Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 12 Jan 2016
    Ljudi vole da razmišljaju o ljubavi na romantičan i poetičan način. Svog partnera doživljavamo kao srodnu dušu i čini se da nas je sama sudbina spojila. Zbog ljubavi su napisani najlepši stihovi, stvorena najveća umetnička dela, umiralo se i ubijalo zbog nje. Naravno, možemo i tako da gledamo na ljubav i zaljubljenost. Ali, hajde da sada romantičnu ljubav sagledamo sa naučne strane. Kada za neki par kažete da između njih „postoji hemija” niste ni svesni koliko ste u pravu. Zaljubljenost i ljubav su biohemijski procesi koje je nauka u velikoj meri rasvetlila. I to objašnjenje ne umanjuje našu ljudskost, već samo dokazuje njeno postojanje. Pre svega, istina je da muškarci i žene ne vole na isti način, da ne biraju partnera vođeni istim kriterijumima, a odgovor na pitanje zašto postoji toliko razlika je jednostavan – evolucija. Priroda je stvari udesila tako da obezbedi reprodukciju vrste. Žene svoj reproduktivni materijal (u vidu jedne jajne ćelije mesečno) moraju više da cene, stoga su i kriterijumi za izbor partnera strožiji. Ali, za razliku od većine drugih organizama, ljudi imaju i sposobnost da vole i da osnuju monogamnu vezu (mada ljudi nisu striktno monogamna vrsta). Razlog je jednostavan – bebe nisu sposobne da same brinu o sebi. Stoga je priroda „sredila” da roditelji ostanu zajedno dok potomak ne bude sposoban da se sam kreće, hrani, razume i sebi prilagodi okolinu. Priroda je unapredila nagon za reprodukcijom u nešto više od toga – u ljubav. Uzmimo za primer čin poljupca koji je u stvari jedna vrsta skeniranja. Tokom ljubljenja, mozak procenjuje genetsku sličnost i tu važi pravilo „suprotnosti se privlače”. Pored toga, žena nesvesno skenira kakav je imuni sistem muškarca sa kojim se ljubi, čime proverava da li je on kandidat za zasnivanje porodice. Helen Fišer, čuveni američki antropolog, svoju karijeru je posvetila proučavanju „romantične ljubavi”. Ona izdvaja tri faze u razvoju ljubavi: POŽUDA Prvom fazom upravljaju polni hormoni: estrogen i testosteron. Tu su naravno i feromoni, koji su odgovorni za „ljubav na prvi miris”. Vizuelne karakteristike takođe utiču na pojavu požude, tako što muškarci traže karakteristke koje se vezuju za plodnost i mladost, dok žene obraćaju pažnju na snagu, zdravlje i sposobnost muškarca da brine o porodici. Ipak je prirodno što smo svi, manje ili više, površni. PRIVLAČNOST To je ona faza koja se često izjednačava sa pojmom zaljubljenosti. Ovde se uključuju neki novi hormoni. Adrenalin – Srce brže kuca, dlanovi se znoje i imate osećaj da možete poleteti uz voljenu osobu. Dopamin – Često mu tepaju „hormon sreće”. Zbog njega osećamo zadovoljstvo (slično kao i zavisnici od narkotika), ali i smanjenu potrebu za snom i hranom, a pažnja je preusmerena na objekat zadovoljstva. Serotonin – Uključen je u mnoge procese u organizmu, a glavni je krivac zašto nam dragi/draga ne izlazi iz misli. Sličan nivo serotonina, manji u odnosu na normalan, imaju zaljubljene osobe i osobe sa opsesivno-kompulsivnim sindromom. Ipak, svi smo malo ludi kada smo zaljubljeni. Za mnoge simptome zaljubljenosti i osećaja da smo na „sedmom nebu” odgovoran je prirodan amfetamin – feniletilamin (FEN). Ove prirodne droge ima i u čokoladi, pa je potpuno razumljivo zašto je svi toliko volimo. FEN utiče i na dodatno lučenje dopamina. Dejstvo FEN-a slabi posle 18 meseci do 4 godine i onda je na redu sledeća faza. Umesto FEN-a, endorfini struje našim organizmom. Nekim osobama, endorfini ne mogu zameniti osećaj koji stvara FEN, tako da ovi zavisnici od FEN-a ne ostaju dugo sa istim partnerom ili pored svog partnera imaju i paralelne veze koje im obezbeđuju dozu FEN-a za kojim žude. VEZANOST To je faza koja je ključna u dugim vezama i brakovima. Endorfini su supstance koje nam daju osećaj blagostanja i intimnosti. Stanje zaljubljenosti nije zdravo ako potraje, pa ga oksitocin i vazopresin potiskuju. Oksitocin – hormon koji omogućava zbližavanje. Odgovoran je kako za majčinsko ponašanje, tako i za orgazam, maženje i empatiju. Smatra se da seksualnim odnosima par obezbeđuje sebi potrebnu dozu oksitocina, koji povećava osećaj bliskosti i još više nas „vezuje” za partnera. Vazopresin – ovaj hormon ima, za sada nedovoljno poznat, uticaj na proces vezivanja između partnera. Kod muškaraca dovodi do povećanja agresivnosti prema drugim muškarcima i želje da „čuva svoje”. Naučnici tvrde da ljubav u dugim vezama i brakovima može trajati sve dok se ubrizgava potrebna doza romantike i zaljubljenosti. Dopamin i FEN se mogu isprovocirati tako što ćemo nastaviti da sa partnerom radimo nove stvari, bio to izlazak sa društvom, degustiranje neke nove poslastice ili skakanje padobranom. Ljubav pokreće lavinu pozitivnih supstanci koje dovode do optimizma, lepog raspoloženja, ali i pomaže očuvanje opšteg fizičkog i psihičkog zdravlja. Zaljubljena osoba „sija”. Zato joj, u suštini, nije ni potrebna hemijska reakcija da opiše njeno stanje. Dovoljan je taj osećaj.  
    1016 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ljudi vole da razmišljaju o ljubavi na romantičan i poetičan način. Svog partnera doživljavamo kao srodnu dušu i čini se da nas je sama sudbina spojila. Zbog ljubavi su napisani najlepši stihovi, stvorena najveća umetnička dela, umiralo se i ubijalo zbog nje. Naravno, možemo i tako da gledamo na ljubav i zaljubljenost. Ali, hajde da sada romantičnu ljubav sagledamo sa naučne strane. Kada za neki par kažete da između njih „postoji hemija” niste ni svesni koliko ste u pravu. Zaljubljenost i ljubav su biohemijski procesi koje je nauka u velikoj meri rasvetlila. I to objašnjenje ne umanjuje našu ljudskost, već samo dokazuje njeno postojanje. Pre svega, istina je da muškarci i žene ne vole na isti način, da ne biraju partnera vođeni istim kriterijumima, a odgovor na pitanje zašto postoji toliko razlika je jednostavan – evolucija. Priroda je stvari udesila tako da obezbedi reprodukciju vrste. Žene svoj reproduktivni materijal (u vidu jedne jajne ćelije mesečno) moraju više da cene, stoga su i kriterijumi za izbor partnera strožiji. Ali, za razliku od većine drugih organizama, ljudi imaju i sposobnost da vole i da osnuju monogamnu vezu (mada ljudi nisu striktno monogamna vrsta). Razlog je jednostavan – bebe nisu sposobne da same brinu o sebi. Stoga je priroda „sredila” da roditelji ostanu zajedno dok potomak ne bude sposoban da se sam kreće, hrani, razume i sebi prilagodi okolinu. Priroda je unapredila nagon za reprodukcijom u nešto više od toga – u ljubav. Uzmimo za primer čin poljupca koji je u stvari jedna vrsta skeniranja. Tokom ljubljenja, mozak procenjuje genetsku sličnost i tu važi pravilo „suprotnosti se privlače”. Pored toga, žena nesvesno skenira kakav je imuni sistem muškarca sa kojim se ljubi, čime proverava da li je on kandidat za zasnivanje porodice. Helen Fišer, čuveni američki antropolog, svoju karijeru je posvetila proučavanju „romantične ljubavi”. Ona izdvaja tri faze u razvoju ljubavi: POŽUDA Prvom fazom upravljaju polni hormoni: estrogen i testosteron. Tu su naravno i feromoni, koji su odgovorni za „ljubav na prvi miris”. Vizuelne karakteristike takođe utiču na pojavu požude, tako što muškarci traže karakteristke koje se vezuju za plodnost i mladost, dok žene obraćaju pažnju na snagu, zdravlje i sposobnost muškarca da brine o porodici. Ipak je prirodno što smo svi, manje ili više, površni. PRIVLAČNOST To je ona faza koja se često izjednačava sa pojmom zaljubljenosti. Ovde se uključuju neki novi hormoni. Adrenalin – Srce brže kuca, dlanovi se znoje i imate osećaj da možete poleteti uz voljenu osobu. Dopamin – Često mu tepaju „hormon sreće”. Zbog njega osećamo zadovoljstvo (slično kao i zavisnici od narkotika), ali i smanjenu potrebu za snom i hranom, a pažnja je preusmerena na objekat zadovoljstva. Serotonin – Uključen je u mnoge procese u organizmu, a glavni je krivac zašto nam dragi/draga ne izlazi iz misli. Sličan nivo serotonina, manji u odnosu na normalan, imaju zaljubljene osobe i osobe sa opsesivno-kompulsivnim sindromom. Ipak, svi smo malo ludi kada smo zaljubljeni. Za mnoge simptome zaljubljenosti i osećaja da smo na „sedmom nebu” odgovoran je prirodan amfetamin – feniletilamin (FEN). Ove prirodne droge ima i u čokoladi, pa je potpuno razumljivo zašto je svi toliko volimo. FEN utiče i na dodatno lučenje dopamina. Dejstvo FEN-a slabi posle 18 meseci do 4 godine i onda je na redu sledeća faza. Umesto FEN-a, endorfini struje našim organizmom. Nekim osobama, endorfini ne mogu zameniti osećaj koji stvara FEN, tako da ovi zavisnici od FEN-a ne ostaju dugo sa istim partnerom ili pored svog partnera imaju i paralelne veze koje im obezbeđuju dozu FEN-a za kojim žude. VEZANOST To je faza koja je ključna u dugim vezama i brakovima. Endorfini su supstance koje nam daju osećaj blagostanja i intimnosti. Stanje zaljubljenosti nije zdravo ako potraje, pa ga oksitocin i vazopresin potiskuju. Oksitocin – hormon koji omogućava zbližavanje. Odgovoran je kako za majčinsko ponašanje, tako i za orgazam, maženje i empatiju. Smatra se da seksualnim odnosima par obezbeđuje sebi potrebnu dozu oksitocina, koji povećava osećaj bliskosti i još više nas „vezuje” za partnera. Vazopresin – ovaj hormon ima, za sada nedovoljno poznat, uticaj na proces vezivanja između partnera. Kod muškaraca dovodi do povećanja agresivnosti prema drugim muškarcima i želje da „čuva svoje”. Naučnici tvrde da ljubav u dugim vezama i brakovima može trajati sve dok se ubrizgava potrebna doza romantike i zaljubljenosti. Dopamin i FEN se mogu isprovocirati tako što ćemo nastaviti da sa partnerom radimo nove stvari, bio to izlazak sa društvom, degustiranje neke nove poslastice ili skakanje padobranom. Ljubav pokreće lavinu pozitivnih supstanci koje dovode do optimizma, lepog raspoloženja, ali i pomaže očuvanje opšteg fizičkog i psihičkog zdravlja. Zaljubljena osoba „sija”. Zato joj, u suštini, nije ni potrebna hemijska reakcija da opiše njeno stanje. Dovoljan je taj osećaj.  
    Jan 12, 2016 1016
  • 01 Jan 2016
    Da to sam ja …samo starija za jednu godinu. Prosla je I ONA godina, sto bi stariji rekli ne ponovila se. Dragi moji Volimo Netovci necu vam pozeleti onu klasicnu cestitku od koje se I sama jezim ..zdravlja, srece tra la la…naravno da se to podrazumeva .Pozelecu Vam da svaki dan zivite, ali zivite…ko razume shvatice. Pozelicu Vam da shvatite da je sve ljubav…sve oko nas, I ovo ko razume shvatice. Pozelecu Vam da volite sebe pa sve ostale, I ovo ko razume shvatice… Pozelecu Vam da prodrete u dubinu svoje duse I izvadite sve ono lose, OVO me naucio neko izuzetno drag, lazem, neko koga mnogo volim.. Ako sve ovo uradite imate izgleda da Vam ova godina bude puna ljubavi , zdravlja, srece I veselja…Voli Vas RUMENKA
    1327 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Da to sam ja …samo starija za jednu godinu. Prosla je I ONA godina, sto bi stariji rekli ne ponovila se. Dragi moji Volimo Netovci necu vam pozeleti onu klasicnu cestitku od koje se I sama jezim ..zdravlja, srece tra la la…naravno da se to podrazumeva .Pozelecu Vam da svaki dan zivite, ali zivite…ko razume shvatice. Pozelicu Vam da shvatite da je sve ljubav…sve oko nas, I ovo ko razume shvatice. Pozelecu Vam da volite sebe pa sve ostale, I ovo ko razume shvatice… Pozelecu Vam da prodrete u dubinu svoje duse I izvadite sve ono lose, OVO me naucio neko izuzetno drag, lazem, neko koga mnogo volim.. Ako sve ovo uradite imate izgleda da Vam ova godina bude puna ljubavi , zdravlja, srece I veselja…Voli Vas RUMENKA
    Jan 01, 2016 1327
  • 20 Dec 2015
    Zašto stojim ovde ja i zašto suze mi liju? Jer se ispod osmeha mnoge stvari kriju. Jednom sam volela i nikad više neću. Kako sam mogla da dozvolim da vetar odvuče mi sreću?! Svi su me redom pitali kako mogu od tada da živim, A ja sam se samo smejala i rekla da osmeh krivim.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj   Jednom se desi nešto zbog čega život ti postane lep, Ali taj neko posle ode, da obilazi s nebesa svet. Posle dođe ti da digneš ruke da poštediš sebe muke, Ali kad živiš život za nekog – nikad nije ti svejedno.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj  
    1445 Objavio/la D Boyanna
  • Zašto stojim ovde ja i zašto suze mi liju? Jer se ispod osmeha mnoge stvari kriju. Jednom sam volela i nikad više neću. Kako sam mogla da dozvolim da vetar odvuče mi sreću?! Svi su me redom pitali kako mogu od tada da živim, A ja sam se samo smejala i rekla da osmeh krivim.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj   Jednom se desi nešto zbog čega život ti postane lep, Ali taj neko posle ode, da obilazi s nebesa svet. Posle dođe ti da digneš ruke da poštediš sebe muke, Ali kad živiš život za nekog – nikad nije ti svejedno.   Ref: Jer znaj da ispod osmeha je ceo život moj Koliko samo košmara ne postoji daj broj  
    Dec 20, 2015 1445
  • 20 Dec 2015
    Ref: Slušaj me sad dok padaju ove kiše mislim na tebe, ali zvezde ne pričaju o tome više. Pokušavam da shvatim koliko na svetu ima zlobe, ali onda nisi ti, nisam ja, jebiga krive smo obe. Trudim se, sabiram stihove, lomim gromove, samo da shvatim da se vratim i korake brojim, pratim. Senka na senku i sve senke se na kraju slože, pa tek onda ukapiraš šta se rečima sve može.   Jedna reč zna da pobegne, pa onda smrkne se, munja sprži te,zagrmi te, suza potekne. Želim da nestanu sve stvari prolazne, Želim da prođe sve, da spustimo zavese. Korak dalje već daleko je, kad hodaš pa se sapleteš i okreneš se, Jer teško preboliš te reči ledene, što tražile su samo onog ko te poznaje.   Ref: Slušaj me sad dok padaju ove kiše mislim na tebe, ali zvezde ne pričaju o tome više. Pokušavam da shvatim koliko na svetu ima zlobe, ali onda nisi ti, nisam ja, jebiga krive smo obe. Trudim se, sabiram stihove, lomim gromove, samo da shvatim da se vratim i korake brojim, pratim. Senka na senku i sve senke se na kraju slože, pa tek onda ukapiraš šta se rečima sve može.   Mogu najslađe reči da napišem misleći na tebe, Ali odakle da počnem, kad me iza toga nešto grebe. Koči me, čupa, udara, težnja je sve veća ''Oprosti mi ljubavi što dolazim bez cveća''. Ugasi svetlo, poželi želju, ja ti želim sreću, Čim se pomene ljubav, suze ti same kreću. Spojila nas je ta 'mala haljina bela' I odaljila draga, jer između nas je Evropa cela. Gledaj gore, biće bolje, imaš taj sjaj u očima, Daje ti snagu kad loše je, kad ne spavaš noćima. Oslušni osmehe, čekaju te, da se posvetiš samo njima, Pa zar nije to bolje nego da se gušiš u sopstvenom oblaku dima? Ljudi govore kad te žele – ah, te lažne varnice, Život nije put – eto tako – samo od stanice do stanice. Digni glavu ne pristaj na kraj – pričam ti o sreći, Ko ne razume, reci mu: Izvoli, odlazi! Kreći!   Ref: Slušaj me sad dok padaju ove kiše mislim na tebe, ali zvezde ne pričaju o tome više. Pokušavam da shvatim koliko na svetu ima zlobe, ali onda nisi ti, nisam ja, jebiga krive smo obe. Trudim se, sabiram stihove, lomim gromove, samo da shvatim da se vratim i korake brojim, pratim. Senka na senku i sve senke se na kraju slože, pa tek onda ukapiraš šta se rečima sve može.  
    1354 Objavio/la D Boyanna
  • Ref: Slušaj me sad dok padaju ove kiše mislim na tebe, ali zvezde ne pričaju o tome više. Pokušavam da shvatim koliko na svetu ima zlobe, ali onda nisi ti, nisam ja, jebiga krive smo obe. Trudim se, sabiram stihove, lomim gromove, samo da shvatim da se vratim i korake brojim, pratim. Senka na senku i sve senke se na kraju slože, pa tek onda ukapiraš šta se rečima sve može.   Jedna reč zna da pobegne, pa onda smrkne se, munja sprži te,zagrmi te, suza potekne. Želim da nestanu sve stvari prolazne, Želim da prođe sve, da spustimo zavese. Korak dalje već daleko je, kad hodaš pa se sapleteš i okreneš se, Jer teško preboliš te reči ledene, što tražile su samo onog ko te poznaje.   Ref: Slušaj me sad dok padaju ove kiše mislim na tebe, ali zvezde ne pričaju o tome više. Pokušavam da shvatim koliko na svetu ima zlobe, ali onda nisi ti, nisam ja, jebiga krive smo obe. Trudim se, sabiram stihove, lomim gromove, samo da shvatim da se vratim i korake brojim, pratim. Senka na senku i sve senke se na kraju slože, pa tek onda ukapiraš šta se rečima sve može.   Mogu najslađe reči da napišem misleći na tebe, Ali odakle da počnem, kad me iza toga nešto grebe. Koči me, čupa, udara, težnja je sve veća ''Oprosti mi ljubavi što dolazim bez cveća''. Ugasi svetlo, poželi želju, ja ti želim sreću, Čim se pomene ljubav, suze ti same kreću. Spojila nas je ta 'mala haljina bela' I odaljila draga, jer između nas je Evropa cela. Gledaj gore, biće bolje, imaš taj sjaj u očima, Daje ti snagu kad loše je, kad ne spavaš noćima. Oslušni osmehe, čekaju te, da se posvetiš samo njima, Pa zar nije to bolje nego da se gušiš u sopstvenom oblaku dima? Ljudi govore kad te žele – ah, te lažne varnice, Život nije put – eto tako – samo od stanice do stanice. Digni glavu ne pristaj na kraj – pričam ti o sreći, Ko ne razume, reci mu: Izvoli, odlazi! Kreći!   Ref: Slušaj me sad dok padaju ove kiše mislim na tebe, ali zvezde ne pričaju o tome više. Pokušavam da shvatim koliko na svetu ima zlobe, ali onda nisi ti, nisam ja, jebiga krive smo obe. Trudim se, sabiram stihove, lomim gromove, samo da shvatim da se vratim i korake brojim, pratim. Senka na senku i sve senke se na kraju slože, pa tek onda ukapiraš šta se rečima sve može.  
    Dec 20, 2015 1354
  • 20 Dec 2015
    Ref: Još od osnovne škole Ljubav neprekidno taje Tražimo sebi slične I nekog ko nam snagu daje   Kao u ono vreme Kad nismo znali ljubav šta je Kad smo mislili da je lepo Kad ljudi osećanja gaje   Sedimo u parku i jedno drugog gledamo Razmišljamo o ljubavi Sad je imamo Nikom je ne damo   Još te moje srce Pod svojim ključem krilo A onda kad te poželim Sve mislim da je davno bilo   Mnoge godine su prošle Ljubav leti kroz grane Gledam sumorno nebo I jedva čekam da svane   Strahovi nas teraju Da im se pokorimo Ali shvatiš da je to glupo Kad jedno drugom srce otvorimo Ref: Još od osnovne škole Ljubav neprekidno taje Tražimo sebi slične I nekog ko nam snagu daje   Kao u ono vreme Kad nismo znali ljubav šta je Kad smo mislili da je lepo Kad ljudi osećanja gaje   Svako od nas ima Neke svoje priče Ali veruj mi kad ti kažem Da se slični – privlače...
    2384 Objavio/la D Boyanna
  • Ref: Još od osnovne škole Ljubav neprekidno taje Tražimo sebi slične I nekog ko nam snagu daje   Kao u ono vreme Kad nismo znali ljubav šta je Kad smo mislili da je lepo Kad ljudi osećanja gaje   Sedimo u parku i jedno drugog gledamo Razmišljamo o ljubavi Sad je imamo Nikom je ne damo   Još te moje srce Pod svojim ključem krilo A onda kad te poželim Sve mislim da je davno bilo   Mnoge godine su prošle Ljubav leti kroz grane Gledam sumorno nebo I jedva čekam da svane   Strahovi nas teraju Da im se pokorimo Ali shvatiš da je to glupo Kad jedno drugom srce otvorimo Ref: Još od osnovne škole Ljubav neprekidno taje Tražimo sebi slične I nekog ko nam snagu daje   Kao u ono vreme Kad nismo znali ljubav šta je Kad smo mislili da je lepo Kad ljudi osećanja gaje   Svako od nas ima Neke svoje priče Ali veruj mi kad ti kažem Da se slični – privlače...
    Dec 20, 2015 2384
  • 20 Dec 2015
    Kad dođe taj trenutak, Srce te otkuca Situacija se preokrene I tek tako ti purpurna postane omiljena boja.   Ona purpurna boja svetlosnih zraka Koji se prelamaju kroz prozračnu vodu razdraganog potoka Koji se spušta padinama naših planina Pričajući priču beskrajnu, ali lepu U kojoj svaka reč novu nezaboravnu misao ispisuje.
    1957 Objavio/la D Boyanna
  • Kad dođe taj trenutak, Srce te otkuca Situacija se preokrene I tek tako ti purpurna postane omiljena boja.   Ona purpurna boja svetlosnih zraka Koji se prelamaju kroz prozračnu vodu razdraganog potoka Koji se spušta padinama naših planina Pričajući priču beskrajnu, ali lepu U kojoj svaka reč novu nezaboravnu misao ispisuje.
    Dec 20, 2015 1957
  • 18 Dec 2015
    Moja pošiljka nije ni otišla adresa je bila poznata ali zabranjena. Moja pisma su pisana za jedne divne oči koje se uvek smeju, za čoveka koji nikako nije smeo da se pojavi u mom životu, ali bio je. Nemoguće je bilo izbeći ono što nikada niste imali, nešto od čega ti se vrti u glavi. Želja da nekog voliš bila je neumoljiva ali je ipak ostala samo želja. I on je pisao kao i ja, za sebe. I on je voleo kao i ja, za nas. Poštovao je moj status, a naravno takav je bio i njegov, ali ko nam je mogao zabraniti da se gledamo, ko nam je mogao zabraniti da iz svakog našeg pokreta izbija bol, bol od ljubavi. Ko nam je mogao zabraniti kradom napisana pisamca, koja su nas dočekivala svakoga jutra. Kada smo od želje i strasti žurili od kuće kako bi ih čitali. Koliko ih je samo bilo... Koliko je bilo puta napisano volim te, nedostaješ mi pile, puno mi značiš... Znate li onu pesmu o vernoj ženi ?Znali ste da imam muža i poklonili ste mi dva sjajna bisera Dirnuta takvom vašom pažnjom prišila sam ih na bluzu od crvene svile. . . . Vraćam Vam blistave bisere sa dve suze nalik na njih zašto Vas nisam upoznala kad još nisam imala muža? Kao kad ti tlo izmiče pod nogama, nama je izmicala ljubav, malo po malo, nije nestala , prekinuta je. Zabranjena! Bilo bi lakše da smo bile dve nezrele osobe koje idu glavom kroz zid, jedno od nas dvoje na to nije bilo spremno. Ne, nije to greška, netreba je ispravljati. Dignute glave smo se povukli. Teško, jedva... I oboje smo isto mislili: Da li smo pokazali jedno drugom koliko smo voleli? Godine posle toga su prošle. Da li je prošla i ljubav, ne ,nije samo su se stišale strasti, tvoje oči se nisu više smejale a moj brod je potonuo. Razdvojile su nas godine, razdvojile su nas okolnosti, ali ne, osecam te svugde, tvoj miris je tu ljubavi... I onda ponovni susret, potkrepljen uslovima da se sve to nastavi. Stajali smo jedno pored drugog, gladala sam u čoveka zbog koga i danas zadrhtim, zbog koga je bol još uvek prisutan, stajao je i on pored mene sa nadom u očima, sa mobilnim u ruci koja je blago drhtala, nemi sa milion pitanja ... Mislim da bih mogla voleti još jače, još bolje, mislim da nije trebalo da se sretnemo, samo smo oživeli emocije, shvatili da se nije puno promenilo ali i da još uvek postoje vetrenjače protiv kojih bi se trebali boriti . Ali i dalje smo bili nemoćni... I došlo je ono čega sam se plašila čitajući Desankinu pesmu Strah,, poslednja nedelja našeg drugovanja,, ali znam i to da nikada,, necemo ozdraviti od čudesnog tugovanja.,,...i opet je imala potrebu da mu piše..da izlije na papiru svoje emocije, želje, razmišljanja... Uobičajeni početak svakog pisma.."Zdravo"..malo prostora i osećaj da sve stane u jednu rečenicu. Al to je nemoguće...mora da krene redom. Od prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Rečenice se redjaju a misli jurnule kao da se takmiče koja će pre da dodirne beli papir. Imala je toliko toga što bi napisala, ali je ipak pazila na stil da pismo ima svoj početak, sadržaj i kraj.Bio je deo njene prošlosti, daleko u sadašnjosti a nevidljiv u budućnosti. Odjednom se zapitala.."Da li on oseća da mu sad piše?", " Da li u mislima opet gleda njene oči koje će mu sve reći?". Pisala je dugo, uzela već drugi list papira i iznosila svoja osećanja. Prošlost je bila izlivena čaša...sadašnjost joj je donela i lepe i tužne trenutke . Borila se sa bolom u duši zbog neočekivane bolesti svoje mame, i bol koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dožviela toliko lepih a i ružnih stvari. Budućnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je pronašao zaborav.Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlaznost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo.U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i baš kad je želela da napše adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisaćeg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad neće stići na adresu nekog koga je tako malo poznavala.Mora da se sprema, pakuje....i krene prema budućnosti sa koferima punim proslosti. G
    1197 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Moja pošiljka nije ni otišla adresa je bila poznata ali zabranjena. Moja pisma su pisana za jedne divne oči koje se uvek smeju, za čoveka koji nikako nije smeo da se pojavi u mom životu, ali bio je. Nemoguće je bilo izbeći ono što nikada niste imali, nešto od čega ti se vrti u glavi. Želja da nekog voliš bila je neumoljiva ali je ipak ostala samo želja. I on je pisao kao i ja, za sebe. I on je voleo kao i ja, za nas. Poštovao je moj status, a naravno takav je bio i njegov, ali ko nam je mogao zabraniti da se gledamo, ko nam je mogao zabraniti da iz svakog našeg pokreta izbija bol, bol od ljubavi. Ko nam je mogao zabraniti kradom napisana pisamca, koja su nas dočekivala svakoga jutra. Kada smo od želje i strasti žurili od kuće kako bi ih čitali. Koliko ih je samo bilo... Koliko je bilo puta napisano volim te, nedostaješ mi pile, puno mi značiš... Znate li onu pesmu o vernoj ženi ?Znali ste da imam muža i poklonili ste mi dva sjajna bisera Dirnuta takvom vašom pažnjom prišila sam ih na bluzu od crvene svile. . . . Vraćam Vam blistave bisere sa dve suze nalik na njih zašto Vas nisam upoznala kad još nisam imala muža? Kao kad ti tlo izmiče pod nogama, nama je izmicala ljubav, malo po malo, nije nestala , prekinuta je. Zabranjena! Bilo bi lakše da smo bile dve nezrele osobe koje idu glavom kroz zid, jedno od nas dvoje na to nije bilo spremno. Ne, nije to greška, netreba je ispravljati. Dignute glave smo se povukli. Teško, jedva... I oboje smo isto mislili: Da li smo pokazali jedno drugom koliko smo voleli? Godine posle toga su prošle. Da li je prošla i ljubav, ne ,nije samo su se stišale strasti, tvoje oči se nisu više smejale a moj brod je potonuo. Razdvojile su nas godine, razdvojile su nas okolnosti, ali ne, osecam te svugde, tvoj miris je tu ljubavi... I onda ponovni susret, potkrepljen uslovima da se sve to nastavi. Stajali smo jedno pored drugog, gladala sam u čoveka zbog koga i danas zadrhtim, zbog koga je bol još uvek prisutan, stajao je i on pored mene sa nadom u očima, sa mobilnim u ruci koja je blago drhtala, nemi sa milion pitanja ... Mislim da bih mogla voleti još jače, još bolje, mislim da nije trebalo da se sretnemo, samo smo oživeli emocije, shvatili da se nije puno promenilo ali i da još uvek postoje vetrenjače protiv kojih bi se trebali boriti . Ali i dalje smo bili nemoćni... I došlo je ono čega sam se plašila čitajući Desankinu pesmu Strah,, poslednja nedelja našeg drugovanja,, ali znam i to da nikada,, necemo ozdraviti od čudesnog tugovanja.,,...i opet je imala potrebu da mu piše..da izlije na papiru svoje emocije, želje, razmišljanja... Uobičajeni početak svakog pisma.."Zdravo"..malo prostora i osećaj da sve stane u jednu rečenicu. Al to je nemoguće...mora da krene redom. Od prošlosti, sadašnjosti, budućnosti. Rečenice se redjaju a misli jurnule kao da se takmiče koja će pre da dodirne beli papir. Imala je toliko toga što bi napisala, ali je ipak pazila na stil da pismo ima svoj početak, sadržaj i kraj.Bio je deo njene prošlosti, daleko u sadašnjosti a nevidljiv u budućnosti. Odjednom se zapitala.."Da li on oseća da mu sad piše?", " Da li u mislima opet gleda njene oči koje će mu sve reći?". Pisala je dugo, uzela već drugi list papira i iznosila svoja osećanja. Prošlost je bila izlivena čaša...sadašnjost joj je donela i lepe i tužne trenutke . Borila se sa bolom u duši zbog neočekivane bolesti svoje mame, i bol koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dožviela toliko lepih a i ružnih stvari. Budućnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je pronašao zaborav.Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlaznost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo.U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i baš kad je želela da napše adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisaćeg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad neće stići na adresu nekog koga je tako malo poznavala.Mora da se sprema, pakuje....i krene prema budućnosti sa koferima punim proslosti. G
    Dec 18, 2015 1197
  • 02 Dec 2015
    Poštovani, S obzirom na to da se u poslednjih 'onoliko koliko živite iznad nas' ja i moja porodica ne možemo naspavati kao ljudi, većinom glasova 'za' odlučili smo da napišemo ovaj pravilnik koji će vam, nadamo se, pomoći da kroz detaljno objašnjene situacije, shvatite koliko grešaka pravite kao komšije – komšijama. Nemojte biti zatvorenog uma, budite radoznali za nova saznanja. Dozvolite da vam objasnimo našu situaciju, kroz ova pravila. USELJIVANJE Kada se useljavate u novi stan, upoznajte se sa komšijama. OBJAŠNJENJE:Biće vama i ostalim komšijama lakše ako znaju sa kakvim ljudima imaju posla. Ako ste loši, onda mogu da pozovu komunalce ili pandure svaki put kada im smetate. Ako ste dobri onda će možda jednom ipak razmisliti pre toga. Na kraju, mi i moja porodica smo opremili naš stan full opremom za antistres u situaciji u kojoj stiskamo zube samo da ne bismo došli gore da vam kažemo šta nam smeta. U tu opremu spadaju: loptice za stiskanje, džak za udaranje, strunjača kako bismo na njoj mogli da radimo sklekove, trbušnjake i čučnjeve, lopta za jogu, mirišljavi antistres štapići, sveće i drugi... SAVET UKRATKO: Upoznajte se sa komšijama i budite onakvi kakvi jeste. RENOVIRANJE Ako ste se već odlučili da renovirate svoj novi stan, setite se da ima ljudi koji žive pored i ispod vas. Nemojte stavljati pločice na pod, osim ako nije kuhinja i kupatilo i kombinovati pločice sa klompama. OBJAŠNJENJE: Kada stavite pločice umesto parketa po celoj kući i hodate klompama po istoj, taj zvuk se može porediti sa zvukom koji dobijate kada velika mašina za reciklažu starih automobila izbaci jednu kocku nečega što je pre toga bio auto. Može da se uporedi i sa zvukom rušenja zgrade onom velikom kuglom. NAPOMENA: Ovaj efekat je još gori ako vam je stan još uvek prazan i taj zvuk odjekuje svim prostorijama. SAVET UKRATKO:  Nemojte stavljati pločice po stanu. POD Kada smo kod pločica postoji još jedna važna situacija: Kada birate sto koji će biti smešten u trpezariju, uzmite stolice koje idu uz taj sto na čije nogice možete prilepiti sunđere koji će ublažiti onaj odvratan zvuk škripanja stolice. Nemojte uzeti jako teške stolice (samo zato što lepo izgledaju) jer je njih nemoguće podići. OBJAŠNJENJE: Mi nemamo običaj da dignemo stolice svaki put kada ih zavlačimo ispod stola i onda taj zvuk prouzrokuje užasne glavobolje i ne samo to, nego znamo tačno kada ste doručkovali, ručali, večerali, pili kafu sa prijateljima (koji hvala bogu ne žive ispod vas), usisavali i drugo. SAVET UKRATKO:  Nemojte kupovati teške stolice. BUŠENJE Kada bušite rupe u stanu, birajte vreme koje ne spada u vreme kućnog reda, jer BUDITE SIGURNI neko spava u tom trenutku. OBJAŠNJENJE: Kada počnete da bušite rupe u zidovima da biste svaki dan gledali u istu sliku (možete da se lepo zadovoljite svojom ženom koju gledate svaki dan, ali ako ste već izabrali ovu varijantu...) treba da shvatite da ako to uradite dok neko spava, tom nekom vi skraćujete život sigurno za mesec dana, svakim sledećim ulaskom bušilice u zid. Da li želite da nosite nekoga na duši?! Razmislite malo o tome. SAVET UKRATKO:  Nemojte bušiti rupe na zidovima. Ako baš morate – nemojte za vreme kućnog reda. TRUPKANJE Ako ste neraspoloženi zbog toga što radovi ne teku kako treba i slično, nemojte ustajati sa dvoseda ili troseda svaki put toliko nervozno – trupkajući po podu svakim korakom. OBJAŠNJENJE: Nije fer što moramo da znamo svaki put kada stanete iznad wc šolje ili kada se krećete po kadi/tuš kabini. SAVET UKRATKO: Idite na jogu. KREVET Kada kupujete krevet, birajte onaj koji neće svaki put kada ga izvučete proizvesti onu kompilaciju zvuka TRAS/KLIK/DOJNG/BAM/DUM/ŠKRIP. Birajte onaj bez žičanog jezgra, federi su nezdravi (čak i za komšiluk). SAVET UKRATKO: Uzmite krevet od prirodnih vlakana – što tvrđi – bolji je za kičmu. PROZORI Ako ste se odlučili da renovirate ceo stan, da li to uključuje menjanje drvenih prozora za PVC stolariju? Očigledno ne. Svaki put kada se otvaraju prozori vaši, sve ptice iz Beograda polete u neke toplije krajeve. Za one koji su gledali filmove Pirati sa Kariba, mogu taj zvuk da uporede sa zvukom dolaska onog čudovišta Cracken-a. SAVET UKRATKO: Promenite prozore. LJUBIMCI Ljubimci u stanu: Vrh! Odlučili ste se da budete humani i uzmete kucu. Molim vas – nemojte uzeti čivave ili neke minijaturne kučiće koji pište i vrište po ceo dan. Ako se odlučite da ga uzmete, onda ga barem dresirajte kako treba, jer nisu sve komšije humane i neće možda svi imati razumevanja za zvuk sličan onom koji dopire iz klanice. SAVET UKRATKO: Nemojte kupovati čivave. OPET LJUBIMCI Zečevi na sred dnevne sobe! Da, mislim, ima nas raznih. Zečevi su super, samo imajte na umu da kad kupite sortu Džinovski zečevi  i stavite u dnevnu sobu taj veliki kavez, usisavaćete minimum tri puta dnevno.  SAVET UKRATKO: Nemojte kupovati džinovske zečeve. ODMOR Kada ste konačno završili sa renoviranjem: -        Stavili ste parket ili laminat -        Preko njega ste stavili tepihe -        Opremili ste kuhinju -        Opremili ste kupatilo -        Opremili ste sve sobe krevetima od sunđerastog vlakna i DORMEO dušecima -        Odlučili ste se za ribice -        Krenuli na jogu koja će vam pomoći da pokrete ograničite i precizirate (ne trupkate dok hodate i slično) ...Vi ste onda odlučili da se istuširate u svom novom kupatilu. OBJAŠNJENJE: S obzirom da niste dobro razmotrili situaciju, vama usput ispada tuš i udara svom snagom puta silom gravitacije u kadu, ispada vam sapun, slučajno ste se okliznuli ili nešto drugo. Jedno je kada vam se to desi jednom u par dana, ali drugo je kada vam se to dešava po tri puta dnevno. Tada bi trebalo da ste svesni kakav to efekat ima na vaše komšije. Kao čekićem po lobanji. SAVET UKRATKO: Držite tuš čvrsto u ruci ili čuvajte svoje nervne ćelije – one se ne mogu regenerisati. SPREMANJE ZA POSAO Istuširali ste se i uzeli da sušite kosu fenom koji je moja baka koristila dok je pila kafu sa Titom... Ako ste mogli da renovirate ceo stan, možete da kupite i novi fen. OBJAŠNJENJE: Taj fen proizvodi zvuk veoma visoke frekvencije koji doprinosi osećaju da vas milion onih pčela ubica napada. Kao šlag na tortu: vi ste medicinski radnik koji ustaje u 4 ujutro i mora da bude čist, i vraća se u 3 popodne – u vreme kućnog reda potpuno prljav. SAVET UKRATKO: Kupite novi fen - ako već niste. ŽURKE Pala je odluka da pozovete prijatelje da dođu na 'sedeljku' da proslavite useljenje, ali niste očekivali da su oni u stvari životinje. OBJAŠNJENJE: Prijatelji su stigli, vi ste pustili muziku, ostavili bas zvučnik na pod, kupili alkohol, naravno niste obavestili komšije o bilo kakvim mogućim aktivnostima koje bi ih zbunile ili izbacile iz normalnog životnog ritma/režima. (Mogli ste prijateljima da javite da vam za useljenje uzmu jedan novi fen, jer vam to treba.) Međutim posle sat i po vremena, 'sedeljka' se otima kontroli i razbijaju se flaše, čaše, počinje muzika bez ukusa, galama, dreka i jedan od vaših gostiju pušta karaoke i počinje da peva na sav glas. SAVET: Obavestite komšije na vreme. Možda imaju neko drugo mesto da prespavaju. BUĐENJE Znate onaj osećaj kada melodija alarma koji vas budi posle nekog vremena postane najomrženija melodija koju ne možete da smislite. Zamislite sada da je ta melodija u stvari samo vibracija vašeg telefona.  OBJAŠNJENJE: Nakon naporne žurke došlo je vreme da krenete na posao. Ko vas je probudio za posao? Vaš vibrirajući pametni telefon! A gde ste ga stavili da vas probudi? NA POD!? NA PLOČICE vašeg novog doma?!!! Imajte na umu, da smo i mi (dole) mogli u isto vreme da ustajemo i da idemo na posao kad i vi – JER SMO BILI BUDNI! SAVET UKRATKO: Nemojte ostavljati telefon koji vas budi vibrirajući u 4 sata ujutro na pod! PRANJE VEŠA Vaša veš mašina živi duže uz...nije važno, najradije bih sama prala veš na ruke. OBJAŠNJENJE: Ubacili ste veš da se pere i na veš mašini birate opcije: na koliko stepeni, koje boje, koji materijal veša, i na koliko obrtaja. E tu, se zaustavite i razmislite da li želite komšijama da pružite to zadovoljstvo da u 4 sata ujutro – KADA JE STRUJA JEFTINA pustite veš mašinu da radi (njima po mozgu) na 50000000 obrtaja – da bi veš bio dovoljno isceđen. Ok je ako to radite da vaša mašina za sušenje veša ne bi imala mnogo posla – kad već štedite struju, ali nije okej ako nemate mašinu za sušenje veša. SAVET UKRATKO: Nemojte puštati centrifugu na veš mašini u 4 sata ujutro. ZA KRAJ Mogu da se kladim da niste ni razmišljali o polovini ovih stvari koje sam spomenula, a znam da nisam jedina kojoj smetaju. Taj udoban, normalan, miran život bi trebalo da nam bude pokretač svega ostalog dobrog. Odatle krećemo ujutro i vraćamo se uveče. Ako tu nemamo mir, gde imamo? U biblioteci, spremajući ispit? U diskoteci? Na poslu, pod stresom? Obratite pažnju ko su vam komšije. Da li su:          Studenti - koji spremaju ispite i uče          Porodice sa malom decom i bebama - koje treba da spavaju ranije i do kasnije          Penzioneri - koji možda ne čuju dobro ali kojima takođe treba mir          Mladi blačni parovi - koji skupljaju energiju za velike planove koje imaju          Samotnjaci – genijalci - koji rade naporno jer žele da promene nešto na ovom našem svetu.          Ili jednostavno usamljeni ljudi - koji su odustali, kojima ne treba stajati na muku. Treba da uživate, jer je to filter života. ...ali... Imajte na umu da život imaju i ljudi koji žive na svega metar i po ispod ili pored vas. Budite dobre komšije.   Unapred zahvalni!Možda baš vaše komšije
    2270 Objavio/la D Boyanna
  • Poštovani, S obzirom na to da se u poslednjih 'onoliko koliko živite iznad nas' ja i moja porodica ne možemo naspavati kao ljudi, većinom glasova 'za' odlučili smo da napišemo ovaj pravilnik koji će vam, nadamo se, pomoći da kroz detaljno objašnjene situacije, shvatite koliko grešaka pravite kao komšije – komšijama. Nemojte biti zatvorenog uma, budite radoznali za nova saznanja. Dozvolite da vam objasnimo našu situaciju, kroz ova pravila. USELJIVANJE Kada se useljavate u novi stan, upoznajte se sa komšijama. OBJAŠNJENJE:Biće vama i ostalim komšijama lakše ako znaju sa kakvim ljudima imaju posla. Ako ste loši, onda mogu da pozovu komunalce ili pandure svaki put kada im smetate. Ako ste dobri onda će možda jednom ipak razmisliti pre toga. Na kraju, mi i moja porodica smo opremili naš stan full opremom za antistres u situaciji u kojoj stiskamo zube samo da ne bismo došli gore da vam kažemo šta nam smeta. U tu opremu spadaju: loptice za stiskanje, džak za udaranje, strunjača kako bismo na njoj mogli da radimo sklekove, trbušnjake i čučnjeve, lopta za jogu, mirišljavi antistres štapići, sveće i drugi... SAVET UKRATKO: Upoznajte se sa komšijama i budite onakvi kakvi jeste. RENOVIRANJE Ako ste se već odlučili da renovirate svoj novi stan, setite se da ima ljudi koji žive pored i ispod vas. Nemojte stavljati pločice na pod, osim ako nije kuhinja i kupatilo i kombinovati pločice sa klompama. OBJAŠNJENJE: Kada stavite pločice umesto parketa po celoj kući i hodate klompama po istoj, taj zvuk se može porediti sa zvukom koji dobijate kada velika mašina za reciklažu starih automobila izbaci jednu kocku nečega što je pre toga bio auto. Može da se uporedi i sa zvukom rušenja zgrade onom velikom kuglom. NAPOMENA: Ovaj efekat je još gori ako vam je stan još uvek prazan i taj zvuk odjekuje svim prostorijama. SAVET UKRATKO:  Nemojte stavljati pločice po stanu. POD Kada smo kod pločica postoji još jedna važna situacija: Kada birate sto koji će biti smešten u trpezariju, uzmite stolice koje idu uz taj sto na čije nogice možete prilepiti sunđere koji će ublažiti onaj odvratan zvuk škripanja stolice. Nemojte uzeti jako teške stolice (samo zato što lepo izgledaju) jer je njih nemoguće podići. OBJAŠNJENJE: Mi nemamo običaj da dignemo stolice svaki put kada ih zavlačimo ispod stola i onda taj zvuk prouzrokuje užasne glavobolje i ne samo to, nego znamo tačno kada ste doručkovali, ručali, večerali, pili kafu sa prijateljima (koji hvala bogu ne žive ispod vas), usisavali i drugo. SAVET UKRATKO:  Nemojte kupovati teške stolice. BUŠENJE Kada bušite rupe u stanu, birajte vreme koje ne spada u vreme kućnog reda, jer BUDITE SIGURNI neko spava u tom trenutku. OBJAŠNJENJE: Kada počnete da bušite rupe u zidovima da biste svaki dan gledali u istu sliku (možete da se lepo zadovoljite svojom ženom koju gledate svaki dan, ali ako ste već izabrali ovu varijantu...) treba da shvatite da ako to uradite dok neko spava, tom nekom vi skraćujete život sigurno za mesec dana, svakim sledećim ulaskom bušilice u zid. Da li želite da nosite nekoga na duši?! Razmislite malo o tome. SAVET UKRATKO:  Nemojte bušiti rupe na zidovima. Ako baš morate – nemojte za vreme kućnog reda. TRUPKANJE Ako ste neraspoloženi zbog toga što radovi ne teku kako treba i slično, nemojte ustajati sa dvoseda ili troseda svaki put toliko nervozno – trupkajući po podu svakim korakom. OBJAŠNJENJE: Nije fer što moramo da znamo svaki put kada stanete iznad wc šolje ili kada se krećete po kadi/tuš kabini. SAVET UKRATKO: Idite na jogu. KREVET Kada kupujete krevet, birajte onaj koji neće svaki put kada ga izvučete proizvesti onu kompilaciju zvuka TRAS/KLIK/DOJNG/BAM/DUM/ŠKRIP. Birajte onaj bez žičanog jezgra, federi su nezdravi (čak i za komšiluk). SAVET UKRATKO: Uzmite krevet od prirodnih vlakana – što tvrđi – bolji je za kičmu. PROZORI Ako ste se odlučili da renovirate ceo stan, da li to uključuje menjanje drvenih prozora za PVC stolariju? Očigledno ne. Svaki put kada se otvaraju prozori vaši, sve ptice iz Beograda polete u neke toplije krajeve. Za one koji su gledali filmove Pirati sa Kariba, mogu taj zvuk da uporede sa zvukom dolaska onog čudovišta Cracken-a. SAVET UKRATKO: Promenite prozore. LJUBIMCI Ljubimci u stanu: Vrh! Odlučili ste se da budete humani i uzmete kucu. Molim vas – nemojte uzeti čivave ili neke minijaturne kučiće koji pište i vrište po ceo dan. Ako se odlučite da ga uzmete, onda ga barem dresirajte kako treba, jer nisu sve komšije humane i neće možda svi imati razumevanja za zvuk sličan onom koji dopire iz klanice. SAVET UKRATKO: Nemojte kupovati čivave. OPET LJUBIMCI Zečevi na sred dnevne sobe! Da, mislim, ima nas raznih. Zečevi su super, samo imajte na umu da kad kupite sortu Džinovski zečevi  i stavite u dnevnu sobu taj veliki kavez, usisavaćete minimum tri puta dnevno.  SAVET UKRATKO: Nemojte kupovati džinovske zečeve. ODMOR Kada ste konačno završili sa renoviranjem: -        Stavili ste parket ili laminat -        Preko njega ste stavili tepihe -        Opremili ste kuhinju -        Opremili ste kupatilo -        Opremili ste sve sobe krevetima od sunđerastog vlakna i DORMEO dušecima -        Odlučili ste se za ribice -        Krenuli na jogu koja će vam pomoći da pokrete ograničite i precizirate (ne trupkate dok hodate i slično) ...Vi ste onda odlučili da se istuširate u svom novom kupatilu. OBJAŠNJENJE: S obzirom da niste dobro razmotrili situaciju, vama usput ispada tuš i udara svom snagom puta silom gravitacije u kadu, ispada vam sapun, slučajno ste se okliznuli ili nešto drugo. Jedno je kada vam se to desi jednom u par dana, ali drugo je kada vam se to dešava po tri puta dnevno. Tada bi trebalo da ste svesni kakav to efekat ima na vaše komšije. Kao čekićem po lobanji. SAVET UKRATKO: Držite tuš čvrsto u ruci ili čuvajte svoje nervne ćelije – one se ne mogu regenerisati. SPREMANJE ZA POSAO Istuširali ste se i uzeli da sušite kosu fenom koji je moja baka koristila dok je pila kafu sa Titom... Ako ste mogli da renovirate ceo stan, možete da kupite i novi fen. OBJAŠNJENJE: Taj fen proizvodi zvuk veoma visoke frekvencije koji doprinosi osećaju da vas milion onih pčela ubica napada. Kao šlag na tortu: vi ste medicinski radnik koji ustaje u 4 ujutro i mora da bude čist, i vraća se u 3 popodne – u vreme kućnog reda potpuno prljav. SAVET UKRATKO: Kupite novi fen - ako već niste. ŽURKE Pala je odluka da pozovete prijatelje da dođu na 'sedeljku' da proslavite useljenje, ali niste očekivali da su oni u stvari životinje. OBJAŠNJENJE: Prijatelji su stigli, vi ste pustili muziku, ostavili bas zvučnik na pod, kupili alkohol, naravno niste obavestili komšije o bilo kakvim mogućim aktivnostima koje bi ih zbunile ili izbacile iz normalnog životnog ritma/režima. (Mogli ste prijateljima da javite da vam za useljenje uzmu jedan novi fen, jer vam to treba.) Međutim posle sat i po vremena, 'sedeljka' se otima kontroli i razbijaju se flaše, čaše, počinje muzika bez ukusa, galama, dreka i jedan od vaših gostiju pušta karaoke i počinje da peva na sav glas. SAVET: Obavestite komšije na vreme. Možda imaju neko drugo mesto da prespavaju. BUĐENJE Znate onaj osećaj kada melodija alarma koji vas budi posle nekog vremena postane najomrženija melodija koju ne možete da smislite. Zamislite sada da je ta melodija u stvari samo vibracija vašeg telefona.  OBJAŠNJENJE: Nakon naporne žurke došlo je vreme da krenete na posao. Ko vas je probudio za posao? Vaš vibrirajući pametni telefon! A gde ste ga stavili da vas probudi? NA POD!? NA PLOČICE vašeg novog doma?!!! Imajte na umu, da smo i mi (dole) mogli u isto vreme da ustajemo i da idemo na posao kad i vi – JER SMO BILI BUDNI! SAVET UKRATKO: Nemojte ostavljati telefon koji vas budi vibrirajući u 4 sata ujutro na pod! PRANJE VEŠA Vaša veš mašina živi duže uz...nije važno, najradije bih sama prala veš na ruke. OBJAŠNJENJE: Ubacili ste veš da se pere i na veš mašini birate opcije: na koliko stepeni, koje boje, koji materijal veša, i na koliko obrtaja. E tu, se zaustavite i razmislite da li želite komšijama da pružite to zadovoljstvo da u 4 sata ujutro – KADA JE STRUJA JEFTINA pustite veš mašinu da radi (njima po mozgu) na 50000000 obrtaja – da bi veš bio dovoljno isceđen. Ok je ako to radite da vaša mašina za sušenje veša ne bi imala mnogo posla – kad već štedite struju, ali nije okej ako nemate mašinu za sušenje veša. SAVET UKRATKO: Nemojte puštati centrifugu na veš mašini u 4 sata ujutro. ZA KRAJ Mogu da se kladim da niste ni razmišljali o polovini ovih stvari koje sam spomenula, a znam da nisam jedina kojoj smetaju. Taj udoban, normalan, miran život bi trebalo da nam bude pokretač svega ostalog dobrog. Odatle krećemo ujutro i vraćamo se uveče. Ako tu nemamo mir, gde imamo? U biblioteci, spremajući ispit? U diskoteci? Na poslu, pod stresom? Obratite pažnju ko su vam komšije. Da li su:          Studenti - koji spremaju ispite i uče          Porodice sa malom decom i bebama - koje treba da spavaju ranije i do kasnije          Penzioneri - koji možda ne čuju dobro ali kojima takođe treba mir          Mladi blačni parovi - koji skupljaju energiju za velike planove koje imaju          Samotnjaci – genijalci - koji rade naporno jer žele da promene nešto na ovom našem svetu.          Ili jednostavno usamljeni ljudi - koji su odustali, kojima ne treba stajati na muku. Treba da uživate, jer je to filter života. ...ali... Imajte na umu da život imaju i ljudi koji žive na svega metar i po ispod ili pored vas. Budite dobre komšije.   Unapred zahvalni!Možda baš vaše komšije
    Dec 02, 2015 2270
  • 02 Dec 2015
    To je bio najgori dan u mom životu. Džerijeva smrt. Ujutro kada sam ušla u sobu, Džeri nije, kao uvek skočio meni u susret, nije se odazivao kad sam ga zvala. U sobi je vladala neobična tišina. Takva tišina da sam se uplašila. Pomislila sam da možda nije u ovoj sobi, pa sam počela da ga tražim u drugim sobama, ali Džerija nije bilo. Vratila sam se, napravila par koraka i ... videla. Neprirodno savijen u klupko, Džeri je ležao kraj kauča. Brzo sam pozvala mamuu, ali uzalud. Već je bio mrtav. Ne mogu opisati kako sam se osećala. Kapi suza su krenule da padaju na njegovo beživotno telo. Padaju i padaju... Prizor malog mešanca od samo tri godine u mom naručju, nikada neću zaboraviti. Narednih dana, meseci....osećala sam se vrlo usamljeno i nemo, ravnodušno. Nema više malog riđeg Džerija i injegovih nepotpunih uzdisaja i izdisaja. Nisam imala s kim da se igram, da idem u šetnju, sama sa svojim mislima. I dan – danas mnogo mi nedostaje taj veran pas, njegova poslušnost, razdraganost, živahnost, zahvalnost i njegov iskren pogled. Bojana Berdić – 14.04.2007 – domaći iz srpskog – Izmišljena priča.
    1833 Objavio/la D Boyanna
  • To je bio najgori dan u mom životu. Džerijeva smrt. Ujutro kada sam ušla u sobu, Džeri nije, kao uvek skočio meni u susret, nije se odazivao kad sam ga zvala. U sobi je vladala neobična tišina. Takva tišina da sam se uplašila. Pomislila sam da možda nije u ovoj sobi, pa sam počela da ga tražim u drugim sobama, ali Džerija nije bilo. Vratila sam se, napravila par koraka i ... videla. Neprirodno savijen u klupko, Džeri je ležao kraj kauča. Brzo sam pozvala mamuu, ali uzalud. Već je bio mrtav. Ne mogu opisati kako sam se osećala. Kapi suza su krenule da padaju na njegovo beživotno telo. Padaju i padaju... Prizor malog mešanca od samo tri godine u mom naručju, nikada neću zaboraviti. Narednih dana, meseci....osećala sam se vrlo usamljeno i nemo, ravnodušno. Nema više malog riđeg Džerija i injegovih nepotpunih uzdisaja i izdisaja. Nisam imala s kim da se igram, da idem u šetnju, sama sa svojim mislima. I dan – danas mnogo mi nedostaje taj veran pas, njegova poslušnost, razdraganost, živahnost, zahvalnost i njegov iskren pogled. Bojana Berdić – 14.04.2007 – domaći iz srpskog – Izmišljena priča.
    Dec 02, 2015 1833