Forumi » Sobno cveće

Ficus (fam. Moraceae)

    • Moderator
    • 370 postova
    08. април 2016. 23.44.43 CEST


    Naziv roda dolazi od grče reči sfukon-sukom, što se odnosi na plod vrsta ovog roda. Rod broji
    preko 200 vrsta rasprostranjenih u tropskim u subtropskim predelima sveta. U svojoj postojbini
    raste kao drvo, žbun ili puzavica. Listovi su ovalni, kožasti, sjajni, zimzeleni. Svi delovi biljke luče
    mlečni sok.
    Ovom rodu, pored dekoratimnih vrsta pripadaju i vrste koje se gaje kao ekonomske (F.
    gummifera, F. radula), koje daju osnovnu sirovinu za dobijanje kaučuka. Osim toga ovom rodu
    pripadaju i neke jestive vrste kao F. carica-smokva i F. ponifica čija se kora koristi za jelo.
    Ficus elastica je najrasprostranjenija lisno dekorativna vrsta ovog roda. Poreklom je iz Indije i
    ostrva Malajskog arhipelaga gde dostiže visinu i do 30m. U kulturi njačesće raste kao uspravno,
    nerazgranato – slabo razgranato stablo visine 1-2 m. List je duguljast, na kraju sužen lancetast,
    kožašt, tamno zelene boje sa lica, bledozelenog naličja. Liska je povijena naniže u odnosu na
    centralno stablo.
    Najčešće gajeni varijeteti ove vrste su :
    - F.e. albovariegata – list šatiran bledo žutom bojom,
    - F.e. aurco – marginata zeleni listovi sa zlatno žutom ivicom.
    Ficus decora – ovu vrstu mnogi smatraju varietetom F. elastica. List je kožast, tamno zelene
    boje, jajastog oblika, položaj lista u odnosu na stablo je uspravan. List je sa naličja crvenkasto
    obojen. U svakom pogledu ovaj fikus je dekarativniji od predhodnog. Mana mu je što se teže
    ožiljava i što je osetljiviji.
    Razmnožavanje i gajenje
    Fikusi se razmnožavaju semenom i reznicama. Dobijene biljke iz semena su sitnijih i užih listova i
    vrlo sporo rastu tako da se ovaj način vrlo retko koristi u praksi.
    Razmnožavanje reznicama je uobičajeni način razmnožavanja. Za matičnjake se odabiraju
    krupne, jedre i zdrave biljke. U tom smislu najbolje je imati starija stabla sa koje se svake godine
    seku reznice. U narednoj godini izraste još veći broj mladara koji će se upotrebljavati za reznice.
    Matična stabla drže se u velikim drvenim sudovima, naročito se neguju uz obilno prihranjivanje.
    Preko leta mogu se držati napolju na svetlim mestima, zaklonjeni od vetra i obilno zalivati i
    orošavati. Dobro gajena, srednje stara matična biljka, treba da da oko 100 vršnih i veći broj
    reznica sa jednim pupoljkom.

    Za pravljenje reznica važno je izabrati momenat kada su biljke pune sokova. Najbolje je vreme
    od januara do polovine marta. Pravljenje reznica vršiti oštrim nožem, da bi rez bio gladak. Rez
    treba praviti koso ispod članaka. Vršne reznice imaju 3-4 listića, dok se reznice sa stabla uzimaju
    dužine 2-3 cm i sa jednim ili dva pupoljka, odnosno lista. Uspeh u ožiljavanju je daleko veći ako
    reznice imaju dva pupoljka i takve biljke mnogo brže rastu. Može se praviti reznica i sa jednim
    pupoljkom (čvorom), ali je procenat ožiljavanja manji i razvijaju se slabije biljke. Reznice moraju
    biti uzete sa poludrvenastih delova stabla. Odrezane reznice se ostavljaju nekoliko sati na
    vazduhu da se sasuši rez. Da bi se osigurao uspravan rast i stabilnost uz reznicu se stavlja tanja
    pritka, oko koje se uvija i veže list. Savijanjem lista u rolnu uštedi se u prostoru pri sadnji reznica
    (ako su reznice sa dva članka onda se na internodiji sa donje strane pravi rez). Zatim se reznice
    sade u male saksije ispunjene smešom lisnjače, klijališne zemlje, treseta i peska (3:2:1:1). Sada
    se saksije sade u množaru tako da su do vrha ivice uronjene u istu smešu zemljišta ili samo u
    treset ili samo u vlažan pesak. Temperatura množare kreće se od 25-30oC, održava se stalna
    umerena vlaga zemljišta i vazduha. Ako su svi uslovi zadovoljeni ožiljavanje će se izvršiti u roku
    od 4-5 nedelja. Za ubrzano ožiljavanje ravnomerne vlage i temperature najbolje je ako se u
    množari improvizuju komore (od stakla ili folija). Posle ožiljavanja vrši se često provetravanje i
    postepeno se biljke prilagođavaju na uslove koji su u staklari.
    U toku leta, biljke se presade dva puta, čuvaju u dubokim toplim lejama, redovno zalivaju,
    provetravaju i orošavaju. U toku jedne godine dobro negovane biljke treba da izrastu 70-100 cm.
    Dobro je biljke u toku vegetacije prihraniti 1% rastvorom komletnog mineralnog đubriva (50 gr
    superfosfata, 40 gr amonijumove šalitre, 20 gr kalijeve soli u 10 l vode). Prihranjivanje treba
    kombinovati sa zalivanjem vodom (na svakih 8 zalivanja vodom izvršiti 1 zalivanje đubrivom). Do
    kraja septembra biljke ostaju u lejama, a zatim se unose u tople staklare na temperaturi od 15-
    18oC.
    Da bi se dobio razranati oblik fikusa, treba na visini od 1,2-1,5m odrezati terminalni vrh. Mesto
    reza treba posuti ugljenom prašinom pa će se kasnije na biljci razvijati bočne grane.
    Fikus je veoma cenjena biljka za dekoraciju svetlih, umereno toplih prostorija. Zimi temperatura
    ne sme da bude niža od 10oC, na svetlim mestima, daleko od izvora toplote i zaklonjenim od
    promaje. Zalivanje se vrši umereno (bolje ređe), odstajalom vodom čija je temperatura za 1-2 oC
    veća od temperature vazduha prostorije.