Blogovi

User's Tags

468 blogs
  • 08 Dec 2014
      Da li znate kako su izgledale prvobitne karte?! Kazu da su Francuzi prvobitne karte sa slikama obelezavali imenima, istorijskih licnosti ili herojima iz legendi i mitova, koje su predstavljale. Ovo je jedna od verzija koja se svuda pominje... Kralj tref je Aleksandar Veliki (makedonski kralj, cuveni osvajac koji je stvorio carstvo od Grcke do Indije) Kralj herc predstavlja Karla Velikog ("Otac Evrope", lat. Carolus Magnus, fr. Charlemagne, nem. Karl der Große) Kralj pik je kralj David (Kralj Izraela i Judeje koji je ujedinio 12 izraelskih plemena, junak koji je ubio Golijata kamenom iz pracke) Kralj karo je Julije Cezar (lat. Gaius Iulius Ceasar, najslavniji rimski vojskovodja, politicar, pisac, diktator) Dama tref je Argina (iskrivljen oblik imena Argeja, mitoloska princeza iz Arga ili anagram reči regina (lat. kraljica)) Dama herc je udovica Judit (hebr. Yehudit biblijska licnost koja je iskoristila svoju lepotu i lukavstvo da odsece glavu asirskom vojskovodji Holofernu i time spasila jevrejski narod od propasti) Dama karo je Rahila (druga zena proroka Muhameda) Dama pik je Atena (grcka boginja mudrosti, ono sto je u grckoj mitologiji Atena to je u rimskoj Minerva a u egipatskoj Neit, grc. Ἀθηνᾶ, Athēnâ ili Ἀθήνη) Zandar tref je Juda Makavejski (jevrejski svestenik, heroj jevrejske pobune protiv vladavine Seleukida, jedan od najvecih ratnika u jevrejskoj istoriji) Zandar herc je La Ir (Etienne de Vignolles, saborac Jovanke Orleanke ( Jeanne d`Arc))Zandar pik je Holger Danske (legendarni lik koji se pominje u ciklusu pesama "Geste de Doon de Mayence" mada se ne zna tacno ko je i sta je bio, fr. Ogier le Danois ) Zandar karo je grcki heroj Hektor (starogrc. Eκτωρ... trojanski princ, sin trojanskog kralja Prijama, ovekovecen u Homerovoj Ilijadi)     I jos malo zanimljivosti: -52 karte u spilu predstavljaju 52 nedelje u godini -12 karata sa slikom ...12 meseci -zbir svih karata (racunajuci keca kao 1, a zandara, damu i kralja kao 11, 12 i 13 je 364 (+ jedan dzoker 365)) predstavlja broj dana u godini. -4 razlicita znaka...4 godisnja doba -2 boje, crno-crveno predstavljaju noc i dan.      
    1841 Objavio/la Paradox
  • By Paradox
      Da li znate kako su izgledale prvobitne karte?! Kazu da su Francuzi prvobitne karte sa slikama obelezavali imenima, istorijskih licnosti ili herojima iz legendi i mitova, koje su predstavljale. Ovo je jedna od verzija koja se svuda pominje... Kralj tref je Aleksandar Veliki (makedonski kralj, cuveni osvajac koji je stvorio carstvo od Grcke do Indije) Kralj herc predstavlja Karla Velikog ("Otac Evrope", lat. Carolus Magnus, fr. Charlemagne, nem. Karl der Große) Kralj pik je kralj David (Kralj Izraela i Judeje koji je ujedinio 12 izraelskih plemena, junak koji je ubio Golijata kamenom iz pracke) Kralj karo je Julije Cezar (lat. Gaius Iulius Ceasar, najslavniji rimski vojskovodja, politicar, pisac, diktator) Dama tref je Argina (iskrivljen oblik imena Argeja, mitoloska princeza iz Arga ili anagram reči regina (lat. kraljica)) Dama herc je udovica Judit (hebr. Yehudit biblijska licnost koja je iskoristila svoju lepotu i lukavstvo da odsece glavu asirskom vojskovodji Holofernu i time spasila jevrejski narod od propasti) Dama karo je Rahila (druga zena proroka Muhameda) Dama pik je Atena (grcka boginja mudrosti, ono sto je u grckoj mitologiji Atena to je u rimskoj Minerva a u egipatskoj Neit, grc. Ἀθηνᾶ, Athēnâ ili Ἀθήνη) Zandar tref je Juda Makavejski (jevrejski svestenik, heroj jevrejske pobune protiv vladavine Seleukida, jedan od najvecih ratnika u jevrejskoj istoriji) Zandar herc je La Ir (Etienne de Vignolles, saborac Jovanke Orleanke ( Jeanne d`Arc))Zandar pik je Holger Danske (legendarni lik koji se pominje u ciklusu pesama "Geste de Doon de Mayence" mada se ne zna tacno ko je i sta je bio, fr. Ogier le Danois ) Zandar karo je grcki heroj Hektor (starogrc. Eκτωρ... trojanski princ, sin trojanskog kralja Prijama, ovekovecen u Homerovoj Ilijadi)     I jos malo zanimljivosti: -52 karte u spilu predstavljaju 52 nedelje u godini -12 karata sa slikom ...12 meseci -zbir svih karata (racunajuci keca kao 1, a zandara, damu i kralja kao 11, 12 i 13 je 364 (+ jedan dzoker 365)) predstavlja broj dana u godini. -4 razlicita znaka...4 godisnja doba -2 boje, crno-crveno predstavljaju noc i dan.      
    Dec 08, 2014 1841
  • 06 Dec 2014
    mala sam na "onom" sajtu jednog prijatelja, čak i više od toga. Ime mu je bilo Nikola, zvani Miki. Znao je samo Mio za njega. Rekao je da je došao da traži cice, a inače Miki se najviše ložio na plesačice. Voleo je plavuše... ali ništa manje crnke...   ali ni crvenokose nisu bile loše...   jednom je naišao na jednu koja kao da je Zorici Brunclik nešto u rodu... posebno mu se dopalo kad je gledao jednu cicu kako pleše sa partnerom... i tada je shvatio da mora naučiti da igra:   Zli jezici su bili skloni tome da kažu kako je MIki bio lažnjak. Kako kleveću...
    7461 Objavio/la Daca S.
  • By Daca S.
    mala sam na "onom" sajtu jednog prijatelja, čak i više od toga. Ime mu je bilo Nikola, zvani Miki. Znao je samo Mio za njega. Rekao je da je došao da traži cice, a inače Miki se najviše ložio na plesačice. Voleo je plavuše... ali ništa manje crnke...   ali ni crvenokose nisu bile loše...   jednom je naišao na jednu koja kao da je Zorici Brunclik nešto u rodu... posebno mu se dopalo kad je gledao jednu cicu kako pleše sa partnerom... i tada je shvatio da mora naučiti da igra:   Zli jezici su bili skloni tome da kažu kako je MIki bio lažnjak. Kako kleveću...
    Dec 06, 2014 7461
  • 06 Dec 2014
          Na vratima vremena naslaganih godina, još jedan dan prosipa sate koji će se izgubiti i nestati u nepovrat. Ti znaš, ne razvrstavam dane na dobre i loše, ne doživljavam to vrijeme u izgubljenoj stvarnosti. Ipak, naučila sam da postojim, okružena malim znacima nesebične pažnje, lijepim riječima, mislima, djelima ... U ambisu neostvarenih želja i potreba, obuzeta toplim mislima, udišem svaki trenutak sreće. Izvukla sam srce iz tame noći i boli, stavila ga na svjetlost dana. Obojila sam osjećaje duginim bojama nadanja. U lavirinitu isprepletenih misli i osjećaja, ispred mene je zasjalo izgubljeno vrijeme. Dok iscrtavam put na karti želja, stvarnost se nalazi negdje u daljini iščekivanja. Nosi me struja preplavljenih osjećaja a ja pružam šansu dragocijenim, magičnim trenucima, koji imaju svoju vrijednost. Kradem komadiće vremena i osjećam da sreća dolazi. Šaljem ti osmijehe, jer život neumitno teče i ne čeka nikoga.
    2227 Objavio/la Ramona mo
  •       Na vratima vremena naslaganih godina, još jedan dan prosipa sate koji će se izgubiti i nestati u nepovrat. Ti znaš, ne razvrstavam dane na dobre i loše, ne doživljavam to vrijeme u izgubljenoj stvarnosti. Ipak, naučila sam da postojim, okružena malim znacima nesebične pažnje, lijepim riječima, mislima, djelima ... U ambisu neostvarenih želja i potreba, obuzeta toplim mislima, udišem svaki trenutak sreće. Izvukla sam srce iz tame noći i boli, stavila ga na svjetlost dana. Obojila sam osjećaje duginim bojama nadanja. U lavirinitu isprepletenih misli i osjećaja, ispred mene je zasjalo izgubljeno vrijeme. Dok iscrtavam put na karti želja, stvarnost se nalazi negdje u daljini iščekivanja. Nosi me struja preplavljenih osjećaja a ja pružam šansu dragocijenim, magičnim trenucima, koji imaju svoju vrijednost. Kradem komadiće vremena i osjećam da sreća dolazi. Šaljem ti osmijehe, jer život neumitno teče i ne čeka nikoga.
    Dec 06, 2014 2227
  • 05 Dec 2014
    Dodaću malo zelene na moj novi pogled kroz prozor. Osmehom nekadašnje mene osvetliću najtamniji deo ulice i oterati strah od sutra. Pustiću jato ptica na slobodu kroz jedini otvor na mozgu. Možda se dovoljno ohrabrim da ti kažem da mi nije stalo do tebe.
    2044 Objavio/la Mili Vili
  • Dodaću malo zelene na moj novi pogled kroz prozor. Osmehom nekadašnje mene osvetliću najtamniji deo ulice i oterati strah od sutra. Pustiću jato ptica na slobodu kroz jedini otvor na mozgu. Možda se dovoljno ohrabrim da ti kažem da mi nije stalo do tebe.
    Dec 05, 2014 2044
  • 01 Dec 2014
    Ето, док се неки на нету појављују са којекаквим мечкама, јагуарима, аудијима, BMW.има и сл. Мио стиже на пациклу. Шта ћу, остао сам веран ''првој љубави'' пациклу. Одувек сам маштао да ''пациклам''... А онда ми се сан и остварио... И  док сам ја истренирао ''пациклање'' дошло време и за нову ''прву љубав''... Но, дође ми ''из дупета у главу'' да сам се мало залетео... А онда сам се у складу са модерним трендовима био и ја модернизовао али шта ћете, много љубоморног света(нарочито међу онима са мечкама, јагуарима...)... И тако сам се вратио ''старој љубави'', овај пут уживајући у ''пациклању''... И више не јурим оне ''сојке'', сломивратке, интересују ме само оне које као и ја уживају ''пациклајући''... Ваш Мио ''пациклиста''!      
    1430 Objavio/la Mio Drag
  • Ето, док се неки на нету појављују са којекаквим мечкама, јагуарима, аудијима, BMW.има и сл. Мио стиже на пациклу. Шта ћу, остао сам веран ''првој љубави'' пациклу. Одувек сам маштао да ''пациклам''... А онда ми се сан и остварио... И  док сам ја истренирао ''пациклање'' дошло време и за нову ''прву љубав''... Но, дође ми ''из дупета у главу'' да сам се мало залетео... А онда сам се у складу са модерним трендовима био и ја модернизовао али шта ћете, много љубоморног света(нарочито међу онима са мечкама, јагуарима...)... И тако сам се вратио ''старој љубави'', овај пут уживајући у ''пациклању''... И више не јурим оне ''сојке'', сломивратке, интересују ме само оне које као и ја уживају ''пациклајући''... Ваш Мио ''пациклиста''!      
    Dec 01, 2014 1430
  • 01 Dec 2014
      Sećate li se najbližeg komšije vrapca? Da, to je ona mala ptičica koja nas je uvek radosno dočekivala ili ispraćala gde god da idemo. Ne, ne, neću sada pričati onu staru priču o vrapcu, kravi i bezobraznoj cica maci... Koliko god da mi sećanje dosegne u detinjstvo, prvo čega se setim bilo je ono što me je budilo svakog jutra... Šum vetra u krošnjama tri obližnja jablana i pesma vrabaca u tim krošnjama... dživdžani.. uh, koliko ih je samo bilo...   Živeo sam u stanu sa velikom terasom i uživao da dobar deo dana, kad god je to bilo moguće, provedem upravo tu. I uvek je tu bio moj komšija vrabac, delio samnom te klinačke samoće i uvek slušao moje priče. Delili smo doručak i ono najslađe parče hleba koje je taj moj komšija uvek sa strahom otimao sa pločnika terase i za trenutak nestajao na putu do krošnje jablana. Nikad me nije ostavio da dugo čekam. Pravio sam ja puno puta komšiji kucice od papira i drveta, ali je njemu ipak mnogo više prijala krošnja puna vetra... priznajem, u onom moru betona naselja u kom sam ziveo, pogled na te jablane bilo je pravo bogatstvo.   Zamišljao sam kako su to u stvari jedra velikog jedenjaka kojim sam plovio u snove, sa vrapcima kao mornarima najluđeg jedrenjaka na svetu. Eh, kako mi je ponekad ona graja vrabaca iz krošnje nedostajala u večernjim satima kad se uspavaju pre mene.   Komšija me je pratio i u školu, kontrolisao da li radim domaće zadatke, a bio je tu i kad sam škole završio i krenuo na fax, proslavljao samnom neke sportske uspehe, pravio društvo i kad su me mučile povrede i uvek.. ali baš uvek.. sa strahom otimao svako parče hleba koje je bilo namenjeno njemu...   Nošen dahom onih velikih snova o budućnosti, i ja sam sve manje pažnje poklanjao komšiji, sem kad je bezobrazno virio kroz prozor za vreme mojih prvih ljubavnih priča, ali on nije mnogo mario za to.. Gde god da krenem i šta god da radim, bio je tu.   Sećam se da sam jednom dugo gledao kako se kupa u barici vode koja je ostala posle polivanja terase u onim vrelim letnjim danima, i da sam mu zavideo kako i koliko uživa u tome. Iako vrapca nikad pesma nije nikad krasila, meni je to njegovo dživdžanje bilo slađe od bilo koje ptice pevačice.   A komšiju su voleli i ostali iz moje porodice.. mama ih je uvek častila svim onim mrvama posle ručka, na ćaletovo hrkanje tokom nedeljnog popodneva na terasi, uzvraćali su nekom muzikom sličnog tonaliteta, a brat nikad nije gađao vrapce praćkom (verovatno zato što ni vola nije mogao da pogodi, pa da se ne sramoti). Deda mi je jednom pricao kako i u Evanđelu postoji zapis o vrapcima... kako je nekad davno postojala cena za vrapca, dva vrapca za peni. Valjda je  tamo neko morao da kupuje komšije, verovatno nije imao jedrenjak kao moj.   E da, setih se kako mi je jednom neki stari porodični prijatelj pričao kako su nekad davno, u vreme onog prvog velikog rata, u opštoj nemaštini, pekli vrapce kako bi kuća mirisala na pečenje, iako za jelo nije bilo ništa drugo osim obične proje... Mislim da godinama nisam hteo da pričam sa njim posle te izjave, a najviše je profitirao komšija koga sam dugo posle toga hranio duplim porcijama... i uvek je onako, sa strahom... otimao svako parče hleba koji je bio samo njemu namenjen...   Komšija je bio tu i onih dana 99te, deleći sa svima nama frustracije šizela i smirela i sve ono što su one donosile. Bio je tu i kad se dimila Skupština, jurio sa nama prolećne leptire ove demokratje ili kako li se već zove...   I onda... odjednom... zatrpan nekim novim mislima tih "kako li se već zove vremena", primetih... mog komšije više nema... Nekako je nestao a da nisam ni primetio... i u tom glupom osećaju da nešto nedostaje, posle ko zna koliko pokušaja da pronađem to što sam zaboravio, prevrtanja džepova i tragajući za tim čega nema, shvatih... da je to moj komšija dživdžan vrabac ovogradski.   Shvatih da više ne poznajem ni ostale komšije koji nit pevaju nit recituju, već nekako tiho prolaze ulicama na kojima korice i mrvice čekaju neke nove vrapce..... vrapce koji možda nikad neće doći jer su ih svi zaboravili. Vrpce koji su tako sa strahom otimali te mrvice baš kao što i svi mi sa nekim strahom uživamo u retkim lepim momentima...    NE, neću se plašiti lepih trenutaka, za moje mrvice vredi živeti, naučio sam to od komšije kad ih je zimi onako vešto pronalazio, i verujem.. verujem da će se moj komšija uskoro vratiti....   Vratiće se čim ponovo naučimo da se ponovo prepoznajemo pogledom u oči, a ne u profile, čim naučimo da gitara nije praistorijsko oružje, čim naučimo da verujemo u sebe, čim naučimo da svoje mrvice delimo sa drugima i ne merimo ko je kome više mrvica dao... Znate.. mrvice su mrvice... mi  ponekad zaboravimo koliko puno znače... ... a komšija je to dobro znao.... i zato je sa strahom otimao ....
    2550 Objavio/la Chupko Chupavi
  •   Sećate li se najbližeg komšije vrapca? Da, to je ona mala ptičica koja nas je uvek radosno dočekivala ili ispraćala gde god da idemo. Ne, ne, neću sada pričati onu staru priču o vrapcu, kravi i bezobraznoj cica maci... Koliko god da mi sećanje dosegne u detinjstvo, prvo čega se setim bilo je ono što me je budilo svakog jutra... Šum vetra u krošnjama tri obližnja jablana i pesma vrabaca u tim krošnjama... dživdžani.. uh, koliko ih je samo bilo...   Živeo sam u stanu sa velikom terasom i uživao da dobar deo dana, kad god je to bilo moguće, provedem upravo tu. I uvek je tu bio moj komšija vrabac, delio samnom te klinačke samoće i uvek slušao moje priče. Delili smo doručak i ono najslađe parče hleba koje je taj moj komšija uvek sa strahom otimao sa pločnika terase i za trenutak nestajao na putu do krošnje jablana. Nikad me nije ostavio da dugo čekam. Pravio sam ja puno puta komšiji kucice od papira i drveta, ali je njemu ipak mnogo više prijala krošnja puna vetra... priznajem, u onom moru betona naselja u kom sam ziveo, pogled na te jablane bilo je pravo bogatstvo.   Zamišljao sam kako su to u stvari jedra velikog jedenjaka kojim sam plovio u snove, sa vrapcima kao mornarima najluđeg jedrenjaka na svetu. Eh, kako mi je ponekad ona graja vrabaca iz krošnje nedostajala u večernjim satima kad se uspavaju pre mene.   Komšija me je pratio i u školu, kontrolisao da li radim domaće zadatke, a bio je tu i kad sam škole završio i krenuo na fax, proslavljao samnom neke sportske uspehe, pravio društvo i kad su me mučile povrede i uvek.. ali baš uvek.. sa strahom otimao svako parče hleba koje je bilo namenjeno njemu...   Nošen dahom onih velikih snova o budućnosti, i ja sam sve manje pažnje poklanjao komšiji, sem kad je bezobrazno virio kroz prozor za vreme mojih prvih ljubavnih priča, ali on nije mnogo mario za to.. Gde god da krenem i šta god da radim, bio je tu.   Sećam se da sam jednom dugo gledao kako se kupa u barici vode koja je ostala posle polivanja terase u onim vrelim letnjim danima, i da sam mu zavideo kako i koliko uživa u tome. Iako vrapca nikad pesma nije nikad krasila, meni je to njegovo dživdžanje bilo slađe od bilo koje ptice pevačice.   A komšiju su voleli i ostali iz moje porodice.. mama ih je uvek častila svim onim mrvama posle ručka, na ćaletovo hrkanje tokom nedeljnog popodneva na terasi, uzvraćali su nekom muzikom sličnog tonaliteta, a brat nikad nije gađao vrapce praćkom (verovatno zato što ni vola nije mogao da pogodi, pa da se ne sramoti). Deda mi je jednom pricao kako i u Evanđelu postoji zapis o vrapcima... kako je nekad davno postojala cena za vrapca, dva vrapca za peni. Valjda je  tamo neko morao da kupuje komšije, verovatno nije imao jedrenjak kao moj.   E da, setih se kako mi je jednom neki stari porodični prijatelj pričao kako su nekad davno, u vreme onog prvog velikog rata, u opštoj nemaštini, pekli vrapce kako bi kuća mirisala na pečenje, iako za jelo nije bilo ništa drugo osim obične proje... Mislim da godinama nisam hteo da pričam sa njim posle te izjave, a najviše je profitirao komšija koga sam dugo posle toga hranio duplim porcijama... i uvek je onako, sa strahom... otimao svako parče hleba koji je bio samo njemu namenjen...   Komšija je bio tu i onih dana 99te, deleći sa svima nama frustracije šizela i smirela i sve ono što su one donosile. Bio je tu i kad se dimila Skupština, jurio sa nama prolećne leptire ove demokratje ili kako li se već zove...   I onda... odjednom... zatrpan nekim novim mislima tih "kako li se već zove vremena", primetih... mog komšije više nema... Nekako je nestao a da nisam ni primetio... i u tom glupom osećaju da nešto nedostaje, posle ko zna koliko pokušaja da pronađem to što sam zaboravio, prevrtanja džepova i tragajući za tim čega nema, shvatih... da je to moj komšija dživdžan vrabac ovogradski.   Shvatih da više ne poznajem ni ostale komšije koji nit pevaju nit recituju, već nekako tiho prolaze ulicama na kojima korice i mrvice čekaju neke nove vrapce..... vrapce koji možda nikad neće doći jer su ih svi zaboravili. Vrpce koji su tako sa strahom otimali te mrvice baš kao što i svi mi sa nekim strahom uživamo u retkim lepim momentima...    NE, neću se plašiti lepih trenutaka, za moje mrvice vredi živeti, naučio sam to od komšije kad ih je zimi onako vešto pronalazio, i verujem.. verujem da će se moj komšija uskoro vratiti....   Vratiće se čim ponovo naučimo da se ponovo prepoznajemo pogledom u oči, a ne u profile, čim naučimo da gitara nije praistorijsko oružje, čim naučimo da verujemo u sebe, čim naučimo da svoje mrvice delimo sa drugima i ne merimo ko je kome više mrvica dao... Znate.. mrvice su mrvice... mi  ponekad zaboravimo koliko puno znače... ... a komšija je to dobro znao.... i zato je sa strahom otimao ....
    Dec 01, 2014 2550
  • 28 Nov 2014
     DANAS... Da, danas je jedan od onih dana, kad te uhvati melanholija bez vidnog razloga.Kao u zamku paukove mreže,upletu se neke misli koje su utkane negdje u dubini duše. Iz dubokog procjepa grube realnosti, javljaju se stari nemiri,koje je teško otkriti. Svi ti istrošeni osjećaji ostaju zapetljani u klupku izgubljenog vremena, u pritajenom ritmu uspona i padova do neprepoznatljivosti. Minutama mjerim izlomljeno vrijeme, koje smo mrvili praznim hodom da se zaboravimo. Lutanje i traženje nečeg davno izgubljenog u lavirintima beznađa, pretvorilo se u ritual uokviren u slabosti razuma. Zatvoreni u špilju nesuočavanja, kupujemo komadiće vremena.  Naviru emocije pomalo potisnute, ali ne i zaboravljene, uvijek spremne da izmame poneku suzu. Mjerimo se vremenom, koje nas je odavno uzelo i urezalo duboke bore na naša lica. Ćutimo, na liniji razgraničenja, gdje ne bole porazi prosutih riječi.  Ostajem samo nijemi posmatrač nepodnošljivo prazne, izlomljene svakodnevice u nekoj drugoj stvarnosti, sa istrošenim i neprepoznatljivim osjećajima.
    2284 Objavio/la Ramona mo
  •  DANAS... Da, danas je jedan od onih dana, kad te uhvati melanholija bez vidnog razloga.Kao u zamku paukove mreže,upletu se neke misli koje su utkane negdje u dubini duše. Iz dubokog procjepa grube realnosti, javljaju se stari nemiri,koje je teško otkriti. Svi ti istrošeni osjećaji ostaju zapetljani u klupku izgubljenog vremena, u pritajenom ritmu uspona i padova do neprepoznatljivosti. Minutama mjerim izlomljeno vrijeme, koje smo mrvili praznim hodom da se zaboravimo. Lutanje i traženje nečeg davno izgubljenog u lavirintima beznađa, pretvorilo se u ritual uokviren u slabosti razuma. Zatvoreni u špilju nesuočavanja, kupujemo komadiće vremena.  Naviru emocije pomalo potisnute, ali ne i zaboravljene, uvijek spremne da izmame poneku suzu. Mjerimo se vremenom, koje nas je odavno uzelo i urezalo duboke bore na naša lica. Ćutimo, na liniji razgraničenja, gdje ne bole porazi prosutih riječi.  Ostajem samo nijemi posmatrač nepodnošljivo prazne, izlomljene svakodnevice u nekoj drugoj stvarnosti, sa istrošenim i neprepoznatljivim osjećajima.
    Nov 28, 2014 2284
  • 27 Nov 2014
    Prelistavajuci stranice narodnih kuvara i etnografske gradje posvecene starim jelima i picima,moze se videti da se veliki broj tradicionalnih narodnih jela i pica zadrzao i do danasnjeg dana u manje ili vise istom obliku kao i nekada.Takva jela su uglavnom poznata svim savremenim domacicama i gurmanima. No,postoje i ona jela koja su uglavnom zaboravljena,posebno u gradovima,mada bi po ukusu,hranljivosti i zdravom nacinu pripreme, mogla da nadju mesta i na danasnjim trpezama.Sledeci izbor podsetice sve ljubitelje dobre i zdrave ishrane na ona jela koja su pripremali nasi preci. Pojedina jela poznata su i danas,ali je ovom prilikom prikazan njihov tradicionalni nacin pripreme(pod sacem,u crepulji). Mnoga od ovih jela, naravno,slicna su jelima koja su pripremali i drugi narodi u ovim krajevima.                                                                  MRSNA PRAZNICNA JELA CORBA Pravi se od mesa pileceg,jagnjeceg,ovcijeg,od pastrme i od sitnurije(udrobice od jagnjeta).Pileca corba pravi se ovako: jedan od muskaraca mora da zakolje pile,jer zenska glava ne valja to da radi.Ako pile brzo lipse,kazu da je lake ruke onaj sto ga je zaklao,ako ne lipse brzo,kazu da je teske ruke. Zaklano pile popari se u vrucoj vodi,ocupa se perje i ocisti pa se iseku komadi i stavi u lonac za kuvanje.Od pileta se bacaju zuc i creva.Za vreme kuvanja pazi se da lonac ne iskipi.Ako se corba kuva od stare zivine,onda je potrebno da se duze kuva,a od mlade manje.Kad meso vec bude skuvano,corba se osoli i zaprzi zaprskom od isecenog crnog luka,malo psenicnog brasna i aleve paprike.Zaprzena corba se jos malo prokuva,koliko da prokljuca i da se skuva luk. Neki u corbu dodaju i malo pirinca.Pre upotrebe corba se zacini.U panici ili corbaluku se razbije jedno jaje i sipa se malo sirceta,pa se sve kasikom sve dobro izmuti i sipa u lonac sa corbom.Deci se ne daje da jedu noge od pileta jer nece umeti nikakvu tajnu da sacuvaju.Otuda se za onoga koji sve sto cuje,prica dalje,kaze da je pojeo noge od pileta.Na isti nacin pravi se i corba od jagnjeceg,ovcijeg mesa itd. Kad se gotovi corba od svinjske pastrme,ne zaprzava se, vec se samo sircetom zakiseli.I ova corba se smatra kao zdrava i dobra hrana. GIBANICA Bozic se ne moze zamisliti bez gibanice.Gibanica moze biti na kore ili uvijaca.Prvo se razvuku i speku kore, pa se onda razgreje mast u tiganju i u nju metnu jaja i sir.Zatim se tepsija prvo dobro podmaze mascu i u nju se slazu kore, a na njih se sipa kasikom ona mast sa izmucenim jajima i sirom i tako redom dak se tepsija ne napuni,ali na vrhu ne dodje kora vec jaja i sir.Najzad se tepsija mece na zar i pokriva sacem.Za vreme pecenja cesto se podize sac i pazi da gibanica ne pregori.Pola sata je dovoljno da gibanica bude pecena.Na isti nacin pravi se i gibanica uvijaca,samo s tom razlikom sto se kod uvijace kore ne peku,nego se onako istanjene rasire po sovri ili po stolu,i po njima sipaju razmucena jaja, mast i sir,pa se uvijaju u krug i mecu,prva na sredinu tepsije zatim se oko prve uvija druga,i tako redom,dok se tepsija ne napuni.I ova gibanica se se pece na isti nacin kao i ona prva.Po narodnom verovanju,na Bozic se ne moze jesti,jer su, veli se,Cigani razapeli mehove. JANIJA Pravi se od mladog mesa,jagnjeceg,pileceg ili svinjskog. Prvo se u serpu metne kasika ili dve masti.Kad se mast ugreje, stavi se sitnog isecenog luka,malo aleve paprike,jedna kasika psenicnog brasna,pa se dobro promesa,a zatim se metne meso koje se pre toga isece na sitne komade.Sve ovo przi se neko vreme i neprestano mesa kasikom,pa kad vec bude przeno, sipa se malo vruce vode,osoli se,kasikom dobro izmesa i jos neko vreme prokuva i janija je gotova.Janija se smatra kao zdrava i dobra hrana. USTIPCI U ciniju se se metne jedna pregrst prosejanog psenicnog brasna,pa se to posoli,sipa malo mleka i razbiju dva-tri jajeta i to se sve to dobro izmuti.Zatim se metne u tiganj jedna dobra kasika masti, pa kad se mast zagreje,u nju se spusta jedna po jedna kasika razmucenog brasna,i kad se u masti dobro ispece da pozuti,vadi se i mece u tanjir.Tako se przi dok se sve ne isprzi.Ustipci se u nekim krajevima zovu jos i tiganjice i priganice. MESO NA TEPSIJU rvo se metne meso u lonac da se u jednoj vodi prokuva.Dok se meso kuva,u serpu se metne jedna dobra kasika masti,pa se stavi na vatru da se mast ugreje.U vrelu mast stavlja se sitno isecen crni luk da se dobro isprzi.Kad luk bude dobro isprzen,metne se meso iz lonca koje se dotle kuvalo.Zatim se metne soli,aleve paprike i potrebna kolicina pirinca.Sve ovo dobro se izmesa kasikom i nalije corbom iz lonca u kojoj se kuvalo meso,pa se sve ovo sipa u jednu tepsiju,koju metnu na sadjak da se kuva,a odozgo se pokrije vrelim sacem.Dok se ovo kuva,nikako se ne mesa,samo se sac cesto podize i gleda da jelo ne preplane.Kad dobro uvri,jelo je gotovo i skida se s vatre.Ovo jelo je vro omiljeno u narodu,a smatra se kao dobra i zdrava hrana.                                                                POSNA PRAZNICNA JELA POSNE PIKTIJE Uzme se potrebna kolicina boba ,otprilike za polovinu lonca pa se lonac nalije vodom i metne na vatru da se zrna obare toliko da moze lako da im se skine gornja pokozica .Obarena se zrna oljuste,pa se ponovo kuvaju i kad budu dobro kuvana,kasikom se dobro izgnjece dok se svako zrno ne usitni.Sad se napravi zaprska od zejtina,pa se u nju metne zgnjeceni bob i nesto belog luka.Sve ovo dobro se izmesa i razlije u tanjire. Kad se ohladi,sgusne se kao prave piktije PASULJARNIK Skuva se dobro pasulj u serpi i potom se sav izgnjeci. Isitni se zatim glavica praziluka(pasulj je sladji kad se sprema sa sa prazilukom nego sa crnim lukom),isprzi se na ulju i sipa u pasulj.Kad sa ovim provri,sipa se u tepsiju i poklopi vrelim sacem da se pece.Pasulj se posoli jos dok se kuva u serpi.Uopste,so se dodaje jelima dok se jos kuvaju, pre nego sto ce ih skinuti sa vatre.Ovo narocito vredi za pasulj,jer se smatra da se pasulj nece lako skuvati ako mu se odmah metne so.Da bi se pak svako jelo brze i lakse skuvalo,narod veruje da treba,cim se jelo pristavi,metnuti u njega zalogaj hleba. BUNGUR(bangur) Bungur je dobra krupno izmlevena psenica.Isitni se pola glavice crnog luka,isprzi u tiganju,nalije vodom,i kada voda provri sipa se po malo bungura i jednako mesa da se ne zgrudva.Posto voda uvri,bungur postane kao gusta kasa, onda se posoli i skida sa vatre.Bungur se jede bez hleba. PRZENI PUZEVI Za vreme Uskrsnjeg posta jedu se puzevi i od njih se prave razna jela.Prvo se puzevi operu i stave u hladnu vodu da im izade sluz.Posle toga se iglom vade iz ljuske(kucice), odseku im se nepotrebni delovi,operu se hladnom vodom,posole, i posto se uvaljaju u brasno,prze se na zejtinu.Pripremi se kisela kasa,puzevi se spuste u kasu i rucak je gotov. KUPUS SA ORASIMA Uzme se glavica ili dve kiselog kupusa pa se sitno iseckaju i stave u lonac da se skuvaju.Dok se kupus kuva,ociste se orasi i u avanu dobro stucaju,pa se metnu u lonac s kupusom.Sad se u lonac doda malo aleve paprike i soli,pa se dobro kasikom promesa i jos neko vreme kuva, pa je gotovo.Ovo jelo smatra se kao dobra i zdrava hrana. KROMPIR NA TEPSIJU Uzme se nekoliko krompira,pa se oljuste i na parcad iseku.Tako iseceni krompiri metnu se na tepsiju pa se jos doda:dobra pregrst krupno isecenog crnog luka,dobra saka pirinca,soli i na kraju se sve to prelije zaprskom od zejtina.To se sad metne na vreo sac da se dobro ukrcka,i posle kratkog vremena jelo je gotovo.Dok se ispod saca kuva,cesto se nadlgleda i doliva vrucom vodom da ne zagori.Ovo se jelo smatra kao zdrava i dobra hrana. JELA O POJEDINIM PRAZNICIMA USKRS: Uskrs je veliki praznik,i u domu se citava Velika nedelja pred sam Uskrs koristi za pripremanje za docek uskrsnjih praznika.Medju najznacajnijim obicajima za Uskrs je bojenje jaja.Postoji puno nacina bojadisanja jaja,ali kao pravi obicaj koga se drzi pravi pravoslavni dom je bojadisanja varzilom.Prvo jaje koje se iz varzila izvadi ostavlja se na stranu.To se jaje zove cuvarkuca i njega cuvaju kod kandila za Djurdjev dan.Jaja se boje na Veliki petak,a tada se obave i drugi poslovi u kuci,tako da na Veliki petak niko u kuci ne radi nista osim grubih poslova.Na Veliki petak je strog post i prilika da se obidju grobovi pokojnika.Tog dana se stednjaci u nekim kucama uopste i ne pale,a gde se bas i kuva spremaju se strogo posna jela kao sto su corba od paradajza,pasulj prebranac i rezanci sa orasima.Na Veliku subotu kuca je vec sasvim spremna,sve je dovedeno u red,kandila prisluzena.Sutradan za svecani uskrsnji rucak,obicno se sprema jagnjeca corba,sarma od zelja,jagnjece pecenje,salate i kolaci.Rano izjutra,na sam dan Uskrsa,spremi se posluzavnik i na sto iznese zdela s crvenim jajima.Svaki gost koji u kucu dodje biva posluzen crvenim jajetom,kolacima,slatkim i kafom.I neka ne bude zaboravljeno-svaki siromah koji u kucu dodje tog dana,treba da bude,pored ostalog,darivan crvenim jajetom. BOZIc                                                                 Rano izjutra polozajnik dolazi u domacinovu kucu i pozdravlja domacina sa:" Hristos se rodi " Na to mu domacin odgovara: " Vaistinu se rodi ". Polozajnik tada prilazi ognjistu, cara vatru, posipa kucu zitom i parama sa zeljom da u kuci cele godine bude zdravlja, srece i bericeta. Polozajnik ostaje kao gost u kuci domacina koga polazi. Domacica mu sprema kolac, a domacin daruje novcem ili kakvim progodnim poklonom. Rano izjutra na Bozic, ide se u crkvu. Najblizi rodjaci obilaze svoje srodnike i toga dana obicno je cela porodica na okupu.Pored svece koju domacin pali, domacica iznosi cesnicu, koja se lomi na komade i namenjuje domu, domacinu, polozajniku, domacici, deci, posluzi, i putniku namerniku.U cesnicu se stavlja novcic, najbolje srebrnjak. Onaj koji u svom komadu dobije novcic treba da ga cuva jer je to znak njegove srece. Za bozic se za rucak obicno sprema pileca corba, sarma, pecenica sa salatama i pita od oraha. NOVA GODINA Obicaj da se Nova godina docekuje u krugu porodice i bliskih prijatelja. Za docek Nove godine domacica jos ranije pripremi trpezu sa raznim hladnim jelima, kako bi sve bilo spremno za docek Novog leta. U ponoc se pristupi trpezi i pocne veseo i izobilan nov zivot. Na sto se moze izneti riba na ruskoj salati ili majonezu, hladna pasteta od guscije djigerice u spiku, barena sunka sa renom, diplomatski krem, bola ili nesto drugo, a kao tradicionalna poslastica iznose se krofne koje se pripremaju neposredno pred iznosenje na sto. U jednu od krofni stavi se novcic, pa ko dobije krofnu sa novcicem, veruje se, bice srecan u Novoj godini.  
    2258 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Prelistavajuci stranice narodnih kuvara i etnografske gradje posvecene starim jelima i picima,moze se videti da se veliki broj tradicionalnih narodnih jela i pica zadrzao i do danasnjeg dana u manje ili vise istom obliku kao i nekada.Takva jela su uglavnom poznata svim savremenim domacicama i gurmanima. No,postoje i ona jela koja su uglavnom zaboravljena,posebno u gradovima,mada bi po ukusu,hranljivosti i zdravom nacinu pripreme, mogla da nadju mesta i na danasnjim trpezama.Sledeci izbor podsetice sve ljubitelje dobre i zdrave ishrane na ona jela koja su pripremali nasi preci. Pojedina jela poznata su i danas,ali je ovom prilikom prikazan njihov tradicionalni nacin pripreme(pod sacem,u crepulji). Mnoga od ovih jela, naravno,slicna su jelima koja su pripremali i drugi narodi u ovim krajevima.                                                                  MRSNA PRAZNICNA JELA CORBA Pravi se od mesa pileceg,jagnjeceg,ovcijeg,od pastrme i od sitnurije(udrobice od jagnjeta).Pileca corba pravi se ovako: jedan od muskaraca mora da zakolje pile,jer zenska glava ne valja to da radi.Ako pile brzo lipse,kazu da je lake ruke onaj sto ga je zaklao,ako ne lipse brzo,kazu da je teske ruke. Zaklano pile popari se u vrucoj vodi,ocupa se perje i ocisti pa se iseku komadi i stavi u lonac za kuvanje.Od pileta se bacaju zuc i creva.Za vreme kuvanja pazi se da lonac ne iskipi.Ako se corba kuva od stare zivine,onda je potrebno da se duze kuva,a od mlade manje.Kad meso vec bude skuvano,corba se osoli i zaprzi zaprskom od isecenog crnog luka,malo psenicnog brasna i aleve paprike.Zaprzena corba se jos malo prokuva,koliko da prokljuca i da se skuva luk. Neki u corbu dodaju i malo pirinca.Pre upotrebe corba se zacini.U panici ili corbaluku se razbije jedno jaje i sipa se malo sirceta,pa se sve kasikom sve dobro izmuti i sipa u lonac sa corbom.Deci se ne daje da jedu noge od pileta jer nece umeti nikakvu tajnu da sacuvaju.Otuda se za onoga koji sve sto cuje,prica dalje,kaze da je pojeo noge od pileta.Na isti nacin pravi se i corba od jagnjeceg,ovcijeg mesa itd. Kad se gotovi corba od svinjske pastrme,ne zaprzava se, vec se samo sircetom zakiseli.I ova corba se smatra kao zdrava i dobra hrana. GIBANICA Bozic se ne moze zamisliti bez gibanice.Gibanica moze biti na kore ili uvijaca.Prvo se razvuku i speku kore, pa se onda razgreje mast u tiganju i u nju metnu jaja i sir.Zatim se tepsija prvo dobro podmaze mascu i u nju se slazu kore, a na njih se sipa kasikom ona mast sa izmucenim jajima i sirom i tako redom dak se tepsija ne napuni,ali na vrhu ne dodje kora vec jaja i sir.Najzad se tepsija mece na zar i pokriva sacem.Za vreme pecenja cesto se podize sac i pazi da gibanica ne pregori.Pola sata je dovoljno da gibanica bude pecena.Na isti nacin pravi se i gibanica uvijaca,samo s tom razlikom sto se kod uvijace kore ne peku,nego se onako istanjene rasire po sovri ili po stolu,i po njima sipaju razmucena jaja, mast i sir,pa se uvijaju u krug i mecu,prva na sredinu tepsije zatim se oko prve uvija druga,i tako redom,dok se tepsija ne napuni.I ova gibanica se se pece na isti nacin kao i ona prva.Po narodnom verovanju,na Bozic se ne moze jesti,jer su, veli se,Cigani razapeli mehove. JANIJA Pravi se od mladog mesa,jagnjeceg,pileceg ili svinjskog. Prvo se u serpu metne kasika ili dve masti.Kad se mast ugreje, stavi se sitnog isecenog luka,malo aleve paprike,jedna kasika psenicnog brasna,pa se dobro promesa,a zatim se metne meso koje se pre toga isece na sitne komade.Sve ovo przi se neko vreme i neprestano mesa kasikom,pa kad vec bude przeno, sipa se malo vruce vode,osoli se,kasikom dobro izmesa i jos neko vreme prokuva i janija je gotova.Janija se smatra kao zdrava i dobra hrana. USTIPCI U ciniju se se metne jedna pregrst prosejanog psenicnog brasna,pa se to posoli,sipa malo mleka i razbiju dva-tri jajeta i to se sve to dobro izmuti.Zatim se metne u tiganj jedna dobra kasika masti, pa kad se mast zagreje,u nju se spusta jedna po jedna kasika razmucenog brasna,i kad se u masti dobro ispece da pozuti,vadi se i mece u tanjir.Tako se przi dok se sve ne isprzi.Ustipci se u nekim krajevima zovu jos i tiganjice i priganice. MESO NA TEPSIJU rvo se metne meso u lonac da se u jednoj vodi prokuva.Dok se meso kuva,u serpu se metne jedna dobra kasika masti,pa se stavi na vatru da se mast ugreje.U vrelu mast stavlja se sitno isecen crni luk da se dobro isprzi.Kad luk bude dobro isprzen,metne se meso iz lonca koje se dotle kuvalo.Zatim se metne soli,aleve paprike i potrebna kolicina pirinca.Sve ovo dobro se izmesa kasikom i nalije corbom iz lonca u kojoj se kuvalo meso,pa se sve ovo sipa u jednu tepsiju,koju metnu na sadjak da se kuva,a odozgo se pokrije vrelim sacem.Dok se ovo kuva,nikako se ne mesa,samo se sac cesto podize i gleda da jelo ne preplane.Kad dobro uvri,jelo je gotovo i skida se s vatre.Ovo jelo je vro omiljeno u narodu,a smatra se kao dobra i zdrava hrana.                                                                POSNA PRAZNICNA JELA POSNE PIKTIJE Uzme se potrebna kolicina boba ,otprilike za polovinu lonca pa se lonac nalije vodom i metne na vatru da se zrna obare toliko da moze lako da im se skine gornja pokozica .Obarena se zrna oljuste,pa se ponovo kuvaju i kad budu dobro kuvana,kasikom se dobro izgnjece dok se svako zrno ne usitni.Sad se napravi zaprska od zejtina,pa se u nju metne zgnjeceni bob i nesto belog luka.Sve ovo dobro se izmesa i razlije u tanjire. Kad se ohladi,sgusne se kao prave piktije PASULJARNIK Skuva se dobro pasulj u serpi i potom se sav izgnjeci. Isitni se zatim glavica praziluka(pasulj je sladji kad se sprema sa sa prazilukom nego sa crnim lukom),isprzi se na ulju i sipa u pasulj.Kad sa ovim provri,sipa se u tepsiju i poklopi vrelim sacem da se pece.Pasulj se posoli jos dok se kuva u serpi.Uopste,so se dodaje jelima dok se jos kuvaju, pre nego sto ce ih skinuti sa vatre.Ovo narocito vredi za pasulj,jer se smatra da se pasulj nece lako skuvati ako mu se odmah metne so.Da bi se pak svako jelo brze i lakse skuvalo,narod veruje da treba,cim se jelo pristavi,metnuti u njega zalogaj hleba. BUNGUR(bangur) Bungur je dobra krupno izmlevena psenica.Isitni se pola glavice crnog luka,isprzi u tiganju,nalije vodom,i kada voda provri sipa se po malo bungura i jednako mesa da se ne zgrudva.Posto voda uvri,bungur postane kao gusta kasa, onda se posoli i skida sa vatre.Bungur se jede bez hleba. PRZENI PUZEVI Za vreme Uskrsnjeg posta jedu se puzevi i od njih se prave razna jela.Prvo se puzevi operu i stave u hladnu vodu da im izade sluz.Posle toga se iglom vade iz ljuske(kucice), odseku im se nepotrebni delovi,operu se hladnom vodom,posole, i posto se uvaljaju u brasno,prze se na zejtinu.Pripremi se kisela kasa,puzevi se spuste u kasu i rucak je gotov. KUPUS SA ORASIMA Uzme se glavica ili dve kiselog kupusa pa se sitno iseckaju i stave u lonac da se skuvaju.Dok se kupus kuva,ociste se orasi i u avanu dobro stucaju,pa se metnu u lonac s kupusom.Sad se u lonac doda malo aleve paprike i soli,pa se dobro kasikom promesa i jos neko vreme kuva, pa je gotovo.Ovo jelo smatra se kao dobra i zdrava hrana. KROMPIR NA TEPSIJU Uzme se nekoliko krompira,pa se oljuste i na parcad iseku.Tako iseceni krompiri metnu se na tepsiju pa se jos doda:dobra pregrst krupno isecenog crnog luka,dobra saka pirinca,soli i na kraju se sve to prelije zaprskom od zejtina.To se sad metne na vreo sac da se dobro ukrcka,i posle kratkog vremena jelo je gotovo.Dok se ispod saca kuva,cesto se nadlgleda i doliva vrucom vodom da ne zagori.Ovo se jelo smatra kao zdrava i dobra hrana. JELA O POJEDINIM PRAZNICIMA USKRS: Uskrs je veliki praznik,i u domu se citava Velika nedelja pred sam Uskrs koristi za pripremanje za docek uskrsnjih praznika.Medju najznacajnijim obicajima za Uskrs je bojenje jaja.Postoji puno nacina bojadisanja jaja,ali kao pravi obicaj koga se drzi pravi pravoslavni dom je bojadisanja varzilom.Prvo jaje koje se iz varzila izvadi ostavlja se na stranu.To se jaje zove cuvarkuca i njega cuvaju kod kandila za Djurdjev dan.Jaja se boje na Veliki petak,a tada se obave i drugi poslovi u kuci,tako da na Veliki petak niko u kuci ne radi nista osim grubih poslova.Na Veliki petak je strog post i prilika da se obidju grobovi pokojnika.Tog dana se stednjaci u nekim kucama uopste i ne pale,a gde se bas i kuva spremaju se strogo posna jela kao sto su corba od paradajza,pasulj prebranac i rezanci sa orasima.Na Veliku subotu kuca je vec sasvim spremna,sve je dovedeno u red,kandila prisluzena.Sutradan za svecani uskrsnji rucak,obicno se sprema jagnjeca corba,sarma od zelja,jagnjece pecenje,salate i kolaci.Rano izjutra,na sam dan Uskrsa,spremi se posluzavnik i na sto iznese zdela s crvenim jajima.Svaki gost koji u kucu dodje biva posluzen crvenim jajetom,kolacima,slatkim i kafom.I neka ne bude zaboravljeno-svaki siromah koji u kucu dodje tog dana,treba da bude,pored ostalog,darivan crvenim jajetom. BOZIc                                                                 Rano izjutra polozajnik dolazi u domacinovu kucu i pozdravlja domacina sa:" Hristos se rodi " Na to mu domacin odgovara: " Vaistinu se rodi ". Polozajnik tada prilazi ognjistu, cara vatru, posipa kucu zitom i parama sa zeljom da u kuci cele godine bude zdravlja, srece i bericeta. Polozajnik ostaje kao gost u kuci domacina koga polazi. Domacica mu sprema kolac, a domacin daruje novcem ili kakvim progodnim poklonom. Rano izjutra na Bozic, ide se u crkvu. Najblizi rodjaci obilaze svoje srodnike i toga dana obicno je cela porodica na okupu.Pored svece koju domacin pali, domacica iznosi cesnicu, koja se lomi na komade i namenjuje domu, domacinu, polozajniku, domacici, deci, posluzi, i putniku namerniku.U cesnicu se stavlja novcic, najbolje srebrnjak. Onaj koji u svom komadu dobije novcic treba da ga cuva jer je to znak njegove srece. Za bozic se za rucak obicno sprema pileca corba, sarma, pecenica sa salatama i pita od oraha. NOVA GODINA Obicaj da se Nova godina docekuje u krugu porodice i bliskih prijatelja. Za docek Nove godine domacica jos ranije pripremi trpezu sa raznim hladnim jelima, kako bi sve bilo spremno za docek Novog leta. U ponoc se pristupi trpezi i pocne veseo i izobilan nov zivot. Na sto se moze izneti riba na ruskoj salati ili majonezu, hladna pasteta od guscije djigerice u spiku, barena sunka sa renom, diplomatski krem, bola ili nesto drugo, a kao tradicionalna poslastica iznose se krofne koje se pripremaju neposredno pred iznosenje na sto. U jednu od krofni stavi se novcic, pa ko dobije krofnu sa novcicem, veruje se, bice srecan u Novoj godini.  
    Nov 27, 2014 2258
  • 27 Nov 2014
    Udaljenost... Svakog dana udaljenost od drugih je sve veća.Dok moj brod odmiče iz sata u sat, ostajem sama sa pučinom ispred sebe. I tako dani prolaze, kao kroz maglu prepoznajem druge kao neke sjene. Umjesto da plovim, Ja plutam i ne znam svoje odredište. Sve moje blijedi, nestaje, gubi se osjećaj, nestaju boje...Nestaju i uspomene koje sam čuvala kao kamenčiće u boji neke imaginarne obale. U gluhoj tišini koja nema nikakav zvuk, moj glas nema nikakav odjek. Sve što dohvatim postaje nešto neodređeno, bezlično i sve mijenja svoj oblik...Pokušavam da uhvatim neko poznato lice, pogled, ali ne mogu. Moja stvarnost je kao magla u kojoj se samo naziru lica drugih...Još samo je ostao san koji nudi nadu, zaborav... San koji će donijeti novi dan i novi početak ... možda već sutra.  
    1800 Objavio/la Ramona mo
  • Udaljenost... Svakog dana udaljenost od drugih je sve veća.Dok moj brod odmiče iz sata u sat, ostajem sama sa pučinom ispred sebe. I tako dani prolaze, kao kroz maglu prepoznajem druge kao neke sjene. Umjesto da plovim, Ja plutam i ne znam svoje odredište. Sve moje blijedi, nestaje, gubi se osjećaj, nestaju boje...Nestaju i uspomene koje sam čuvala kao kamenčiće u boji neke imaginarne obale. U gluhoj tišini koja nema nikakav zvuk, moj glas nema nikakav odjek. Sve što dohvatim postaje nešto neodređeno, bezlično i sve mijenja svoj oblik...Pokušavam da uhvatim neko poznato lice, pogled, ali ne mogu. Moja stvarnost je kao magla u kojoj se samo naziru lica drugih...Još samo je ostao san koji nudi nadu, zaborav... San koji će donijeti novi dan i novi početak ... možda već sutra.  
    Nov 27, 2014 1800
  • 24 Nov 2014
        Htela sam biti tvoja muza, onako lepa i nežna, poput muzike. Inspiracija i zaštitnica ujedno, za tvoju ipak ranjivu dušu. Spazih jesen kako mi se kezi u lice. Vrišti, opominje, ali neka... Sačuvaću makar sećanje.   Danas sam prvi dan na VolimoNet, pa koristim priliku da prenesem par stihova koje sam objavila na jednom sajtu koji mi je bio mnogo drag. 
    3591 Objavio/la Daca S.
  • By Daca S.
        Htela sam biti tvoja muza, onako lepa i nežna, poput muzike. Inspiracija i zaštitnica ujedno, za tvoju ipak ranjivu dušu. Spazih jesen kako mi se kezi u lice. Vrišti, opominje, ali neka... Sačuvaću makar sećanje.   Danas sam prvi dan na VolimoNet, pa koristim priliku da prenesem par stihova koje sam objavila na jednom sajtu koji mi je bio mnogo drag. 
    Nov 24, 2014 3591