Srce
Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javiće se meni -
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu počne prvi sneg da pada.
Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdanjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.
Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer to srce hoće, to je njegov deo -
Uvek novi deo od nove minute.
Srce
Srešćemo se opet, ko zna gde i kada,
Nenadno i naglo javiće se meni -
Možda kad u duši bolno zastudeni,
I u srcu počne prvi sneg da pada.
Na usnama našim poniknuti neće
Ni prekor, ni hvala; niti tuga nova
Što ne osta više od negdanjih snova
Ni kaplja gorčine, ni trenutak sreće.
Ali starom strašću pogledam li u te:
To nove ljubavi javlja se glas smeo!
Jer to srce hoće, to je njegov deo -
Uvek novi deo od nove minute.
Veliki čovjek svaki proces srca podigne neizbježno do procesa uma; i tako filtrirajući kroz mozak stvari sna i mašte, one postanu bezlične ili čak sasvim izblijede. Postoji ludilo ljubavi, a ne postoji mudrost ljubavi. Zato su ljubavi velikih ljudi pune protivrječnosti, kobnog i smiješnog. Obični ljudi za takve ljubavi ne znaju niti prave ljubavne nesreće doživljavaju.
Strah i dosada, to su dvije najveće čovjekove nesreće.
Prost čovjek se brani lukavstvom kao što se kulturan čovjek brani pameću. Lukavstvo, to je pamet nepametnih.
Nije žalost što rđavi i glupi ljudi ipak dobro žive; žalost je samo kad glupi i zli ljudi otmu mjesto pametnim i čestitim.
Ima ljudi koji ne mogu ni da silno vole ni da silno mrze; to su onda opasni sitničari i ubijeđeni cinici.
Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.
Veliki čovjek svaki proces srca podigne neizbježno do procesa uma; i tako filtrirajući kroz mozak stvari sna i mašte, one postanu bezlične ili čak sasvim izblijede. Postoji ludilo ljubavi, a ne postoji mudrost ljubavi. Zato su ljubavi velikih ljudi pune protivrječnosti, kobnog i smiješnog. Obični ljudi za takve ljubavi ne znaju niti prave ljubavne nesreće doživljavaju.
Strah i dosada, to su dvije najveće čovjekove nesreće.
Prost čovjek se brani lukavstvom kao što se kulturan čovjek brani pameću. Lukavstvo, to je pamet nepametnih.
Nije žalost što rđavi i glupi ljudi ipak dobro žive; žalost je samo kad glupi i zli ljudi otmu mjesto pametnim i čestitim.
Ima ljudi koji ne mogu ni da silno vole ni da silno mrze; to su onda opasni sitničari i ubijeđeni cinici.
Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.