Pesmarnik » Diskusije


Naši stihovi

  • Officer
    16. јануар 2014.
    DRUGACIJI ..... (za moju DORIS)

    Kroz golgotu u zivotu svako svojim putem hodi
    neki ide,nekog nose a nekoga drugi vode!!!
    Vi sto srecu imadoste da hodate svetom sami,
    dali ikad pomislite kako je onima u tami!!!
    I dok zivot posmatrate iz pticije perspektive
    dali mozda primetite da sa vama i oni zive!!!
    Ako li smo drugaciji nije to po nasoj volji
    mozda smo i manje vredni
    dokazite da ste bolji!!!!
    Pa i ako pogresimo ne sudite strogo
    jer isti smo kao i vi..PRED ZAKONOM I PRED BOGOM!!!!
    Nekad tudja ruka hoce milostinju da nam deli,
    hvala lepo ali znate niko od nas to ne zeli!!!
    Danas nama sutra vama ko ce znati sta se sprema
    u zivotu ovom glupom garanicje nigde nema!!!
    VI KOJIMA NIJE ZNANA NI HUMANOST NI DOBROTA
    PUSTITE NAS DA ZOBAMO TE MRVICE OD ZIVOTA!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

    Ovo je Slavica majka od Doris napisala....
  • Officer
    24. јануар 2014.
  • 27. јануар 2014.
  • Član
    16. мај 2014.
    Pre nego što počneš da sudiš nekome, obuj njegove cipele i prođi gradove... svaku dolinu i svaki breg kojim su njegove noge kročile... Ne zaobilazi prepreke, ne preskači kamenje, već svaki oseti, na svaki stani, i ne zaboravi u svaki džep da ubaciš po jedan. Ne odustaj. Koračaj i ako te zateknu kiše, ne mari... stresi kapi sa trepavica, udahni i nastavi... Raduj se radostima, ali i tuguj tugama... Sve su one njegove i podjednako imaju težinu. Pazi da sve poneseš sa sobom, jer je sve to njegovo, deo njega... A kada se umoriš pod teretom puta i poželiš da zbaciš sve sa sebe, stani, uspravi se i onda sudi toj osobi.

  • Officer
    25. новембар 2014.
    Duša mi stalno o tebi sanja,

    sva ta tvoja milovanja..

    Tvoje ruke po meni mile

    kao šapat svile..

    Polako dodirujes moja bedra,

    kako znaš da baš to mi treba.

    Školjka se polako širi,

    tvoj biser da primi..

    Uzdah moj, polako pokreće

    nemir tvoj..

    stopljena tela od vatre,

    jedno drugom govore koliko znače.

    Trzaji naši, dubok dah,

    e mili moj samo da znaš 

    koliko mi vatre svuda izbijaš...




  • Officer
    28. септембар 2016.
    Ne trudi se toliko da me izgubiš.
    Ja sam od onih što znaju sami kad treba da odu.
    Moji osećaji su jasno definisani u ovom trenutku.
    Srećna jesam, i konačno sam shvatila prestalo je.
    Ljubav, tuga, nemiri.
    Ničega više nema između nas.
    Znate šta je tužno?
    Kad od najčistije i najveće ljubavi ne ostane ni obično, malo Zdravo.
    I to ti opraštam.
    Opraštam ti i što me ne spominješ nikome,
    što ti moje ime više ne znači ništa,
    što si našao nekog ko će te voleti kao ja.
    I nemam pravo da ti zamerim!
    Potpuno je svejedno hoćeš li me pozdraviti ili okrenuti glavu,
    meni odavno nije stalo.

    Ali znam da ćeš se ti kajati.