Blogovi

User's Tags

468 blogs
  • 31 Jul 2013
    Gledajuci tako u prazninu svoje sobe, udjoh u svet u kojem samo sto djavoli ne hode. Udjoh na velika vrata, a gle čuda milsilm priča je laka! Iskrena i naivna ko što uvek sam bila, otvorih svima svoja krila. Namejana i vedra lica bila sam primamljiva ptica. Ispred mene se stvori čovek loših mana al' Bože šta cu dalje sama? Tumarh tako hodnicima tame mučeći sebe za sve loše dane. Osmeh skinu sa lica, oči izgubiše sjaj jedino što sam pomislila tad: "Boze je'l ovo stvarno kraj?" U tom svetu tuge i bola, oslušnuh neku pesmu koja je bila nova. Osmeh vratih na lice ,i podjoh notama koje na mene liče . Nežno,polako vraća mi moj san i sve više mi se približava ja to znam. Na pamuku me uspavljuje sa tajnom se budimo noci željno isčekujemo. I tako iz dana u dan uz lake note i vedar san....    
    1174 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Gledajuci tako u prazninu svoje sobe, udjoh u svet u kojem samo sto djavoli ne hode. Udjoh na velika vrata, a gle čuda milsilm priča je laka! Iskrena i naivna ko što uvek sam bila, otvorih svima svoja krila. Namejana i vedra lica bila sam primamljiva ptica. Ispred mene se stvori čovek loših mana al' Bože šta cu dalje sama? Tumarh tako hodnicima tame mučeći sebe za sve loše dane. Osmeh skinu sa lica, oči izgubiše sjaj jedino što sam pomislila tad: "Boze je'l ovo stvarno kraj?" U tom svetu tuge i bola, oslušnuh neku pesmu koja je bila nova. Osmeh vratih na lice ,i podjoh notama koje na mene liče . Nežno,polako vraća mi moj san i sve više mi se približava ja to znam. Na pamuku me uspavljuje sa tajnom se budimo noci željno isčekujemo. I tako iz dana u dan uz lake note i vedar san....    
    Jul 31, 2013 1174
  • 29 Jul 2013
    Posmatrači vladaju svetom tako vešto, da su i druge učesnike stvarnosti ubedili da je samo njihov ugao gledanja parametar realnosti. Jedini problem posmatrača je u tome što oni ne učestvuju u životu, već ga samo posmatraju. Učestvovanje u životu je življenje života, osećaj strujanja krvi, udisanja vazduha, treptaja sadašnjosti. "Ubice" i "žrtve" su oni koji žive život na način na koji to najbolje umeju, jer svako vrebanje mogućnosti novog trena, daje taj neponovljivi osećaj životnosti. Posmatrači mogu samo da posmatraju.   Kada bi neko mogao da posmatra posmatrače, a da se pri tome i sam ne uklopi u njihova pravila stvarnosti, možda bi uspeo da im objasni da ta uloga i nije tako primamljiva, da njihov život sa bezbedne udaljenosti od života ima primese suvoparnog. Ali, pošto se "ubice" i "žrtve" radjaju kao takvi, "posmatrači" takodje, možda je bolje ove poslednje ostaviti u ubedjenju života, jer iz tog, neutralnog ugla, prosto je nemoguće uroniti u neizvesnost neizmerenog i neograničenog života.   Zvezdana*
    1187 Objavio/la cinderella
  • Posmatrači vladaju svetom tako vešto, da su i druge učesnike stvarnosti ubedili da je samo njihov ugao gledanja parametar realnosti. Jedini problem posmatrača je u tome što oni ne učestvuju u životu, već ga samo posmatraju. Učestvovanje u životu je življenje života, osećaj strujanja krvi, udisanja vazduha, treptaja sadašnjosti. "Ubice" i "žrtve" su oni koji žive život na način na koji to najbolje umeju, jer svako vrebanje mogućnosti novog trena, daje taj neponovljivi osećaj životnosti. Posmatrači mogu samo da posmatraju.   Kada bi neko mogao da posmatra posmatrače, a da se pri tome i sam ne uklopi u njihova pravila stvarnosti, možda bi uspeo da im objasni da ta uloga i nije tako primamljiva, da njihov život sa bezbedne udaljenosti od života ima primese suvoparnog. Ali, pošto se "ubice" i "žrtve" radjaju kao takvi, "posmatrači" takodje, možda je bolje ove poslednje ostaviti u ubedjenju života, jer iz tog, neutralnog ugla, prosto je nemoguće uroniti u neizvesnost neizmerenog i neograničenog života.   Zvezdana*
    Jul 29, 2013 1187
  • 25 Jul 2013
    Ovo je pricha o jednom Nikoli.Sve je pochelo kada je Nikola imao 4 godine. Do svoje chetvrte godine Nikola nikada nije uspeo da stane na noge, chak ni uz pomoc njegovih roditelja on nikada ne bi bio dovoljno jak da napravi jedan korak. Kada je Nikola vec imao 4 godine, njegovi roditelji su hitno morali da izadju iz kuce, jer je Nikolinoj baki Dragici bilo jako loshe. Prvi put su ostavili Nikolu samog kod kuce. On se vec kretao slobodno, imao je slobodu da puzi svuda po kuci, jedino shto nije mogao da uradi jeste da otvori vrata, tako da su njegovi roditelji bezbrizhno mogli da izadju iz kuce. Koje su shanse da mali Nikola bash tog dana dok njih nema prohoda?Proshlo je 5 sati od kako su Nikolini roditelji bili van kuce. Nikola je bio jako gladan. Tada je nervozno plakao, vrishtao, sklupchan u coshku njihove velike dnevne sobe, ali ga niko nije chuo. Nakon 3 sata plakanja i dozivanja u pomoc bez ikakve nade da ce neko doci da mu pomogne, mali Nikola je pocheo da puzi svuda po kuci kako bi nashao neshto shto mu lichi na hranu. Kada je napravio 4 kruga po svojoj velikoj dnevnoj sobi, kuhinji, kupatilu, svojoj dechijoj sobi, Nikola je shvatio da mu nema pomoci. Onda se setio da kada god bi bilo vreme za jelo, njegova mama bi ishla do jednog coshka u kuci, napravljenog specijalno za odlaganje Nikoline hrane. Nikola je doshao do tog mesta, ali kada je podigao glavu da vidi gde je hrana, zatekao je samo dve drshke koje otvaraju velika drvena vrata.Onako gladan, uplakan, balav i krmeljiv od suza, odluchio je da po prvi put u svom zhivotu stane na noge i prezhivi.U Nikoli je proradio instikt da prezhivi, kada je imao samo 4 godine. I pogodite shta?! Nikola je uspeo, klimavo se popeo na noge i jako svojim malim bicepsima uspeo da otvori vrata od ostave i na prvoj polici nadje pahuljice koje je njegova mama chuvala samo za doruchak. Kada su se njegovi roditelji vratili, zatekli su Nikolu kako zadovoljno jede one pahuljice, dok su njegove ochi bile pune suza. Njegovi roditelji su ga uzeli u ruke, zagrlili i pocheli da mu se izvinjavaju shto su ga ostavili, objashnjavajuci da su morali neke stvari zajedno da zavrshe, misleci da ih Nikola razume i chuje, ali Nikola se sve vreme samo smejao sa i dalje punim ochima suza. Nikola je odrastao u lepog, jakog dechka. Vec je imao 18 godina, voleo je da slusha hip hop muziku, vozio je bicikl svaki dan, ponekad bi otishao i u skejt park, bio je sjajan zavisnik od adrenalina kada je bio tinejdzher. Sve dok jednog dana nije upoznao Unu koja je takodje volela lude stvari.Una i Nikola su pocheli da se druzhe, da izlaze zajedno, uvek su imali teme za razgovor i uvek im je bilo teshko da se razdvoje pa su razgovore nastavljali svako svojoj kuci za Skype-om. Njihovo prijateljstvo je trajalo godinama tako da su imali zajednichko drushtvo koje je stalno smishljalo nove ideje za nalet adrenalina. Nikola je tako u jednoj od egzibicija slomio nogu padom sa skejta, morao je da nosi gips sedam meseci. Prvih par meseci se nisu razdvajali, morali su da budu jedno sa drugim ali se Nikola se nikad nije usudio da prizna Uni da je voli, iako ju je voleo svim srcem. Jednog dana im je drushtvo predlozhilo da se zajedno u Markovom Golfu trojci, provozaju Majushkom ulicom, koja je poznata po tome shto ima dve oshtre krivine, za koje su prichali da su najsporije krivine zato shto nikad niko nije smeo da prodje tim putem brzhe od 10 na sat, da se nadju u 3h nocu 23. decembra dve ulice dalje i da se provozaju.Nikola se ponizno povukao i rekao drushtvu da ne rachuna na njega, ali je Una prihvatila da se nadje sa njima i tako su se Una i Nikola razishli.On to veche nije mogao da spava. Prevrtao se po krevetu obliven hladnim znojem, sa nekim chudnim jezivim osecajem u stomaku, pa je odluchio da prosheta da provezhba nogu koliko je mogao.Nikolina i Unina kuca se nije nalazila daleko od Plave chesme, koja je gledala na Majushku ulicu, pa je Nikola oko 2 sata nocu ustao iz kreveta i pocheo da sheta Shevskim bulevarom sve do Plave chesme. Napravio je 3 kruga i zastao kod Unine zgrade da vidi da li je kod kuce. Pogledao je gore u njen prozor i shvatio da je ipak izashla.Nastavio je da sheta kroz Lakojevu ulicu, preko Sopinog mosta i nazad. I dalje je imao jeziv osecaj u stomaku. Doshao je do Majushke ulice i odluchio da sacheka ispod velikog hrastovog drveta, sedeci na zemlji, da vidi da li ce Marko proci sa Unom i drushtvom u kolima, da im se javi. Pogledao je u nebo i video da je pun mesec, da je bela noc. Chekao je i chekao, oblivao ga je hladan znoj i kapci su pocheli da mu se sklapaju preko ochiju kada je u jednom trenutku chuo jezivu shkripu guma koja je kao vatra kada uhvati benzin, pochela da prolazi putem. Beli Golf je izleteo na put, udarajuci prednjim branikom od asfalt, dok su felne varnichile, ostavljajuci trag 10 metara unazad. Kako mu se auto priblizhavao tako je mogao da chuje paniku i vrisku koja je dolazila izuntar Markovih kola. Prestravio se, nije mogao da se pomeri kada je bio siguran da ce se njihov auto zabiti direktno u njega. Marko je pocheo da pritiska kochnicu kada je njegov auto udario u drugu uzbrdicu te krivine, dok je ishao oko 50 na sat, kada je auto legao udario u luk krivine i poleteo iznad Nikole zakucavajuci se u drvo dva metra iznad Nikoline glave. Auto je ostao zaglavljen izmedju grana zapaljen. Nije mogao da dishe u sekundi. Gume su se pushile dok niko iz kola nije davao znake zhivota. Tada je chuo Unu koja je plakala i dozivala Marka. Nikola je pocheo da urla iz sveg glasa da doziva Unu, kada je kao prva kap kishe na sushi Una proturila glavu iz kola. Vikao je da skochi, uhvatice je. Nije mogla. Zakucala se od straha. Kada je video da ne mozhe nishta da kazhe, odluchio je da pokusha da se popne, da je izvuche iz kola. Imao je gips na nozi! Prva grana hrasta je bila na metar iznad njega, morao je da se popne na prste na jednoj nozi i da skochi da bi se uhvatio za granu, pa za sledecu pa za josh jednu, shto je i uradio, dok je ochajnichki vukao svoju bezhivotnu nogu, kao da je nema. Prve kapi znoja su pochele da mu se spushtaju niz lice. Tada je Marko kao ni od kuda iskochio iz kola i pocheo da trchi koliko su ga noge nosile. Nikola i Una su ga dozivali u pomoc, ali se nije okretao. Dragan je bio bez svesti pa je Nikola morao da prihvati Dragana i da ga spusti. Vratio se po Unu, kada se kroshnja drveta iznad belog Golfa zapalila. Una i Nikola su se spustili na zemlju kada je Una vrisnula: ‘’Trchi!’’ Una je povukla Dragana i bacila ga dalje od drveta, dok je Nikola je pocheo da hramlje dolazeci do nje. Beli Golf je tada eksplodirao bacajuci varnichne svice nekih 50 metara u beskrajnost bele noci.Nikola je pao na zemlju! Nije verovao shta se desilo! Poshla mu je prva suza niz obraz stapajuci se sa znojem i prljavshtinom. Ubrzo je i policija doshla i dok su pregledali ostatke olupine nekada belog Golfa, Una je podigla Nikolinu glavu, pogledala ga u ochi i nezhno, plashljivo ga poljubila.Tada je zagrlio kao nikada do tad i odluchio da je ne pushta nikad vise!Svaki put kada bi proshetali tom ulicom, pogledali bi se i shvatili bi da je njihova ljubav toliko jaka, koliko i pun Mesec, koji se smeshio na nebu ponosno, osvetljujuci im put.
    2248 Objavio/la D Boyanna
  • Ovo je pricha o jednom Nikoli.Sve je pochelo kada je Nikola imao 4 godine. Do svoje chetvrte godine Nikola nikada nije uspeo da stane na noge, chak ni uz pomoc njegovih roditelja on nikada ne bi bio dovoljno jak da napravi jedan korak. Kada je Nikola vec imao 4 godine, njegovi roditelji su hitno morali da izadju iz kuce, jer je Nikolinoj baki Dragici bilo jako loshe. Prvi put su ostavili Nikolu samog kod kuce. On se vec kretao slobodno, imao je slobodu da puzi svuda po kuci, jedino shto nije mogao da uradi jeste da otvori vrata, tako da su njegovi roditelji bezbrizhno mogli da izadju iz kuce. Koje su shanse da mali Nikola bash tog dana dok njih nema prohoda?Proshlo je 5 sati od kako su Nikolini roditelji bili van kuce. Nikola je bio jako gladan. Tada je nervozno plakao, vrishtao, sklupchan u coshku njihove velike dnevne sobe, ali ga niko nije chuo. Nakon 3 sata plakanja i dozivanja u pomoc bez ikakve nade da ce neko doci da mu pomogne, mali Nikola je pocheo da puzi svuda po kuci kako bi nashao neshto shto mu lichi na hranu. Kada je napravio 4 kruga po svojoj velikoj dnevnoj sobi, kuhinji, kupatilu, svojoj dechijoj sobi, Nikola je shvatio da mu nema pomoci. Onda se setio da kada god bi bilo vreme za jelo, njegova mama bi ishla do jednog coshka u kuci, napravljenog specijalno za odlaganje Nikoline hrane. Nikola je doshao do tog mesta, ali kada je podigao glavu da vidi gde je hrana, zatekao je samo dve drshke koje otvaraju velika drvena vrata.Onako gladan, uplakan, balav i krmeljiv od suza, odluchio je da po prvi put u svom zhivotu stane na noge i prezhivi.U Nikoli je proradio instikt da prezhivi, kada je imao samo 4 godine. I pogodite shta?! Nikola je uspeo, klimavo se popeo na noge i jako svojim malim bicepsima uspeo da otvori vrata od ostave i na prvoj polici nadje pahuljice koje je njegova mama chuvala samo za doruchak. Kada su se njegovi roditelji vratili, zatekli su Nikolu kako zadovoljno jede one pahuljice, dok su njegove ochi bile pune suza. Njegovi roditelji su ga uzeli u ruke, zagrlili i pocheli da mu se izvinjavaju shto su ga ostavili, objashnjavajuci da su morali neke stvari zajedno da zavrshe, misleci da ih Nikola razume i chuje, ali Nikola se sve vreme samo smejao sa i dalje punim ochima suza. Nikola je odrastao u lepog, jakog dechka. Vec je imao 18 godina, voleo je da slusha hip hop muziku, vozio je bicikl svaki dan, ponekad bi otishao i u skejt park, bio je sjajan zavisnik od adrenalina kada je bio tinejdzher. Sve dok jednog dana nije upoznao Unu koja je takodje volela lude stvari.Una i Nikola su pocheli da se druzhe, da izlaze zajedno, uvek su imali teme za razgovor i uvek im je bilo teshko da se razdvoje pa su razgovore nastavljali svako svojoj kuci za Skype-om. Njihovo prijateljstvo je trajalo godinama tako da su imali zajednichko drushtvo koje je stalno smishljalo nove ideje za nalet adrenalina. Nikola je tako u jednoj od egzibicija slomio nogu padom sa skejta, morao je da nosi gips sedam meseci. Prvih par meseci se nisu razdvajali, morali su da budu jedno sa drugim ali se Nikola se nikad nije usudio da prizna Uni da je voli, iako ju je voleo svim srcem. Jednog dana im je drushtvo predlozhilo da se zajedno u Markovom Golfu trojci, provozaju Majushkom ulicom, koja je poznata po tome shto ima dve oshtre krivine, za koje su prichali da su najsporije krivine zato shto nikad niko nije smeo da prodje tim putem brzhe od 10 na sat, da se nadju u 3h nocu 23. decembra dve ulice dalje i da se provozaju.Nikola se ponizno povukao i rekao drushtvu da ne rachuna na njega, ali je Una prihvatila da se nadje sa njima i tako su se Una i Nikola razishli.On to veche nije mogao da spava. Prevrtao se po krevetu obliven hladnim znojem, sa nekim chudnim jezivim osecajem u stomaku, pa je odluchio da prosheta da provezhba nogu koliko je mogao.Nikolina i Unina kuca se nije nalazila daleko od Plave chesme, koja je gledala na Majushku ulicu, pa je Nikola oko 2 sata nocu ustao iz kreveta i pocheo da sheta Shevskim bulevarom sve do Plave chesme. Napravio je 3 kruga i zastao kod Unine zgrade da vidi da li je kod kuce. Pogledao je gore u njen prozor i shvatio da je ipak izashla.Nastavio je da sheta kroz Lakojevu ulicu, preko Sopinog mosta i nazad. I dalje je imao jeziv osecaj u stomaku. Doshao je do Majushke ulice i odluchio da sacheka ispod velikog hrastovog drveta, sedeci na zemlji, da vidi da li ce Marko proci sa Unom i drushtvom u kolima, da im se javi. Pogledao je u nebo i video da je pun mesec, da je bela noc. Chekao je i chekao, oblivao ga je hladan znoj i kapci su pocheli da mu se sklapaju preko ochiju kada je u jednom trenutku chuo jezivu shkripu guma koja je kao vatra kada uhvati benzin, pochela da prolazi putem. Beli Golf je izleteo na put, udarajuci prednjim branikom od asfalt, dok su felne varnichile, ostavljajuci trag 10 metara unazad. Kako mu se auto priblizhavao tako je mogao da chuje paniku i vrisku koja je dolazila izuntar Markovih kola. Prestravio se, nije mogao da se pomeri kada je bio siguran da ce se njihov auto zabiti direktno u njega. Marko je pocheo da pritiska kochnicu kada je njegov auto udario u drugu uzbrdicu te krivine, dok je ishao oko 50 na sat, kada je auto legao udario u luk krivine i poleteo iznad Nikole zakucavajuci se u drvo dva metra iznad Nikoline glave. Auto je ostao zaglavljen izmedju grana zapaljen. Nije mogao da dishe u sekundi. Gume su se pushile dok niko iz kola nije davao znake zhivota. Tada je chuo Unu koja je plakala i dozivala Marka. Nikola je pocheo da urla iz sveg glasa da doziva Unu, kada je kao prva kap kishe na sushi Una proturila glavu iz kola. Vikao je da skochi, uhvatice je. Nije mogla. Zakucala se od straha. Kada je video da ne mozhe nishta da kazhe, odluchio je da pokusha da se popne, da je izvuche iz kola. Imao je gips na nozi! Prva grana hrasta je bila na metar iznad njega, morao je da se popne na prste na jednoj nozi i da skochi da bi se uhvatio za granu, pa za sledecu pa za josh jednu, shto je i uradio, dok je ochajnichki vukao svoju bezhivotnu nogu, kao da je nema. Prve kapi znoja su pochele da mu se spushtaju niz lice. Tada je Marko kao ni od kuda iskochio iz kola i pocheo da trchi koliko su ga noge nosile. Nikola i Una su ga dozivali u pomoc, ali se nije okretao. Dragan je bio bez svesti pa je Nikola morao da prihvati Dragana i da ga spusti. Vratio se po Unu, kada se kroshnja drveta iznad belog Golfa zapalila. Una i Nikola su se spustili na zemlju kada je Una vrisnula: ‘’Trchi!’’ Una je povukla Dragana i bacila ga dalje od drveta, dok je Nikola je pocheo da hramlje dolazeci do nje. Beli Golf je tada eksplodirao bacajuci varnichne svice nekih 50 metara u beskrajnost bele noci.Nikola je pao na zemlju! Nije verovao shta se desilo! Poshla mu je prva suza niz obraz stapajuci se sa znojem i prljavshtinom. Ubrzo je i policija doshla i dok su pregledali ostatke olupine nekada belog Golfa, Una je podigla Nikolinu glavu, pogledala ga u ochi i nezhno, plashljivo ga poljubila.Tada je zagrlio kao nikada do tad i odluchio da je ne pushta nikad vise!Svaki put kada bi proshetali tom ulicom, pogledali bi se i shvatili bi da je njihova ljubav toliko jaka, koliko i pun Mesec, koji se smeshio na nebu ponosno, osvetljujuci im put.
    Jul 25, 2013 2248
  • 24 Jul 2013
    Ne daj se Zvoncice, ne daj se godinama moja Zvoncice.Drugačijim chaterima i navikama,još ti je soba topla, prijatan razgovor.. a razne ...tastature...Imala si više ukusa od mnogih tvoja soba... divotaGazda ti je dzavo,ali ti... uvek si se razlikovala, po boji teskstova svojih chatera, po osmesima,pratila si sve od jutra do sljedećeg jutra i rušila samo one dosadne, terane jesenjim vetromkao list niz neku Beogradsku padinu.U večernjem sam odelu, i opkoljen opovima..Ne daj se mladosti moja, ne daj se Zvoncice naša... Dugo smo pripremali sva ova poznanstva dok jednom, skoro slučajno, uz usijanu tastaturu i sa svega nekoliko pravih reči, loše prikrivena željane dovede do razmene telefona...carice i plemkinjo nasa...Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja...Lepi trenutci nostalgije, ljubavi i nase klupice u parku iza Metropola, legendarne zajedničke pricaonice..i memoserva, ako me neko trazi...Ne daj se Zvoncice,Evo me, ustajem, tek da promenim skriptu, da li je to nepristojno u ovakvom času, Professional, Achilles, Camel Master, PMei,Meni je ipak najdraži početak...a raspolažem s jos milion nežnih i bezobraznih trenutaka naše mladosti,koja nas, nekim novim bojama vodi da idemo dalje... i uvek, idemo daljeNe daj se Zvoncice.Znam da ce još biti mladosti, blesave i vrludave... sa tobom ćemo ostati mladi...Ako svi ostali ostare, naša će im mladost teeeško pasti,a bićemo uvek mi u pravu, jer smo zajedno na ovoj divnoj obali, koju su mnogi napustili i predali bezvoljnoA ponovo sija sunce,kao što vec sija u mislima svih zaljubljenih srca,i nebo od svile, udaljeni glasovi koji se mešaju, glas voljenog bića, prijatelja, roda, brata ...i dok si tu sa nama.. nisu važne kise nestale svetlastom belinom ... jos malo price...Ne daj se Zvoncice...naša
    2388 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Ne daj se Zvoncice, ne daj se godinama moja Zvoncice.Drugačijim chaterima i navikama,još ti je soba topla, prijatan razgovor.. a razne ...tastature...Imala si više ukusa od mnogih tvoja soba... divotaGazda ti je dzavo,ali ti... uvek si se razlikovala, po boji teskstova svojih chatera, po osmesima,pratila si sve od jutra do sljedećeg jutra i rušila samo one dosadne, terane jesenjim vetromkao list niz neku Beogradsku padinu.U večernjem sam odelu, i opkoljen opovima..Ne daj se mladosti moja, ne daj se Zvoncice naša... Dugo smo pripremali sva ova poznanstva dok jednom, skoro slučajno, uz usijanu tastaturu i sa svega nekoliko pravih reči, loše prikrivena željane dovede do razmene telefona...carice i plemkinjo nasa...Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja...Lepi trenutci nostalgije, ljubavi i nase klupice u parku iza Metropola, legendarne zajedničke pricaonice..i memoserva, ako me neko trazi...Ne daj se Zvoncice,Evo me, ustajem, tek da promenim skriptu, da li je to nepristojno u ovakvom času, Professional, Achilles, Camel Master, PMei,Meni je ipak najdraži početak...a raspolažem s jos milion nežnih i bezobraznih trenutaka naše mladosti,koja nas, nekim novim bojama vodi da idemo dalje... i uvek, idemo daljeNe daj se Zvoncice.Znam da ce još biti mladosti, blesave i vrludave... sa tobom ćemo ostati mladi...Ako svi ostali ostare, naša će im mladost teeeško pasti,a bićemo uvek mi u pravu, jer smo zajedno na ovoj divnoj obali, koju su mnogi napustili i predali bezvoljnoA ponovo sija sunce,kao što vec sija u mislima svih zaljubljenih srca,i nebo od svile, udaljeni glasovi koji se mešaju, glas voljenog bića, prijatelja, roda, brata ...i dok si tu sa nama.. nisu važne kise nestale svetlastom belinom ... jos malo price...Ne daj se Zvoncice...naša
    Jul 24, 2013 2388
  • 24 Jul 2013
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    4847 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    Jul 24, 2013 4847
  • 23 Jul 2013
    "Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime..."
    1545 Objavio/la SeRgEj -
  • "Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime..."
    Jul 23, 2013 1545
  • 22 Jul 2013
    Zatekneš na putu nešto poluživo, ranjeno,srce ti se u isto vreme sklupca i raduje,sagneš se do zemlje, a kao da si nebo dosegnuo,kad osetiš na dlanu puls preplašenog srca.Ne znaš kako i cime, ali siguran sida cete izleciti jedno drugo.Zavoliš to poluživo i ranjeno,shvatiš da moraš da živiš,kad si vec oživeo,jer ne smeš dopustitida citav tvoj svetizdahne na tvom dlanu.Živiš u ritmu otkucaja malenog srca.Odjednom si razdragan,odjednom voliš život, cak i svoj,odjednom veruješ da ljubav cini cuda,kad vidiš da je poluživo oživelo i ozdravilo,zahvaljujuci oblogu od tvog dlana....
    1427 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Zatekneš na putu nešto poluživo, ranjeno,srce ti se u isto vreme sklupca i raduje,sagneš se do zemlje, a kao da si nebo dosegnuo,kad osetiš na dlanu puls preplašenog srca.Ne znaš kako i cime, ali siguran sida cete izleciti jedno drugo.Zavoliš to poluživo i ranjeno,shvatiš da moraš da živiš,kad si vec oživeo,jer ne smeš dopustitida citav tvoj svetizdahne na tvom dlanu.Živiš u ritmu otkucaja malenog srca.Odjednom si razdragan,odjednom voliš život, cak i svoj,odjednom veruješ da ljubav cini cuda,kad vidiš da je poluživo oživelo i ozdravilo,zahvaljujuci oblogu od tvog dlana....
    Jul 22, 2013 1427
  • 22 Jul 2013
    Тражио сам СНАГУ… И Бог ми је да ПОТЕШКОЋЕ које су ме оснажиле. Тражио сам МУДРОСТ… И Бог ми је дао ПРОБЛЕМЕ које је требало решити. ... Тражио сам БОГАТСТВО… И Бог ми је дао МОЗАК и ТЕЛО да могу радити. Тражио сам ХРАБРОСТ… И Бог ми је дао ПРЕПРЕКЕ које је требало савладати. Тражио сам ЉУБАВ... И Бог ми је дао ЉУДЕ којима је требало помоћи. Тражио сам УСЛУГЕ... И Бог ми је дао ПРИЛИКЕ. Нисам добио ништа од онога што сам тражио, али сам добио све што ми је требало.
    1930 Objavio/la SeRgEj -
  • Тражио сам СНАГУ… И Бог ми је да ПОТЕШКОЋЕ које су ме оснажиле. Тражио сам МУДРОСТ… И Бог ми је дао ПРОБЛЕМЕ које је требало решити. ... Тражио сам БОГАТСТВО… И Бог ми је дао МОЗАК и ТЕЛО да могу радити. Тражио сам ХРАБРОСТ… И Бог ми је дао ПРЕПРЕКЕ које је требало савладати. Тражио сам ЉУБАВ... И Бог ми је дао ЉУДЕ којима је требало помоћи. Тражио сам УСЛУГЕ... И Бог ми је дао ПРИЛИКЕ. Нисам добио ништа од онога што сам тражио, али сам добио све што ми је требало.
    Jul 22, 2013 1930
  • 22 Jul 2013
    Danas se molim za sve one ljude koje sreća zaobilazi u velikom krugu. Za one koji praštaju i one koji sude, za sve što su osetili tugu. Danas se molim za sve ljude one koji ljubav nisu nikad upoznali,za sto...tine ,hiljade ili milione.. Što su sebe nekom darovali. Danas se molim i za one duše kojih se nikad niko ne seti za one što mos...tove dobrote ruše. Molim za one što bolest im preti. Danas se molim za sva bića draga kojima u duši nemiri vladaju, za sve koje je izdala snaga i za one što se više ne nadaju. Molitvom dobre želje šaljem njima, za sreću ,ljubav,za dušu punu mira. Danas se molim za svako dobro svima širom ovog beskrajnog svemira.
    1729 Objavio/la SeRgEj -
  • Danas se molim za sve one ljude koje sreća zaobilazi u velikom krugu. Za one koji praštaju i one koji sude, za sve što su osetili tugu. Danas se molim za sve ljude one koji ljubav nisu nikad upoznali,za sto...tine ,hiljade ili milione.. Što su sebe nekom darovali. Danas se molim i za one duše kojih se nikad niko ne seti za one što mos...tove dobrote ruše. Molim za one što bolest im preti. Danas se molim za sva bića draga kojima u duši nemiri vladaju, za sve koje je izdala snaga i za one što se više ne nadaju. Molitvom dobre želje šaljem njima, za sreću ,ljubav,za dušu punu mira. Danas se molim za svako dobro svima širom ovog beskrajnog svemira.
    Jul 22, 2013 1729
  • 22 Jul 2013
    RODITELJSKO PISMO Drago dete, - Sada još nisam ostarila, a kada me budeš video takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumeti..... - Ako se zaprljam u vreme ručka, i ako se ne mogu sama odenuti, budi strpljiv.... - Seti se sati, koje sam potrošila, dok sam te tome naučila.... - I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me.... - Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvek ponovo, pre nogo što si utonuo u san..... - Ako se ne budem želela kupati, ne ismejavaj me i ne vređaj. Seti se kako sam te morala loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ti ušao u kadu..... - Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s' podsmehom na licu...... - Ja sam tebe naučila mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom..... - Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati..... - Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to, da sam s' tobom i da me znaš slušati..... - Ako ne budem želela jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.... Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne...... - Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake...... - I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumeti..... Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želela samo najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života...... - Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvu..... - Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s' ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvek čuvala samo za tebe. Volim te, tvoj roditelj
    1285 Objavio/la SeRgEj -
  • RODITELJSKO PISMO Drago dete, - Sada još nisam ostarila, a kada me budeš video takvu, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumeti..... - Ako se zaprljam u vreme ručka, i ako se ne mogu sama odenuti, budi strpljiv.... - Seti se sati, koje sam potrošila, dok sam te tome naučila.... - I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me.... - Kada si bio malen, morala sam ti istu priču čitati uvek ponovo, pre nogo što si utonuo u san..... - Ako se ne budem želela kupati, ne ismejavaj me i ne vređaj. Seti se kako sam te morala loviti i izmišljati hiljadu razloga, da bi ti ušao u kadu..... - Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s' podsmehom na licu...... - Ja sam tebe naučila mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom..... - Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati..... - Nije mi najvažnija stvar na svetu naš razgovor, već to, da sam s' tobom i da me znaš slušati..... - Ako ne budem želela jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.... Sama znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne...... - Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružala tebi, kada si pravio prve korake...... - I ako ti jednom kažem, da više ne želim živeti, da želim umreti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumeti..... Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želela samo najbolje i pokušala sam te pripremiti na putovanje života...... - Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvu..... - Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s' ljubavlju i strpljivošću. Vratiću ti osmehom i neizmernom ljubavlju, koju sam oduvek čuvala samo za tebe. Volim te, tvoj roditelj
    Jul 22, 2013 1285