Forumi » Poznate ljubavi srpskih vladara

Despot Đurđe Branković i Irina (od roda Kantakuzina)

    • 1436 postova
    09. фебруар 2016. 21.53.09 CET

    Poslednja dinastija srednjovekovne Srbije - Brankovići - imala je tu nesreću da njen najistaknutiji predstavnik, gospodin i samodržac Đurđe (srednji sin Vuka i Mape, kćeri kneza Lazara i kneginje Milice) bude i poslednji značajan srpski vladar u srednjem veku. Iako sposoban političar i diplomata, nije uspeo da sa svojom nesrećnom porodicom spase srpsku državu od konačne propasti i pada u ropstvo pod Turcima. Uz to, narodno predanje na njihovo breme dodaje, neopravdano, izdaju Vuka Brankovića na Kosovu 1389, te mit o „prokletoj Jerini", koji Irinu proglašava najomraženijom ženom u srpskoj istoriji. Istoričari, koji operišu činjenicama, tvrde drugačije. Kad se (1414) oženio Irinom Kantakuzin, kćerkom Dimitrija Prvog, sevastokratora a potom despota Moreje, Đurađ je imao oko 39 godina i veruje se da mu to nije bio prvi brak. C Irinom je izrodio šestoro dece: Todora, Grgura, Stefana. Lazara, Maru i Katarinu. Ubrzo pošto je na prestolu despotovine nasledio ujaka, despota Stefana, morao je po ugovoru da prestoni Beograd vrati Ugrima. Stoga u proleće 1429. započinje intenzivnu gradnju Smedereva, nove prestonice. Taj veliki poduhvat, naravno, podrazumevao je iste tolike narodne žrtve („razrez i kuluk"). Gradnjom, koja je i po današnjim merilima završena neverovatno brzo, upravljao je despotičin brat Toma Kantakuzin. Otud narodni pesnik krivca za muke kulučke pronalazi upravo u despotici Irini, „prokletoj Jerini". No, kakva je bila njihova ljubav, njihov brak? Koliko je u tim tragičnim vrtlozima istorije bilo mesta i sluha za lično, intimno, tanano (i nije li baš to, „nevidljivo", bilo najčvršći oslonac za ono „na strašnom mestu postojati")? Zna se da su morali kćer Maru dati u harem sultana Murata II, 1435, kao zalogu za varljivi i kratkotrajni mir, da im je isti sultan šest godina kasnije oslepeo sinove Grgura i Stefana, koji su uzaludno branili Smederevo. Zna se da su živeli i vladali pred samo zgasnuće zlatnog srednjovekovlja, da im je bila ostala samo Zeta, da se on na kraju, ucenjene glave, potucao od nemila do nedraga. Umro je, sam i ojađen, u osamdeset prvoj godini (1456), a Irina pola godine docnije.