Forumi » Legenda o cveću

Legenda o LALI

    • 1436 postova
    13. јануар 2016. 18.50.29 CET

    Dakle, u neka davna vremena, u Holandiji, u jednoj kući daleko od grada, usred polja, živeo je jedan čovek. Bio je vrlo usamljen. Jedva da je pamtio roditelje. Umrli su dok je još bio dečak. Osećanja kao da su tada u njemu potpuno zamrla. U stvari, nisu se ni razvila. Jedina veština kojoj je bio vičan bilo je umeće pukog preživljavanja. Sejao je i sadio samo onoliko koliko mu je bilo potrebno za hranu. Stoga je poznavao ćud svakog godišnjeg doba. Nepogrešivo je znao kad treba da poseje, a kad da žanje, kojim biljkama da hrani tih nekoliko domaćih životinja kako bi ih, kao i sebe, održao u životu. Nije znao šta je novac, nijedan grad nije video, a o naučnim i umetničkim dostignućima nije mogao ni da sanja. Ćutke je slušao cvrkut ptica, hujanje vetra, šuštanje pahulja i dobovanje kiše po krovu skromne kuće.
    I tako su prolazile godine. Bivši dečak više nije bio ni mladić, već čovek. Obavivši poslove, jednoga dana krenuo je u šetnju. Bio je april, a sve oko njega zeleno. Ta boja za ovog usamljenog čoveka nije bila ništa posebno. U aprilu je uvek sve bilo zeleno, daleko, daleko – do horizonta. Naravno, čovek nije ni slutio šta bi moglo da se zbiva tamo daleko gde se završava zelenilo. Velike kuće i gradovi, ljudi koji razgovaraju, obraćaju se jedni drugima, dodiruju. Tako nešto ovom usamljeniku nije ni padalo na pamet!
    U određenom trenutku, dok je tako išao kroz nepregledna polja, naišao je na kanal za navodnjavanje. Preskočio ga je. Ali, kad se našao s druge strane, kao da se našao u nekom potpuno drugom okruženju. Bio je veoma iznenađen kad je video nešto neobično. Svet koji nije poznavao. Među vlatima trave ugledao je nekakvo šareno bilje. Da li je to bilo cveće? Sagnuo se i primetio da su šarene biljke zapravo prozračna, a ipak raznobojna majušna bića. U stvari, devojke. Osim što su lebdele iznad zemlje, one su u rukama držale muzičke instrumente i razdragano svirale.

    Treba imati u vidu da čovek o kome govori ova legenda uopšte nije poznavao muziku. Osim, razume se, muzike prirodnih pojava. Tako da je ono što je čuo za njega bilo jednako čudu. Sličnu vrstu sklada nikad nije upoznao, čak ni u prirodi. Ljupka lica smešila su mu se i netremice ga posmatrala. Onda je usamljeni čovek spazio da među tim malim prozračnim devojkama stoji jedna koja u rukama nije imala ništa. Ona nije svirala, već je igrala. Bila je najlepša od svih svetlucavih bića na okupu.
    U njenom nasmejanom lepom licu čovek kao da je tek upoznao život. Odjednom je razumeo svrhu svih stvari, čak i onih koje nikada nije video, njegovim venama prostrujala je krv na potpuno drugi način. U stvari, tada je spoznao i istinsku lepotu prirode, plavetnilo neba u koje je tokom dugih usamljeničkih godina uzaludno upirao pogled. Ukratko, on je tu malu prozračnu devojku strasno zavoleo, iako mu niko pre tog dana nije objasnio šta je to ljubav. Bila je to duboka ljubav, uzaludna i očajnička. Neuzvraćena ljubav.
    Nažalost, to neobično svetlucavo biće nije poznavalo ljubavna osećanja. Bila je lepa, dobra i veoma ljubazna i to je bilo sve. Nije imala drugih osećanja. Zato i nije znala da pruži svoju malu ruku i dotakne vrelo srce zaljubljenog čoveka. U njenoj prirodi nije bilo da mu odgovori istim osećanjem.
    Gledajući devojku koja mu je osvetlila život, čovek je nepogrešivo osetio da ona njega ne voli. Njegov očaj bio je neizreciv. Još izvesno vreme slušao je muziku, pesmu svetlucavih devojaka i gledao igru one koju je iznenada zavoleo. Njegova želja bila je toliko jaka da mu je od silne ljubavi prepuklo srce. Klonuo je u travu. Bio je sunčani aprilski dan, muzika se i dalje čula dok su nimfe skakutale pored čovekovih usnulih očiju. 
    Zanimljivo je ono što se posle dogodilo. Kraljica prolećnih nimfi, iako lišena mogućnosti da oseća isto što i ljudi, ipak je razumela da je nepoznati čovek umro samo zbog nje. Najpre je osetila sažaljenje, a onda i neku vrstu kajanja. Bila je nemoćna. Propale su sve prilike da mu uzvrati ljubav.
    U znak sećanja na njihov susret i iznenađenje kad je preskočivši kanal ugledao mnoštvo šarenih devojaka, kraljica prolećnih nimfi naredila je sledeće: da se od te godine svakog aprila na holandskim poljima koja je usamljeni mladić toliko dobro poznavao, pojave ljupki cvetovi. Cvetovi koji će podsećati sve one koji ih vide na bol zbog neuzvraćene ljubavi. Legenda o lali kaže još nešto: onaj ko vidi kako se pupoljak lale pretvara u cvet, doživeće nešto potpuno neočekivano. Ljubav će mu uzvratiti osoba za koju je mislio da ga nikada neće zavoleti.

    • 1436 postova
    13. јануар 2016. 18.51.40 CET

    Legenda o lali (tulipanu)

    Perzijska legenda o nastanku tulipana kaže: mladi princ Farhad bijaše ludo zaljubljen u svoju služavku Shirin. Jednoga dana do njega je doprla (lažna) vijest da je Shirin mrtva. Preplavljen tugom, Farhad je upregnuo konja, odgalopiravši preko stijena u sigurnu smrt. Od mnoštva zadobivenih rana na stijenama, kapljice krvi su se raspršile po tlu, a iz svake je izniknuo po jedan grimizni tulipan, kao simbol njegove ljubavi prema Shirin. Zato je u staroj Perziji crveni tulipan bio simbolom strastvene ljubavi.


    Poslednja izmena: 13. јануар 2016. 18.52.21 CET"