Forumi » Poznate ljubavi srpskih vladara

Stefan Uroš III Dečanski i Teodora.

    • 1436 postova
    09. фебруар 2016. 21.48.13 CET
    • Nesumnjivo jedna od najtragičnijih ličnosti srpske istorije. Odrastao je kao srpski talac kod moćnog tatarskog kana Nogaja, otac Milutin je kasnije naredio da ga oslepe i prognao ga, sin Dušan u pobuni mu preoteo presto i (po jednoj verziji) naredio da ga usmrte. Negde pred 1299, posle sloma kana Nogajevog i pogibije u međutatarskim sukobima, Stefan je pobegao iz zatočeništva i vratio se u Srbiju. Oženio se princezom Teodorom, kćerkom bugarskog cara Smilca, iste one godine kad mu je šestogodišnja Simonida postala maćeha. Mnogo vekova kasnije pesnik i dramatičar Milutin Bojić u svom pozorišnom komadu Kraljeva jesen natuknuće da je otac oslepeo sina zbog ljubomore. Učinilo mu se da vidi rasplamsalu ljubav između svoje mlade žene Simonide i svog sina Stefana. Istoričari, razumljivo, nesreću Stefanovu pripisuju pobuni protiv oca. Nema nespornih dokaza ni za jedno ni za drugo. Sudbinu zatočenika na carigralgkom dvoru Simonidinog oca Andronika, Stefan je podelio sa ženom Teodorom i dvojicom maloletnih sinova, Dušanom i Dušicom. Posle Milutinove smrti (1321), vratio se sa porodicom u Srbiju. Objavio je da mu je sveti Nikola povratio vid koji mu je otac svojevremeno nemilosrdno uzeo. uspešno savladao dvojicu drugih pretendenata na presto i postao srpski kralj. U Žiči, 6. januara 1322, za kralja ga je krunisao arhiepiskop Nikodim, a njegovog sina Dušana za „mladog kralja", očevog savladara. I tek što su počeli da je oslovljavaju i poštuju kao kraljicu i kraljicu-majku, Teodora je umrla (oktobra 1322) i sahranjena u Banjskoj. Dve godine kasnije, Stefan se oženio dvanaestogodišnjom Marijom Paleolog, čiji je otac Jovan, namesnik solunski, bio rođeni bratanac vizantijskog cara Anlronika. S njom je izrodio troje dece: sina Simeona (Sinišu) i kćeri Jelenu i Teodoru. Muka je, pak, imao sa svojim prvencem Dušanom, „mladim kraljem", koji se pobunio u strahu da će presto pripasti polubratu. Stefan je skršio pobunu, ali je samo tri meseca kasnije, 31. avgusta 1331, u kraljevu rezidenciju u Nerodimlju neočekivano opsela Dušanova vojska. Stefanje s porodicom zatvoren u zvečansku tvrđavu, gde je 11. novembra iste godine „umro pod tajanstvenim okolnostima" (najverovatnije udavljen). Sahranjen je u svojoj tada još nezavršenoj zadužbini Visokim Dečanima.