Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 22 Jul 2013
    Ti
      Ne , ti ne moraš stajati pored mene,ali ja znam da si tu i da nisam sama.Ne moraš dodirnuti rukom moje obraze,ja osetim dodir.Ne moram videti tvoj osmehali ga cujem negde u sebii znam da si tu ,na tebe sam navikla usnama slucajno,ali srcem beskrajno.
    1476 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ti
      Ne , ti ne moraš stajati pored mene,ali ja znam da si tu i da nisam sama.Ne moraš dodirnuti rukom moje obraze,ja osetim dodir.Ne moram videti tvoj osmehali ga cujem negde u sebii znam da si tu ,na tebe sam navikla usnama slucajno,ali srcem beskrajno.
    Jul 22, 2013 1476
  • 09 Oct 2016
    Svako od nas ima mogućnost za dva različita puta o tome šta će učiniti sa svojim životom. Prvi put je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života. A drugi put? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjigu koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i deliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa. Kao drvo, za sve nas bi bio vredan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dole i levo i desno, do punih mera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo? Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvredne poduhvate. Rezultati su najbolja mera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta vrednosti sebi i svetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali.
    1475 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Svako od nas ima mogućnost za dva različita puta o tome šta će učiniti sa svojim životom. Prvi put je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života. A drugi put? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjigu koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i deliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa. Kao drvo, za sve nas bi bio vredan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dole i levo i desno, do punih mera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo? Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvredne poduhvate. Rezultati su najbolja mera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta vrednosti sebi i svetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali.
    Oct 09, 2016 1475
  • 14 Jan 2015
    „Četrdesetpetica“ je jedna odlična linija gradskog prevoza. Ona saobraća od centra sveta (ima li potrebe da kažem da je to Zemun?) pa do Kine. Dobro, ajd' sad - preterujem - nije baš do Kine, ali jeste do onih blokova na Novom Beogradu gde živi nekoliko miliona Kineza u krugu njihovog Tržnog centra. Elem, jednog dana se ja ukrcam u „četrdeset peticu“ sa namerom da... Ma, nema veze sa kojom namerom, uživajući u onoj mantri „poštovani putnici očitajte vašu kartu...“ kad da vidiš jedan Kinez ustade sa sedišta i nervozno izgovori sledeću rečenicu: „Su tao mu min ti ćao din!“ Opaaaaaa! Pomislih ja u sebi... Na kineskom to znači „Ma, očitaću ja tebi!“ Priđem ja učtivo njemu i kažem mu: „Slušaj Kinez, nije lepo da to kažeš ovoj gospođi što nas lepo opominje, ajde joj se sada lepo izvini...“ Kad će Kinez meni: "Knga tu bau, mi taći ćau!“ Znači tako! Hm... Nisam ja od onih koji zameću kavgu, a ne bih ni da kvarim divne odnose između Srbije i Kine, pa sam samo zato prećutala rečenicu: „E nećete se vi mali žuti ljudi napiti vode sa Morave, pa da Toma ima sve dva puta gluplju facu od one koju ima i da Vučko ima tri puta deblje usne od onih koje ima – ako budete tako vređali nas fine gospođe iz Zemuna!“. Sreća što sam to prećutala, jer moglo je za malo da dođe do međunarodnog incidenta između mene i tog Brusa Lia, gde bih ga ja, naravno, pobedila jer Čak Noris me je obučavao... ma, neću sad da se hvalim... Možda kasnije u nekoj drugoj dogodovštini hoću, malo 'nako... A do tada je malim žutim ljudima dovoljno da piju vodu sa Save. Za Dunavsku vodu bi morali da pitaju neke fine momke iz bezopasnog i nevinog udruženja Munze Konza. ;)
    1465 Objavio/la Gala Gala
  • „Četrdesetpetica“ je jedna odlična linija gradskog prevoza. Ona saobraća od centra sveta (ima li potrebe da kažem da je to Zemun?) pa do Kine. Dobro, ajd' sad - preterujem - nije baš do Kine, ali jeste do onih blokova na Novom Beogradu gde živi nekoliko miliona Kineza u krugu njihovog Tržnog centra. Elem, jednog dana se ja ukrcam u „četrdeset peticu“ sa namerom da... Ma, nema veze sa kojom namerom, uživajući u onoj mantri „poštovani putnici očitajte vašu kartu...“ kad da vidiš jedan Kinez ustade sa sedišta i nervozno izgovori sledeću rečenicu: „Su tao mu min ti ćao din!“ Opaaaaaa! Pomislih ja u sebi... Na kineskom to znači „Ma, očitaću ja tebi!“ Priđem ja učtivo njemu i kažem mu: „Slušaj Kinez, nije lepo da to kažeš ovoj gospođi što nas lepo opominje, ajde joj se sada lepo izvini...“ Kad će Kinez meni: "Knga tu bau, mi taći ćau!“ Znači tako! Hm... Nisam ja od onih koji zameću kavgu, a ne bih ni da kvarim divne odnose između Srbije i Kine, pa sam samo zato prećutala rečenicu: „E nećete se vi mali žuti ljudi napiti vode sa Morave, pa da Toma ima sve dva puta gluplju facu od one koju ima i da Vučko ima tri puta deblje usne od onih koje ima – ako budete tako vređali nas fine gospođe iz Zemuna!“. Sreća što sam to prećutala, jer moglo je za malo da dođe do međunarodnog incidenta između mene i tog Brusa Lia, gde bih ga ja, naravno, pobedila jer Čak Noris me je obučavao... ma, neću sad da se hvalim... Možda kasnije u nekoj drugoj dogodovštini hoću, malo 'nako... A do tada je malim žutim ljudima dovoljno da piju vodu sa Save. Za Dunavsku vodu bi morali da pitaju neke fine momke iz bezopasnog i nevinog udruženja Munze Konza. ;)
    Jan 14, 2015 1465
  • 24 Oct 2013
    (унуцима Алиси и Денису)     не сањам пределе неке далеке бременит их је овај дивни свет ено га лево меандер реке а вид' уз обалу водени цвет   у мени нема бивше горчине живот ми пружио нова открића поглед не тежи да стигне даљине смирићу немире крај драгих бића   маштања нестварног полако губе дражи што мааме к'о пејзаж оголео из потаје гледам двоје што се љубе ко зна, можда сам и ја некад волео
  • (унуцима Алиси и Денису)     не сањам пределе неке далеке бременит их је овај дивни свет ено га лево меандер реке а вид' уз обалу водени цвет   у мени нема бивше горчине живот ми пружио нова открића поглед не тежи да стигне даљине смирићу немире крај драгих бића   маштања нестварног полако губе дражи што мааме к'о пејзаж оголео из потаје гледам двоје што се љубе ко зна, можда сам и ја некад волео
    Oct 24, 2013 1463
  • 19 Jan 2014
    Lutajući netom naletih na nešto fantastično.Sebe sam već videla tamo kako uživam, ali.. Na južnoj obali Islanda postoji grupa ostrva pod nazivom Vestmannaeyjar(Westman Islands in English), ovo ostrvo što  ću vam predstaviti zove se Elliðaey (ovo sam kopirala). Ostrvo je naseljeno morskim pticama koje se tu i gnezde.Ja sam se taman ponadala da tu  ima malo mesta za mene, ali te ptice, neka hvala... Vidim tu kućicu na tom ostrvu, ali mi nije jasno zašto služi .Ukucam u Google da ja to malo proverim.     Čika Google kaže da je pre 300 godina tu živelo 5 porodica koje se bavilo ribolovom.Ništa novo ne saznah, pitam se da se nisu bavili drvnom industrijom.. Naravno da je i na Islandu isto kao  kod nas.Lovački savez Islanda je odlučio da 1953 godine napravi tu ložu  tj kolibicu, pa nisam ni mislila da je drugačije. Razlika je u tome što bi naše glavešine tu podigle hotel.Ne može kolibica, MNOGO IH JE.     E sad čitam nema struje, nema neta, a ja zaista volim Volimo Net, i razmisljam onako u sebi pa izdržala bih 2 dana.   E ,cvrc malo neću ići ni tih zamišljenih 2 dana ....privilegiju boravka na ovom ostrvcetu  imaju samo clanovi Lovačkog udruženja Islanda...pihhhhh Za beg od zombija moram smisliti neko bolje mesto .... Slike koje su maknute ,da ne kažem ukradene su  sa ovog --->  SAJTA
    1451 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Lutajući netom naletih na nešto fantastično.Sebe sam već videla tamo kako uživam, ali.. Na južnoj obali Islanda postoji grupa ostrva pod nazivom Vestmannaeyjar(Westman Islands in English), ovo ostrvo što  ću vam predstaviti zove se Elliðaey (ovo sam kopirala). Ostrvo je naseljeno morskim pticama koje se tu i gnezde.Ja sam se taman ponadala da tu  ima malo mesta za mene, ali te ptice, neka hvala... Vidim tu kućicu na tom ostrvu, ali mi nije jasno zašto služi .Ukucam u Google da ja to malo proverim.     Čika Google kaže da je pre 300 godina tu živelo 5 porodica koje se bavilo ribolovom.Ništa novo ne saznah, pitam se da se nisu bavili drvnom industrijom.. Naravno da je i na Islandu isto kao  kod nas.Lovački savez Islanda je odlučio da 1953 godine napravi tu ložu  tj kolibicu, pa nisam ni mislila da je drugačije. Razlika je u tome što bi naše glavešine tu podigle hotel.Ne može kolibica, MNOGO IH JE.     E sad čitam nema struje, nema neta, a ja zaista volim Volimo Net, i razmisljam onako u sebi pa izdržala bih 2 dana.   E ,cvrc malo neću ići ni tih zamišljenih 2 dana ....privilegiju boravka na ovom ostrvcetu  imaju samo clanovi Lovačkog udruženja Islanda...pihhhhh Za beg od zombija moram smisliti neko bolje mesto .... Slike koje su maknute ,da ne kažem ukradene su  sa ovog --->  SAJTA
    Jan 19, 2014 1451
  • 17 Aug 2013
    Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svoga života da isplače. (Samo izuzetni događaji mogu to da izmene!) I ona će ih isplakati. Povodi mogu biti razni. Ljubav, nesrećna ili čak srećna, deca, porodica, roman ili film. Proliće ih čak i bez ikakvog određenog povoda. Ako se to ipak u nekom slučaju ne desi, onda je to izuzetak od pravila. A ta žena i nije žena nego čudovište.
    1450 Objavio/la SeRgEj -
  • Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svoga života da isplače. (Samo izuzetni događaji mogu to da izmene!) I ona će ih isplakati. Povodi mogu biti razni. Ljubav, nesrećna ili čak srećna, deca, porodica, roman ili film. Proliće ih čak i bez ikakvog određenog povoda. Ako se to ipak u nekom slučaju ne desi, onda je to izuzetak od pravila. A ta žena i nije žena nego čudovište.
    Aug 17, 2013 1450
  • 16 Jan 2016
    Čitajući njene blogove, dugo sam razmisljala koji je to blog koji će da je predstavi. Odlučila sam se za ovaj ako i ne bude druge vajde, možda nekog ova priča pomene, pa postane bolji.                                                             Kletva    Je l' veruješ ti u kletve? Ono, neko te ukune i onda ti sve po kući krene loše, nema napretka nego sve nazadlak, neko ti se razboli ne daj bože ili se ti sama razboliš, dete počne da loše uči, svekrva da te mrzi, a muž da se švaleriše, kocka il opija? Ponešto od toga ili sve odjednom, daleko bilo!       E vidiš, da ti ja nešto kažem - ja verujem. Eto ti ta, ta pored tvoje kuće, da ti pravo kažem, ja se od nikoga ne plašim, jedino od Boga, pa od nje. Gospod si ima neke svoje puteve i amanete, on to ne radi, ali se i kod njega, kažu, promenilo to, vezano za rok kad će da te načepi, ako si se nešto zamerio ovom svetu, čoveku i njemu. Kazaću ti, al od mene da se ne čuje- vidi mi na pragu, sve nešto ulepljeno i neki zeleni crvi gmižu naokolo, ja očistim, ona baci opet. Muke moje.     Ranije je bilo, kažu, kad neko nešto mnogo pogreši, kad učini zlo il ga stalno čini, da Bog to kad tad vrati, njegovima. Ne kaže se za džabe, kad nekog neka debela muka strefi, ko zna koji se predak zamerio Gospodu i ljudima činio zlo, pa sad nedužni ispaštaju. E vidiš, takve odložene  pravde je sve manje, od kako se svet prozlio ovoliko, pa Bog više i ne čeka da ti zažmuriš i da te gotovo svi zaborave, pa on one tvoje nekom mukom da podseti na tebe. Sad on to po hitnom postupku- a učiniš zlo, a on uredi da ti se vrati. Ne tebi, bre, nego tamo gde će najviše da te zaboli.      Nego, ne bojim se ja Boga, ovoga mi krsta, ja i sama ponavljam- neka mi vrati sve što ja drugima loše činim. I ne kažem za sebe, nego za sve.Svakome neka bude onako kako on drugima čini. Pa volj' ti lepo, volj' ti loše, sam si birao. Onako ti je kakav si.      Ogovarala me ona moja jetrva, kaže, klela sam joj decu. A što sam ja njoj klela decu, molim te lepo, ako sam samo rekla - dabogda tvojoj deci bude sve ono što si ti meni radila. Pa tvoje je da razmišljaš o tome kako će tvojoj deci biti, što bi se drugi za njih sekirali! I čega ima da se plašiš, ako si u životu ispravna bila i sve pošteno i po pravdini radila?Što se ja ne plašim - reci  i ti meni isto, ja neću da se uvredim, ič. Ali ja znam da nikada nikome ni na senku nisam stanula, kamoli da sam nekome nešto loše uradila, da sam mu zlo nanela, da sam nešto negde lanula pa da on posle ima muke zbog toga. Što sam zaimala vraćala sam, što sam uzimala, plaćala sam, tuđe meni ne treba da me bije prokletinja, a ako sam nekad nekog i popreko pogledala, to je možda i zaslužio. I mene tako pogledaju pa se ja ne ljutim. Nego se pitam, iju, šta ja to rekoh ili uradih...     A i tebi ću evo da kažem- ne mrzim te, časti mi, ti znaš koliko ja tebe volim i poštujem i uvažavam, ali evo, i tebi i svima, sve neka vam Bog vrati onako kako radite drugima. Jel si siguran da radiš dobro? Što se onda sekiraš i što bi se ljutio na mene? Ljuti se na sebe, ako nisi ispravan.     A prozlio se ovaj narod, mogu da ti reknem, prozlio se toliko da od ovoga svega mora nešto veliko da iskoči. Pa se svađa, pa gunđa, pa kune... I to kako kune bre, i poznate i nepoznate, i krive i nedužne, izgleda da ljudi misle da će njihova muka manja da im bude ako stanu da kunu.    Neki dan, prepun autobus, čovek lepo kaže, nemojte da me gurate, vidite da ne vidim, ispred mene je šipka, nemam kud... Kad ženo, kad ti ona baba poče da kune - dabogda obe noge polomio, pa vidiš da nema mesta, kako ja da uđem, samo vi da se vozite, ja stara pa mogu da čekam, dabogda ti i ruke polomili kad nećeš da se pomeriš... Onaj čovek zapomaže, stvarno ga pripela uz onu šipku, sklonio bi   se on al nema gde,  baba ne prestaje da žvanjka, onaj narod gleda svako u svoju muku, ljudi na Zadušnice pošli, ni do čega im nije... Ma kažem ti, zadnje vreme došlo.    E, a znaš, neka misli ko šta oće, ja sam primetila da se moja kletva važi. Jednom sam se svađala sa mojim Nikolom, pa mu u besu kažem, e dabogda ti pukla guma. Kad se vratio kući, kaže, ti bre nisi normalna, do pola puta pukoše mi dve gume. A onoj, znaš, onoj što me maltretirala na poslu, njoj sam stalno ponavljala, neka, neka, Gospod će sve to tvojoj deci da vrati. I da vidiš, njen sin prebije nekog druga u kafiću, jedva spasli dečka, glavu mu otvarali. Doduše, i ona spasla svoje dete, ni dan u zatvoru nije bio, još se moglo to da se smuva, narod se nije razbudio ko sad, al- ne verujem da su mirno spavali. Ako dušu nemaju zbog ovog deteta, što su ga unakazili, bar dok nisu smuvali da njihovo ne  leži zatvor, nije im lako bilo.     Nego, vidiš li ti ovo na mojim vratima? Šta kažeš, curi smola  iz ragastova pa pa pada na prag?! Iju, kako se toga nisam setila, a stvarno vrata nova, tek smo ih namestili. I ove gusenice mora da su se zbog te smole nakupile. E baš ti hvala, ja taman počela da kunem, ko li mi ih na prag nabacuje, dabogda mu se u krevetu skupljaje. Grešna mi duša!!    Preuzeto sa   NEGOSLAVA'S BLOG 
    1449 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Čitajući njene blogove, dugo sam razmisljala koji je to blog koji će da je predstavi. Odlučila sam se za ovaj ako i ne bude druge vajde, možda nekog ova priča pomene, pa postane bolji.                                                             Kletva    Je l' veruješ ti u kletve? Ono, neko te ukune i onda ti sve po kući krene loše, nema napretka nego sve nazadlak, neko ti se razboli ne daj bože ili se ti sama razboliš, dete počne da loše uči, svekrva da te mrzi, a muž da se švaleriše, kocka il opija? Ponešto od toga ili sve odjednom, daleko bilo!       E vidiš, da ti ja nešto kažem - ja verujem. Eto ti ta, ta pored tvoje kuće, da ti pravo kažem, ja se od nikoga ne plašim, jedino od Boga, pa od nje. Gospod si ima neke svoje puteve i amanete, on to ne radi, ali se i kod njega, kažu, promenilo to, vezano za rok kad će da te načepi, ako si se nešto zamerio ovom svetu, čoveku i njemu. Kazaću ti, al od mene da se ne čuje- vidi mi na pragu, sve nešto ulepljeno i neki zeleni crvi gmižu naokolo, ja očistim, ona baci opet. Muke moje.     Ranije je bilo, kažu, kad neko nešto mnogo pogreši, kad učini zlo il ga stalno čini, da Bog to kad tad vrati, njegovima. Ne kaže se za džabe, kad nekog neka debela muka strefi, ko zna koji se predak zamerio Gospodu i ljudima činio zlo, pa sad nedužni ispaštaju. E vidiš, takve odložene  pravde je sve manje, od kako se svet prozlio ovoliko, pa Bog više i ne čeka da ti zažmuriš i da te gotovo svi zaborave, pa on one tvoje nekom mukom da podseti na tebe. Sad on to po hitnom postupku- a učiniš zlo, a on uredi da ti se vrati. Ne tebi, bre, nego tamo gde će najviše da te zaboli.      Nego, ne bojim se ja Boga, ovoga mi krsta, ja i sama ponavljam- neka mi vrati sve što ja drugima loše činim. I ne kažem za sebe, nego za sve.Svakome neka bude onako kako on drugima čini. Pa volj' ti lepo, volj' ti loše, sam si birao. Onako ti je kakav si.      Ogovarala me ona moja jetrva, kaže, klela sam joj decu. A što sam ja njoj klela decu, molim te lepo, ako sam samo rekla - dabogda tvojoj deci bude sve ono što si ti meni radila. Pa tvoje je da razmišljaš o tome kako će tvojoj deci biti, što bi se drugi za njih sekirali! I čega ima da se plašiš, ako si u životu ispravna bila i sve pošteno i po pravdini radila?Što se ja ne plašim - reci  i ti meni isto, ja neću da se uvredim, ič. Ali ja znam da nikada nikome ni na senku nisam stanula, kamoli da sam nekome nešto loše uradila, da sam mu zlo nanela, da sam nešto negde lanula pa da on posle ima muke zbog toga. Što sam zaimala vraćala sam, što sam uzimala, plaćala sam, tuđe meni ne treba da me bije prokletinja, a ako sam nekad nekog i popreko pogledala, to je možda i zaslužio. I mene tako pogledaju pa se ja ne ljutim. Nego se pitam, iju, šta ja to rekoh ili uradih...     A i tebi ću evo da kažem- ne mrzim te, časti mi, ti znaš koliko ja tebe volim i poštujem i uvažavam, ali evo, i tebi i svima, sve neka vam Bog vrati onako kako radite drugima. Jel si siguran da radiš dobro? Što se onda sekiraš i što bi se ljutio na mene? Ljuti se na sebe, ako nisi ispravan.     A prozlio se ovaj narod, mogu da ti reknem, prozlio se toliko da od ovoga svega mora nešto veliko da iskoči. Pa se svađa, pa gunđa, pa kune... I to kako kune bre, i poznate i nepoznate, i krive i nedužne, izgleda da ljudi misle da će njihova muka manja da im bude ako stanu da kunu.    Neki dan, prepun autobus, čovek lepo kaže, nemojte da me gurate, vidite da ne vidim, ispred mene je šipka, nemam kud... Kad ženo, kad ti ona baba poče da kune - dabogda obe noge polomio, pa vidiš da nema mesta, kako ja da uđem, samo vi da se vozite, ja stara pa mogu da čekam, dabogda ti i ruke polomili kad nećeš da se pomeriš... Onaj čovek zapomaže, stvarno ga pripela uz onu šipku, sklonio bi   se on al nema gde,  baba ne prestaje da žvanjka, onaj narod gleda svako u svoju muku, ljudi na Zadušnice pošli, ni do čega im nije... Ma kažem ti, zadnje vreme došlo.    E, a znaš, neka misli ko šta oće, ja sam primetila da se moja kletva važi. Jednom sam se svađala sa mojim Nikolom, pa mu u besu kažem, e dabogda ti pukla guma. Kad se vratio kući, kaže, ti bre nisi normalna, do pola puta pukoše mi dve gume. A onoj, znaš, onoj što me maltretirala na poslu, njoj sam stalno ponavljala, neka, neka, Gospod će sve to tvojoj deci da vrati. I da vidiš, njen sin prebije nekog druga u kafiću, jedva spasli dečka, glavu mu otvarali. Doduše, i ona spasla svoje dete, ni dan u zatvoru nije bio, još se moglo to da se smuva, narod se nije razbudio ko sad, al- ne verujem da su mirno spavali. Ako dušu nemaju zbog ovog deteta, što su ga unakazili, bar dok nisu smuvali da njihovo ne  leži zatvor, nije im lako bilo.     Nego, vidiš li ti ovo na mojim vratima? Šta kažeš, curi smola  iz ragastova pa pa pada na prag?! Iju, kako se toga nisam setila, a stvarno vrata nova, tek smo ih namestili. I ove gusenice mora da su se zbog te smole nakupile. E baš ti hvala, ja taman počela da kunem, ko li mi ih na prag nabacuje, dabogda mu se u krevetu skupljaje. Grešna mi duša!!    Preuzeto sa   NEGOSLAVA'S BLOG 
    Jan 16, 2016 1449
  • 07 Sep 2013
    Zene   1. Skinite odeću i stavite je u korpu za prljavo rublje. Svetlu na jednu, tamnu na drugu stranu. 2. Ako na putu do kupatila sretnete muža pokrijte bilo koji otkriveni deo tela i žurno se zaključajte. 3. Pogledajte svoje telo u ogledalu i isturite stomak kako bi mogli još više kukati o debljanju. 4. Udjite u kadu ili tuš kabinu. Uzmite krpicu za pranje lica, ruku i leđa, te kamen za struganje peta. 5. Operite kosu sa šamponom od krastavaca i lavande sa 83 dodatna vitamina. 6. Operite kosu još jednom sa šamponom od krastavaca i lavande sa 83 dodatna vitamina. 7. Nakon toga, nanesite na kosu balzam od krastavaca i lavande obogaćen prirodnim kokosovim uljem. Ne ispirajte 15 minuta. 8. Istrljajte lice s kremom dok zdravo ne pocrveni. 9. Operite ostatak tela s Djumbir i Jaffa Cakes gelom za tuširanje. 10. Isperite balzam s kose (minimalno 15 minuta, jer morate biti sigurni da ništa nije ostalo). 11. Obrijte pazuhe i noge. 12. Razmislite o brijanju bikini područja, te ga potom odlučite depilirati voskom. 13. Glasno vrisnite kada vam muž povuče vodu u wc-u i tako oslabi pritisak vode. 14. Isključite tuš. 15. Izbrišite sve mokre delove kupatila. 16. Obrišite se peškirom veličine manje afričke države. 17. Zamotajte kosu u super upijajući drugi peškir. 18. Pretražite celo telo za najmanji trag bubuljica. Napadnite noktima. 19. Vratite se u spavaću sobu u dugom bade-mantilu s peškirom na glavi. 20. Ako usput sretnete muža pokrijte bilo koji otkriveni deo tela i odjurite u sobu na sat i po dugo oblačenje.   Kako se istuširati – MUSKARCI   1. Skinite odeću sedeći na ivici kreveta i ostavite je na gomili. 2. Do kupatila idite goli. Ako usput sretnete ženu pokažite joj ga uz prikladan uzvik. 3. Pogledajte svoje telo u ogledalu, uvucite trbuh, pogledajte dole i divite se veličini svog penisa, počešite jaja i pomirišite prste nakon toga. 4. Uđite u kadu ili tuš kabinu. 5. Ne tražite krpice za pranje jer vam ne trebaju. 6. Operite lice. 7. Operite pazuhe. 8. Kako samo dobro zvuči kad prdnete u kupatilu! 9. Operite svog najdražeg i okolna područja. 10. Operite guzicu i ostavite dlake na sapunu. 11. Šamponirajte kosu (bez balzama). 12. Povucite zavesu s kabine i pogledajte se u ogledalo. 13. Popišajte se u kadu. 14. Otresite se i izađite napolje. Nemojte primetiti lokvu vode na podu, nastalu jer je zavesa sve vreme visila s pogrešne strane kade. 15. Delimično se obrišite. 16. Pogledajte se u ogledalo, protegnite mišiće, divite se veličini penisa. 17. Ostavite zavesu rastvorenu i mokru prostirku na podu. 18. Ostavite svetlo i ventilaciju upaljene. 19. Vratite se u spavaću sobu s peškirom oko struka. Ako prođete pored žene, sklonite peškir, zgrabite penis, viknite “ajmo mala!” i zavrtite kukovima. 20. Bacite mokri peškir na krevet. Oblačite se 2 minuta.   ... jel ima istine ?!? :P
    1449 Objavio/la Slatkamaca 1
  • Zene   1. Skinite odeću i stavite je u korpu za prljavo rublje. Svetlu na jednu, tamnu na drugu stranu. 2. Ako na putu do kupatila sretnete muža pokrijte bilo koji otkriveni deo tela i žurno se zaključajte. 3. Pogledajte svoje telo u ogledalu i isturite stomak kako bi mogli još više kukati o debljanju. 4. Udjite u kadu ili tuš kabinu. Uzmite krpicu za pranje lica, ruku i leđa, te kamen za struganje peta. 5. Operite kosu sa šamponom od krastavaca i lavande sa 83 dodatna vitamina. 6. Operite kosu još jednom sa šamponom od krastavaca i lavande sa 83 dodatna vitamina. 7. Nakon toga, nanesite na kosu balzam od krastavaca i lavande obogaćen prirodnim kokosovim uljem. Ne ispirajte 15 minuta. 8. Istrljajte lice s kremom dok zdravo ne pocrveni. 9. Operite ostatak tela s Djumbir i Jaffa Cakes gelom za tuširanje. 10. Isperite balzam s kose (minimalno 15 minuta, jer morate biti sigurni da ništa nije ostalo). 11. Obrijte pazuhe i noge. 12. Razmislite o brijanju bikini područja, te ga potom odlučite depilirati voskom. 13. Glasno vrisnite kada vam muž povuče vodu u wc-u i tako oslabi pritisak vode. 14. Isključite tuš. 15. Izbrišite sve mokre delove kupatila. 16. Obrišite se peškirom veličine manje afričke države. 17. Zamotajte kosu u super upijajući drugi peškir. 18. Pretražite celo telo za najmanji trag bubuljica. Napadnite noktima. 19. Vratite se u spavaću sobu u dugom bade-mantilu s peškirom na glavi. 20. Ako usput sretnete muža pokrijte bilo koji otkriveni deo tela i odjurite u sobu na sat i po dugo oblačenje.   Kako se istuširati – MUSKARCI   1. Skinite odeću sedeći na ivici kreveta i ostavite je na gomili. 2. Do kupatila idite goli. Ako usput sretnete ženu pokažite joj ga uz prikladan uzvik. 3. Pogledajte svoje telo u ogledalu, uvucite trbuh, pogledajte dole i divite se veličini svog penisa, počešite jaja i pomirišite prste nakon toga. 4. Uđite u kadu ili tuš kabinu. 5. Ne tražite krpice za pranje jer vam ne trebaju. 6. Operite lice. 7. Operite pazuhe. 8. Kako samo dobro zvuči kad prdnete u kupatilu! 9. Operite svog najdražeg i okolna područja. 10. Operite guzicu i ostavite dlake na sapunu. 11. Šamponirajte kosu (bez balzama). 12. Povucite zavesu s kabine i pogledajte se u ogledalo. 13. Popišajte se u kadu. 14. Otresite se i izađite napolje. Nemojte primetiti lokvu vode na podu, nastalu jer je zavesa sve vreme visila s pogrešne strane kade. 15. Delimično se obrišite. 16. Pogledajte se u ogledalo, protegnite mišiće, divite se veličini penisa. 17. Ostavite zavesu rastvorenu i mokru prostirku na podu. 18. Ostavite svetlo i ventilaciju upaljene. 19. Vratite se u spavaću sobu s peškirom oko struka. Ako prođete pored žene, sklonite peškir, zgrabite penis, viknite “ajmo mala!” i zavrtite kukovima. 20. Bacite mokri peškir na krevet. Oblačite se 2 minuta.   ... jel ima istine ?!? :P
    Sep 07, 2013 1449
  • 01 Feb 2014
    Moj blog gost PeckoPivo blog     Sa jedne strane, iskreno verujem u vrednost nezavisnog pravosuđa kao jednog od glavnih stubova društva. Sa druge strane, svakih par meseci čitam u novinama koga je sve Apelacioni sud oslobodio ili mu smanjio kaznu, a gledam i kako su napredni radikali amnestirali gomilu zatvorenika (glasača i alata za komunikaciju sa neistomišljenicima na lokalnim izborima po Srbiji) čim su se dokopali predsedničke fotelje. Čujem takođe od prijatelja da je poslednja reforma sudstva napravila ršum i da je usporila sudstvo maksimalno. I nisam pametan. Ne znam da li pravosudni sistem treba ostaviti da radi na miru i izbori se za svoju nezavisnost i efikasnost u radu, ili treba da vršimo pritisak da se to desi? Da li uopšte može da postigne nezavisnost u radu ako mi budemo vršili pritisak? Kad razmišljam generalno, odgovor je lak – treba verovati u institucije i njihovu nezavisnost. Međutim, kad pročitam primer kakav je ovaj u nastavku, onda više nisam tako siguran. Tačnije – popizdim, i to iz bar 2 razloga: 1. Ovakvim odlukama se životinje vraćaju na ulice. On će da dobije 12-13, odslužiće 3-4 i onda će opet neki populistički predsednik da potpiše neku amnestiju i eto njega napolju za 5-6 godina. I šta onda može da se desi? Evo recimo ovo. 2. Način razmišljanja – njenom bratu je rečeno da bude u sudnici sve vreme, kako bi pokazao da mu je stalo. Ako nisi tu, nije ti stalo i onda ubica dobije manju kaznu. Ovo, da pojasnim onima koji ne razumeju, nema pravnu osnovu, već je odlika vrednosti i kulture, a pravosuđe je jedno od mesta na kojima se nacionalna kultura najbolje vidi. Sad pročitajte i Borisov tekst u nastavku, a onda potpišite i peticiju. Link je na kraju teksta. Ne znam da li išta možemo da uradimo peticijom, ali hajde da učinimo sve što je u našoj moći da sprečimo sudstvo da, iz nehata ili zato što je korumpirano, smanji moguću kaznu ovoj moralnoj nakazi od čoveka. Hvala unapred. —— Ubiću je. Spaliću je. Može mi se. Srbija je. Boris Bajić Pozvoniću. Otvoriće. Znamo se od ranije. Ući ću. Pozdraviću. Otpozdraviće. Sješću. Pričekaću. Sok? Prihvatiću. Kako si – pitaću. I ona će. Red je. Društvene konvencije. Otkud ti? Došao. Jesi nešto trebao? Da, zapravo. Novac – treba mi. Nemam, znaš da dala bi’. Imaš nešto! Daj mi pare, oteću! Nemaš pravo – moje su! Šamar. Dva. Kučka bezobrazna. I dalje ne popušta. Daj mi, bolje za tebe! Čovječe, pusti me! Na podu je. Ispod mene. Daj čovječe, smiri se! Kasno je. Plače, moli. Gadim se. Pusti me! Pusti me, Vaskrsije! Kasno, kučko, kasno je. Davim je. Ne trepće. Gledam je. Lepa je. Zabole me. Neka je. Guši se. Umreće! Neka će. Kriva je! Što mi pare ne dade? Mlada je! Žensko je! Pobogu Vaskrsije! Dvaes’četri godine! Dete je nečije! I za to me zabole! Daha nema – umire. Ako pustim – živeće. Ne dam! Ne može! Umrla je. Nema je. Sad po pare – pa napolje. Trista evra? Dobro je! Šta s njom? Spalim je! Spalim je i ne zna se. Telo se ugljeniše. Teško se prepoznaje. Gasim vatru, komšije da ne vide. Silazim niz stubište. A šta i ako me u’vate? Smiri se Vaskrsije. Ovde sve se može, sve se sme. Srbija je, rođače! Vaskrsije Vrekić, nakaza prirode 16. februar 2013. godine, Novi sad Dana 16. februara 2013. godine Vaskrsije Vrekić je na najbrutalniji mogući način ubio dvadesetčetvorogodišnju Mariju Cimbal. Nakon što ju je zadavio, zapalio je njeno tijelo u nadi da će ukloniti dokaze. Išetao je iz njenog stana i mirno zaključao vrata, kao da se ništa nije desilo, sa plenom od 300€. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu se, nakon jednogodišnjeg razvlačenja pomjerilo sa mrtve tačke samo da bi optužnicu koja je dotičnog teretila za: teško ubistvo na svirep ili podmukao način; teško ubistvo i pri tom izazivanje opšte opasnosnosti po druge i teško ubistvo iz koristoljublja, preinačila u optužnicu za teško ubistvo iz koristoljublja. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potpuno ignoriše činjenicu da je Marijino tijelo optuženi spalio i, siguran da je uklonio sve dokaze, potpuno normalno nastavio svoj život, bez pokušaja bilo kakvog bjekstva iz Novog Sada ili iz zemlje. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom sadu ignoriše činjenicu da je požar koji je optuženi izazvao mogao da ugrozi druge stanovnike zgrade, među kojima ima i djece. Sjetite se da se prvenstveno mislilo da se radi o nesrećnom slučaju, a da je sve izgorilo ubica nikad ne bi bio pronađen. Ukoliko bude dokazano da se, ipak, nije radilo o ubistvu iz koristoljublja nego da je “samo” u pitanju teško ubistvo, uz veliki raspon između minimalnih 15 i maksimalnih 40 godina, postoji mogućnost da ga osude na 15, a uz dobro vladanje napolju je za 10. Je li to pravda? Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu ovim putem da ovo ubistvo okarakteriše onako kako činjenice, dokazi i priznanje optuženog nalažu. Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu da zvijer trajno ukloni sa ulica ovog, nekad mirnog, grada, koji se u posljednjih nekoliko godina, pod stražnom Višeg javnog tužilaštva pretvorilo u poprište svakodnevnih pucnjava, premlaćivanja, silovanja, pljački i ubistava. Vaskrsije Vrekić je golim rukama zadavio Mariju Cimbal, a potom njeno tijelo zapalio, u nadi da će ukloniti dokaze. Nije bježao. Mislio je da je siguran. Družili su se. Pustila ga je u stan. To je svirepo. To je podmuklo. Požar je mogao da ugrozi druge. Ubio je zbog 300€. Ljudi, radite svoj posao! Klikom na: PETICIJA možete da potpišete peticiju za preinačavanje optužnice protiv Vaskrsija Vrekića po svim tačkama za koje je ranije bio optužen. Ne zbog nekakve kalkulacije u godinama i lične satisfakcije bilo koga, jer je nema, Marija je mrtva, nego zato što je on to baš tako napravio i što za to treba i da ga se tereti. Učinite to. (Link ka tekstu na Borisovom blogu) Hvala što ćete potpisati peticiju i podeliti ovaj tekst sa prijateljima.
    1448 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Moj blog gost PeckoPivo blog     Sa jedne strane, iskreno verujem u vrednost nezavisnog pravosuđa kao jednog od glavnih stubova društva. Sa druge strane, svakih par meseci čitam u novinama koga je sve Apelacioni sud oslobodio ili mu smanjio kaznu, a gledam i kako su napredni radikali amnestirali gomilu zatvorenika (glasača i alata za komunikaciju sa neistomišljenicima na lokalnim izborima po Srbiji) čim su se dokopali predsedničke fotelje. Čujem takođe od prijatelja da je poslednja reforma sudstva napravila ršum i da je usporila sudstvo maksimalno. I nisam pametan. Ne znam da li pravosudni sistem treba ostaviti da radi na miru i izbori se za svoju nezavisnost i efikasnost u radu, ili treba da vršimo pritisak da se to desi? Da li uopšte može da postigne nezavisnost u radu ako mi budemo vršili pritisak? Kad razmišljam generalno, odgovor je lak – treba verovati u institucije i njihovu nezavisnost. Međutim, kad pročitam primer kakav je ovaj u nastavku, onda više nisam tako siguran. Tačnije – popizdim, i to iz bar 2 razloga: 1. Ovakvim odlukama se životinje vraćaju na ulice. On će da dobije 12-13, odslužiće 3-4 i onda će opet neki populistički predsednik da potpiše neku amnestiju i eto njega napolju za 5-6 godina. I šta onda može da se desi? Evo recimo ovo. 2. Način razmišljanja – njenom bratu je rečeno da bude u sudnici sve vreme, kako bi pokazao da mu je stalo. Ako nisi tu, nije ti stalo i onda ubica dobije manju kaznu. Ovo, da pojasnim onima koji ne razumeju, nema pravnu osnovu, već je odlika vrednosti i kulture, a pravosuđe je jedno od mesta na kojima se nacionalna kultura najbolje vidi. Sad pročitajte i Borisov tekst u nastavku, a onda potpišite i peticiju. Link je na kraju teksta. Ne znam da li išta možemo da uradimo peticijom, ali hajde da učinimo sve što je u našoj moći da sprečimo sudstvo da, iz nehata ili zato što je korumpirano, smanji moguću kaznu ovoj moralnoj nakazi od čoveka. Hvala unapred. —— Ubiću je. Spaliću je. Može mi se. Srbija je. Boris Bajić Pozvoniću. Otvoriće. Znamo se od ranije. Ući ću. Pozdraviću. Otpozdraviće. Sješću. Pričekaću. Sok? Prihvatiću. Kako si – pitaću. I ona će. Red je. Društvene konvencije. Otkud ti? Došao. Jesi nešto trebao? Da, zapravo. Novac – treba mi. Nemam, znaš da dala bi’. Imaš nešto! Daj mi pare, oteću! Nemaš pravo – moje su! Šamar. Dva. Kučka bezobrazna. I dalje ne popušta. Daj mi, bolje za tebe! Čovječe, pusti me! Na podu je. Ispod mene. Daj čovječe, smiri se! Kasno je. Plače, moli. Gadim se. Pusti me! Pusti me, Vaskrsije! Kasno, kučko, kasno je. Davim je. Ne trepće. Gledam je. Lepa je. Zabole me. Neka je. Guši se. Umreće! Neka će. Kriva je! Što mi pare ne dade? Mlada je! Žensko je! Pobogu Vaskrsije! Dvaes’četri godine! Dete je nečije! I za to me zabole! Daha nema – umire. Ako pustim – živeće. Ne dam! Ne može! Umrla je. Nema je. Sad po pare – pa napolje. Trista evra? Dobro je! Šta s njom? Spalim je! Spalim je i ne zna se. Telo se ugljeniše. Teško se prepoznaje. Gasim vatru, komšije da ne vide. Silazim niz stubište. A šta i ako me u’vate? Smiri se Vaskrsije. Ovde sve se može, sve se sme. Srbija je, rođače! Vaskrsije Vrekić, nakaza prirode 16. februar 2013. godine, Novi sad Dana 16. februara 2013. godine Vaskrsije Vrekić je na najbrutalniji mogući način ubio dvadesetčetvorogodišnju Mariju Cimbal. Nakon što ju je zadavio, zapalio je njeno tijelo u nadi da će ukloniti dokaze. Išetao je iz njenog stana i mirno zaključao vrata, kao da se ništa nije desilo, sa plenom od 300€. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu se, nakon jednogodišnjeg razvlačenja pomjerilo sa mrtve tačke samo da bi optužnicu koja je dotičnog teretila za: teško ubistvo na svirep ili podmukao način; teško ubistvo i pri tom izazivanje opšte opasnosnosti po druge i teško ubistvo iz koristoljublja, preinačila u optužnicu za teško ubistvo iz koristoljublja. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potpuno ignoriše činjenicu da je Marijino tijelo optuženi spalio i, siguran da je uklonio sve dokaze, potpuno normalno nastavio svoj život, bez pokušaja bilo kakvog bjekstva iz Novog Sada ili iz zemlje. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom sadu ignoriše činjenicu da je požar koji je optuženi izazvao mogao da ugrozi druge stanovnike zgrade, među kojima ima i djece. Sjetite se da se prvenstveno mislilo da se radi o nesrećnom slučaju, a da je sve izgorilo ubica nikad ne bi bio pronađen. Ukoliko bude dokazano da se, ipak, nije radilo o ubistvu iz koristoljublja nego da je “samo” u pitanju teško ubistvo, uz veliki raspon između minimalnih 15 i maksimalnih 40 godina, postoji mogućnost da ga osude na 15, a uz dobro vladanje napolju je za 10. Je li to pravda? Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu ovim putem da ovo ubistvo okarakteriše onako kako činjenice, dokazi i priznanje optuženog nalažu. Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu da zvijer trajno ukloni sa ulica ovog, nekad mirnog, grada, koji se u posljednjih nekoliko godina, pod stražnom Višeg javnog tužilaštva pretvorilo u poprište svakodnevnih pucnjava, premlaćivanja, silovanja, pljački i ubistava. Vaskrsije Vrekić je golim rukama zadavio Mariju Cimbal, a potom njeno tijelo zapalio, u nadi da će ukloniti dokaze. Nije bježao. Mislio je da je siguran. Družili su se. Pustila ga je u stan. To je svirepo. To je podmuklo. Požar je mogao da ugrozi druge. Ubio je zbog 300€. Ljudi, radite svoj posao! Klikom na: PETICIJA možete da potpišete peticiju za preinačavanje optužnice protiv Vaskrsija Vrekića po svim tačkama za koje je ranije bio optužen. Ne zbog nekakve kalkulacije u godinama i lične satisfakcije bilo koga, jer je nema, Marija je mrtva, nego zato što je on to baš tako napravio i što za to treba i da ga se tereti. Učinite to. (Link ka tekstu na Borisovom blogu) Hvala što ćete potpisati peticiju i podeliti ovaj tekst sa prijateljima.
    Feb 01, 2014 1448
  • 20 Dec 2015
    Zašto stojim ovde ja i zašto suze mi liju? Jer se ispod osmeha mnoge stvari kriju. Jednom sam volela i nikad više neću. Kako sam mogla da dozvolim da vetar odvuče mi sreću?! Svi su me redom pitali kako mogu od tada da živim, A ja sam se samo smejala i rekla da osmeh krivim.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj   Jednom se desi nešto zbog čega život ti postane lep, Ali taj neko posle ode, da obilazi s nebesa svet. Posle dođe ti da digneš ruke da poštediš sebe muke, Ali kad živiš život za nekog – nikad nije ti svejedno.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj  
    1445 Objavio/la D Boyanna
  • Zašto stojim ovde ja i zašto suze mi liju? Jer se ispod osmeha mnoge stvari kriju. Jednom sam volela i nikad više neću. Kako sam mogla da dozvolim da vetar odvuče mi sreću?! Svi su me redom pitali kako mogu od tada da živim, A ja sam se samo smejala i rekla da osmeh krivim.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj   Jednom se desi nešto zbog čega život ti postane lep, Ali taj neko posle ode, da obilazi s nebesa svet. Posle dođe ti da digneš ruke da poštediš sebe muke, Ali kad živiš život za nekog – nikad nije ti svejedno.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj  
    Dec 20, 2015 1445