Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
88 blogs
  • 29 Dec 2013
    Дневникми листајући (састав на тему . . . шетну)    ко резултата уистину примереног понашања удруштву, аутобусу, продавници,наплажи, те улицом, дозволила ми мила Ташта, док несложи пасијанса, да се малко пропатикам нековече крајмора у лаком касу,знате оно,пета предпрсте ,па наново, док је кондицие, онако ушорцу и сливлес  мајици  да ми  уоче нови татуу (којим прикривам све млићкавије бицепсе и трицепсе )  те рутавос екстрема (кото воле) кад већ коса ме неће      утом 1 мој климави исписник ,малтез, те ома на сва уста по влади  националиста  развуче.чито вели уновинама да је лебац поскупио.а & вода.   -чекај о чему причаш, помирљивоћу   -ма и они ко лабуристи само обећавају а кад и изаберемо ома лажу исто, распаљенће   - ма мора да си чито старе новине ,тешимга   - ма какви старе донео ми син он и купује па ми кад му се накупе довезе и онда у клозету лепо намиру се информишем оновостима ,указује   - ипак мислим да је датум био малко старији нањима,инсистирам   - па шта ако је  ибијо ,важно је да лажу ,упоран   - ха, политичари ко политићари , велим да не ћутим,а видим  ћао памети код мојега исписника ,јер поменуте насушне потребе (хлеб,вода)има две године како им цена мирује.богами новине беху неке са брадом   - шећер ме нагазијо изгледа , наставља,само лочем воду а онда пишкам јер и простата ми отказује полако,тако да те нечуди ако скренем у камењар намоменат   - ма само дај себи одушка а немарим и да ти се придружим по питању уринирања ,прихаватам   - чега , гледаме упитно   - ма то да и заједно онако удујету отресемо свако свог за себе ,појашњавам   - ааааааа,тако реци,слабије и чујем, прихвата прдуцкајући   - чујем оћете дупе ,шалим се,добро да мирис ветрић рибама одува   - ма морам зато се и шетам увече да лепо излуфтирам црева па онда спавам угодно ништа ме не подупире изнутра, детаљанће   - то ти је паметно јер ако сам себи не угађаш коће     утом њих три са ногама до врата ,голишавих стомачића ,немице ,на њиовом језику се кикоћу све се палме зањима окрећу ,обиђошенас устампеду   - ето јеси их запазио,немисле како ће им бубрези зазепсти тако младим па кад остаре ето проблема, поучноће   - ма ове генерације непланирају да остаре ,живи се сада ,а сутра , када  је то ,питајусе ,ја појашњавам   - е извини нешто ме заврће стомак идем кући ,напречацће, те сврну у његов сокак потпрашених пета . . . .    гледам око себе никог на променади проређени трчачи ,радни данје, па ија кретох ка стану разгибавајућисе као,успут. сокак узан, тротоар  немош се мимоићи, а ја откако ме је има томе 1 несавесан возач бијо размазо на пешачком прелазу па попих хоспитала пар месеци  искрљан нипокоју цену више коловозом неходам него се обазриво крећем тротоаром ко  и овог пута но посебно водећи рачуна о истуреним кованим решеткама на прозорима куућа да их не очешем.утом у исти сокак нека весела група женскаћа бану по бучностим закључујем да су малко насисане, певају ,кад оно јапанке, ко бонбонице севају бутке и подикоји сисић, па ми се у мимоходу насмејане обраћају нањином а ја каваљерски им узвраћам нанашем балканском па се кад прођоше окренух да их мушки одмерим одназад и утом . . звиз челом у једну од   поменутих решетки.     Свици изочију кренуше а и осетих топлину крви која ми се оросила на повисоком челу. И шта сад  изађем укомаду истана са благословом миле ми Таште  острвљене, а враћам се разбијеног чела и крвав након непуног сата оцуствовања истана.   Уистину нетреба ме пуштати самог никуд, а посебно . . . . уизлазак ноћни.
  • Дневникми листајући (састав на тему . . . шетну)    ко резултата уистину примереног понашања удруштву, аутобусу, продавници,наплажи, те улицом, дозволила ми мила Ташта, док несложи пасијанса, да се малко пропатикам нековече крајмора у лаком касу,знате оно,пета предпрсте ,па наново, док је кондицие, онако ушорцу и сливлес  мајици  да ми  уоче нови татуу (којим прикривам све млићкавије бицепсе и трицепсе )  те рутавос екстрема (кото воле) кад већ коса ме неће      утом 1 мој климави исписник ,малтез, те ома на сва уста по влади  националиста  развуче.чито вели уновинама да је лебац поскупио.а & вода.   -чекај о чему причаш, помирљивоћу   -ма и они ко лабуристи само обећавају а кад и изаберемо ома лажу исто, распаљенће   - ма мора да си чито старе новине ,тешимга   - ма какви старе донео ми син он и купује па ми кад му се накупе довезе и онда у клозету лепо намиру се информишем оновостима ,указује   - ипак мислим да је датум био малко старији нањима,инсистирам   - па шта ако је  ибијо ,важно је да лажу ,упоран   - ха, политичари ко политићари , велим да не ћутим,а видим  ћао памети код мојега исписника ,јер поменуте насушне потребе (хлеб,вода)има две године како им цена мирује.богами новине беху неке са брадом   - шећер ме нагазијо изгледа , наставља,само лочем воду а онда пишкам јер и простата ми отказује полако,тако да те нечуди ако скренем у камењар намоменат   - ма само дај себи одушка а немарим и да ти се придружим по питању уринирања ,прихаватам   - чега , гледаме упитно   - ма то да и заједно онако удујету отресемо свако свог за себе ,појашњавам   - ааааааа,тако реци,слабије и чујем, прихвата прдуцкајући   - чујем оћете дупе ,шалим се,добро да мирис ветрић рибама одува   - ма морам зато се и шетам увече да лепо излуфтирам црева па онда спавам угодно ништа ме не подупире изнутра, детаљанће   - то ти је паметно јер ако сам себи не угађаш коће     утом њих три са ногама до врата ,голишавих стомачића ,немице ,на њиовом језику се кикоћу све се палме зањима окрећу ,обиђошенас устампеду   - ето јеси их запазио,немисле како ће им бубрези зазепсти тако младим па кад остаре ето проблема, поучноће   - ма ове генерације непланирају да остаре ,живи се сада ,а сутра , када  је то ,питајусе ,ја појашњавам   - е извини нешто ме заврће стомак идем кући ,напречацће, те сврну у његов сокак потпрашених пета . . . .    гледам око себе никог на променади проређени трчачи ,радни данје, па ија кретох ка стану разгибавајућисе као,успут. сокак узан, тротоар  немош се мимоићи, а ја откако ме је има томе 1 несавесан возач бијо размазо на пешачком прелазу па попих хоспитала пар месеци  искрљан нипокоју цену више коловозом неходам него се обазриво крећем тротоаром ко  и овог пута но посебно водећи рачуна о истуреним кованим решеткама на прозорима куућа да их не очешем.утом у исти сокак нека весела група женскаћа бану по бучностим закључујем да су малко насисане, певају ,кад оно јапанке, ко бонбонице севају бутке и подикоји сисић, па ми се у мимоходу насмејане обраћају нањином а ја каваљерски им узвраћам нанашем балканском па се кад прођоше окренух да их мушки одмерим одназад и утом . . звиз челом у једну од   поменутих решетки.     Свици изочију кренуше а и осетих топлину крви која ми се оросила на повисоком челу. И шта сад  изађем укомаду истана са благословом миле ми Таште  острвљене, а враћам се разбијеног чела и крвав након непуног сата оцуствовања истана.   Уистину нетреба ме пуштати самог никуд, а посебно . . . . уизлазак ноћни.
    Dec 29, 2013 5970
  • 14 Dec 2013
      Naslov je pesme o Deda Mrazu.Jesu li i vas već zasvrbele ruke da ukrasite, okitite u i oko kuće kuglicama svih boja,slatkim lilihipima,andjelima od papira i štatijaznam koječime vašu jelku i vašu kuću i oko nje.Jeste li već počeli da širite miiris i zazubice okolini pečenjem raznih kolačića. A vaše raspoloženje da li je i ono u skladu sa svim tim ili se već hvatate za glavu kako da izgurate sve praznike i poklone,da svi budu veseli i zadovoljni. Moj savet ako imate decu :sve neka bude jednostavno,jelka sa što više boja i lampica,pokloni skromni ali lepo upakovani,a jelo malo drugaćije ali ne preterano.I mirna Bačka. Ako nemate decu preporučujem da prespavate ove dane.Ne da ćete se najzad  odmoriti i revitalizovati posle napornih dana,nego ćete uštedeti najmanje za toliko da odete na skijanje na Zlatibor ili suncanje u Portugalu. Ja spadam u onu prvu grupu sa decom.Da,da imam ih prilično.Moja Cali na čelu,pa deca bratovljeva,pa Caline drugarice i drugovi..sve se to  lepo sakupi i kako imamo dosta mesta u bašti rastrči,raspeva i  nasmeje do mile volje.Mi veliki sedimo,pijuckamo rujno vino i elaboriramo prošlu godinu,kad pre prodje.Deca porasla.Ne mogu ni da zamislim da Cali u Julu polazi u prvi razred! Dakle ukrasili smo  skromno Prvo smo  pekli kolače (postavicu recept)       Cali je još i vežbala tortu sa jagodama i deda mrazovima(u sredini je Pavlova(za ovo mislim ne treba recept,slika govori sve)     Onda venac na ulazna vrata koji smo sami napravili.a možete sigurno i vi sa malo truda.       I naravno jelku smo okitili.Mnoge od ukrasa smo takodje sami napravili.Srebro iz spreja čuda radi na malo kartona isečenog u šta zelite,andjele,Sneška Belića,Zvezde...       Možda ste već primetili da je drvo jelke ovde ustvari bor ali Cali ne zna za drugačije i to je njoj jelka.Ova je sa korenom i kad se završe praznici,vraća se u baštu.   Onda smo juče još dobili i pismo od Deda Mraza. Ovde postoji svašta nešto za decu ,da komuniciraju sa njim.Telefonski poziv,pisma itd.Zar nije lepo za decu koja još veruju u to.     Kao što je Deda Mraz napisao u pismu, on će doći kad Cali zaspi (naravno da onda:) Srećom ona ne zna kako su praznici lepi kad se to odvija zimi...to samo mi koji znamo zamišjamo, jer se eto i posle ovoliko godina boravka na Novom Zelandu nismo navikli Dočeku i Deda Mrazu usred leta. Ali kroz decu doživljavamo opet lepe trenutke iz uspomena Sretno i vama .Kao što rekoh prolete i ova godina ,pa vi razmislite kako ćete potrošiti buduće vreme. U zdravlje i  veselje  
    7652 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Naslov je pesme o Deda Mrazu.Jesu li i vas već zasvrbele ruke da ukrasite, okitite u i oko kuće kuglicama svih boja,slatkim lilihipima,andjelima od papira i štatijaznam koječime vašu jelku i vašu kuću i oko nje.Jeste li već počeli da širite miiris i zazubice okolini pečenjem raznih kolačića. A vaše raspoloženje da li je i ono u skladu sa svim tim ili se već hvatate za glavu kako da izgurate sve praznike i poklone,da svi budu veseli i zadovoljni. Moj savet ako imate decu :sve neka bude jednostavno,jelka sa što više boja i lampica,pokloni skromni ali lepo upakovani,a jelo malo drugaćije ali ne preterano.I mirna Bačka. Ako nemate decu preporučujem da prespavate ove dane.Ne da ćete se najzad  odmoriti i revitalizovati posle napornih dana,nego ćete uštedeti najmanje za toliko da odete na skijanje na Zlatibor ili suncanje u Portugalu. Ja spadam u onu prvu grupu sa decom.Da,da imam ih prilično.Moja Cali na čelu,pa deca bratovljeva,pa Caline drugarice i drugovi..sve se to  lepo sakupi i kako imamo dosta mesta u bašti rastrči,raspeva i  nasmeje do mile volje.Mi veliki sedimo,pijuckamo rujno vino i elaboriramo prošlu godinu,kad pre prodje.Deca porasla.Ne mogu ni da zamislim da Cali u Julu polazi u prvi razred! Dakle ukrasili smo  skromno Prvo smo  pekli kolače (postavicu recept)       Cali je još i vežbala tortu sa jagodama i deda mrazovima(u sredini je Pavlova(za ovo mislim ne treba recept,slika govori sve)     Onda venac na ulazna vrata koji smo sami napravili.a možete sigurno i vi sa malo truda.       I naravno jelku smo okitili.Mnoge od ukrasa smo takodje sami napravili.Srebro iz spreja čuda radi na malo kartona isečenog u šta zelite,andjele,Sneška Belića,Zvezde...       Možda ste već primetili da je drvo jelke ovde ustvari bor ali Cali ne zna za drugačije i to je njoj jelka.Ova je sa korenom i kad se završe praznici,vraća se u baštu.   Onda smo juče još dobili i pismo od Deda Mraza. Ovde postoji svašta nešto za decu ,da komuniciraju sa njim.Telefonski poziv,pisma itd.Zar nije lepo za decu koja još veruju u to.     Kao što je Deda Mraz napisao u pismu, on će doći kad Cali zaspi (naravno da onda:) Srećom ona ne zna kako su praznici lepi kad se to odvija zimi...to samo mi koji znamo zamišjamo, jer se eto i posle ovoliko godina boravka na Novom Zelandu nismo navikli Dočeku i Deda Mrazu usred leta. Ali kroz decu doživljavamo opet lepe trenutke iz uspomena Sretno i vama .Kao što rekoh prolete i ova godina ,pa vi razmislite kako ćete potrošiti buduće vreme. U zdravlje i  veselje  
    Dec 14, 2013 7652
  • 11 Dec 2013
    Književnik Pavle Stanišić, divno piše i lepo recituje.   SVI  NAŠI  LOPOVI   Svi koji su vidjeli kad sam napisao ovaj naslov, pitali su je li to novi popis stanovništa ili se to odnosi na ovaj postojeći i ima li tu pitanje o nacionalnoj pripadnosti. Naravno da ima.  Jer, i lopovi imaju nacionalnost i bitno se razlikuju. Naši lopovi su pošteni, a njihovi su još gori. Nikad ne bismo svoje lopove mijenjali za neke druge. Vidjećete na izborima. U ovih naših nekoliko (još se ne zna tačan broj) jezika riječ lopov ima jedno vrlo delikatno značenje. Kad djevojka momku kaže „Lopove jedan!“, to znači skoro izjavu ljubavi. Riječ lopov se upotrebljava „od milja“ kao i neke druge lijepe riječi. A to pokazuje i naš stav prema lopovima. Istina, do lopova se danas teško dolazi, morate se najaviti, pa čekati,  uvijek su zauzeti. Ne znam šta još rade. A rade li, rade. Toliko toga treba srediti. Sredili su banke, fabrike, velika i mala preduzeća, sredili su državu, kulturu, obrazovanje, saobraćaj, prošlost, sad nam sređuju i budućnost. Jer, ko će im za toliki trud obezbijediti zaslužene penzije? Počeli su i misli da kradu, suze naše, snove, stihove... I duše hoće da nam srede. A ima ih. Kad bi se organizovala parada ponosa lopova, kolona bi se otegla do Evropske unije. Sve pokradoše. I ne prestaju. Kad pomislimo da više nemamo ništa, oni pronađu. Da njih nema, davno bismo propali. Oni otkrivaju naše neotkrivene resurse i svakodnevno nas ubjeđuju da su naša bogatstva neiscrpna. Nismo ni znali šta smo imali dok nas nisu pokrali. Sad znamo. I ponosimo se tim što su nam oni otkrili. Nedavno je jedna grupa lopova provalila u neki restoran i ukrala dvije porcije ćevapa, više nije bilo pripremljeno. Kakvi kradljivci, takav i pokradeni.  A mi smo nešto drugo. I naši lopovi su drukčiji. Kod nas je sve na nivou. Lopovi su na cijeni. Naši uvaženi lopovi znaju šta rade i kako se to radi u savremenim uslovima. Za te poslove oni su kvalifikovani, imaju diplome, prvo su to sredili po Bolonji, ali i po svim drugim opštinama, kantonima i distriktima. Važno je da rade transparentno. Iskeno, žao mi je naših lopova. Pa, i oni su ljudi. A rade u tako teškim uslovima i to danonoćno, nemaju vremena ni za osnovna ljudska prava. Život im prosto prolazi u neznanju. Oni su vlasnici nekakvih preduzeća s kojima ne znaju šta će, raznih vila koje treba održavati, a ne služe ničemu, donose se zakoni samo protiv njih, neki rijetki su već osuđeni ni krivi ni dužni. Oni smatraju da su ih osudili veći lopovi i to samo iz zavisti. A sve je moguće. Eto, takvi smo mi, lopovi.   
    1937 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Književnik Pavle Stanišić, divno piše i lepo recituje.   SVI  NAŠI  LOPOVI   Svi koji su vidjeli kad sam napisao ovaj naslov, pitali su je li to novi popis stanovništa ili se to odnosi na ovaj postojeći i ima li tu pitanje o nacionalnoj pripadnosti. Naravno da ima.  Jer, i lopovi imaju nacionalnost i bitno se razlikuju. Naši lopovi su pošteni, a njihovi su još gori. Nikad ne bismo svoje lopove mijenjali za neke druge. Vidjećete na izborima. U ovih naših nekoliko (još se ne zna tačan broj) jezika riječ lopov ima jedno vrlo delikatno značenje. Kad djevojka momku kaže „Lopove jedan!“, to znači skoro izjavu ljubavi. Riječ lopov se upotrebljava „od milja“ kao i neke druge lijepe riječi. A to pokazuje i naš stav prema lopovima. Istina, do lopova se danas teško dolazi, morate se najaviti, pa čekati,  uvijek su zauzeti. Ne znam šta još rade. A rade li, rade. Toliko toga treba srediti. Sredili su banke, fabrike, velika i mala preduzeća, sredili su državu, kulturu, obrazovanje, saobraćaj, prošlost, sad nam sređuju i budućnost. Jer, ko će im za toliki trud obezbijediti zaslužene penzije? Počeli su i misli da kradu, suze naše, snove, stihove... I duše hoće da nam srede. A ima ih. Kad bi se organizovala parada ponosa lopova, kolona bi se otegla do Evropske unije. Sve pokradoše. I ne prestaju. Kad pomislimo da više nemamo ništa, oni pronađu. Da njih nema, davno bismo propali. Oni otkrivaju naše neotkrivene resurse i svakodnevno nas ubjeđuju da su naša bogatstva neiscrpna. Nismo ni znali šta smo imali dok nas nisu pokrali. Sad znamo. I ponosimo se tim što su nam oni otkrili. Nedavno je jedna grupa lopova provalila u neki restoran i ukrala dvije porcije ćevapa, više nije bilo pripremljeno. Kakvi kradljivci, takav i pokradeni.  A mi smo nešto drugo. I naši lopovi su drukčiji. Kod nas je sve na nivou. Lopovi su na cijeni. Naši uvaženi lopovi znaju šta rade i kako se to radi u savremenim uslovima. Za te poslove oni su kvalifikovani, imaju diplome, prvo su to sredili po Bolonji, ali i po svim drugim opštinama, kantonima i distriktima. Važno je da rade transparentno. Iskeno, žao mi je naših lopova. Pa, i oni su ljudi. A rade u tako teškim uslovima i to danonoćno, nemaju vremena ni za osnovna ljudska prava. Život im prosto prolazi u neznanju. Oni su vlasnici nekakvih preduzeća s kojima ne znaju šta će, raznih vila koje treba održavati, a ne služe ničemu, donose se zakoni samo protiv njih, neki rijetki su već osuđeni ni krivi ni dužni. Oni smatraju da su ih osudili veći lopovi i to samo iz zavisti. A sve je moguće. Eto, takvi smo mi, lopovi.   
    Dec 11, 2013 1937
  • 06 Dec 2013
    Sečanja na Profesora filozofije- Ovoga puta je došao i poredjao neke stvari ispred sebe. Kad je čas počeo ,on bez reči uze jednu veliku i praznu teglu.Otvori je i poče puniti lopticama za golf Onda nas je upitao da li je tegla puna.Odgovorismo potvrdno.   Onda je Profesor uzeo klikere i ponovo stavljao u teglu.Klikeri su nalazili  svoje mesto izmedju loptica za golf.I opet pitanje nama studentima ,da li je tegla puna.Jeste.odgovaramo mi složno.   Odnekud Profesor izvuče kutiju sa peskom  i poče da ga sipa  u teglu..I pesak nadje svoje mesto u preostalim otvorima.Sad je sigurno na njegovo pitanje koje sledi o tome da li je tegla puna moglo da se odgovori sa DA. Ali naravno da ne!Profesor je izvadio dve konzerve piva i lepo nalio u teglu.Šta smo drugo mogli nego da se nasmejemo.     Kad je smeh prestao Profesor nastavi. "Želim da zamislite da je ova tegla vaš život. Da su loptice za golf sve važne stvari  tj ljudi u vašem životu.Ljudi koje volite i stvari koje su vam pasija.Sve ono dok je tu u vasem životu,vaš život je ispunjen bez obzira šta vas zadesi.     Klikeri su ostalo u vašem životu takodje bitno.Vaš posao ,vaša kuća,vaša kola.Da  kažemo da  je pesak sve ostale sitne stvari.   Da ste prvo teglu napunili  peskom ne bi bilo mesta za loptice za golf i  klikere. Tako je i u životu.Ako potrošite vreme na sitne stvari ,neće biti nikad mesta  za one koje su vam zaista važne i bitne. Zato nikad ne zaboravite ,brinite se o lopticama za golf one su kritični faktor  za vašu sreću. Sve ostalo je..pesak." Kao i često puta pre toga ..mi zanemesmo Dok jedna studentkinja ne podiže ruku(  ko li je to mogao biti),i upita: "A pivo ,šta ono simboliše"? Profesor reče  : " Drago  mi je da si postavila to pitanje.Pivom sam hteo reći, da bez obzira koliko vam je život ispunjen uvek ima mesta za nekoliko piva." Čas je bio završen.Eto zašto smo mi voleli časove filozofije(Nije zbog piva,bre)
    2648 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Sečanja na Profesora filozofije- Ovoga puta je došao i poredjao neke stvari ispred sebe. Kad je čas počeo ,on bez reči uze jednu veliku i praznu teglu.Otvori je i poče puniti lopticama za golf Onda nas je upitao da li je tegla puna.Odgovorismo potvrdno.   Onda je Profesor uzeo klikere i ponovo stavljao u teglu.Klikeri su nalazili  svoje mesto izmedju loptica za golf.I opet pitanje nama studentima ,da li je tegla puna.Jeste.odgovaramo mi složno.   Odnekud Profesor izvuče kutiju sa peskom  i poče da ga sipa  u teglu..I pesak nadje svoje mesto u preostalim otvorima.Sad je sigurno na njegovo pitanje koje sledi o tome da li je tegla puna moglo da se odgovori sa DA. Ali naravno da ne!Profesor je izvadio dve konzerve piva i lepo nalio u teglu.Šta smo drugo mogli nego da se nasmejemo.     Kad je smeh prestao Profesor nastavi. "Želim da zamislite da je ova tegla vaš život. Da su loptice za golf sve važne stvari  tj ljudi u vašem životu.Ljudi koje volite i stvari koje su vam pasija.Sve ono dok je tu u vasem životu,vaš život je ispunjen bez obzira šta vas zadesi.     Klikeri su ostalo u vašem životu takodje bitno.Vaš posao ,vaša kuća,vaša kola.Da  kažemo da  je pesak sve ostale sitne stvari.   Da ste prvo teglu napunili  peskom ne bi bilo mesta za loptice za golf i  klikere. Tako je i u životu.Ako potrošite vreme na sitne stvari ,neće biti nikad mesta  za one koje su vam zaista važne i bitne. Zato nikad ne zaboravite ,brinite se o lopticama za golf one su kritični faktor  za vašu sreću. Sve ostalo je..pesak." Kao i često puta pre toga ..mi zanemesmo Dok jedna studentkinja ne podiže ruku(  ko li je to mogao biti),i upita: "A pivo ,šta ono simboliše"? Profesor reče  : " Drago  mi je da si postavila to pitanje.Pivom sam hteo reći, da bez obzira koliko vam je život ispunjen uvek ima mesta za nekoliko piva." Čas je bio završen.Eto zašto smo mi voleli časove filozofije(Nije zbog piva,bre)
    Dec 06, 2013 2648
  • 06 Dec 2013
    Odlučih se da objavim ovo pismo ,koje mi je poslala moja mama.Naravno uz njenu saglasnost. Da,da mi još uvek pišemo pisma.Znate ona koja adresirate,i liznete poštansku markicu.Zna moja mama da se služi i kompjuterom i drugim elektronskim bakračima (ne  samo mikrotalsnom),i baš zato su ova pisma pisana rukom dragocena uspomena i nema šanse da ih kliknem i izbrišem.   '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''   Dragi sine, Pročitah onaj Dukičin blog BucketList ,pa sa njom poširoko prodiskutovah,a evo da napišem i tebi ponešto. Čisto da vidiš o čemu razmišljam pod 'stare' dane.   Već znaš,da ja verujem da nešto što se dešava oko tebe ,a ne možeš promeniti,nije vredno brige. Kao npr.kiša ,koja odnekud i neočekivano navrne i iskvasi mi  veš na žici,što ne žnači da ne upotrebim neku sočnu reč da se istoj obratim.Ili zemljotres, koji redovno razdrma grad u kome sada živiš,nadam se privremeno.   Meni je sada 59 godina i lepo mi stoje.Mada često pomislim kad me neko upita za godine,(kako ih nije sramota,pa ja sam ipak žensko),da im odgovorim da mi je 65.Čisto da čujem onu divnu rečenicu :Jao,pa vi još uvek izgledate odlično. Divno se držite. Da li i ti sine misliš da je ovaj naš srpski jezik ponekad čudan ,baš kao u ovoj rečenici :Dobro se držite.A za šta se ja to držim ,a?   Iako nisam od onih baki,koje  nose viklere ,lažne perle oko vrata i ortopedske cipele,ipak imam zajednicku ljubav sa njima,svoje unuke.   U isto vreme ne stidim se da kupim i nosim naočare tipa Jackie O.Što ne znači da ću nositi suknju jako iznadkolensku.Ne da mi ne bi stajala,tj ne bi stajala,stalno bih je vukla dole.   Gledam tako ,po sećanju ,šta je bilo ma mojoj Bucket Listi i na neke želje se baš slatko nasmejem.   Mislim,zašto bih ja želela da ikada trčim maraton,osim možda kad sam bila  20 godina. Ili da se pentram na Kilimandžaro,božemesačuvaj.Baš sam bila avanturistički raspoložena. Da o ronjenju i ne pričam,sve one ljigave travuštine i alge što ti se lepe  za noge. Znači neke stvari se neće nikada desiti. Uhvatih sebe,da je ta želja za avanturizmom prošla i da ,iako još uvek želim da posetim neka mesta ,ne osećam žalost  ako se to ne desi.   Moja Bucket Lista je sada više o ljudima  nego o stvarima i mestima.   Dakle želja da što više vremena provedem sa porodicom i ljudima koji mi nešto znače. Kako se eto spremam za drugu fazu života  uživam u jednostavnim stvarima i onome što imam,bez panike zbog onoga što nemam.   Možda je razlog tome i moj protekli život i sreća koju sam imala u njemu. Moja ljubav i moj najbolji prijatelj ,a tvoj tata,koga eto volim već 40 godina. Vas dvoje dece,tako različitih , a meni podjednako najmilijih. Imala sam prilike da putujem,radim,vidim i doživim više nego mnogi  drugi.Dolaskom mojih unuka takodje se promenila moja lista prioriteta ..nabolje.   Toliko ovoga puta:Ljubimte.Očekujem radoznalo tvoje obećano pismo   Mama   p.s Zaboravih negde  da zapišem : Plasticne operacije ,nikad.Only two words to put me off :Michael Jackson   ************************************************************   Ne znam zašto,dok sam čitao ovo pismo i iz prikrajka posmatrao najmladju ćerku  kako se igra,pade mi niodkud na pamet kako mi je mama dok sam bio mali tepala : Ti si mamina šukupalatancija.Mislim reč ne postoji ni u jednom jeziku ali sam je zapamtio baš zato što je unikatna i reč ljubavi. Eh mama , mama,baš te volim.  
    2677 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  • Odlučih se da objavim ovo pismo ,koje mi je poslala moja mama.Naravno uz njenu saglasnost. Da,da mi još uvek pišemo pisma.Znate ona koja adresirate,i liznete poštansku markicu.Zna moja mama da se služi i kompjuterom i drugim elektronskim bakračima (ne  samo mikrotalsnom),i baš zato su ova pisma pisana rukom dragocena uspomena i nema šanse da ih kliknem i izbrišem.   '''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''   Dragi sine, Pročitah onaj Dukičin blog BucketList ,pa sa njom poširoko prodiskutovah,a evo da napišem i tebi ponešto. Čisto da vidiš o čemu razmišljam pod 'stare' dane.   Već znaš,da ja verujem da nešto što se dešava oko tebe ,a ne možeš promeniti,nije vredno brige. Kao npr.kiša ,koja odnekud i neočekivano navrne i iskvasi mi  veš na žici,što ne žnači da ne upotrebim neku sočnu reč da se istoj obratim.Ili zemljotres, koji redovno razdrma grad u kome sada živiš,nadam se privremeno.   Meni je sada 59 godina i lepo mi stoje.Mada često pomislim kad me neko upita za godine,(kako ih nije sramota,pa ja sam ipak žensko),da im odgovorim da mi je 65.Čisto da čujem onu divnu rečenicu :Jao,pa vi još uvek izgledate odlično. Divno se držite. Da li i ti sine misliš da je ovaj naš srpski jezik ponekad čudan ,baš kao u ovoj rečenici :Dobro se držite.A za šta se ja to držim ,a?   Iako nisam od onih baki,koje  nose viklere ,lažne perle oko vrata i ortopedske cipele,ipak imam zajednicku ljubav sa njima,svoje unuke.   U isto vreme ne stidim se da kupim i nosim naočare tipa Jackie O.Što ne znači da ću nositi suknju jako iznadkolensku.Ne da mi ne bi stajala,tj ne bi stajala,stalno bih je vukla dole.   Gledam tako ,po sećanju ,šta je bilo ma mojoj Bucket Listi i na neke želje se baš slatko nasmejem.   Mislim,zašto bih ja želela da ikada trčim maraton,osim možda kad sam bila  20 godina. Ili da se pentram na Kilimandžaro,božemesačuvaj.Baš sam bila avanturistički raspoložena. Da o ronjenju i ne pričam,sve one ljigave travuštine i alge što ti se lepe  za noge. Znači neke stvari se neće nikada desiti. Uhvatih sebe,da je ta želja za avanturizmom prošla i da ,iako još uvek želim da posetim neka mesta ,ne osećam žalost  ako se to ne desi.   Moja Bucket Lista je sada više o ljudima  nego o stvarima i mestima.   Dakle želja da što više vremena provedem sa porodicom i ljudima koji mi nešto znače. Kako se eto spremam za drugu fazu života  uživam u jednostavnim stvarima i onome što imam,bez panike zbog onoga što nemam.   Možda je razlog tome i moj protekli život i sreća koju sam imala u njemu. Moja ljubav i moj najbolji prijatelj ,a tvoj tata,koga eto volim već 40 godina. Vas dvoje dece,tako različitih , a meni podjednako najmilijih. Imala sam prilike da putujem,radim,vidim i doživim više nego mnogi  drugi.Dolaskom mojih unuka takodje se promenila moja lista prioriteta ..nabolje.   Toliko ovoga puta:Ljubimte.Očekujem radoznalo tvoje obećano pismo   Mama   p.s Zaboravih negde  da zapišem : Plasticne operacije ,nikad.Only two words to put me off :Michael Jackson   ************************************************************   Ne znam zašto,dok sam čitao ovo pismo i iz prikrajka posmatrao najmladju ćerku  kako se igra,pade mi niodkud na pamet kako mi je mama dok sam bio mali tepala : Ti si mamina šukupalatancija.Mislim reč ne postoji ni u jednom jeziku ali sam je zapamtio baš zato što je unikatna i reč ljubavi. Eh mama , mama,baš te volim.  
    Dec 06, 2013 2677
  • 27 Nov 2013
      Već tradicionalno,svake godine mi zapadne 'čast' da obavim kupovinu svih potrepština za Božićne i Novogodišnje praznike. Moja Lana je kiwi (Novozelandjanka), pa se kod nas slave još i dva Božića i dve Nove Godine,Tome se raduju verovatno samo klinci iz bliže i dalje porodice Belogrlić.Mi ostali,smo se pomirili sa sudbinom Kako nas ženski deo ne pušta u kuhinju (hvala ti Bože),osim da napunimo mašinu za pranje sudove,(Hvala ti Bože i za nju), muški deo se većinom naoruža bankovnim i kredit karticama,šoping listama kojima bi pozavidela bilo koja trilogija i baci se medju histerične domaćice,koje prazne rafofe i zamrzivače u supermarketu,kao da su upravo dobile poruku da će za koji dan biti smak sveta. Samo još da napomenem da se Srpski Božić i Nova Godna slave kod mojih roditelja.(Hvala ti Bože i na ovome).Još jedna zahvalnost ide Tata Belogrliću, koji se izborio za frižider za pivo u garaži ,pa može lepo čovek da se skemba u neku hladovinu i da se bar malko pravi lud.   Jedino što moja Sis,pametno dete ,stvori tradiciju dok je još mogla i već godinama na doček ide sa još 6 drugarica na ostrvo Vanuatu. Mogu misliti njih 6 tamo! Mogu misliti ali izbegavam.   Da se vratim na svoju obavezu. Dakle histerične domaćice,zajapureni prodavci,deca samo što ne počnu da se penju od muke po zidovima i redovi..redovi..redovi,kao da smo pod embargom. Ti isti ljudi iz reda na jedvite jade odvlače prepunjena kolica u kojima je toliko svega i svačega da bi im pozavidela ekonomija neke nerazvijene države.Kad stignu na izlaz odmah se hvataju za racun sa kase i bleje dugo u njega vrteći glavom. Nešto dalje ispred bankomata stoji druga grupica bledih ljudi koji su upravo u zaprepašćenju dočekali papir iz Bankomata na kome se jasno vidi da su pred bankrotom     Moja Lana je onaj tip, što već nedeljama pre praznika poćinje da pravi liste : hrane ,poklona,ukrasa i sl One će sigurno biti gotove pre MOG sudnjeg šoping dana ,mada u poslednjoj skoro da nema ni traga onoga šta je pisala na prvoj. Piše,briše i pita:'Šta li bi mačke volele za božićnu večeru.' WTF!!! Otkud ja znam.Ako mene pitaš ,ja bih to ubio i zakopao u bašti,taj miris,bljak (Hrana za mačke ne mačke,sačuvaj me bože).I tako ja jadan idem od rafa do rafa, a najradije bih leškario pored bazena(nije moj )i ispijao mojitos na slamku.Dakle odlučim Napraviću i ja listu. Neka praznici budu ok ali ne da se preteruje. Da brate ostane vremena da se uzme screwdriver(,koktel ne alatka).   1. Praznici nisu Aramagedon! Najverovatnije će supermarketi raditi i posle njih. 2 Da se ne kupuje ništa iz Bivše Republike Braznovček-Možda se uštedi dolar ili dva na tegli za voće koja svetli u mraku.ali zato možda otruješ ujaka Berta kome si to namenila. 3. Ove godine za poklon odrasli dobijaju prazne koferte .a deca poklone koji nisu skuplji od 10 dolara i po mogućnosti koje smo sami napravili! U prazne koferte odrasli da stave lepo pare koje su mislili da potroše na poklone odraslima i od toga napravimo Fond za one koji nikad ne mogu da praznuju. 4. Pre nego što zaboravim da obavezno obavestimo sve odrasle, da nikako pred klincima ne spominju da je Božićna šunka pravljena od svinje.Jedina svinja koju oni znaju je Pepa Prase.     pssst ova pepa prase je moja sis Dubravka:)   Kad sam završio listu podjem prema svojoj dragoj sa najlepšim osmehom i raširenih ruku 'E nemoj me sad ,vidiš da sam u gužvi .oko ovih lista'..progovori   Ma imam rešenje ..pokušavam već malo obeshrabren   'Rekoh,nemoj sad..opet će ona'   UUU znam taj pogled.   Okrećem se nalevokrug,Sačekaću bolji momenat ..ili možda iduće praznike... Vama kolege više sreće ako imate iste muke   1.
    5251 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Već tradicionalno,svake godine mi zapadne 'čast' da obavim kupovinu svih potrepština za Božićne i Novogodišnje praznike. Moja Lana je kiwi (Novozelandjanka), pa se kod nas slave još i dva Božića i dve Nove Godine,Tome se raduju verovatno samo klinci iz bliže i dalje porodice Belogrlić.Mi ostali,smo se pomirili sa sudbinom Kako nas ženski deo ne pušta u kuhinju (hvala ti Bože),osim da napunimo mašinu za pranje sudove,(Hvala ti Bože i za nju), muški deo se većinom naoruža bankovnim i kredit karticama,šoping listama kojima bi pozavidela bilo koja trilogija i baci se medju histerične domaćice,koje prazne rafofe i zamrzivače u supermarketu,kao da su upravo dobile poruku da će za koji dan biti smak sveta. Samo još da napomenem da se Srpski Božić i Nova Godna slave kod mojih roditelja.(Hvala ti Bože i na ovome).Još jedna zahvalnost ide Tata Belogrliću, koji se izborio za frižider za pivo u garaži ,pa može lepo čovek da se skemba u neku hladovinu i da se bar malko pravi lud.   Jedino što moja Sis,pametno dete ,stvori tradiciju dok je još mogla i već godinama na doček ide sa još 6 drugarica na ostrvo Vanuatu. Mogu misliti njih 6 tamo! Mogu misliti ali izbegavam.   Da se vratim na svoju obavezu. Dakle histerične domaćice,zajapureni prodavci,deca samo što ne počnu da se penju od muke po zidovima i redovi..redovi..redovi,kao da smo pod embargom. Ti isti ljudi iz reda na jedvite jade odvlače prepunjena kolica u kojima je toliko svega i svačega da bi im pozavidela ekonomija neke nerazvijene države.Kad stignu na izlaz odmah se hvataju za racun sa kase i bleje dugo u njega vrteći glavom. Nešto dalje ispred bankomata stoji druga grupica bledih ljudi koji su upravo u zaprepašćenju dočekali papir iz Bankomata na kome se jasno vidi da su pred bankrotom     Moja Lana je onaj tip, što već nedeljama pre praznika poćinje da pravi liste : hrane ,poklona,ukrasa i sl One će sigurno biti gotove pre MOG sudnjeg šoping dana ,mada u poslednjoj skoro da nema ni traga onoga šta je pisala na prvoj. Piše,briše i pita:'Šta li bi mačke volele za božićnu večeru.' WTF!!! Otkud ja znam.Ako mene pitaš ,ja bih to ubio i zakopao u bašti,taj miris,bljak (Hrana za mačke ne mačke,sačuvaj me bože).I tako ja jadan idem od rafa do rafa, a najradije bih leškario pored bazena(nije moj )i ispijao mojitos na slamku.Dakle odlučim Napraviću i ja listu. Neka praznici budu ok ali ne da se preteruje. Da brate ostane vremena da se uzme screwdriver(,koktel ne alatka).   1. Praznici nisu Aramagedon! Najverovatnije će supermarketi raditi i posle njih. 2 Da se ne kupuje ništa iz Bivše Republike Braznovček-Možda se uštedi dolar ili dva na tegli za voće koja svetli u mraku.ali zato možda otruješ ujaka Berta kome si to namenila. 3. Ove godine za poklon odrasli dobijaju prazne koferte .a deca poklone koji nisu skuplji od 10 dolara i po mogućnosti koje smo sami napravili! U prazne koferte odrasli da stave lepo pare koje su mislili da potroše na poklone odraslima i od toga napravimo Fond za one koji nikad ne mogu da praznuju. 4. Pre nego što zaboravim da obavezno obavestimo sve odrasle, da nikako pred klincima ne spominju da je Božićna šunka pravljena od svinje.Jedina svinja koju oni znaju je Pepa Prase.     pssst ova pepa prase je moja sis Dubravka:)   Kad sam završio listu podjem prema svojoj dragoj sa najlepšim osmehom i raširenih ruku 'E nemoj me sad ,vidiš da sam u gužvi .oko ovih lista'..progovori   Ma imam rešenje ..pokušavam već malo obeshrabren   'Rekoh,nemoj sad..opet će ona'   UUU znam taj pogled.   Okrećem se nalevokrug,Sačekaću bolji momenat ..ili možda iduće praznike... Vama kolege više sreće ako imate iste muke   1.
    Nov 27, 2013 5251
  • 21 Nov 2013
      Najzad dosla je i nedelja.Samo 3 sata leta od Aucklanda do Noumea ,glavnog grada Nove Kaledonije. Na aerodromu u Aucklandu,mama plače kao da joj sin ide u vojsku,tata bi najviše voleo da su na ispraćaju svirači, a vidim moja rodjaka Žaklina koja samo što je stigla iz Srbije i od statusa studentkinje dobila privremeni status seljanke se malko uozbiljila..ipak je počela sezona.Ali ne brinem se pametno je to čeljade (kao i svi Belogrlićevci.) Cali samo skakuće ,okolo i zapitkuje.Za nju leteti avionom nije ništa novo..već je toliko puta bila putnik,naročito otkad joj se ujak iz Aucklanda preselio u Wellington. Mašemo,mašemo,pobogu mama pa samo 10 dana idemo,prestani vše da plačes.Pa to su suze radosnice,kaže ona što si eto najzad odlučila da se malo i odmoriš. Donekle je u pravu ,mada je ovo putovanje njihova zamisao i o njihovom trošku.Hvala,svakako.   Nova Kaledonja se sa svojim arhipelazima prostire na oko 500 kilometara. Nasa koliba je nesto kao sojenica,skoro poluotvorena,hvala Bogu, jer je je vlažnost vazduha poprilična,pa Cali i ja skačemo sa terase u Pacifik,skoro isto kao i kod kuće.Mene uhvatila prehlada i to odmah ali srecom u kutiji za Prvu pomoć,koju je spakovala mama Belogrlićka samo što nema skalpela za operaciju,sve ostalo je tu za lakse i teže bolesti,povrede i sl. Vidi ..nema ništa protiv čežnje za draganom koji nije tu.A ta čežnja će postajati sve veća kad se ispostavi da su telefonske veze sa Nove Kaledonije za Evropu užasne ili skoro nemoguće.Dakle ona jeste možda Nova ali Kaledonijo telekomunikacija ti je antička.Kupujem neki predplaćeni Internet i odmah pomislim:Ovo bolje neka funkcionise kad za sat vremena košta skoro kao putovanje u svemir! Srećom Noumea me je oduševila,tačno nema razlike sa Francuskom Rivijerom,pijaca na kojoj sam bogami provela dosta vremena sa cegerom(,koji sam uspela da spakujem iako je Žaklina svaki put kad je mogla pokušavala da ga izbaci iz prtljaga)je obilna i voće je fantatstično.   Jedan dan smo provele u organizovanom putovanju kroz brousse(dzunglu) i imalo se šta i videti.Ali naročito je bilo prijatno sresti domorodce ,koji govore francuski mnogo bolje od mene i uvek su nasmešeni.Atmosfera je opuštena ,kafići,restorani i bistroi su super,more je plavo,vreme nas je služilo. A da ,gledali smo i neku predstavu Tahićanskih plesačica.Oduševile su me.To moram da naučim ,ali samo za privatnu predstavu.   Da bi sve bilo po turistićki posetili smo i muzeja nekoliko. A da li ste mi vi nedostajali_ Kako ko, kako kad Uglavnom sad..počinje berba jagoda i sve se ponovo vraća u normalno stanje.Srećom i kod nas dolazi leto i mi imamo Pacifik,bašta mi postaje pijaca sa uvek svežim vočem i povrčem i da, mi jesmo Novi Zeland ali i telekomunikacije su nam još novije. Znači: Alo mili ,me čuješ:)
    4181 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Najzad dosla je i nedelja.Samo 3 sata leta od Aucklanda do Noumea ,glavnog grada Nove Kaledonije. Na aerodromu u Aucklandu,mama plače kao da joj sin ide u vojsku,tata bi najviše voleo da su na ispraćaju svirači, a vidim moja rodjaka Žaklina koja samo što je stigla iz Srbije i od statusa studentkinje dobila privremeni status seljanke se malko uozbiljila..ipak je počela sezona.Ali ne brinem se pametno je to čeljade (kao i svi Belogrlićevci.) Cali samo skakuće ,okolo i zapitkuje.Za nju leteti avionom nije ništa novo..već je toliko puta bila putnik,naročito otkad joj se ujak iz Aucklanda preselio u Wellington. Mašemo,mašemo,pobogu mama pa samo 10 dana idemo,prestani vše da plačes.Pa to su suze radosnice,kaže ona što si eto najzad odlučila da se malo i odmoriš. Donekle je u pravu ,mada je ovo putovanje njihova zamisao i o njihovom trošku.Hvala,svakako.   Nova Kaledonja se sa svojim arhipelazima prostire na oko 500 kilometara. Nasa koliba je nesto kao sojenica,skoro poluotvorena,hvala Bogu, jer je je vlažnost vazduha poprilična,pa Cali i ja skačemo sa terase u Pacifik,skoro isto kao i kod kuće.Mene uhvatila prehlada i to odmah ali srecom u kutiji za Prvu pomoć,koju je spakovala mama Belogrlićka samo što nema skalpela za operaciju,sve ostalo je tu za lakse i teže bolesti,povrede i sl. Vidi ..nema ništa protiv čežnje za draganom koji nije tu.A ta čežnja će postajati sve veća kad se ispostavi da su telefonske veze sa Nove Kaledonije za Evropu užasne ili skoro nemoguće.Dakle ona jeste možda Nova ali Kaledonijo telekomunikacija ti je antička.Kupujem neki predplaćeni Internet i odmah pomislim:Ovo bolje neka funkcionise kad za sat vremena košta skoro kao putovanje u svemir! Srećom Noumea me je oduševila,tačno nema razlike sa Francuskom Rivijerom,pijaca na kojoj sam bogami provela dosta vremena sa cegerom(,koji sam uspela da spakujem iako je Žaklina svaki put kad je mogla pokušavala da ga izbaci iz prtljaga)je obilna i voće je fantatstično.   Jedan dan smo provele u organizovanom putovanju kroz brousse(dzunglu) i imalo se šta i videti.Ali naročito je bilo prijatno sresti domorodce ,koji govore francuski mnogo bolje od mene i uvek su nasmešeni.Atmosfera je opuštena ,kafići,restorani i bistroi su super,more je plavo,vreme nas je služilo. A da ,gledali smo i neku predstavu Tahićanskih plesačica.Oduševile su me.To moram da naučim ,ali samo za privatnu predstavu.   Da bi sve bilo po turistićki posetili smo i muzeja nekoliko. A da li ste mi vi nedostajali_ Kako ko, kako kad Uglavnom sad..počinje berba jagoda i sve se ponovo vraća u normalno stanje.Srećom i kod nas dolazi leto i mi imamo Pacifik,bašta mi postaje pijaca sa uvek svežim vočem i povrčem i da, mi jesmo Novi Zeland ali i telekomunikacije su nam još novije. Znači: Alo mili ,me čuješ:)
    Nov 21, 2013 4181
  • 26 Oct 2013
    Danas je u Beogradu sahranjena Jovanka Broz, kraj je jedne epohe. Kakva god ta epoha bila, kakva god bila Jugoslavija, bila je bolja od svega što je nastalo na njenim ostacima  
    1925 Objavio/la Ladislav Urošević
  • Danas je u Beogradu sahranjena Jovanka Broz, kraj je jedne epohe. Kakva god ta epoha bila, kakva god bila Jugoslavija, bila je bolja od svega što je nastalo na njenim ostacima  
    Oct 26, 2013 1925
  • 26 Oct 2013
    Došla mi je rodjaka iz Srbije. Pitala me je pre nego što je došla:'Šta bi volela da ti donesem'? Sećam se dobro da sam rekla:"Parče neba iz Beograda,Tutanj autobusa na Bulevaru,miris Kalenićeve,pijace, sliku dvorista bivše mi OS,mali pogled sa Kališa na Savu i Dunav, tetka Mirine sarme i Narodni KUvar!'   Ali ne donosi  n i k a k o: Eurokrem, Kiki bombone, Bronhi tek uopšte ne,Oblandeeeeeeeeee,.Plazmu keks,plakaću majke mi ako doneseš,griski sa kikirikijem, za koji ovde nema ni imitacija,bananko miiršljavi,Fantove začine za ćevape samo da ih bar jednom pomirišem,napolitanke Krašove,koje su uvek radosno virile iz mamine torbe kad dodje iz supermarketa...     Nemoj donositi zato što ,ako ih ne prijaviš na carini ovde ,kazniće te debelo,a ako ih prijaviš uzeće ti i baciti u djubre što bi me još više rasplakalo. I čudna smo mi fela(.a krv nije voda), ona bogami rizikova  svoj džepaarc i donese sve sto rekoh n i k a k o  i to vrlo spretno i sa licem najgoreg pokeraša (izgleda vrlo nevino) prodje ne prijavivši . Pa kad poče da redja sve to na stolu ,stvarno se zaplakah ,baš detinajsto i mislim da mi je bilo muka od svega što sam probala.Kako čoveku treba malo da bude sretan kad ponovo otkrije detinjstvo.
    2674 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Došla mi je rodjaka iz Srbije. Pitala me je pre nego što je došla:'Šta bi volela da ti donesem'? Sećam se dobro da sam rekla:"Parče neba iz Beograda,Tutanj autobusa na Bulevaru,miris Kalenićeve,pijace, sliku dvorista bivše mi OS,mali pogled sa Kališa na Savu i Dunav, tetka Mirine sarme i Narodni KUvar!'   Ali ne donosi  n i k a k o: Eurokrem, Kiki bombone, Bronhi tek uopšte ne,Oblandeeeeeeeeee,.Plazmu keks,plakaću majke mi ako doneseš,griski sa kikirikijem, za koji ovde nema ni imitacija,bananko miiršljavi,Fantove začine za ćevape samo da ih bar jednom pomirišem,napolitanke Krašove,koje su uvek radosno virile iz mamine torbe kad dodje iz supermarketa...     Nemoj donositi zato što ,ako ih ne prijaviš na carini ovde ,kazniće te debelo,a ako ih prijaviš uzeće ti i baciti u djubre što bi me još više rasplakalo. I čudna smo mi fela(.a krv nije voda), ona bogami rizikova  svoj džepaarc i donese sve sto rekoh n i k a k o  i to vrlo spretno i sa licem najgoreg pokeraša (izgleda vrlo nevino) prodje ne prijavivši . Pa kad poče da redja sve to na stolu ,stvarno se zaplakah ,baš detinajsto i mislim da mi je bilo muka od svega što sam probala.Kako čoveku treba malo da bude sretan kad ponovo otkrije detinjstvo.
    Oct 26, 2013 2674
  • 07 Oct 2013
      Uvek znam kad je tašta na vratima, jer miševi odma dobrovoljno skaču u mišolovke. Evo ovo sam negde pročitao i potpuno opisuje moj odnos sa taštom. Mislim da sam prvi put osetio da među nama neće biti ljubavi, kad smo je ostavili da nam pričuva stan i nahrani mačku. Ne treba ni da opisujem moje zaprepašćenje kada smo se vratili i kada sam video da se naša spavaća soba preselila u dećiju sobu. Po njoj mnogo zdravija soba, jer gleda na park i sa mnogo manje buke. Najgore je bilo što je sledeća dva dana po našem povratku samo kukala kako je ona došla da se odmori, a ne da radi.   Sledećeg dana komšinice su me čudno gledale pri susretu. I smejušile se.Kad sam kao onako slučajno upitao taštu  da li je neko od komšija bio u poseti u vreme našeg odmora, ispade da je cela zgrada bila na tuperware partiju, koji je ona organizovala.Goreo sam od znatiželje da je pitam šta je o meni pričala..ali ona vešto izbeže tu temu  I tek posle dugo godina sam saznao:   Moja tašta se hvalila komšinicama..(eto o čemu one pričaju na tuperware parti), da njen zet nosi donji veš sa smešnim slikama (kad hoćeš i crteži pataka na gaćama  su smešni)   Pošto stanuje oko 15 minuta od nas. uvek slučajno navrati u vreme ručka i normalno zasedne za sto i naruča se.Često sam se pitao šta li jadan tašt jede u vreme tih njenih gostovanja.   Normalno da nisam nikad direktno pitao.Pa nisam lud da mi vruća šerpa sa supom, završi na glavi.   E sad što je došla ,nego dok podje..... Od momenta kad prvi put kaže da ide kuci…pa do njenog polaska prodje najmanje sat vremena.U tom vremenskom periodu popije čašu vode..ode u wc Još tri puta se oprosti ,obuče kaput..raširi ruke da joj klinci polete u zagrljaj…I pošalje ćerki poljubac, a zetu klimne glavom i ne pogledavši ga. Jako voli za vreme svojih poseta da upotrebljava recenicu: 'Jao Lana jel’ se sećaš ovog /onog tipa(sve ih ona pamti po imenu) on ti je sad  ovo ili ono,veliki as, pun kao brod,eh mogla si da si htela..i sve kao ja ne čujem to ,a u stvari meni priča. I tako se ja tešim čitajući šale na račun tašti : Šta je najgora stvar  koja može da vam se desi:   Kad odvedete taštu  u bolnicu i doktor izadje i kaže Vam: ' Uspeli smo da je spasimo!.' Najbolja je ona: Kad bi ste imali tri želje ali sve što pozelite.  vašoj tašti će biti duplo 1Zelim bilion dolara Dobro ali vaša tašta će dobiti dva 2.Zelim kuću  na divnom ostrvu u Grćkoj Dobro ali vašoj tašti dve 3.Želim da me izbiješ da budem polumrtav Ne znam kako je stanje kod Vas?Slobodno se izjadajte sve ostaje medju nama. p.s  Isključujem svaku odgovornost sa sličnošću živih osoba sa ovom pričom(sigurno je sigurno    
    4378 Objavio/la Zelimir Belogrlic
  •   Uvek znam kad je tašta na vratima, jer miševi odma dobrovoljno skaču u mišolovke. Evo ovo sam negde pročitao i potpuno opisuje moj odnos sa taštom. Mislim da sam prvi put osetio da među nama neće biti ljubavi, kad smo je ostavili da nam pričuva stan i nahrani mačku. Ne treba ni da opisujem moje zaprepašćenje kada smo se vratili i kada sam video da se naša spavaća soba preselila u dećiju sobu. Po njoj mnogo zdravija soba, jer gleda na park i sa mnogo manje buke. Najgore je bilo što je sledeća dva dana po našem povratku samo kukala kako je ona došla da se odmori, a ne da radi.   Sledećeg dana komšinice su me čudno gledale pri susretu. I smejušile se.Kad sam kao onako slučajno upitao taštu  da li je neko od komšija bio u poseti u vreme našeg odmora, ispade da je cela zgrada bila na tuperware partiju, koji je ona organizovala.Goreo sam od znatiželje da je pitam šta je o meni pričala..ali ona vešto izbeže tu temu  I tek posle dugo godina sam saznao:   Moja tašta se hvalila komšinicama..(eto o čemu one pričaju na tuperware parti), da njen zet nosi donji veš sa smešnim slikama (kad hoćeš i crteži pataka na gaćama  su smešni)   Pošto stanuje oko 15 minuta od nas. uvek slučajno navrati u vreme ručka i normalno zasedne za sto i naruča se.Često sam se pitao šta li jadan tašt jede u vreme tih njenih gostovanja.   Normalno da nisam nikad direktno pitao.Pa nisam lud da mi vruća šerpa sa supom, završi na glavi.   E sad što je došla ,nego dok podje..... Od momenta kad prvi put kaže da ide kuci…pa do njenog polaska prodje najmanje sat vremena.U tom vremenskom periodu popije čašu vode..ode u wc Još tri puta se oprosti ,obuče kaput..raširi ruke da joj klinci polete u zagrljaj…I pošalje ćerki poljubac, a zetu klimne glavom i ne pogledavši ga. Jako voli za vreme svojih poseta da upotrebljava recenicu: 'Jao Lana jel’ se sećaš ovog /onog tipa(sve ih ona pamti po imenu) on ti je sad  ovo ili ono,veliki as, pun kao brod,eh mogla si da si htela..i sve kao ja ne čujem to ,a u stvari meni priča. I tako se ja tešim čitajući šale na račun tašti : Šta je najgora stvar  koja može da vam se desi:   Kad odvedete taštu  u bolnicu i doktor izadje i kaže Vam: ' Uspeli smo da je spasimo!.' Najbolja je ona: Kad bi ste imali tri želje ali sve što pozelite.  vašoj tašti će biti duplo 1Zelim bilion dolara Dobro ali vaša tašta će dobiti dva 2.Zelim kuću  na divnom ostrvu u Grćkoj Dobro ali vašoj tašti dve 3.Želim da me izbiješ da budem polumrtav Ne znam kako je stanje kod Vas?Slobodno se izjadajte sve ostaje medju nama. p.s  Isključujem svaku odgovornost sa sličnošću živih osoba sa ovom pričom(sigurno je sigurno    
    Oct 07, 2013 4378