dan sam se vozila gradskim prevozom i po prvi put posle dužeg vremena obratila pažnju na ljude oko mene. Bila sam na srednjim vratima. Face svih ljudi su bile relativno sumorne. Ljudi su bili depresivni, vraćajući se sa posla, dok su neki išli na njih. Svi su gledali jedni na druge sa određenom dozom ogorčenosti, zajedljivosti, ostali su bili distancirani od realnosti. Pored mene je stajao mlad čovek koji je pričao telefonom, što mi na prvi pogled nije uopšte bilo čudno. On je bio predstavnik onih ljudi koji obavljaju svoje dodatne obaveze između onih glavnih. Jedna starija žena je konstantno stajala na vratima i već nekih pet, šest stanica se nije pomerala odatle dok su ljudi pokušavali da uđu i izađu iz autobusa kroz nju. Nije uopšte obratila pažnju na to kakav je ona objekat u svetu oko sebe i koliko pomaže odnosno odmaže situaciji. Nije bila svesna svog postojanja u tom autobusu.  Posle nekog vremena opet sam se osvrnula oko sebe, ljudi su se izmenjali. Kad god bi u autobus ušao neko ko odudara od ljudi oko mene svi bi ga gledali kao da je sa druge planete (što nije dokazano), bez obzira sa bolom koji ta osoba možda nosi sa sobom, kao i svi mi. Dok sam vatala beleške u svoj nevidljivi notes, još uvek sam čula glas onog mladog čoveka. Kada sam se okrenula, on je još uvek pričao. Recimo da sam u tom autobusu provela oko sat vremena. On je još uvek pričao. Posle par minuta su u autobus ušle neke devojčice, ni manje ni više nego srednjoškolke, koje su se zahvaljujući njihovim živahnim hormonima kikotale i smejale na sav glas, ne obraćajući pažnju na čoveka koji jedeo do njih sa crnom pločicom na grudima. Oči su mu bile pune tuge, ko zna zbog čega, a opet je svima bilo jasno. Ljudi nemaju izbora. Opet nepažnja! Sasvim sam mirno stajala sve vreme i strpljivo izoštravala granice između ljudi, to mi nikada nije bio problem. Volim da iskritikujem! Izašla sam iz autobusa i u muku napustila taj objekat u kome neprestano cirkuliše ta čudna energija ljudi koji su isuviše okupirani samima sobom da bi razmeli ostale.   Ovaj blog može da bude i dublji ali moja misao je kompletirana poslnjom rečenicom koju svi možemo da razumemo. Kada bismo samo malo više pažnje i koncentracije posvetili stvarima koje redovno prolazimo i činimo, bili bismo mnogo manje nesrećni u pauzama između njih.   Volela bih da čujem Vaše mišljenje!
    3792 Objavio/la D Boyanna
Društvo 2.270 pregleda Dec 02, 2015
Pravilnik za komšije

Poštovani,

S obzirom na to da se u poslednjih 'onoliko koliko živite iznad nas' ja i moja porodica ne možemo naspavati kao ljudi, većinom glasova 'za' odlučili smo da napišemo ovaj pravilnik koji će vam, nadamo se, pomoći da kroz detaljno objašnjene situacije, shvatite koliko grešaka pravite kao komšije – komšijama. Nemojte biti zatvorenog uma, budite radoznali za nova saznanja. Dozvolite da vam objasnimo našu situaciju, kroz ova pravila.

  1. USELJIVANJE
    Kada se useljavate u novi stan, upoznajte se sa komšijama.
    OBJAŠNJENJE:Biće vama i ostalim komšijama lakše ako znaju sa kakvim ljudima imaju posla. Ako ste loši, onda mogu da pozovu komunalce ili pandure svaki put kada im smetate. Ako ste dobri onda će možda jednom ipak razmisliti pre toga. Na kraju, mi i moja porodica smo opremili naš stan full opremom za antistres u situaciji u kojoj stiskamo zube samo da ne bismo došli gore da vam kažemo šta nam smeta. U tu opremu spadaju: loptice za stiskanje, džak za udaranje, strunjača kako bismo na njoj mogli da radimo sklekove, trbušnjake i čučnjeve, lopta za jogu, mirišljavi antistres štapići, sveće i drugi...
    SAVET UKRATKO: Upoznajte se sa komšijama i budite onakvi kakvi jeste.
  2. RENOVIRANJE
    Ako ste se već odlučili da renovirate svoj novi stan, setite se da ima ljudi koji žive pored i ispod vas. Nemojte stavljati pločice na pod, osim ako nije kuhinja i kupatilo i kombinovati pločice sa klompama.
    OBJAŠNJENJE: Kada stavite pločice umesto parketa po celoj kući i hodate klompama po istoj, taj zvuk se može porediti sa zvukom koji dobijate kada velika mašina za reciklažu starih automobila izbaci jednu kocku nečega što je pre toga bio auto. Može da se uporedi i sa zvukom rušenja zgrade onom velikom kuglom.
    NAPOMENA: Ovaj efekat je još gori ako vam je stan još uvek prazan i taj zvuk odjekuje svim prostorijama.
    SAVET UKRATKO:  Nemojte stavljati pločice po stanu.
  3. POD
    Kada smo kod pločica postoji još jedna važna situacija: Kada birate sto koji će biti smešten u trpezariju, uzmite stolice koje idu uz taj sto na čije nogice možete prilepiti sunđere koji će ublažiti onaj odvratan zvuk škripanja stolice. Nemojte uzeti jako teške stolice (samo zato što lepo izgledaju) jer je njih nemoguće podići.
    OBJAŠNJENJE: Mi nemamo običaj da dignemo stolice svaki put kada ih zavlačimo ispod stola i onda taj zvuk prouzrokuje užasne glavobolje i ne samo to, nego znamo tačno kada ste doručkovali, ručali, večerali, pili kafu sa prijateljima (koji hvala bogu ne žive ispod vas), usisavali i drugo.
    SAVET UKRATKO:  Nemojte kupovati teške stolice.
  4. BUŠENJE
    Kada bušite rupe u stanu, birajte vreme koje ne spada u vreme kućnog reda, jer BUDITE SIGURNI neko spava u tom trenutku.
    OBJAŠNJENJE: Kada počnete da bušite rupe u zidovima da biste svaki dan gledali u istu sliku (možete da se lepo zadovoljite svojom ženom koju gledate svaki dan, ali ako ste već izabrali ovu varijantu...) treba da shvatite da ako to uradite dok neko spava, tom nekom vi skraćujete život sigurno za mesec dana, svakim sledećim ulaskom bušilice u zid. Da li želite da nosite nekoga na duši?! Razmislite malo o tome.
    SAVET UKRATKO:  Nemojte bušiti rupe na zidovima. Ako baš morate – nemojte za vreme kućnog reda.
  5. TRUPKANJE
    Ako ste neraspoloženi zbog toga što radovi ne teku kako treba i slično, nemojte ustajati sa dvoseda ili troseda svaki put toliko nervozno – trupkajući po podu svakim korakom.
    OBJAŠNJENJE: Nije fer što moramo da znamo svaki put kada stanete iznad wc šolje ili kada se krećete po kadi/tuš kabini.
    SAVET UKRATKO: Idite na jogu.
  6. KREVET
    Kada kupujete krevet, birajte onaj koji neće svaki put kada ga izvučete proizvesti onu kompilaciju zvuka TRAS/KLIK/DOJNG/BAM/DUM/ŠKRIP. Birajte onaj bez žičanog jezgra, federi su nezdravi (čak i za komšiluk).
    SAVET UKRATKO: Uzmite krevet od prirodnih vlakana – što tvrđi – bolji je za kičmu.
  7. PROZORI
    Ako ste se odlučili da renovirate ceo stan, da li to uključuje menjanje drvenih prozora za PVC stolariju? Očigledno ne. Svaki put kada se otvaraju prozori vaši, sve ptice iz Beograda polete u neke toplije krajeve. Za one koji su gledali filmove Pirati sa Kariba, mogu taj zvuk da uporede sa zvukom dolaska onog čudovišta Cracken-a.
    SAVET UKRATKO: Promenite prozore.
  8. LJUBIMCI
    Ljubimci u stanu: Vrh! Odlučili ste se da budete humani i uzmete kucu. Molim vas – nemojte uzeti čivave ili neke minijaturne kučiće koji pište i vrište po ceo dan. Ako se odlučite da ga uzmete, onda ga barem dresirajte kako treba, jer nisu sve komšije humane i neće možda svi imati razumevanja za zvuk sličan onom koji dopire iz klanice.
    SAVET UKRATKO: Nemojte kupovati čivave.
  9. OPET LJUBIMCI
    Zečevi na sred dnevne sobe! Da, mislim, ima nas raznih. Zečevi su super, samo imajte na umu da kad kupite sortu Džinovski zečevi  i stavite u dnevnu sobu taj veliki kavez, usisavaćete minimum tri puta dnevno. 
    SAVET UKRATKO: Nemojte kupovati džinovske zečeve.
  10. ODMOR 
    Kada ste konačno završili sa renoviranjem:

    -        Stavili ste parket ili laminat

    -        Preko njega ste stavili tepihe

    -        Opremili ste kuhinju

    -        Opremili ste kupatilo

    -        Opremili ste sve sobe krevetima od sunđerastog vlakna i DORMEO dušecima

    -        Odlučili ste se za ribice

    -        Krenuli na jogu koja će vam pomoći da pokrete ograničite i precizirate (ne trupkate dok hodate i slično)

    ...Vi ste onda odlučili da se istuširate u svom novom kupatilu.
    OBJAŠNJENJE: S obzirom da niste dobro razmotrili situaciju, vama usput ispada tuš i udara svom snagom puta silom gravitacije u kadu, ispada vam sapun, slučajno ste se okliznuli ili nešto drugo. Jedno je kada vam se to desi jednom u par dana, ali drugo je kada vam se to dešava po tri puta dnevno. Tada bi trebalo da ste svesni kakav to efekat ima na vaše komšije. Kao čekićem po lobanji.
    SAVET UKRATKO: Držite tuš čvrsto u ruci ili čuvajte svoje nervne ćelije – one se ne mogu regenerisati.

  11. SPREMANJE ZA POSAO
    Istuširali ste se i uzeli da sušite kosu fenom koji je moja baka koristila dok je pila kafu sa Titom... Ako ste mogli da renovirate ceo stan, možete da kupite i novi fen.
    OBJAŠNJENJE: Taj fen proizvodi zvuk veoma visoke frekvencije koji doprinosi osećaju da vas milion onih pčela ubica napada. Kao šlag na tortu: vi ste medicinski radnik koji ustaje u 4 ujutro i mora da bude čist, i vraća se u 3 popodne – u vreme kućnog reda potpuno prljav.
    SAVET UKRATKO: Kupite novi fen - ako već niste.
  12. ŽURKE
    Pala je odluka da pozovete prijatelje da dođu na 'sedeljku' da proslavite useljenje, ali niste očekivali da su oni u stvari životinje.
    OBJAŠNJENJE: Prijatelji su stigli, vi ste pustili muziku, ostavili bas zvučnik na pod, kupili alkohol, naravno niste obavestili komšije o bilo kakvim mogućim aktivnostima koje bi ih zbunile ili izbacile iz normalnog životnog ritma/režima. (Mogli ste prijateljima da javite da vam za useljenje uzmu jedan novi fen, jer vam to treba.) Međutim posle sat i po vremena, 'sedeljka' se otima kontroli i razbijaju se flaše, čaše, počinje muzika bez ukusa, galama, dreka i jedan od vaših gostiju pušta karaoke i počinje da peva na sav glas.
    SAVET: Obavestite komšije na vreme. Možda imaju neko drugo mesto da prespavaju.
  13. BUĐENJE
    Znate onaj osećaj kada melodija alarma koji vas budi posle nekog vremena postane najomrženija melodija koju ne možete da smislite. Zamislite sada da je ta melodija u stvari samo vibracija vašeg telefona.
     OBJAŠNJENJE: Nakon naporne žurke došlo je vreme da krenete na posao. Ko vas je probudio za posao? Vaš vibrirajući pametni telefon! A gde ste ga stavili da vas probudi? NA POD!? NA PLOČICE vašeg novog doma?!!! Imajte na umu, da smo i mi (dole) mogli u isto vreme da ustajemo i da idemo na posao kad i vi – JER SMO BILI BUDNI!
    SAVET UKRATKO: Nemojte ostavljati telefon koji vas budi vibrirajući u 4 sata ujutro na pod!
  14. PRANJE VEŠA
    Vaša veš mašina živi duže uz...nije važno, najradije bih sama prala veš na ruke.
    OBJAŠNJENJE: Ubacili ste veš da se pere i na veš mašini birate opcije: na koliko stepeni, koje boje, koji materijal veša, i na koliko obrtaja. E tu, se zaustavite i razmislite da li želite komšijama da pružite to zadovoljstvo da u 4 sata ujutro – KADA JE STRUJA JEFTINA pustite veš mašinu da radi (njima po mozgu) na 50000000 obrtaja – da bi veš bio dovoljno isceđen. Ok je ako to radite da vaša mašina za sušenje veša ne bi imala mnogo posla – kad već štedite struju, ali nije okej ako nemate mašinu za sušenje veša.
    SAVET UKRATKO: Nemojte puštati centrifugu na veš mašini u 4 sata ujutro.

ZA KRAJ
Mogu da se kladim da niste ni razmišljali o polovini ovih stvari koje sam spomenula, a znam da nisam jedina kojoj smetaju. Taj udoban, normalan, miran život bi trebalo da nam bude pokretač svega ostalog dobrog. Odatle krećemo ujutro i vraćamo se uveče. Ako tu nemamo mir, gde imamo? U biblioteci, spremajući ispit? U diskoteci? Na poslu, pod stresom?

Obratite pažnju ko su vam komšije. Da li su:

  •          Studenti - koji spremaju ispite i uče
  •          Porodice sa malom decom i bebama - koje treba da spavaju ranije i do kasnije
  •          Penzioneri - koji možda ne čuju dobro ali kojima takođe treba mir
  •          Mladi blačni parovi - koji skupljaju energiju za velike planove koje imaju
  •          Samotnjaci – genijalci - koji rade naporno jer žele da promene nešto na ovom našem svetu.
  •          Ili jednostavno usamljeni ljudi - koji su odustali, kojima ne treba stajati na muku.


Treba da uživate, jer je to filter života.

...ali...
Imajte na umu da život imaju i ljudi koji žive na svega metar i po ispod ili pored vas.

Budite dobre komšije.

 

Unapred zahvalni!

Možda baš vaše komšije



Komentari

0 komentara