Pesmarnik » Diskusije


Pismo u boci

  • 03. новембар 2014.

    Na obali mora,


    uz sjaj zvezda,


    sa crnog neba,


    uz svetlost koju mesec baca


    sa tamnog svoda nebeskoga.


    Na obali mora,


    na dusu ili dve,


    na jedno ili drugo.


    Gde neko nekog ceka,


    Ili gde dvoje jednim postaju.


    Gde prvo zivi za drugo


    I obrnutno.


    Negde iznad svega pitanje lebdi kao oblak neki.


    Kao oblak koji se ne primecuje ako se ne oseti.


    Gde se budi nada,


    Gde ocaj smisao svoj gubi,


    Gde tuga ne moze naci mesto,


    Gde suza moze biti samo sretna,


    Gde bucno nikad nije,


    Gde potrebno govoriti nije,


    Gde sve vec receno je…


    Uz sum trave,


    Uz sum lisca,


    Uz vetric koji nosi miris mora,


    Uz vetric koji mesa miris snova…


    Ruka u ruci,


    Zatvorih oci,


    Poruka u boci,


    reci na papiru,


    papiru koji je u boci.


    Izgubljena boca


    na pesku,


    na obali mora,


    plutani cep koji cuva papir


    da se reci


    ispisane na njemu


    ne izgube u njemu.


    Upucene nekome,


    A mozda i nikome…


    Misli koje lete,


    Misli pretocene u reci,


    mada im je obim veci


    siri no sto reci limitirane granicama mogu reci.


    Misli koje jednom


    uhvatih u mrezu,


    izbacih ih na suvo,


    Uz sum trave,


    Uz sum lisca,


    Uz vetric koji nosi miris mora,


    Uz vetric koji mesa miris snova…


    Ruka u ruci,


    Zatvorih oci,


    Poruka u boci,


    reci na papiru,


    papiru koji je u boci.


    Izgubljena boca


    na pesku,


    na obali mora,


    plutani cep koji cuva papir


    da se reci


    ispisane na njemu


    ne izgube u njemu.


    Upucene nekome,


    A mozda i nikome…


    Misli koje lete,


    Misli pretocene u reci,


    mada im je obim veci


    siri no sto reci limitirane granicama mogu reci.


    Misli koje jednom


    uhvatih u mrezu,


    izbacih ih na suvo,


    Ne znam…


    Otvorih oci,


    Ruka u ruci,


    Uz vetric koji mesa miris snova,


    Uz vetric koji nosi miris mora,


    Uz sum lisca,


    Uz sum trave,


    Dva oka koja gledahu u dva moja,


    bila zatvorena ili ne.


    Ova dva su bila tu,


    kraj mene,


    radi mene.


    Oblaka vise nije bilo,


    Pitanje se nije osetilo,


    pitanje je nestalo.


    Odgovor se otkrio,


    Tamo gde je oduvek i bio.


    Nasla su ga oka dva


    koja u moja gledase tad.


    Toplina nezna


    prostruji mi telom,


    Stisak ruke dve postade,


    Postade jos jaci,


    Postade toliko jak


    da ga niko


    omeksati nece moci.


    Nevidljivim mastilom,


    U ocima jedne,


    U ocima druge,


    Ispisase se reci dve,


    Reci toliko zeljene,


    Toliko cekane,


    Toliko trazene,


    Toliko cvrste,


    Iskrene…


    Oci u oci,


    Licem u lice,


    Osmeh,


    Osmeh pripadnosti,


    Osmeh ljubavi…