Pesmarnik » Diskusije


Volite li stihove u pesmama?

  • Član
    16. мај 2014.
    Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
    Moja reč u šumi; moj korak, i bludnja;
    Samo si lepota koliko si tajna;
    I samo istina koliko si žudnja.

    Ostaj nedostižna, nema i daleka -
    Jer je san o sreći više nego sreća.
    Budi bespovratna, kao mladost; neka
    Tvoja sen i eho budu sve što seća.

    Srce ima povest u suzi što leva;
    U velikom bolu ljubav svoju metu;
    Istina je samo što duša prosneva;
    Poljubac je susret najlepši na svetu.

    Od mog priviđenja ti si cela tkana,
    Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
    Ti beše misao moja očarana;
    Simbol svih taština porazan i leden.

    A ti ne postojiš nit si postojala;
    Rođena u mojoj tišini i čami,
    Na suncu mog srca ti si samo sjala:
    Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

  • Član
    01. јун 2014.
    NISI TI MENI BILO KO

    Nisi ti meni bilo ko!

    Neko si, ko se desi jednom u životu!

    Ne odustajem da te bodrim

    I kada svi odu!

    Ja verujem u tebe...

    I znam, neobjašnjivo je 

    Sve ovo, u stvari,

    No, rekli smo,

    Da život čudne putanje pravi!

    I dobro je, sve je dobro,

    Ovako!

    Nisi ti meni bilo ko!

    Nisi! Nikako!

  • Član
    24. август 2014.


    Samoća
    Svoju snagu prepoznaćeš po tome
    Koliko si u stanju
    Da izdržiš samoću.


    Džinovske zvezde samuju
    Na ivicama svemira.
    Sitne i zbunjene
    Sabijaju se u galaksije.


    Seme sekvoje bira čistine
    Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
    Seme paprati zavlači se u prašume.


    Orao nikad nije imao potrebu
    Da se upozna sa nekim drugim orlom.
    Mravi su izmislili narode.


    Svoju snagu prepoznaćeš po tome
    Koliko si u stanju
    Da prebrodiš trenutak,
    Jer trenutak je teži
    I strašniji i duži
    Od vremena i večnosti.

  • Officer
    09. децембар 2014.



    Znam, mora da je tako:

    nikad se nismo sreli nas dvoje,

    mada se tražimo podjednako

    zbog sreće njene i sreće moje.

    Pijana kiša, šiba i mlati,

    vrbama vetar čupa kosu.

    Kuda ću?

    U koji grad da svratim?

    Dan je niz mutna polja prosut.

    Vucaram svetom dva prazna oka

    zurim u lica prolaznika.

    Koga da pitam, gladan i mokar,

    zašto se nismo sreli nikad?

    Il je već bilo?

    Trebao korak?

    Možda je sasvim do mene došla.

    Al' ja,

    u krčmu svratio gorak,

    a ona

    ne znajući - prošla.

    Ne znam.

    Ceo svet smo obišli

    u žudnji ludoj

    podjednakoj,

    a za korak se mimoišli.

    Da, mora da je tako.
  • Officer
    30. децембар 2015.