Da bismo uštedeli u prostoru i u vremenu, skraćujemo reči.
U Pravopisu srpskoga jezika ( izmenjeno i dopunjeno izdanje) piše: ,, Prema postanku i načinu skraćivanja, skraćenice se mogu svrstati u više grupa : opšte (domaće) skraćenice, merne i opšte međunarodne skraćenice, verzalne skraćenice, verbalizovane skraćenice, pri čemu se pravi razlika između slobodnog i programiranog skraćivanja“.
Matica srpska, Novi Sad, 2010.
Da posle moga citata ne budete kao plavi , neću komplikovati.
Najčešće koristimo OPŠTE (domaće skraćenice) i pišemo ih malim slovom, a skraćivanje obeležavamo tačkom.
Zašto pišemo tačku?
Pišemo tačku zato što skraćujemo reč.
Da je skraćenicom obuhvaćena cela reč, ne bismo pisali tačku.
Početne skraćenice:
a) samo početno slovo: g. – gospodin ili godina, t. – tačka, n.e. – nove ere, o.m. – ovog meseca ;
b) početna grupa samoglasnika : br. – broj, str. – strana, mn. – množina, i dr. – i drugi ;
c) početna grupa do drugog samoglasnika : ul. – ulica, prof. – profesor, gimn. – gimnazija, inž. – inženjer, god.
d) do trećeg, retko i do četvrtog samoglasnika : biol. – biologija (biološki), neob. – neobično ;
e) deo reči do sufiksa (tvorbenog nastavka) : srp. – srpski, tur. – turski, grč. – grčki.
Sažete skraćenice :
a) sa prvim i poslednjim slovom : dr – doktor, gđa – gospođa, pišu su bez tačke (obuhvaćena je cela reč) ;
b) sa prvim i karakterističnim slovima: tzv.- takozvani , stsl. – staroslovenski, jd. – jednina ;
c) sa udvojenim prvim slovom gg. – gospoda )kao znak množine).
Ima skraćenica od višečlanih izraza : npr. – na primer, itd. – i tako dalje, tj. – to jest….