Forumi » Mačke

Istorija macaka

    • 1436 postova
    06. април 2016. 12.39.58 CEST

    Pre više od 50 miliona godina zemljom je počela da tumara mala životinja nalik na lasicu, koja se zvala „Miacis”. Većina naučnika veruje da je ova životinja bila predak današnjih domaćih mačaka, isto kao što je bila i predak nekih drugih sisara kao što su rakuni, psi i medvedi. Pre oko 40 miliona godina pojavili su se prvi pravi članovi porodice mačaka.

    Mačke su pripitomljene u preistorijsko vreme, možda pre oko 5000 godina. (Veruje se da su psi pripitomljeni pre oko 50.000 godina.) Bile su visoko cenjene kao uništitelji štetočina, a tako isto i zbog njihovih ukrasnih kvaliteta. Još 3500 godina pre Hrista, Egipćani su pripitomljavali divlje mačke iz Afrike i ove su postale dragoceni ljubimci kojima su, zbog njihove veštine u lovljenju i ubijanju štetočina kao što su zmije, pacovi i miševi, odavane počasti kroz mnoge oblike umetnosti. Egipatska domaća mačka, koja se tokom istorije proširila do Evrope, takođe je korišćena i kao pomoćnik u lovu. Najverovatnije je nastala od libijske mačke, Felis lybica, ili neke druge severnoafričke divlje mačke. Savremena domaća mačka, Felis catus, verovatno vodi poreklo od ove životinje, možda sa primesama drugih divljih vrsta, ili od vrsta pripitomljenih u različito vreme u drugim delovima sveta.

    Oko 1500 godina pre Hrista, mačke su u Egiptu počeli da smatraju svetim i ako bi osoba ubila mačku bila bi osuđena na smrt. Egipćani su brijali obrve u znak žalosti za preminulom mačkom ljubimicom, a mačku bi mumificirali (samo u iskopinama arheološkog nalazišta BeniHasan pronađeno je preko 300.000 mumija mačaka). Takođe su obožavali i boginju plodnosti i ljubavi po imenu Bastet, koja je imala telo žene a glavu mačke. Mačka je prvi put došla u Evropu i na Srednji Istok oko 1000. godine pre Hrista, najverovatnije sa grčkim i feničanskim trgovcima.

    Antički Grci i Rimljani su takođe veoma cenili mačke zbog njihove sposobnosti da kontrolišu neželjene glodare. Mačka je u Rimu smatrana duhom zaštitnikom domaćinstva i simbolom slobode. Tada su se domaće mačke proširile po celoj Aziji, gde su korišćene za zaštitu larvi svilene bube od glodara, što je bilo životno važno za proizvodnju svile. Ljudi sa Orijenta su se veoma divili misteriji i lepoti mačke, pa su mnogi pisci i umetnici u Japanu i Kini u svojoj umetnosti slavili ove životinje. U srednjem veku, međutim, procvetalo je sujeverje.

    U Evropi su mačke dovedene u vezu sa đavolom i veštičarenjem, usled čega su stotine hiljada mačaka ubijene po nalogu Inkvizicije. Prema nekim procenama, broj mačaka je ovim smanjen na svega 10% od prvobitnog. Uništenje ovolikog broja mačaka dovelo je do poremećaja ravnoteže u populaciji glodara, uveliko doprinoseći širenju kuge zvane „crna smrt”, koju su sa pacova na ljude prenosile buve. Skoro četvrtina stanovništva Evrope je 1300. godine umrla od kuge. Ne iznenađuje činjenica da su Evropljani još jednom počeli da shvataju značajnu ulogu koju su mačke igrale u kontrolisanju glodara, pa su one tako postupno povratile svoju popularnost. Trgovci, istraživači i kolonizatori su sa sobom u Novi Svet doneli domaće mačke tokom 17. i 18. veka, a naseljenici su nastavili da nose svoje mačke dalje prema zapadu. Da li ste znali da je prva uopšte izložba mačaka održana u Londonu 1871. a da je prvo „mačje” udruženje osnovano 1887. takođe u Velikoj Britaniji, pod nazivom „Nacionalni mačji klub Velike Britanije”??