VolimoNet Testenina kroz istoriju

Informacija o receptu

  • Posted By : Bibaaa
  • Objavljeno: Feb 24, 2016
  • Pregleda : 2391
  • Kategorija : ISTORIJA GASTRONOMIJE
  • Opis: Istorija testenina

Pregled

  • 1547. godine u Đenovi je donesen normativ za izradu testenine od pšeničnog brašna i vode koji vredi još i danas. Prapovijesni doba (2.000.000-3500 g. Pr. Hrista), oko 8 000 g. Pr. Hrista, u neolit čovek je igrom slučaja otkrio da semenke bačene u jesen rode u proleće i počeo se baviti ratarstvom, te je između ostalog počeo uzgajati i žitarice, ponajprije ječam, a potom i pšenicu osnovnu sirovinu za izradu testenine.

    Stari vek (3 500 pr. Hrista - 476.) oko 2000 g. Pr. Hrista u Kini je na pergamentu zapisan danas najstariji recept za testeninu po kojem se ona izrađivala od pšeničnog brašna, jaja i vode te služila s mesom peradi, oko 400 g. Pr. Hrista Etruščani su na reljefima u grobovima svojih pokojnika ovekovečili i pribor za izradu testenine, na primer vreće s brašnom, noževe za sečenje i daske za vučenje testa, oko 100 g. Pre Hrista, u antičko doba, Rimljani su od Etruščana i Grka naučili spremati testeninu koju su Grci tada nazivali laganon, oko 50 g. pr. Hrista rimski filozof Ciceron i pesnik Horacije pisali su o jednostavnoj seljačkoj hrani, lagana-ma, italijanskoj pratjestenini koja je najverovatnije bila tanka lepinja iseckana na široke trake koje su se pekle na užarenom kamenu te jele poput hleba kao prilog jelima od mesa i ribe, oko 25 g. pr. Hrista među receptima objedinjene u kuvarici Rimljanina Apiciusa, danas najstarijoj na svetu, našao se i recept za tadašnje lazanje, odnosno lagane servirane u supi.

    Srednji vek (476.- 1492.) početkom 9. veka Arapi kolonizuju Siciliju te sa sobom donose i sušenu testeninu koju su nazivali itriiah, tada osnovnu hranu arapskih nomadskih naroda koja se kuvala u vodi, početkom 11. veka lekari medicinske škole (Scuola Medica) iz Salentine bolesnicima obolelima od tuberkuloze između ostalog prepisuju i laganu pileću supu s rezancima, sredinom 12. veka arapski geograf Al-Idrisi zapisao je da se u Palermu na Siciliji izrađuje testenina u obliku vezica koja se potom suši na suncu te prodaje u Kalabriji i drugim hrišćanskim i muslimanskim zemljama, u 13. veku već se spremaju mnoga jela od testenine, među kojima su i lazanje sa sirom, orasima i začinima, a prema legendi kuvarica Jovanella po prvi put je umesila makarone, posula ih sirom i poslužila kralju Fredericu II. koji ih je odmah zavoleo i učinio popularnima, u drugoj polovini 13. veka (1279. godine) u Đenovi je napisana poruka po kojoj potpisnik, profesionalni vojnik, nakon svoje smrti određenom sretniku između ostalog ostavlja i "košaru punu makarona", krajem 13. veka (1295.) vrativši se sa dugogodišnjeg putovanja u Veneciju, pustolov Marco Polo obogatio je italijansku kuhinju receptom i testeninom koja je ličila na špagete, te ostalim namirnicama i začinima iz Kine, u 14. veku zapisan je prvi konkretni recept za spremanje lazanja u anonimnom manuskriptu Liber de cokuiana koji savetuje da se kuvani listovi lazanja stave u posudu i pospu rendanim sirom te začine solju, biberom, šećerom, cimetom, klinčićima, šafranom i muskatnim oraščićem, sredinom 15. veka u knjizi "Umeće kuvanja rezanaca i makarona", Martino Corno, kuvar moćnog patrijarha iz Akuileia, zapisao je recept za makarone na sicilijanski način po kojem se oni mese od najfinijeg brašna, belanaca i ružine vodice, a nakon kuvanja poslužuju s rendanim sirom, maslacem i slatkim začinima.

    Novi vek (1492.- 1918.) u 16. veku testenina postaje glavno jelo italijanskih obroka, pa se bogataši naveliko slade različitim rafiniranim pastama s mesom, povrćem i skupocenim začinima, na primer šećerom i cimetom, dok se narod zadovoljava skromnom kuvanom testeninom bez mesa i ostalih slasnih dodataka, sredinom 16. veka (1554. godine) botaničar Pietro Andrea Mattioli opisao je paradajz i nazvao je zlatna jabuka, odnosno pomodoro jer su prve struke paradajza donešene nakon Kolumbovog otkrića iz Amerike u Evropu bile žute i ne veće od trešanja, sredinom 16. veka (1547. godine) proizvođači testenine iz Đenove doneli su normativ po kojem se testenina izrađuje od pšeničnog brašna i vode koji vredi još i danas, sredinom 17. veka testenina se naveliko počela proizvoditi, kuvaju i prodavati na ulicama Napulja, sredinom 18. veka Napulj postaje glavni grad testenine, pasta postaje hrana za široke narodne mase, a Sicilijanci se iz "tamanitelja" povrća pretvaraju u "tamanitelj" makarona i ostale testenine, u drugoj polovini 18. veka, nakon službovanja u Parizu i otkrivanja tajni vinogradarstva i kulinarstva u Italiji Thomas Jefferson se u svoju domovinu Ameriku vraća s priborom za pravljenje makarona, u 18. veku, otprilike dvesto godina nakon pojavljivanja na tlu Italije, uzgajana je nova, velika, crvena i sočna sorta paradajza, koje su se najpre koristile za salatu, da bi se zatim počele dodavati vodi u kojoj se kuvala testenina, te tek potom počele koristiti za pripremu umaka za testeninu, u prvoj polovini 19. veka (1825. godine) u Đenovi je Paolo Agnese otvorio prvu fabriku testenine na svetu u kojoj su se na primer velike količine testa mesile mašinski, a ne kao do tada u manufakturama, nogama, u prvoj polovini 19. veka (1839. godine) Ippolito Cavalcanti, vojvoda od Buonviciana zapisao je prvi recept za testeninu, odnosno rezance s umakom od paradajza, sredinom 19. veka testenina se počinje komercijalno proizvoditi iu Americi, početkom 20. veka zahvaljujući brojnim italijanskim emigrantima testenina postaje popularna i u SAD-u iako su se makaroni sa sirom već naveliko jeli u vreme građanskog rata.