Putujem Tebi...
Ne verujem da je noćas
još neko tužan i sam
ovako kao ja.
Da Te ovoliko voli i želi
dok sneg veje i svako
pored sebe u toploj sobi
ima nekog svog.
Zatvorim oči,
sedam u onaj isti voz
i kroz prozor
celom svetu mašem
sav važan i srećan
sa Tvojom slikom
u novčaniku.
Putujem Tebi.
O Bože...
Tvoj osmeh,glas
Oči...i uplakane kad su
pitam se ima li lepših
Tvoj dodir i nemiri
i u mašti me uznemire
pa srce postane nemirno
kao dirke klavira
dok Mocartovu sonatu
svira.
I umesto da stignem
i na vrata Ti kucam
ja nesvesno otvorim oči
i vidim u ruci
Tvoje pismo
s' pečatom od moje
noćašnje suze.
31.12.2011
--------------
Objavljeno 11. децембар 2013.
klikni da ocjeniš