Forumi » Poznate ljubavi srpskih vladara

Knez Milan i Leposava

    • 1436 postova
    09. фебруар 2016. 21.28.51 CET

    Život kralja Milana bio je buran, kao i kneza Miloša. Mnogi politički događaji i učestale ljubavne avanture smenjivali su se neverovatno brzo.

     

    Savremenici su zapazili da je kralj Milan bio u ljubavi sentimentalan. Vladan Đorđević, kraljev lični lekar, primetio je: "Milan beše skoro do bojažljivosti uzdržljiv prema ženama, ali gde je video samo malo toplije osećanje prema sebi, tamo je onda celom dušom ostajao uhvaćen".

     

    Živa i bujna temperamenta, kralj Milan upuštao se u ljubavne veze s puno strasti. Karakteristično je za ovog Obrenovića da se svaka iole ozbiljnija veza brzo pretvarala u veliku ljubav koja se mogla završiti brakom. Time je često i sebe i druge dovodio u ne mala iskušenja.

     

    Milan Obrenović brzo se zagrevao za žene i tada je bio spreman da za njih čini sve. U ljubavi je bio kratka daha i brzo bi se istutnjao i naglo zahladneo. Tokom kratkotrajnog života nije imao nijednu trajniju ljubav. Lep, razvijen, sentimentalan, nasrtljiv i slatkorečiv, uz to još i vladar, Milan je imao uspeha kod žena.

     

    Još onda se govorilo da je malo ljudi koji su voleli ženski rod kao on. Da je kojim slučajem živeo u srednjem veku, piše Vladimir Ćorović s blagom dozom podsmeha, bio bi jedan od boljih primera za Dekameron.

     

    O ljubavnom životu kralja Milana ostale su mnoge istinite i neistinite priče. One su ga pratile od mladosti pa do groba. Lukavi i prepredeni Blaznavac, skriveni pretendent na srpski presto, posredstvom lekara Mašina, pustio je lažni glas da je knez hermafrodit. Uz takvog namesnika i budućeg predsednika vlade, Obrenoviću nije bilo lako.

     

    Bilo je uobičajeno u uglednijim beogradskim porodicama, pa i kod Obrenovića, da njihove sinove upoznaju s ljubavnom veštinom iskusnije gospođe koje bi za trud dobile pristojnu naknadu.

     

    Porodica i namesnici potrudili su se da osamnaestogodišnjem knezu privedu gospođu prikladnu tom činu. Ne zna se ime te gospođe, ali se zna da je do ovog čina došlo decembra 1872. godine i da je proba bila neuspešna. Kalaj je zapisao u Dnevniku da knez do tada "nije dodirnuo još nijednu ženu, nema ni volje za to".

     

    Namesnicima nije bilo svejedno s kojim će osobama mladi knez stupati u ljubavne odnose. One su morale da budu potpuno bezopasne žene koje ne bi koristile svoj uticaj na kneza i usmerile ga protiv namesnika i ministara.

     

    Dakle, knez Milan nije sam pronašao svoju prvu ljubav; namesnici i porodica su mu priveli prvu ženu koja ga je uvodila u carstvo ljubavi. Bila je to osoba koja je imala da mu posluži samo za prvi trenutak, za prva ljubavna iskustva. Potom je privedena pukovnica B. da i ona "posveti mladog kneza Milana u ljubavne funkcije". To je već bilo dovoljno za početak.

     

    Pouzdano se zna samo za nekoliko kneževih ljubavnih veza pre stupanja u brak. Pera Todorović navodi da je knez imao dve milosnice, ali je ostavio podatke samo o jednoj. I Slobodan Jovanović piše o drugoj kneževoj ljubavi pre ženidbe, ali i on ne navodi njeno ime, već kaže da je to bilo u vreme Ristićevog pada (1873). Ni on ne navodi njeno ime, samo zapisuje da je reč o ženi jednog beogradskog advokata.

     

    Kao i svaki početnik, umesto da skriva, on je ovu vezu toliko razglasio da je danima hranio skandaloznu hroniku prestonice. Kad je u dvoru organizovao jednu garden parti, njegova metresa pojavila se na balkonu s ružom u ruci, izigravajući kneginju.

     

    "Knez je u nju piljio blaženo; njegovi gosti posmatrali su taj prizor ispod oka i tumačili ga na svoj način". Iako kneževo "šegrtovanje" nije dugo potrajalo i to je bilo dovoljno da vladar i njegova ljubavnica budu predmet učestalih sablažnjivih razgovora beogradskih znatiželjnika.

     

    Prva izabranica Milova srca bila je Leposava Novaković, udova Dimitrija Novakovića, a kći Nikole Stefanovića. Mlađani knez upoznao je Leposavu na jednom dvorskom balu. "Ona sama bila je lepa, ne vrlo bistra, beskrajno lenja", piše Slobodan Jovanović. Mlada i koketna, sa zanosno crnim očima, Leposava je ostala udovica u doba u kojem su žene najlepše. Još iz vremena Vuka Karadžića ostala je priča o mladim udovicama kao najboljim ljubavnicama.

     

    Ljubavna veza između kneza i Leposave trajala je nešto više od pola godine, od jeseni 1874. do proleća 1875. Savremenici su zapisali da su se uzajamno i iskreno voleli. Viđali su se i susretali u Beogradu i u Pešti.

     

    Iskusnija od kneza, zanosna i čulna, brzo je osvojila i slomila jedno srce još neotporno na ženske čari. Milan se toliko zaljubio da je Lepi nudio brak, bez dogovora s ministrima koji su već počeli da brinu o njegovo ženidbi. Leposava je bila otresita žena koja je znala od početka da ne može da bude srpska kneginja. Ona je volela Milana, a ne kneza Milana. Kad je Milan načuo da ministri glasno razmišljaju o njegovoj ženidbi, postao je nervozan.

     

    "Mladi knez telesno se pokorno podavao iskrenom milovanju mlade i nežne žene" i, na njeno ne malo iznenađenje, ponudio joj je brak. Bio je spreman i presto da napusti zbog nje.

     

    "Šta se ostaviš? Šta da napustiš? Presto i krunu? To se nikad ne ostavlja, knjaže moj!", iskreno ga je uveravala ljubavnica.

     

    Uzaludno je bilo njegovo pravdanje: "Ja nisam tražio ni krunu, ni presto. Uzeli su me iz Pariza i doveli amo!"

     

    Naposletku morali su se rastati. Leposava mu je obećala da će se povući u prisenak, u zaborav i da će živeti od uspomena i radovati se njegovim uspesima. Međutim, obećanje nije uspela da održi, a ni knez nije bio ravnodušan prema njoj i posle ženidbe Natalijom.

     

    Kad je saznao da njegov brat od tetke, Aleksandar Konstantinović, sin Ankin, a brat Katarinin, učestalo posećuje njegovu bivšu ljubavnicu, toliko se naljutio da ga je umalo uhapsio. Aleksandar je morao da prekine svoje posete Leposavi i time odobrovolji kneza.

     

    Ženski deo beogradske čaršije pratio je s posebnom pažnjom ljubavne avanture poslednje dvojice Obrenovića. Raspričane, neka više, a neka manje, beogradske gospođe stvarale su javno mnjenje i ponekad su znatno uticale na neke događaje.

     

    "Neke gospe torokuše", kako se izrazio jedan savremenik tek udatoj kneginji Nataliji, ispričale su kneževu ljubavnu aferu s Leposavom, kazali su joj gde stanuje i uverili je da se knez i dalje s njom sastaje. Kneginji je smetalo što su, prilikom izlazaka s mužem iz dvora i odlazaka u Topčider, prolazili pored Leposavine kuće, dok je ona uvek visila nakinđurena na prozoru "i gledala ih drskim pogledima".

     

    Kneginja je zatražila od kneza da ukloni iz Topčiderske ulice Leposavu "jer ne može trpeti da joj jedna nevaljalica prkosi". Bivša kneževa ljubavnica je morala da potraži novi kvartir tamo gde dvorska kola nisu prolazila. Time je svaka veza s Leposavom prestala.

     

    Leposavu su zbog veze s knezom zvali madam Pompadur. Ona je bila dovoljno mudra da sačuva čitav svežanj kneževih ljubavnih pisama i da njega i srpsku vladu ucenjuje prodajom tih pisama jednoj zainteresovanoj državi. Mašući kneževim ljubavnim pismima, dugo je uživala stalnu rentu koja joj je redovno isplaćivana.

     

    I dok je bogati deda Miloš sam podmirivao svoje odslužene ljubavnice, siromašnijem unuku država je priskočila u pomoć.

     

    Austrougarski konzul Benjamin Kalaj pažljivo je pratio kneza Milana i sve što je bilo u neposrednoj ili posrednoj vezi s njim. Otuda pleni pažnju njegovo saznanje da je knez Milan bio u velikom prijateljstvu s Aleksandrom Konstantinovićem i Simkom Germani, vanbračnom kćeri Anke Konstantinović, njegove tetke.

     

    O Milanu i Simki ostavio je samo dva podatka iz kojih se nesumnjivo vidi da su bili u ljubavnim odnosima, ali veoma kratko. Pod 27. oktobrom 1874. on piše za Simku: "Možda je sad već i kneževa ljubavnica". Nepunih mesec dana kasnije zapisao je: "Kažu još da je knezu dosadila Simka koja mu je bila dragana, i sad hoće da se upusti sa Kaljevićkom, a Simku hoće da uda za Piroćanca".

     

    O ovoj kneževoj rodoskrvnoj avanturi ili se nije znalo, ili se brižljivo prikrivala. Simka i Milan bili su u četvrtom stepenu srodstva, dakle, veoma bliski rođaci. Bliski kao knez Mihailo i Jekaterina, a bliži no knez Mihailo i Katarina Konstantinović. Evo i njihovog rodoslovnog stabla.

     

    Jevrem Obrenović - Tomanija Obrenović
    kći Anka Konstantinović sin Miloš Obrenović
    vanbračna kći Simka sin Milan Obrenović

     

    Nije se tačno znalo zašto je Simka napustila Beograd i preselila se u Rumuniju na svoje porodično dobro. Stojimirović je pretpostavljao da je ona utekla iz Srbije zbog flerta s Milanom Bogićevićem. Bio bi to jedan sasvim bezazlen razlog u odnosu na rodoskrvnu vezu sa srpskim knezom. Za sada može se samo pretpostaviti da je pod pritiskom porodice, pre svega baba Tomanije, došlo do prekida te nerazumne kneževe ljubavne avanture i da je Simka jednostavno udaljena iz Srbije u koju se više nikada nije vraćala.

     

    Po svemu sudeći, baba Tomanija, najstariji član vladalačkog doma, kojoj je bila poznata radoskrvna veza kneza Mihaila s Jekaterinom, svojom kćeri i Katarinom, svojom unukom, poučena prethodnim zlim iskustvima, sprečila je tu avanturu. Bog jedini zna kako se osećala staromodna baka gledajući ljubavne odnošaje svojih najbližih, okončavane sa tragičnim posledicama.

     

    Kneginja Julija imala je pouzdana obaveštenja o rodoskrvnim vezama svog muža, pa je 1870. godine u Bukureštu, dok je vodila ostavinsku raspravu s Bojićima i Nikolićima, govorila Krstiću da bi Simku trebalo držati što dalje od kneza Milana kako se u nju ne bi zaljubio jer bi iz toga proizašle neprilike, budući da ne može da je ženi.

     

    Zloslutno predosećanje iskusne žene koja je na vreme zapazila tu slabost Obrenovića.