Pesmarnik » Diskusije


Rabindranat Tagore

  • Član
    29. септембар 2013.

    ČEZNEM


    Čeznem da ti kažem najdublje reči 
    koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, 
    strahujući da bi mi se mogla nasmejati. 
    Zato se smejem sam sebi i odajem 
    tajnu svoju sali. 
    Olako uzimam bol svoj, 
    strahujući da bi ti to mogla učiniti.


    Čeznam da ti kažem najvernije reči 
    koje ti imam reći; ali se ne usuđujem, 
    strahujući da bi mogla posumnjati u njih. 
    Zato ih oblačim u neistinu, 
    i govorim suprotno onome što mislim. 
    Ostavljam bol svoj da izgleda glup, 
    strahujući da bi ti to mogla učiniti.


    Čeznem da upotrebim najdragocenije reči 
    što imam za te; ali se ne usuđujem, 
    strahujući da mi se neće vratiti istom merom. 
    Zato dajem ružna imena i hvalim se svojom surovošću. 
    Zadajem ti bol, beojeći se 
    da nećeš nikada saznati šta je bol.


    Čeznem da sedim mirno pored tebe; 
    ali se ne usuđujem; jer bi mi inače 
    srce iskočilo na usta. 
    Zato brbljam i ćaskam olako, 
    i zatrpavam svoje srce rečima. 
    Grubo uzimam svoj bol, strahujući 
    da bi ti to mogla učiniti.


    Čeznem da te ostavim zauvek; 
    ali se ne usuđujem, strahujući da bi 
    mogla otkriti moj kukavičluk. 
    Zato ponosito dižem glavu 
    i dolazim veseo u tvoje društvo. 
    Neprekidne strele iz tvojih očiju 
    čine da je bol večito svež.                                                                                                                                                                                        


    www.lektorisanje.rs%2Fpoezija%2Frabindranat-tagore-ceznem-da-ti-kazem-najdublje-rijeci.php&ei=CStIUoHyIMXDtQbP0IDoBQ&usg=AFQjCNE3418DZz44R5TWLPddcpYhFWs7yg&bvm=bv.53217764,d.Yms" target="_blank">Rabindranat Tagore


     

  • Član
    29. септембар 2013.
    Rabindranat Tagore

    Rabindrant Tagore je rodjen 6. maja 1861. godine u Kalkuti u Indiji. Do 17. godine zivota se obrazovao kuci, a zatim je poslat u Englesku da bi stekao formalno obrazovanje. Studije u Engleskoj nije dovrsio, vec se vratio u Indiju. Ubrzo je postao uspesan i poznat pisac u Bengalu. Posle prevodjenja nekih njegovih pesama, postaje poznat i na Zapadu. Osnovao je eksperimentalnu skolu u Shantiniketanu, zasnovanu na Upandisanskim idealima obrazovanja. Povremeno je ucestvovao u Indijskom nacionalistickom pokretu. Tu se sprijateljio sa Gandijem.
    1913. godine je dobio Nobelovu Nagradu za knjizevnost.
    1915. godine je proglasen za viteza od strane britanske vlade. Par godina nakon toga se odrekao titule u znak protesta prema britanskoj politici u Indiji.
    Neke od njegovih najpoznatijih zbirki pesama su:
    Idealna (1890);
    Zlatni cun (1894);
    Gradinar (1913);
    Venac pesama (1914);
    Tagore je takodje pisao i price, romane, pozorisne komade, eseje, mjuzikle, putpise i memoare.
    Takodje, bavio se i slikanjem i komponovanjem.
    Tagorin deda je izgradio ogromno finansijsko carstvo i pomogao mnoge javne indijske ustanove, poput Medicinskog fakulteta u Kalkuti. Dosledno vaspitavan u duhu bengalske kulture Rabindranat u svojim �Sećanjima" navodi kako je prvi put obuo čarape i cipele tek u 10. godini.
    Prve stihove napisao je sa svega osam godina, da bi mu već u 17. jedan od prijatelja štampao knjigu sabranih pesama.
    Na bengalskoj Akademiji studirao je istoriju i kulturu, dok je Pravni fakultet u Londonu napustio nakon samo godinu dana, jer mu se nije dopadala ostrvska klima.
    Britanski dvor mu 1915. dodelio titulu viteza, koju je vratio četiri godine kasnije u znak protesta zbog masakra u Amristaru, kad su kolonijalne trupe ubile oko 400 indijskih demonstranata.
    Pored Kalkute je osnovao prvu školu u Indiji koja je negovala prožimanje zapadne i indijske filozofije, a koja je 1921. prerasla u univerzitet.
    Kad je već imao punih 70 godina predano se posvetio i slikarstvu.
    Komponovao je muziku za nekoliko stotina svojih pesama, a Tagorin �Naš zlatni Bengal" je postao nacionalna himna Bangladeša.
    Samo nekoliko sati pre smrti 7. avgusta 1941. izdiktirao je svoju poslednju pesmu.
  • Član
    29. септембар 2013.




    GRADINAR 46

    Ostavila si me i otišla svojim putem.
    Mislio sam da ću biti tužan, pretužan za tobom 
    i da ću u svome srcu uramiti samo tvoju sliku
    protkanu zlatnim stihovima.
    Ali, avaj, moje zle sudbe - vreme je kratko!


    Mladost prolazi godina za godinom;
    Proletnji dani lete; jedno golo ništa ubija 
    nežni cvet,
    a mudrac me opominje da je život 
    samo kap rose na lotosovom listu.


    Treba li sve to da propustim
    i da samo ginem za onom jednom što mi 
    okrenu leđa?
    To bi bilo i grubo i ludo, jer je vreme kratko.


    Dođite, moje kišne noći, pljuskajući nogama;
    osmehni se moja zlatna jeseni;
    dođi, bezbrižni aprile, prospi po zemlji
    poljupce svoje!
    Dođi i ti, i ti, i ti!
    Dragi moji, znate da smo smrtni.
    Pa je li mudro kidadi srce zbog jedne, 
    koja je odnela svoje? Jer je vreme kratko.


    Slatko je sedeti u uglu i razmišljati da ste 
    mi vi ceo svet.
    Hrabro je poželeti sreću svome bolu, i biti 
    rešen,
    ne dopustiti nikome da te teši.


    Ali, jedan novi lik gleda kroz moja vrata 
    i podiže svoje oči k mojima.


    Ja mogu samo svoje suze da obrišem
    i da izmenim melodiju svoje pesme:
    Jer je vreme kratko!






  • Officer
    29. септембар 2013.
    Ti i ja
    Ti ispunjavaš moje misli
    Dan za danom;
    Pozdravljam te u samoći
    Van sveta;
    Ti si zagospodarila
    Mojim životom i smrću.
    Kao sunce na zalasku
    Moja duša tebe netremice gleda
    Kao jedino oko.
    Ti ličiš na uzvišeno nebo,
    Ja ličim na beskrajno more.
    A između pun mesec plavi.
    Ti si večito spokojna,
    Ja sam bez počinka trajno,
    Pa ipak na dalekom horizontu
    Mi se stalno srećemo

    Rabindranat Tagore 
  • Officer
    29. септембар 2013.
    Zašto me pogledom nagoniš da crvenim?

    Zašto me pogledom nagoniš da crvenim?
    Ne dođoh kao prosjak.
    Samo kratak čas zastadoh na kraju tvojega vrta, s druge strane ograde.
    Zašto me pogledom nagoniš da crvenim?

    Ne uzabrah iz tvoga vrta ni jednu ružu, ne ponesoh ni jedan plod.
    Skromno stajah u sjenci na drumu, gdje svaki putnik smije stajati.
    Ne ubrah ni jednu ružu.


    Da, bijah umoran i pljusak naiđe.
    Vjetar je pištao kroz lelujave grane bambusove.
    Oblaci su jurili nebom kao da bježe od pobjednika.
    Noge su mi bile umorne.


    Ne znam da li si o meni mislila, ili si na vratima čekala drugoga.
    Oštre munje zasjenuše tvoje čežnjive oči.
    Otkud bih znao da me vidiš tamo gdje stajah u mraku.
    Ne znam šta si mislila o meni.


    Dan je na izmaku, i kiša je prestala.
    Napuštam hlad drveta na kraju tvoga vrta i sjedište svoje u travi.
    Mrak je; zaključaj vrata svoja; ja idem svojim putem.
    Na izmaku je dan.