Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
88 blogs
  • 26 Sep 2013
    углавном се трудимо да пишемо кад се већ тастатуре фатамо онечем.оничем ретко ко оће да саставља, јер шта ниочем може да се и напише. Ниш' баш, у већини се случајева размишља. међутим у мањини случајева није да немош назрети тему, мислим, тко покуша да и оничем нешто изконбинуе. . .   имам једног шетног познаника неког Тресиглавића, пензоса, психијатра, незнатега, са овдашње променаде нуз медитерана, кои редовно предвече луфтира својега канаринца Кљуцка у кавезу подмишком. Обоица смо у прелазним годинама ка ничем па се спонтано набасасмо упролазу. загледамо наиме наше исписнице, додамо им -30 леета па оњима таквим потом коментаришемо онако мушки, прецизније, никако, више је то трућ уз динамично корачање ради периферне циркулацие, јер уоној унутрашњој се већ што се имало забетонирало, тромбови се нагомилали на кривинама капиларним па ајд да то разбијемо, ковелимо углас јер кад којим срећним случајем угледам примера ради новчић, испао не-пажљивом неком, па се алав сагнем да га покупим, потом свитци у очима само шљаште док у ушесима изнутра пуцкета, те на моменат ко лака несвестица оће да ме баци у благонаклоно наручје некој од случајних пролазница, умимоходу, онако безвезе, но неби отом. неко вече сусретох га наново каже да је једва чекао да се наиђемо да ми нешто не баш важно али занимљиво данеповерујем исприповеда, ал ево у моменту заборавио. зна да је била у питању тема о духу људском који тражи начин помоћу којега ће превазићи везу присутног и отсутног стања ствари, јер ако то не учини, јадан, нужно ће заћи у зачарани круг супротности, противуречности и антиномија, које су, даље закључујући, производ језичких замки и замки писама које се по правилу јављају сваки пут када човек покуша да разуме свет окосебе, само кад је таман исконструисао увод у приповетку мени намењену да ми је презентира кад се сретнемо,1 балавац на оној даски за одгуривање ногом у пролазу му указао - матори, шлиц ти је откопчан и док се нагнуо да напипа ципзара уочио је да је у тренерци без шлица наравски, а беспризорни већ отперјао натој летви на точковима или како се већ каже, а реко би му вели да није коректно, но се при-сетио да је и он волео да старе, док је био момчић, има томе, зај ебе блиц шалом, па што неби и њега други, резонује, јер све се у животу плаћа и утом .. заборавио бит приче коју ми је желео саопштити. - штета, вели, није била оничем чија последица свемир у равнотежи одржава,али вределаје, сетићу се други дан, наглашава - ма пусти не оптерећуј се причаћемо онечем другом јер кад год нешто о нечем заборавиш сетићеш се нечега оничем што је вредно претрести а ниси ни мислијо - управу си ти јер из тих напрви поглед ниочем темама још како хоће да изнедри итекако онечем садржај, закључи и тако ми, нас 2, ногу предногу уз примерену гестикулацију променадом док ето се медиран таласа палме се гранама њишу, шу, а сунце - кугла ужарена се лагацко покушава скрити иза суседног острва гоза те крволочни планктони ту на пљунути, уталасима шћућурени, исчекују слуђене ронијоце да их спопадну леђно, оничем коментаришемо, а свакоби ко нас посматра татране дао се насанкати те поверовати како онечем необично значајном се међусобно надмудрујемо.   пасад испаде докраја да ијасе онечем расписах а пожелех оничем давам казујем па се ево питам јелВас задесило обрнуто, кадгод, да онечем почнете састав а он докраја испадне . . . .оничем?
  • углавном се трудимо да пишемо кад се већ тастатуре фатамо онечем.оничем ретко ко оће да саставља, јер шта ниочем може да се и напише. Ниш' баш, у већини се случајева размишља. међутим у мањини случајева није да немош назрети тему, мислим, тко покуша да и оничем нешто изконбинуе. . .   имам једног шетног познаника неког Тресиглавића, пензоса, психијатра, незнатега, са овдашње променаде нуз медитерана, кои редовно предвече луфтира својега канаринца Кљуцка у кавезу подмишком. Обоица смо у прелазним годинама ка ничем па се спонтано набасасмо упролазу. загледамо наиме наше исписнице, додамо им -30 леета па оњима таквим потом коментаришемо онако мушки, прецизније, никако, више је то трућ уз динамично корачање ради периферне циркулацие, јер уоној унутрашњој се већ што се имало забетонирало, тромбови се нагомилали на кривинама капиларним па ајд да то разбијемо, ковелимо углас јер кад којим срећним случајем угледам примера ради новчић, испао не-пажљивом неком, па се алав сагнем да га покупим, потом свитци у очима само шљаште док у ушесима изнутра пуцкета, те на моменат ко лака несвестица оће да ме баци у благонаклоно наручје некој од случајних пролазница, умимоходу, онако безвезе, но неби отом. неко вече сусретох га наново каже да је једва чекао да се наиђемо да ми нешто не баш важно али занимљиво данеповерујем исприповеда, ал ево у моменту заборавио. зна да је била у питању тема о духу људском који тражи начин помоћу којега ће превазићи везу присутног и отсутног стања ствари, јер ако то не учини, јадан, нужно ће заћи у зачарани круг супротности, противуречности и антиномија, које су, даље закључујући, производ језичких замки и замки писама које се по правилу јављају сваки пут када човек покуша да разуме свет окосебе, само кад је таман исконструисао увод у приповетку мени намењену да ми је презентира кад се сретнемо,1 балавац на оној даски за одгуривање ногом у пролазу му указао - матори, шлиц ти је откопчан и док се нагнуо да напипа ципзара уочио је да је у тренерци без шлица наравски, а беспризорни већ отперјао натој летви на точковима или како се већ каже, а реко би му вели да није коректно, но се при-сетио да је и он волео да старе, док је био момчић, има томе, зај ебе блиц шалом, па што неби и њега други, резонује, јер све се у животу плаћа и утом .. заборавио бит приче коју ми је желео саопштити. - штета, вели, није била оничем чија последица свемир у равнотежи одржава,али вределаје, сетићу се други дан, наглашава - ма пусти не оптерећуј се причаћемо онечем другом јер кад год нешто о нечем заборавиш сетићеш се нечега оничем што је вредно претрести а ниси ни мислијо - управу си ти јер из тих напрви поглед ниочем темама још како хоће да изнедри итекако онечем садржај, закључи и тако ми, нас 2, ногу предногу уз примерену гестикулацију променадом док ето се медиран таласа палме се гранама њишу, шу, а сунце - кугла ужарена се лагацко покушава скрити иза суседног острва гоза те крволочни планктони ту на пљунути, уталасима шћућурени, исчекују слуђене ронијоце да их спопадну леђно, оничем коментаришемо, а свакоби ко нас посматра татране дао се насанкати те поверовати како онечем необично значајном се међусобно надмудрујемо.   пасад испаде докраја да ијасе онечем расписах а пожелех оничем давам казујем па се ево питам јелВас задесило обрнуто, кадгод, да онечем почнете састав а он докраја испадне . . . .оничем?
    Sep 26, 2013 2138
  • 25 Sep 2013
    Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i dodje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništa:Gotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..Napisala je nekoliko pisamaPismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADAPisma nekolicini prijateljaPozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetuNo da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.       Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i besmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.Eto Happy End 
    2730 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i dodje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništa:Gotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..Napisala je nekoliko pisamaPismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADAPisma nekolicini prijateljaPozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetuNo da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.       Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i besmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.Eto Happy End 
    Sep 25, 2013 2730
  • 21 Sep 2013
    Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Morgan Frimanom.   Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da  posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.   Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete. Naprimer|:   2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme  Poslovi ,koje ne želim da radim   Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:   Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima. Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala. Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši Pozovi me redovno,znaš koliko te volim p.s Zadrži ključeve od moje kuće.   Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća     Kako je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?      
    4014 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Morgan Frimanom.   Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da  posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.   Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete. Naprimer|:   2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme  Poslovi ,koje ne želim da radim   Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:   Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima. Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala. Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši Pozovi me redovno,znaš koliko te volim p.s Zadrži ključeve od moje kuće.   Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća     Kako je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?      
    Sep 21, 2013 4014
  • 21 Sep 2013
    Žene mog života.. Znam naslov može da vas navede da mislite na na svašta, naročito u doba ove (sad već zabranjene Parade Ponosa).Osim toga nije baš ni tačan, jer su ova ženska bića još uvek klinke ali nekako mi je pao na pamet i nisam mogla da se setim boljeg.Ovo su zaista najvažnije osobe u mom životu..moja bratanica Megi i naravno moja Princeza Cali.Priču o Megi i njenom odrastanju sam več nekoliko puta na blogu pričala.Nju smo nazvali  Beba Čudo zbog načina kako je kod svoje majke Hrabrost rasla ,iako su joj šanse bile jedan u nekoliko miliona da će preživeti. Megi je danas 2 i po godine  stara i ima tako andjeosko blago lice i vesele je prirode.Vrlo je nežne gradje što je ne sprečava da se igra i guguće celog dana.Provesti vreme sa njom je moja najomiljenija zabava.Kad je pogledate znaćete i sami zašto. Uh,Gledajući ovo uhvati me bebostanje:)I naravno kad sam otvorila album ništa bez moje prve (i za sad jedine)  najveće ljubavi života, Moje princeze.Sećam se još tačno dana , ma minuta kad se rodila..i još više naše prve zajedničke noći ,kad sam je cele noći držala na grudima i gledala ,gledala..Evo sad je i raspričana i pametna i razigrana i mudra i joguna i ponekad rasplakana ali i sad i onda i zauvek Žena mog života-Ako sam vas ugnjavila..izvin'te..uhvatilo me nešto..ma mame bake tetke će razumeti..sta                                
    2787 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Žene mog života.. Znam naslov može da vas navede da mislite na na svašta, naročito u doba ove (sad već zabranjene Parade Ponosa).Osim toga nije baš ni tačan, jer su ova ženska bića još uvek klinke ali nekako mi je pao na pamet i nisam mogla da se setim boljeg.Ovo su zaista najvažnije osobe u mom životu..moja bratanica Megi i naravno moja Princeza Cali.Priču o Megi i njenom odrastanju sam več nekoliko puta na blogu pričala.Nju smo nazvali  Beba Čudo zbog načina kako je kod svoje majke Hrabrost rasla ,iako su joj šanse bile jedan u nekoliko miliona da će preživeti. Megi je danas 2 i po godine  stara i ima tako andjeosko blago lice i vesele je prirode.Vrlo je nežne gradje što je ne sprečava da se igra i guguće celog dana.Provesti vreme sa njom je moja najomiljenija zabava.Kad je pogledate znaćete i sami zašto. Uh,Gledajući ovo uhvati me bebostanje:)I naravno kad sam otvorila album ništa bez moje prve (i za sad jedine)  najveće ljubavi života, Moje princeze.Sećam se još tačno dana , ma minuta kad se rodila..i još više naše prve zajedničke noći ,kad sam je cele noći držala na grudima i gledala ,gledala..Evo sad je i raspričana i pametna i razigrana i mudra i joguna i ponekad rasplakana ali i sad i onda i zauvek Žena mog života-Ako sam vas ugnjavila..izvin'te..uhvatilo me nešto..ma mame bake tetke će razumeti..sta                                
    Sep 21, 2013 2787
  • 07 Sep 2013
    Brasno postaviti u jednoj posudi, dodati kasikicu soli, dve case mlake vode....   U pozadini stihovi (obavezno)   ...i smisljam slatke prevare, a djavo se ne predaje....     Mislim, kako nauciti nekog da voli ? Postoji recept?   Kako, kad svi mi imamo knjigicu, ako ne u unustrasnjem dzepu ....onda je to blizu dzepa...   Mesec mi je svedok, da ja nista vise na svetu ne bih voleo ovog trena, osim da slusamo tisinu
    1822 Objavio/la Pepe Le Pew
  • Brasno postaviti u jednoj posudi, dodati kasikicu soli, dve case mlake vode....   U pozadini stihovi (obavezno)   ...i smisljam slatke prevare, a djavo se ne predaje....     Mislim, kako nauciti nekog da voli ? Postoji recept?   Kako, kad svi mi imamo knjigicu, ako ne u unustrasnjem dzepu ....onda je to blizu dzepa...   Mesec mi je svedok, da ja nista vise na svetu ne bih voleo ovog trena, osim da slusamo tisinu
    Sep 07, 2013 1822
  • 29 Aug 2013
    Često se zapitam koliko puta čovek treba da padne na dno.Koliko puta vam podsvest govori jedno,a vi radite drugo?To je čudo jedno ...za mene večita misterija.Što sebe ne slušam,ali šta očekivati od jedne večite devojčice koja se ponekad pretvori u ženu.Teška je borba izmedju njih dve...uvek jedna izgubi i ostane tužna i neutešna.Devojčica plače za svojom omiljenom igračkom,a žena za slomljenim srcem.Kako god da okreneš tužne su obe.Koliko puta se obe skupe u ćošak svoje sobe i čekaju nešto,a ni one ne znaju šta.Znaju obe da prinčevi ne postoje da su to samo bajke.Iskreno se obe nadaju da postoji neko ko će poljubcem da ih probudi iz ružnog sna.I baš kad pomisle da je naišao, da ce biti tu ,poljubac dati, njega... nema.Zašto verovati u bajke onda,koje vam neko priča i čemu sve to?Kad je potreban, princa nema...a potreban je samo za jedan poljubac da se njih dve vrate iz sna i osmehnu se.Današnjim prinčevima je taj osecaj stran,nema ga, izgubio se.Kao da su im osecaji izumrli,nestali negde usput u dubini njihove duše.Ne osecaju ništa,a kažu da su uvek sa nama.Pa gde je tu logika?!Pitam se...  
    1395 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Često se zapitam koliko puta čovek treba da padne na dno.Koliko puta vam podsvest govori jedno,a vi radite drugo?To je čudo jedno ...za mene večita misterija.Što sebe ne slušam,ali šta očekivati od jedne večite devojčice koja se ponekad pretvori u ženu.Teška je borba izmedju njih dve...uvek jedna izgubi i ostane tužna i neutešna.Devojčica plače za svojom omiljenom igračkom,a žena za slomljenim srcem.Kako god da okreneš tužne su obe.Koliko puta se obe skupe u ćošak svoje sobe i čekaju nešto,a ni one ne znaju šta.Znaju obe da prinčevi ne postoje da su to samo bajke.Iskreno se obe nadaju da postoji neko ko će poljubcem da ih probudi iz ružnog sna.I baš kad pomisle da je naišao, da ce biti tu ,poljubac dati, njega... nema.Zašto verovati u bajke onda,koje vam neko priča i čemu sve to?Kad je potreban, princa nema...a potreban je samo za jedan poljubac da se njih dve vrate iz sna i osmehnu se.Današnjim prinčevima je taj osecaj stran,nema ga, izgubio se.Kao da su im osecaji izumrli,nestali negde usput u dubini njihove duše.Ne osecaju ništa,a kažu da su uvek sa nama.Pa gde je tu logika?!Pitam se...  
    Aug 29, 2013 1395
  • 21 Aug 2013
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    1239 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    Aug 21, 2013 1239
  • 31 Jul 2013
    Gledajuci tako u prazninu svoje sobe, udjoh u svet u kojem samo sto djavoli ne hode. Udjoh na velika vrata, a gle čuda milsilm priča je laka! Iskrena i naivna ko što uvek sam bila, otvorih svima svoja krila. Namejana i vedra lica bila sam primamljiva ptica. Ispred mene se stvori čovek loših mana al' Bože šta cu dalje sama? Tumarh tako hodnicima tame mučeći sebe za sve loše dane. Osmeh skinu sa lica, oči izgubiše sjaj jedino što sam pomislila tad: "Boze je'l ovo stvarno kraj?" U tom svetu tuge i bola, oslušnuh neku pesmu koja je bila nova. Osmeh vratih na lice ,i podjoh notama koje na mene liče . Nežno,polako vraća mi moj san i sve više mi se približava ja to znam. Na pamuku me uspavljuje sa tajnom se budimo noci željno isčekujemo. I tako iz dana u dan uz lake note i vedar san....    
    1168 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Gledajuci tako u prazninu svoje sobe, udjoh u svet u kojem samo sto djavoli ne hode. Udjoh na velika vrata, a gle čuda milsilm priča je laka! Iskrena i naivna ko što uvek sam bila, otvorih svima svoja krila. Namejana i vedra lica bila sam primamljiva ptica. Ispred mene se stvori čovek loših mana al' Bože šta cu dalje sama? Tumarh tako hodnicima tame mučeći sebe za sve loše dane. Osmeh skinu sa lica, oči izgubiše sjaj jedino što sam pomislila tad: "Boze je'l ovo stvarno kraj?" U tom svetu tuge i bola, oslušnuh neku pesmu koja je bila nova. Osmeh vratih na lice ,i podjoh notama koje na mene liče . Nežno,polako vraća mi moj san i sve više mi se približava ja to znam. Na pamuku me uspavljuje sa tajnom se budimo noci željno isčekujemo. I tako iz dana u dan uz lake note i vedar san....    
    Jul 31, 2013 1168