Pesmarnik » Diskusije


Lazar Kostić

  • Član
    01. април 2014.
    Veče

    Blago je veče, ko lice blago
    sedoga patrijara.
    Karlovac rumen; je l' od radosti,
    il' je to zraka srditog žara?
    sunce već seda; kroz oblak gusti
    prodiru svetli njegovi zraci,
    ko zračni, sjajni podupirači,
    što sunce drže da se ne spusti.
    Al' badava je; eno ih nema,
    crn im se oblak sumrakom sveti,
    a noć će crna skoro odneti
    sunčevu slavu i slavu njinu. -
    Oj, sunce, sunce, što tako već ode,
    ala me sećaš na sunce slobode,
    na srpski sabor - i na manjinu...
  • Član
    01. април 2014.
    Na ponosnoj lađi

    Na ponosnoj lađi
    Na lađi ljubavi
    Pošo sam tebe naći,
    Ostrovac ubavi.

    Zaluto sam daleko,
    'Di prestaje već svet,
    Od sveta sam i bego
    I stvaro ga opet.

    Metanišuć sam kleko
    Na divan otočac,
    U uzdisaj se slego
    Nametnut poljubac.
  • Član
    01. април 2014.
    Pogreb

    Razbolela se ljubav
    u tvome draganu,
    razbolela se chaskom
    i chaskom izda'nu.

    Da vide kako mi je
    u tuzi velikoj,
    poveshcu sjajan pogreb
    umrloj jedinoj.

    U ljubavna cu pisma
    obaviti je svu,
    da chuva tajna tajnu
    i kletva zakletvu.

    Polozzicu joj telo
    na chudna nosila,
    od pokidanih zzica
    i starih gusala.

    Za nosili' ce ici
    rodbina njena sva:
    Lepota, mati njena,
    i Vera, sestrica.

    A kraj nje ce da idu
    sve sitna sirochad,
    skorashnjih poljubaca
    ljubavni porod mlad.

    Pred nosili' ce ici
    po redu popovi,
    u odezzdama crnim
    sa sveti krstovi.

    Ti popovi su stari,
    sve vechni bolovi,
    sve uzdisaji crni,
    ti crni popovi.

    Pred popovi' ce biti
    djachica koji red,
    da poju "svjati bozze!"
    da bude pogreb svet.

    Ti djachici su pesme
    shto za njom uzdishu,
    shto teshe dushu njenu
    i bogu uzdizzu.

    Stihari im se svetle
    na mladih rameni,
    a barjaci se viju
    s chiraci' plameni'.

    Nad grobom su joj dali
    opelo popovi,
    "So svjatimi" se ori
    nad mladi grobovi.

    "So svjatimi" se ori
    k'o pripev iz raja,
    naposletku josh djaci
    otpoju "Vjechnaja".

    Poskakala je za njom
    rodbina njena sva;
    i njojzi moji djaci
    otpoju "Vjechnaja".

    Josh i sad k'o da chujem
    to sveto "Vjechnaja",
    a k'o da cu ga slushat
    zzivotu do kraja.

    I sinoc bash ga chujem,
    vec dockan pred zoru,
    a neko k'o da kucnu
    na tamnom prozoru.

    Zablista mesechina
    sa bleda pokrova: -
    ljubavni vampir to je
    i pratnja njegova.
  • Član
    01. април 2014.
    Dva se tica pobratila

    Dva se tica pobratila, do dva sokola,
    posred boja, posred mila, posred pokolja.
    Krila su se zagrlila probatima dva,
    u boj lete, rane ljute hrana im je sva.
    Tako tici zagrljeni preletaju svet;
    bela jedna golubica susrete im let.
    Divna bese, sjajna bese, rajski bese cvet;
    prevari se soko sivi, carom obuzet.
    Osta soko u opseni golubicinoj,
    dugo nije pobre vido, ne godi mu boj;
    Al' za pobru vec ne bese pobratimska svest:
    perje mu je sagorelo, sta ce neznanik?
    A golupce begat stade, nepoznat joj lik.
    Perje mu je sagorelo milujuci plam:
    milujuci u tri duse, osta soko sam!
  • Član
    01. април 2014.
    Sve što mi je rekla..

    Sve što mi je rekla u zvezde sam slivo,
    od tih zvezdica sliku sam joj skivo
    - ta tako su valjda nekad i skovana
    po tom božijem ruvu ta puceta sjajna -
    sve sam slici kazo što mi srce taji,
    nakitio sam je moji' uzdisaji',
    al' za taj su teret zvezde bile male,
    sve su bliže, bliže zapadu se dale.
    Nakitio sam je željom srca moga,
    pustom, teškom željom srca žeđanoga,
    al' za taj su teret zvezde
    sve su bliže, bliže zapadu se dale.
    nakitio sam je slašću od usana,
    blagoslovom rajskim grešnog milovanja,
    al' i za taj teret zvezde behu male
    sve su bliže, bliže zapadu se dale.
    Nakitio sam je kletvama ljubavnim,
    kitama žeženim, plamenom krvavim,
    nek osete zvezde kako kletve tište,
    nek nebu procvile, nek Bogu propište,
    kako pate ljudi neka mu se tuže,
    što veruju Boga, te ljubavi služe:
    ej! al' za taj teret zvezde behu male,
    sve su bliže, bliže zapadu se dale.
    Sve je mirno, mirna su mu stada,
    samo jedna zvezda preko neba pada,
    a ja mislim, bolan, iz oka je pala,
    što je pri rastanku slika zaplakala.
  • Član
    01. април 2014.
    Lala

    Koliko volim, koliko ljubim
    tvog srca divotan klik,
    kol’ko te ljubim, toliko slutim
    da si mi zlokobnik.

    Mirisi moji tvoje su pesme,
    uzdasi tvoji svi,
    sve što si rek’o, sve što si da’n'o
    u grudma mojim spi.

    Zato ih čuvam; niko ih ne zna,
    ne znaš ih ni sam ti,
    al’ nemoj zato da si mi tužan,
    nemoj mi zameriti.

    Kako te lala žestoko ljubi,
    kad bi otvorila lis’,
    svu ujedanput svu milinu bi,
    sav bi ti dala miris.

    I ne bi bilo mirisa više,
    uveo bi ost’o lis’,
    da ga raznesu vetri i kiše,
    večiti plač i briz.
  • Član
    01. април 2014.
    Ljubav nema bolje dane

    Ljubav nema bolje dane
    Sve je sad i nikad više
    Sve što iza toga dođe
    Dođe samo da nju zbriše
    Ljubav nema bolje dane
    Nema sutra nema juče
    To je škola za ludake
    Koji malo teže uče
    Ljubav nema bolje dane
    Sama kreće sama stane
    Sama pali sama gasi
    Nas uništi sebe spasi…
    Nemoj da joj brojiš mane
    Ljubav nema bolje dane
  • Član
    01. април 2014.
    Oprosti mi

    Oprosti mi!
    Pritegnu me teret tuge,
    nad tobom sam mor`o da se nagnem,
    rukom da se taknem
    tvoje ruke;
    al` ti se svetiš, svete moj,
    pretrnu mi ruka u tvojoj,
    i da kaje svoje grehe
    u tvojojzi nestade je,
    nikad više
    vitim perom da zapiše,
    da se maši za mač britak-
    nikad- nikad!
    Oprosti mi! Oprosti mi oku mome,
    oku mome željanome,
    što ti upi sunce, tvoje lice;
    al` to lice, osvetniče,
    sazeglo mi oba oka,
    da ne vidim ništa
    od neba visoka
    do pusta zemljišta-
    ništa- ništa!
    Oprosti mi! Oh, oprosti!
    Oprosti mi reči u milosti,
    što te moli`
    da mi vratiš što me boli,
    da mi vratiš moju ruku,
    da mi moje vratiš oči,
    pored sunca da nisam u noći,
    pod melemom da ne trpim muku;
    moje krvi ust`ma mi se pope
    oh, skini ga, nemoj da se tope
    u poljupci`, u slasti golemoj,-
    nemoj- nemoj!
    Što me gledaš?
    Hoj, ta sto me štediš?
    Pritisni me na grudi ozorene,
    odjedanput da izgori sve od mene,
    da sašuši-
    sat ostane štogod- da te svetu tuži!
    Bar toliko, da te čuti može,-
    mili bože!
    Tek iz tvojih usta pokajku da primi:
    oprosti mi!
  • Član
    01. април 2014.
    Snio sam te

    Snio sam te u gradini,
    de o smilju ruža drema,
    da smo sami,dušo moja,
    a macije tvoje nema.

    Gledalo nas tiho veže
    de se tiho milujemo,
    cveće vene pa nas gledi
    de se venuć` rastajemo.

    Cveće vene,kanda znade,
    ispod suza setno gledi:
    stišlo mu se srce malo,
    lekovito bilje cedi.

    Pod tu rosu lekovitu
    iz srdašca ružinoga
    podmeto sam bonu dušu
    iz srdašca bolanoga.

    Kapalo je na to srce,
    kapalo je na tu dušu,
    kapalo je da razgali
    tu paklenu, žednu sušu.

    Iz tvog oka kapalo je
    u tu žednu,kobnu času,
    a ja sam ti napio je
    u ljubavnu sreću našu.

    U ljubavnu sreću našu
    ti si času zaiskala,
    kako si je žedna bila,
    i času si progutala.