Forumi » Poslovice, izreke, citati

Citati

    • 1581 postova
    03. фебруар 2016. 00.05.05 CET

    "Jedina prava sigurnost koju čovek može da ima u ovom društvu su rezerva znanja, iskustvo i veština."
    Henry Ford

    • 1581 postova
    12. мај 2016. 15.37.26 CEST

    • 1581 postova
    12. мај 2016. 15.39.22 CEST

    • 1581 postova
    14. мај 2016. 13.57.06 CEST

    • 1581 postova
    21. мај 2016. 09.58.08 CEST

    • 1581 postova
    22. мај 2016. 13.14.46 CEST

    • Moderator
    • 592 postova
    23. мај 2016. 22.21.38 CEST

    Čarls Bukovski

     

     

     

    1. Ne zadovoljavaj se malim stvarima

    “Želeo sam celi svet ili ništa.”

    2. Voli sebe

    “Nikad nisam sreo drugog čoveka koji bih želeo da budem. Pa čak i ako je to obmana, poprilično je to srećna obmana.”

    3. Živi život punim plućima

    “Nije strašna smrt, već životi koje ljudi žive ili ne žive do svoje smrti.”

    “Neki ljudi nikada ne polude, ono što je uistinu strašno jeste kakve oni to živote zapravo žive.”

    4. Ne plaši se bola, bez bola ne možeš doživeti sreću

    “Moraš umreti nekoliko puta pre nego što počneš živeti.”

     

    5. Budi apsolutno jedinstven i besramno to izražavaj u svemu što radiš

    “Bolje je uraditi nešto dosadno sa stilom, nego nešto opasno bez stila.”

    6. Jači si nego što misliš

    “Ponekad se izvlačite iz kreveta ujutru, misleći – Danas stvarno ne mogu, ali iznutra se smejete sami sebi, jer ste se već toliko puta tako osećali…”

    7. Ne plaši se smrti

    “Nosim smrt u svom levom džepu. Nekad je izvedem i pričam joj: Ej, dušo kako si? Kad dolaziš po mene? Biću spreman”.

    “U smrti nema ničega što treba oplakivati, kao ni u cvetu koji raste.”

    8. Imaj poverenja u sebe

    “Problem sa svetom je što su inteligentni ljudi uvek puni sumnje.”

    9. Postoje gore stvari od samoće

    “Ima gorih stvari u životu od samoće, ali često su potrebne decenije da to shvatimo. Tada je najčešće već prekasno, a nema ničeg goreg od “prekasno”.

    “Nisam bio mizantrop i mizoginist, već sam voleo da budem sam. Osećao sam se dobro kada sedim sam u maloj prostoriji, pušim i pijem. Uvek sam bio dobro društvo samom sebi.”

    10. Život se događa, ali ga ne shvataj previše ozbiljno

    “ Nekad se stvarno moraš popišati u lavabo.”

    • 1581 postova
    15. јун 2016. 12.27.10 CEST

    • Moderator
    • 592 postova
    18. јул 2016. 12.13.34 CEST

     

    "Žena bi trebalo da uvek ostane iluzija." Ijan Fleming

    “Žena govori na dva jezika. Jedan je verbalni ". Vilijam Šekspir

    "Čovek zainteresovani za ženu sa prošlošću se nada da će se istorija ponoviti." Mae Vest

    "Haljina nema smisla, osim ako budi u čoveku želju da je ponese sa sobom." Fransoaz Sagan

    "Ako naši seksualne fantazije stvarno zainteresuju druge, to više nije fantazija." Fran Leibovitz

    "I mozak može biti erogena zona." Rakel Velč

    "Znam šta je greh." Brižit Bardo

    "Da bi postalo seksualno, golotinji je potrebna najmanja ivica donjeg veša." Mason Kuli

    "Seksualnost - to je 50% ono što imaš i 50% što imaš po mišljenju svih ostalih." Sofija Loren

    "Žena želi da bude voljena, da dok razgovarate istovremeno gorite od strasti za njom. Čini mi se da su ljubav i strast nespojivi pojmovi. " David Herbert Lorens

    "Seksualnost, znate, to je kvarljiva roba koju ne treba zanemariti." Skarlet Džohanson

    Vladajte svojim strastima ili će vas one posedovat. " Epictetus

    "Samo dobre devojke hvataju beleške u svojim dnevnicima. Loše nemaju vremena za to." Tallulah Bankhead

    "Žena koja veruje da je put do muškog srca kroz njegov stomak pala je geografiju." Robert Birne

    "Ljudi su siti savršene lepote. To je dosadno i lažno. Humor je mnogo seksi. Smešno je mnogo atraktivnije. " Hugh Laurie

    "Izraz koji nosite na licu je mnogo važniji od odeće koju stavljate na sebe." Dale Carnegie

    "Ne treba mi krevet da dokažem svoju ženstvenost. Mogu da budem seksi, dok berem jabuke sa drveta, ili stojim na kiši. " Odri Hepbern

    “Ne razumem žene koje kažu da je muškarac željan da ih ponizi. Po mom mišljenju, oni jednostavno nisu u skladu sa njima. " Monica Beluči

    "Seksualnost je umetnost - da probudite interesovanje u muškarcu.” Sari Gabor

    "Imam mnogo pitanja na koja nisam u stanju da odgovorim, uprkos trideset godina istraživanja duše, i glavna među njima je- Šta žene žele?" Sigmund Frojd.

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.03.52 CET

    Čovek lepe stvari uspeva da stvori velikim strpljenjem i dugotrajnom odlučnošću.

    Do stila se dolazi užasnim radom, fanatičnom i požrtvovanom upornošću.

    Kakva je pasja stvar proza! Nikad to nije gotovo i uvek ostaje da se nešto preradi.

    Koliko sve kužnih isparenja treba progutati, pretrpeti bolova, podneti mučenja, da se napiše jedna dobra stranica?
    Gistav Flober


    Svaki stvaralac je rob svog dela.
    Momčilo Nastasijević


    U odnosu na njihove životne sisteme, mnogi stvaraoci su kao čovek koji je sagradio ogroman dvorac, a živi u klimavoj kućici.
    Seren Kjerkegor


    Onaj ko je postao majstor u umetnosti može bez štete da zaboravi pravila.
    Munte


    Umetnost nastaje iz naše želje za lepotom i istinom i iz naše spoznaje da one nisu istovetne.
    Oden


    Ima istine u rečima da se lepota nalazi u očima onoga koji gleda.
    Bronte


    Velika umetnost se uvek javljala u trenucima kada je čovečanstvo imalo velike nade, veliku veru, velike ideale.
    Jovan Skerlić

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.07.01 CET

    Dok se izmakneš društvu, dok potražiš pero, hartiju i samoću, dok ponovo prepoznaš dušu iznakaženu dnevom, dok se s mukom prisetiš talasa koji je dušu taknuo i poneo te u samoću, u to je i osećanje rad kog si došao, nesrećni pesniče, davno iščezlo.
    I ostane seta. Tiha zamišljenost nečeg što je minulo zauvek a da nikad nije ni bilo ili bar nikad duže nego što vetar pomiluje čelo kad hiti poljima.

    ***

    Bio sam prisiljen da hodam i govorim s mnogo ljudi. O, tih ''mnogo ljudi'' što uvek, nikad umorno, ruje lakomim prstima u tkanju mog života!
    O, koliko se puta tako vraćah kući, rastresen, razdražen razgovorima i pogledima, uvređen, ojađen, orobljena srca i rasplakane duše, sa sumnjom u ljubav, u prijateljstvo, u sva osećanja koja ljudi između sebe izmjenjuju!
    O, tih ''mnogo ljudi'' s kojima me zapravo ništa ne veže.
    Kako me kao stranca prima moja tiha soba sa svojom prekornom tišinom u kojoj se kao kucanje zla sata čuje savest i ne da usnuti. Kako je dug i težak put koji vodi iz društva kući, posut podmuklim mislima i busijama kajanja i žalosti.
    I uz celi put, u tihoj sobi i još prije sna uvek ista misao: da je moglo biti bez toga.

    Ivo Andrić
    Ex ponto

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.09.11 CET

    "Kako da ne budem stepski vuk, olinjali pustinjak usred sveta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače. A ono što se u meni dogadja, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svet voli i traži možda jedino u pesničkim delima, a u životu smatra ludošću!"


    "Ne postoji druga stvarnost osim one koju imamo u sebi samima. Stoga vecina ljudi zivi tako nestvarno, zato sto slike izvan sebe smatraju za stvarnos, a svoj vlastiti svet u sebi ne pustaju nikako da dodje do reci. Pri tome se moze biti srecan, ali ako se jednom sazna za ono drugo, onda se vise ne moze izabrati da se podje putem vecine"

    Herman Hese-Stepski vuk


    Dugo sam verovao da u svakoj generaciji ima nekoliko duša, nazovite ih srecnicima ili prokletima, koje su prosto rodjene tako da ne pripadaju, koje dolaze na svet poluodvojene, ako hocete, bez cvrste veze sa porodicom ili mestom ili nacijom ili rasom; da možda ima na milione, milijarde takvih duša, možda isto toliko nepripadajucih koliko i pripadajucih. Jer su oni koji cene stabilnost, koji se plaše prolaznosti, neizvesnosti, promena, podigli mocan sistem stigmi i tabua protiv neukorenjenosti, te razarajuce antidruštvene sile, tako da se uglavnom prilagodavamo, pretvaramo se da nas motivišu vernost i solidarnost koje u stvari ne osecamo, krijemo svoje tajne identitete ispod lažne kože onih identiteta koji su odobreni pecatom "pripadajucih". Ali, istina procuri u naše snove; dok smo sami u krevetu (jer nocu smo potpuno sami, cak i ako spavamo sa nekim), vinemo se, letimo, bežimo. A u budnim sanjama koja naša društva dozvoljavaju, u našim mitovima, umetnostima, pesmama, slavimo nepripadajuce, drugacije, odmetnike, cudake.
    Tako ja to vidim. Vi ne morate da se složite. Možda nas, na kraju krajeva, i nema tako mnogo. Možda i unosimo razdor i možda smo antidruštvena sila i možda nas treba zabraniti. Vi imate pravo na svoje mišljenje. Sve što cu ja reci je: mirno spavaj, dušice. Cvrsto spavaj i lepo sanjaj."

    Salman Ruždi "Tlo pod njenim nogama"


    Samoca je nemogucnost komunikacije sa ljudima na bilo kom nivou. Mocni ljudi su okruzeni drugim ljudima zeljnim da sa njima komuniciraju. Prema tome, oni su retko sami i mozda bi cak i zeleli da povremeno budu ostavljeni na miru. Usamljenost medjutim, je nemogucnost komunikacije na svom nivou svesti.


    Put kojim se redje ide - M. Skot Pek


    "Da li odista smatrate da je slabost popustanje pred iskusenjem?
    A ja vam kazem da postoje uzasna iskusenja koja zahtevaju snagu i hrabrost da bi im se covek prepustio.
    Staviti citav zivot na kocku zarad samo jednog trenutka. Sve rizikovati u magnovenju - bilo da se radi o uzitku ili moci - ne, u tome nema nimalo slabosti."

    Oskar Vajld


    Ceo život provedemo želeći da nešto dostignemo, sledeći snove, verujući da ćemo kad to dobijemo postati srećni. ali nije tako. Život je u putu, ne na kraju. Nije važno koliko je lepo produhovljeno je ono čemu težimo. Poslednja stanica je smrt. ako ne umemo da budemo srećni, da budemo bolji, da budemo onakvi kakvi želimo da budemo u putu, nećemo to postići ni na kraju. Život je prepun blaga za kojim ljudi jure to su sve one stvari za koji oni veruju da će im doneti sreću a za koje se uglavnom ispostavi da su varke i ponekad kad dostigne ono za čim je toliko žudeo, čovek se zatekne samo s prazninom u rukama.


    Horhe Molist – Prsten


    To je dobro. Tako. Zaklopiti oci, zaboraviti da ih imas. Od njih dolazi zlo, jer one primecuju i mere promene. Ne znati ni ko si, ni sta si, ni koliko prostora zauzimas ni kako izgledas, ni otkud dolazis ni kuda ides. Ne kidati ludo zivot, ne deliti ga na mladost i starost. Predati se sav prostim, a velikim stvarima koje se ne menjaju, bar ne tako brzo, steni na kojoj si, Suncu, modrini neba nad sestrinskom, tamnijom modrinom mora. Zbrisati svaku misao i poredjenje i ocenu, izgubiti se bez zelje i mere. To je dobro. Dobro, ali ne traje dugo...

    Žena na kamenu - Ivo Andrić

     

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.12.54 CET

    "Sve je u tome da čovek bude onakav kakav jest, da se ne stidi želeti ono što želi, čeznuti za onim za čim čezne. Ljudi su obično robovi propisa. Neko im je rekao da treba da budu takvi i takvi, i oni nastoje da budu takvi i obično do smrti ne saznaju ko su i što su bili. Na taj način postaju niko i ništa, deluju podvojeno, nejasno, zbunjeno. Čovek pre svega mora imati hrabrosti da bude ono što jeste."
    Milan Kundera - Šala


    "Čitajući knjige nećeš usavršiti veštinu življenja. Život je neobuhvatno protjecanje: opire se svakom određenju. Čitajući knjige nećeš doprijeti do istine. Sve što je napisano, izmišljeno je - stvarnost se ne pokorava riječima. Čitajući knjige nećeš postati ni sretniji ni bolji - ali knjige moraš čitati da bi sve to shvatio."
    Miro Gavran - Klara


    "Možda, pomisli on, ne postoje dobri prijatelji ili loši prijatelji - možda su oni naprosto prijatelji, ljudi koji ostaju uz tebe kad te boli i koji ti pomažu da se ne osećaš tako usamljeno. Možda se za njih uvek vredi bojati, nadati i živeti. Možda vredi i umreti za njih, ako tako mora biti. Nema dobrih prijatelja. Nema loših prijatelja. Samo ljudi koje želiš, s kojima imaš potrebu biti; ljudi koji grade svoje kuće u tvom srcu."
    Stephen King - Ono


    "Ako neka životinja ili čovek svu svoju pozornost i celu svoju volju usmere na određenu stvar, tada to i postignu."
    Hermann Hesse - Demian

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.16.17 CET

    Za mene je ovaj svet uvek bio svet magije, od najmanjih nogu, i mnogo pre nego što sam ulicama Osla počeo da pratim neku devojku s pomorandžama. I dalje imam osećaj da sam video nešto što niko drugi nije. Teško je opisati to osećanje jednostavnim rečima, ali, zamisli ovaj svet pre sveg ovog modernog raspredanja o prirodnim zakonima, evolucionističkoj teoriji, atomima, molekulima DNK, biohemiji i nervnim ćelijama – da, pre nego što je ova lopta počela da se okreće, pre nego što je svedena na „planetu” u svemiru, i pre nego što je ponosno ljudsko telo podeljeno na srce, pluća, bubrege, jetru, mozak, krvni sistem, mišiće, želudac i creva.

     

    Pričam o onom vremenu kad je ljudsko biće bilo ljudsko biće, to jest celovito i ponosno ljudsko biće, ni manje ni više. Tada svet nije bio ništa drugo do iskričava bajka.
    Srna iznenada iskoči iz šumskog gaja, jednu sekundu te skoncentrisano gleda – i onda nestaje. Kakva to duša pokreće životinju? Kakva to nedokučiva sila ukrašava Zemlju cvećem u svim duginim bojama, a noćno nebo kiti raskošnim vezom treperavih zvezda? Tako ogoljeno i neposredno osećanje prirode možeš naći u narodnoj književnosti, na primer u bajkama braće Grim. Pročitaj ih, George. Pročitaj islandske porodične sage, pročitaj grčke i nordijske mitove, pročitaj Stari zavet.
    Posmatraj svet, George, posmatraj svet pre nego što nabubaš suviše fizike i hemije. U ovom trenutku velika krda divljih irvasa jezde preko vetrovite visoravni Hardangervida. Na ostrvu Kamarg, između dva rukavca na ušću reke Rone, gnezdi se na hiljade plamenocrvenih flamingosa. Čaroban je prizor krda vitkih gazela koje skakuću preko afričke savane. Hiljade i hiljade kraljevskih pingvina brblja na ledenoj plaži na Antarktiku, i nije im teško, dopada im se. Ali, nije bitna samo brojnost. Usamljeni, zamišljeni los promalja glavu iz jelove šume u istočnom delu Norveške. Pre godinu dana jedan od njih je zalutao čak u ulicu Humlevejen. Na smrt preplašeni leming trči između dasaka u našoj šupi na Fjelstelenu. Bucmasta foka skače na stomak u vodu s jednog od ostrvaca kraj Tensberga. Ne možeš da mi kažeš da priroda nije čudo. Nemoj mi reći da svet nije bajka. Onaj ko to nije uvideo, možda neće ni shvatiti pre nego što bajka već bude pri kraju. Naime, tada dobijamo, još jednom, priliku da skinemo povez sa očiju, da protrljamo oči od iznenađenja, priliku da se prepustimo tom čudu s kojim se tada opraštamo i napuštamo ga.

    Pitam se da li razumeš šta pokušavam da iskažem, George. Niko se ne oprašta, gušeći se u suzama, od Euklidove geometrije ili periodičnog sistema elemenata. Niko se ne rasplače zato što će biti isključen s interneta ili odvojen od tablice množenja. Opraštamo se od sveta, od života, bajke. A opraštamo se i od malog broja ljudi koji su nam zaista dragi. Nekad poželim da sam živeo pre pronalaska tablice za računanje, ili bar pre moderne fizike i hernije, pre nego što smo razumeli sve – mislim, u PRAVOM SVETU MAGIJE! Ali, baš tako mi se svet ukazuje sada, u ovom trenutku dok sedim pred kompjuterskim ekranom i pišem ove redove za tebe. I sam sam naučnik, i ne odbacujem nijednu od nauka, ali posedujem i mističan, skoro animistički pogled na svet. Nikad nisam dopustio ni Njutnu ni Darvinu da nadvise samu misteriju života.

    Justejn Gorder, ‚‚Devojka sa pomorandžama”

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.19.13 CET

    ,,Pobiće se svi, svako sa svakim, zbog svačeg. Zbog ničeg. Zbog gladi, zbog para, zbog ljubomore, zelenog dzempera, crnih očiju, plave krvi, zbog nečiste krvi, zbog tri prsta, zbog dva prsta, zbog druga dva prsta, zbog srednjeg prsta. Zbog Boga, zbog drugog Boga, zbog istog Boga, zbog riječi i zbog reči, zbog mora i zbog gora.Zbog solidarnosti, zbog gluposti, zbog neznanja i primitivizma, zbog toga što tako treba, a zašto tako treba, to niko ne zna, a ako ne zna, on neće ni da pita da ne bi ispao glup pred društvom. Pa se i on smeje, iako ne zna u čemu je vic. Pa se i on bije i ako ne zna zasto.''

    ,,Mogla nam se desiti nesreća pa da budemo srećni, pa da nam neki veseljak nadene ime Bijela Gora. Za zemlju srećnih ljudi, prirodno ime. Bili bismo danas srećni Bjelogorci, nikakvi ljudi, bez harizme, beznačajni.''

    "Sad bih da sam sam,plakao.Smešno, zar ne? Umesto da čovek bude srećan, ovako neuplakan, kuka što ne plače. Kako se divno život igra."


    Žarko Laušević

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.21.01 CET

    Verujem da priče nemaju kraj, jer iako protagonista više nema, njihova dela i dalje utiču na one koji su ih nadživeli. Zato verujem da je Istorija okean u koji se ulivaju reke svih naših ličnih priča. Sva što je bilo pre nas pruža nam osnovu. Mi smo produžetak tih priča, kao što će oni koji dođu iza nas nastaviti naše. Povezani smo u mrežu koja se pruža kroz prostor – sva živa bića tesno su povezana, tako da se naše sudbine prepliću – ali i kroz vreme; jer tu mrežu činimo mi koji smo živi danas, ali i oni koji su živeli juče, i oni koji će doći sutra.

    Verujem da priče nemaju kraj, jer čak i kad se život završi, njegova energija pruža život drugima. Jedan leš (iz perspektive larvi) samo uvećava broj života ispod zemlje, kako bi doneli plodove iznad zemlje i hranili mnoštvo koje će, sa svoje strane, kad umre drugima podariti život. Dok je života u ovom svemiru, priča nijednog bića neće imati sopstveni kraj; samo će se preobraziti. Kad umremo, priča našeg života samo promeni žanr. Više nismo krimi roman, komedija ili epska priča. Postanemo udžbenik geografije, biologije, istorije.

    Marselo Figeras, ,,Kamčatka“

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.24.35 CET

    Gotovo sam ubedjen da nikad nisam budan. Ne znam da li ne sanjam kad živim ili ne živim dok sanjam, i nisu li san i život u meni dve izmešane, ukrštene stvari čijim se medjusobnim prožimanjem obrazuje moje svesno biće.

     

    Ponekad, usred aktivnog života u kome, kao i svi drugi ljudi, jasno sagledavam sebe, okrzne me neko čudno osećanje sumnje; ne znam da li postojim, osećam da je lako moguće da sam nečiji tudji san, učini mi se, s gotovo telesnom opipljivošću, da bih mogao biti lik iz nekog romana, koji se kreće, nošen dugim talasima pripovedačkog stila, kroz stvarnost jedne opštirne pripovesti.

     

    Zapazio sam više puta da pojedini likovi iz romana dobijaju za nas značaj koji nikad ne bi mogli da dostignu naši poznanici i prijatelji, oni koji s nama pričaju i koji nas slušaju u vidljivom i stvarnom životu. I zato mi se javi, kao u snu, pitanje nije li sve u ovom svekolikom svetu samo naizmenični niz snova i romana, poput malih kutija u većim kutijama koje su, opet, umetnute u druge, još veće – nije li sve samo jedna priča sazdana od mnoštva priča, kao u „Hiljadu i jednoj noći“, koja se raspliće i razmotava, lažljiva, u večitoj noći.

     

    Ako mislim, sve mi izgleda besmisleno; ako osećam, sve mi izgleda čudno; ako želim, ono što želim sakriveno je negde duboko u meni. Uvek kad se nešto pokrene u meni, uvidjam da to nisam ja pokrenuo. Ako sanjam, samom sebi ličim na nešto što drugi pišu. Ako osećam, ličim na platno koje drugi slikaju. Ako želim, imam utisak da su me utovarili u kamion kao nekakvu robu i da se vozim, kao po sopstvenoj volji, prema nekom mestu na kome uopšte ne želim da budem, barem ne pre no što do njega stignem.

     

    Kako je sve zbrkano! Neuporedivo je bolje gledati nego misliti, i bolje čitati nego pisati! Ono što vidim, može da me obmane, ali ga barem ne smatram delom sebe. Ono što čitam, može da mi se ne dopadne, ali ne moram da se kajem što sam ga napisao. Kako sve postaje bolno ako o tome mislimo potpuno svesni da mislimo, kao duhovna bića u kojima se odigralo ono drugo udvajanje svesti zahvaljujući kome znamo da znamo. Iako je dan prekrasan, ne mogu da prestanem da mislim. Da mislim, ili osećam il nešto treće što se zbiva medju kulisama gurnutim u stranu. Čamotinja sutona i zapuštenosti, sklopljena lepeza, zamor od prinude da se živi…

    Fernando Pesoa, Knjiga nespokoja

    • 1436 postova
    01. фебруар 2018. 19.47.23 CET