Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 19 Sep 2013
      Ma ne ,neću pevati.Nego sam mislila, dosta blogova sam pisala o nadzemnim lepotama Novog Zelanda pa da zavirimo malo i ispod zemlje.Ja nisam spelolog ali me fasciniralo ..prvo koliko pećina ima Na Novom Zelandu.Morala sam odabrati samo neke i nadam se da će vam se dopasti izbor.Poćecemo od onih koje su bliže meni..na Severnom Ostrvu. Jedna od najčuvenijih i svakako najlepših pećina je Waitomo pećina.To odavno znaju i svici, znate oni svetleći.I nije samo pećina najlepša .Čitava okolina sa nepreglednim zelenim poljima, mnogobrojnim vodopadima, spektakularnim vidicima i naravno svetski poznate krečnjačke formacije u Waitomo pećinskim sistemima, čine sve nezaboravnom posetom.Pre 30 miliona godina čitavo Waitomo područje nalazilo se  ispod mora.Danas iznad i ispod zemlje ovo je tetament istorije i kako je postajala priroda. .Waitomo je Maorska reč koja se sastoji iz dva dela.Wai što bi u prevodu bilo voda i tomo sto prevedeno znači Ulaz u rupu.Waitomo je medju najmirnijim predelima na Novom Zelandu i najredje je naseljen ( 2.7 ljudi ) Ne znam tačno ko je ova jedna sedmina ali tako to funkcionise u statistici po kvadratnom metru u odnosu na nacionalni prosek ,koji iznosi  14,1 posto ,što je opet smešno malo za ovaj naš ogroman prostor.     Mangaone Cave Ova pećina se nalazi u rezervatu koji je udaljen oko 40 km od Wairoa i do nje se dolzi uskim vijugavim puttem koji nema niakkve bankine. Detaljnije ispitane Waitomo pećine bile su otkrivene tek 1887 godine. Lokalni Maori poglavica Tane Tinorau u društvu Engleza Fred Mace su se spustili u pećine.Maori su naravno znali za ove pećine ali nisu nikad zalazili u njih.Napravljen je splav od trske, sa kojim su se jedino uz osvetljenje sveća spustili niz vodu koja je je uticala u pećinu..Kako udjose u prvu pećinu koja je bila, Pećina Svitaca, videše neka svetla, kako se ogledaju u vodi.Kad pogledaše uvis na plafonu je visilo i svetlelo  hiljade i hiljade svitaca. Presretni svojim otkrićem vraćali su se mnogo puta, pa su tako otkrili i gornji sprat pećine i lakši ulaz u nju.Ovaj ulaz se i dan danas koristi.1889 godine pećine su bile otvorene za turiste-Do 1906 poglavica Tane i njegova žena Huti su pratili turiste koji su istraživali pecćine.Onda je  država preuzela brigu o pećinama.1989 godine skoro 100 godina posle otkrića, vlasništvo pećina je vraćeno potomcima Tane, koji najvećim delom i vode turiste.                Ruakuri Cave Prema Maorskoj legendi Ruakuri Pećina, rua znači   brvnara a kuri ker, otkrivena je pre 400 do 500 godina kada je jedan maldi Maorski  lovac lovio ptice.Napali su ga divlji kerovi na samom ulazu pećine i on je pobegao u nju Kada ste u pećini čućete žubor vodopada u blizini.Ovo je inače najduža pećina ,koja će ako je verovati onima koji su krenuli na taj put većim delom svoga putovanja ostali otvorenih usta. Ovo je takodje jedina pećina u Južnoj Hemisferi koja je podešena za posetioce u invalidskim kolicima         Aranui Pećina Čim udjete u Aranui pećinu naićićete na džinovske insekte Weta, koji su jedinstveni na Novozelandskom području.I pored najbolje volje nisam uspela da pronadjem srpsko ime.Ako neko prepozna na slici, neka dojavi. Pećinska Weta se razlikuje od svojih rodjaka po veličini svojih krakova i antena u odnosu na razmere njihovog tela.Duge antene im pomažu da se lakše kreću kroz mračne prostore u pećini.Imaju oči ali ih najviše koriste da izbegnu svetlo.Noću izlaze iz pećine i u okolnim šumama traže hranu.Kada je pun mesec, zbog svetlosti neće napustiti pećinu   U Novembru 1910, mlad Maorski lovac Ruruku Aranui je lovio divlje svinje sa svojim kerom,koji je pojurio  divlju svinju nizbrdo.Aranui je trčao za njima ali u jednom trenutku i ker i divlja svinja su nestali. Lavež kera doveo je Aranui do malog otvora na proplanku.On je puzeći ušao kroz taj otvor i gle..u ogromnoj podzemnoj pećini našao i kera i divlju svinju.Očigledno pećina je nazvana po njemu                     Kawiti Caves.    I tako, mogli bi smo još zaista dugo ići pod  zemljom i otkrivati ove lepote.Za kraj sam ipak odabrala Nikau Pećinu                   Nikau pećina se nalazi u Waikaretu,mirnom stočarskom  i ovčarskom području sa fascinirajućim pejzažima i krečnjačkom podlogom. Vozeći slikovitim predelima možete napraviti i mali zaobilazak i posetiti  Weathertop Hollow, jednu od lokacija na kojima je  snimljen Lord of the Rings.             Kawiti pećine su nekoliko kilometara južno od Kawakawa.Poznate su i kao Waiomio pećine.I ove pećine su omiljene kao prebivalište svitaca. Kada udjete u pećinu oni svetle kao male zeleno plave zvezdice.Vrlo je interesantno sresti se sa stanovnikom ove pećine džinovskom  jeguljom  
    6990 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Ma ne ,neću pevati.Nego sam mislila, dosta blogova sam pisala o nadzemnim lepotama Novog Zelanda pa da zavirimo malo i ispod zemlje.Ja nisam spelolog ali me fasciniralo ..prvo koliko pećina ima Na Novom Zelandu.Morala sam odabrati samo neke i nadam se da će vam se dopasti izbor.Poćecemo od onih koje su bliže meni..na Severnom Ostrvu. Jedna od najčuvenijih i svakako najlepših pećina je Waitomo pećina.To odavno znaju i svici, znate oni svetleći.I nije samo pećina najlepša .Čitava okolina sa nepreglednim zelenim poljima, mnogobrojnim vodopadima, spektakularnim vidicima i naravno svetski poznate krečnjačke formacije u Waitomo pećinskim sistemima, čine sve nezaboravnom posetom.Pre 30 miliona godina čitavo Waitomo područje nalazilo se  ispod mora.Danas iznad i ispod zemlje ovo je tetament istorije i kako je postajala priroda. .Waitomo je Maorska reč koja se sastoji iz dva dela.Wai što bi u prevodu bilo voda i tomo sto prevedeno znači Ulaz u rupu.Waitomo je medju najmirnijim predelima na Novom Zelandu i najredje je naseljen ( 2.7 ljudi ) Ne znam tačno ko je ova jedna sedmina ali tako to funkcionise u statistici po kvadratnom metru u odnosu na nacionalni prosek ,koji iznosi  14,1 posto ,što je opet smešno malo za ovaj naš ogroman prostor.     Mangaone Cave Ova pećina se nalazi u rezervatu koji je udaljen oko 40 km od Wairoa i do nje se dolzi uskim vijugavim puttem koji nema niakkve bankine. Detaljnije ispitane Waitomo pećine bile su otkrivene tek 1887 godine. Lokalni Maori poglavica Tane Tinorau u društvu Engleza Fred Mace su se spustili u pećine.Maori su naravno znali za ove pećine ali nisu nikad zalazili u njih.Napravljen je splav od trske, sa kojim su se jedino uz osvetljenje sveća spustili niz vodu koja je je uticala u pećinu..Kako udjose u prvu pećinu koja je bila, Pećina Svitaca, videše neka svetla, kako se ogledaju u vodi.Kad pogledaše uvis na plafonu je visilo i svetlelo  hiljade i hiljade svitaca. Presretni svojim otkrićem vraćali su se mnogo puta, pa su tako otkrili i gornji sprat pećine i lakši ulaz u nju.Ovaj ulaz se i dan danas koristi.1889 godine pećine su bile otvorene za turiste-Do 1906 poglavica Tane i njegova žena Huti su pratili turiste koji su istraživali pecćine.Onda je  država preuzela brigu o pećinama.1989 godine skoro 100 godina posle otkrića, vlasništvo pećina je vraćeno potomcima Tane, koji najvećim delom i vode turiste.                Ruakuri Cave Prema Maorskoj legendi Ruakuri Pećina, rua znači   brvnara a kuri ker, otkrivena je pre 400 do 500 godina kada je jedan maldi Maorski  lovac lovio ptice.Napali su ga divlji kerovi na samom ulazu pećine i on je pobegao u nju Kada ste u pećini čućete žubor vodopada u blizini.Ovo je inače najduža pećina ,koja će ako je verovati onima koji su krenuli na taj put većim delom svoga putovanja ostali otvorenih usta. Ovo je takodje jedina pećina u Južnoj Hemisferi koja je podešena za posetioce u invalidskim kolicima         Aranui Pećina Čim udjete u Aranui pećinu naićićete na džinovske insekte Weta, koji su jedinstveni na Novozelandskom području.I pored najbolje volje nisam uspela da pronadjem srpsko ime.Ako neko prepozna na slici, neka dojavi. Pećinska Weta se razlikuje od svojih rodjaka po veličini svojih krakova i antena u odnosu na razmere njihovog tela.Duge antene im pomažu da se lakše kreću kroz mračne prostore u pećini.Imaju oči ali ih najviše koriste da izbegnu svetlo.Noću izlaze iz pećine i u okolnim šumama traže hranu.Kada je pun mesec, zbog svetlosti neće napustiti pećinu   U Novembru 1910, mlad Maorski lovac Ruruku Aranui je lovio divlje svinje sa svojim kerom,koji je pojurio  divlju svinju nizbrdo.Aranui je trčao za njima ali u jednom trenutku i ker i divlja svinja su nestali. Lavež kera doveo je Aranui do malog otvora na proplanku.On je puzeći ušao kroz taj otvor i gle..u ogromnoj podzemnoj pećini našao i kera i divlju svinju.Očigledno pećina je nazvana po njemu                     Kawiti Caves.    I tako, mogli bi smo još zaista dugo ići pod  zemljom i otkrivati ove lepote.Za kraj sam ipak odabrala Nikau Pećinu                   Nikau pećina se nalazi u Waikaretu,mirnom stočarskom  i ovčarskom području sa fascinirajućim pejzažima i krečnjačkom podlogom. Vozeći slikovitim predelima možete napraviti i mali zaobilazak i posetiti  Weathertop Hollow, jednu od lokacija na kojima je  snimljen Lord of the Rings.             Kawiti pećine su nekoliko kilometara južno od Kawakawa.Poznate su i kao Waiomio pećine.I ove pećine su omiljene kao prebivalište svitaca. Kada udjete u pećinu oni svetle kao male zeleno plave zvezdice.Vrlo je interesantno sresti se sa stanovnikom ove pećine džinovskom  jeguljom  
    Sep 19, 2013 6990
  • 25 Sep 2013
    Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i dodje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništa:Gotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..Napisala je nekoliko pisamaPismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADAPisma nekolicini prijateljaPozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetuNo da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.       Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i besmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.Eto Happy End 
    2743 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i dodje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništa:Gotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..Napisala je nekoliko pisamaPismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADAPisma nekolicini prijateljaPozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetuNo da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.       Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i besmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.Eto Happy End 
    Sep 25, 2013 2743
  • 30 Apr 2014
    Ova priča mogla bi da počne kao i sve bajke.. bilo je to u jednoj divnoj zemlji gde su (skoro) svi živeli opušteno i mirno, i gde se vodilo računa o onim pravim vrednostima koje čuvaju osmehe. Da, zaista je to bila jedna divna zemlja, kao iz bajke.....U tom slatkom vremenu kada smo otkrivali prve (prave) lepote sveta u kom živimo, NEKO bi se uvek postarao da, nekim čudnim spletom okolnosti, do nas uvek dođu one prave informacije, baš ono što nam je u tom momentu najviše i trebalo. Možda je ovde, u stvari, najvažnije istaći da u to vreme nije bilo Interneta i sličnih mogućnosti masovnog trošenja vremena, a još se nisu razvile (ili bar nama nisu bile dostupne) šeme za masovno zaglupljivanje, kojih danas ima u ogromnim količinama (najbolji primer su upravo kompjuterske igrice). Verovali ili ne, knjige smo tada zaista čitali... a pravo blago bile su one na granici zabranjenog... one koje su nam otvarale neke nove puteve saynanja.. tako bi se na stolu u učionici "slučajno" zadesila jedna knjiga koja pocinje pricom o pčelicama i cveću, a završava jako ozbiljnim temama odnosa između muskarca i žene. Puno godina kasnije, Vudi Alen je naslov te knjige upotrebio za jedan od sovjih najboljih filmova. U pitanju je naravno, "Sve što ste želeli da ssaznate a niste imali koga da pitate (o sexu)". Knjiga je išla od ruke do ruke, svi smo je nekako pročitali u jednom dahu.... a onda je, par nedelja kasnije.. isto tako slučajno, jednog dana na istom mestu osvanula "Mala ilustrovana kožna venerologija", knjiga posle koje smo svi bukvalno prali ruke, koliko je uverljivo bilo to što je opisivala. Sve u svemu, taj NEKO nam je lepo rekao... Klinci.. evo KAKO, ali evo i šta može da vas snađe ako ne budete pazili... I taj NEKO je znao šta radi, čim autor ovog teksta i dan danas pamti te detalje... Međutim, to je samo uvod u priču.. jednog dana, umesto umesto profesorke matematike (bila je bolesna), na vratima učionice pojavila se profesorka biologije. Svi smo je znali kao sjajnu osobu, majku blizanaca iz susednog odeljenja. Sama njena pojava bila je čudna, a posebno je čudno bilo što je sve devojčice iz odeljenja poslala u park, a nas, decake, zadržala na času... Rekla je.. "devojčice danas odmaraju, a mi ćemo se baviti enterijerima...." i iz tašne izvukla čekić i malu kutiju. Zatim nam je objasnila da i zidovi imaju dušu  i da im treba pokloniti pažnju... Naš smeh je prekinula molbom da svi ustanemo, priđemo zidu i da isti taj zid učionice poljubimo...Totalni šok... ali osmeh omiljene profesorke nije dao prostora za diskusiju, te mi svi od reda poljubiismo zid. Pošto smo u povratku u klupe podrugljivo komentarisali strast koju su određeni likovi ispoljili ovim činom, profesorka nas je poslala da ovog puta isti taj zid pomilujemo.... Moram priznati da se i dan danas sećam svih tih faca.... seli smo bez reči, totalno zbunjeni... A onda je profesorka uzela čekić, pozvala jednog Pecu i dala mu čekić i jedan ekser u ruke. Peca je trebao da zakuca ekser u zid. Pokušajte samo da zamislite njegovu zblanutu facu dok je to radio, a mi onako, sa rebusom u glavi, sve to nemo posmatrali... Profesorka je zatim prišla... i izvukla ekser iz zida.... Vratila se za katedru... nasmešila se..... i rekla... "Deco, da li se negde vidi da ste ljubili zid? A ova rupa zauvek ostaje...   Zid je zid... a devojčice su mnogo, mnogo  nežnije ... čuvajte ih, mazite i ljubite, ali neke stvari nikad  ne dozvolite.......  čas je završen, devojčiče vas čekaju... " Zatim se okrenula.. i otišla iz pravo u legendu. Domaći zadatak koji nam je dala, trajao je.. i trajaće dugo... Jedan deo tog zadatka je i ova priča... Dečaci.... čuvajte devojčice, njihov osmeh čini ovaj svet lepim... 
    2701 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Ova priča mogla bi da počne kao i sve bajke.. bilo je to u jednoj divnoj zemlji gde su (skoro) svi živeli opušteno i mirno, i gde se vodilo računa o onim pravim vrednostima koje čuvaju osmehe. Da, zaista je to bila jedna divna zemlja, kao iz bajke.....U tom slatkom vremenu kada smo otkrivali prve (prave) lepote sveta u kom živimo, NEKO bi se uvek postarao da, nekim čudnim spletom okolnosti, do nas uvek dođu one prave informacije, baš ono što nam je u tom momentu najviše i trebalo. Možda je ovde, u stvari, najvažnije istaći da u to vreme nije bilo Interneta i sličnih mogućnosti masovnog trošenja vremena, a još se nisu razvile (ili bar nama nisu bile dostupne) šeme za masovno zaglupljivanje, kojih danas ima u ogromnim količinama (najbolji primer su upravo kompjuterske igrice). Verovali ili ne, knjige smo tada zaista čitali... a pravo blago bile su one na granici zabranjenog... one koje su nam otvarale neke nove puteve saynanja.. tako bi se na stolu u učionici "slučajno" zadesila jedna knjiga koja pocinje pricom o pčelicama i cveću, a završava jako ozbiljnim temama odnosa između muskarca i žene. Puno godina kasnije, Vudi Alen je naslov te knjige upotrebio za jedan od sovjih najboljih filmova. U pitanju je naravno, "Sve što ste želeli da ssaznate a niste imali koga da pitate (o sexu)". Knjiga je išla od ruke do ruke, svi smo je nekako pročitali u jednom dahu.... a onda je, par nedelja kasnije.. isto tako slučajno, jednog dana na istom mestu osvanula "Mala ilustrovana kožna venerologija", knjiga posle koje smo svi bukvalno prali ruke, koliko je uverljivo bilo to što je opisivala. Sve u svemu, taj NEKO nam je lepo rekao... Klinci.. evo KAKO, ali evo i šta može da vas snađe ako ne budete pazili... I taj NEKO je znao šta radi, čim autor ovog teksta i dan danas pamti te detalje... Međutim, to je samo uvod u priču.. jednog dana, umesto umesto profesorke matematike (bila je bolesna), na vratima učionice pojavila se profesorka biologije. Svi smo je znali kao sjajnu osobu, majku blizanaca iz susednog odeljenja. Sama njena pojava bila je čudna, a posebno je čudno bilo što je sve devojčice iz odeljenja poslala u park, a nas, decake, zadržala na času... Rekla je.. "devojčice danas odmaraju, a mi ćemo se baviti enterijerima...." i iz tašne izvukla čekić i malu kutiju. Zatim nam je objasnila da i zidovi imaju dušu  i da im treba pokloniti pažnju... Naš smeh je prekinula molbom da svi ustanemo, priđemo zidu i da isti taj zid učionice poljubimo...Totalni šok... ali osmeh omiljene profesorke nije dao prostora za diskusiju, te mi svi od reda poljubiismo zid. Pošto smo u povratku u klupe podrugljivo komentarisali strast koju su određeni likovi ispoljili ovim činom, profesorka nas je poslala da ovog puta isti taj zid pomilujemo.... Moram priznati da se i dan danas sećam svih tih faca.... seli smo bez reči, totalno zbunjeni... A onda je profesorka uzela čekić, pozvala jednog Pecu i dala mu čekić i jedan ekser u ruke. Peca je trebao da zakuca ekser u zid. Pokušajte samo da zamislite njegovu zblanutu facu dok je to radio, a mi onako, sa rebusom u glavi, sve to nemo posmatrali... Profesorka je zatim prišla... i izvukla ekser iz zida.... Vratila se za katedru... nasmešila se..... i rekla... "Deco, da li se negde vidi da ste ljubili zid? A ova rupa zauvek ostaje...   Zid je zid... a devojčice su mnogo, mnogo  nežnije ... čuvajte ih, mazite i ljubite, ali neke stvari nikad  ne dozvolite.......  čas je završen, devojčiče vas čekaju... " Zatim se okrenula.. i otišla iz pravo u legendu. Domaći zadatak koji nam je dala, trajao je.. i trajaće dugo... Jedan deo tog zadatka je i ova priča... Dečaci.... čuvajte devojčice, njihov osmeh čini ovaj svet lepim... 
    Apr 30, 2014 2701
  • 03 Aug 2013
    Kada neko postane roditelj, pored ogromne radosti, srešće se i sa mnogo izazova.To je kao potpisivanje doživotnog ugovora koji znači najmanje 21 godinu potpune posvećenesti, dilema, traženja odgovora…Sukob želja počinje još tokom ranog detinjstva, i ako se ne razreši na vreme, ozbiljno se zaoštrava kada deca postanu tinejdžeri.Deca su jednostavno rođena sa svojim, jedinstvenim osnovnim osobinama. Neka deca su tvrdoglavija od drugih. Sva deca se tvrdoglavo ponašaju u nekom trenutku. Tvrdoglavost može imati niz uzroka. Ona može da varira od nerazumnog straha da otpora promenama. Ponekad stanje u porodici postaje vrlo neprijatno, zbog dečje tvrdoglavosti. Vrlo često roditelji reaguju sa ljutnjom, jer smatraju da ponašanje njihovog deteta ugrožava njihov autoritet. Međutim, bes samo dodaje ulje na vatru.Jedino pravo rešenje je da u ovim situacijama, roditelji budu strpljivi.. Prvo, potrebno je da pronađu uzrok tvrdoglavosti svoje dece. Potrebno je da misle mirno. Tokom odrastanja svoje dece, kada sam bila zbunjena njihovim ponašanjem, nisam odmah reagovala. Odložila bih svoju reakciju dan ili dva, a za to vreme bih intenzivno razmišljala kakao da odgovorim na događaj u kome je dete pokazalo štetnu tvrdoglavost. Ponekad, po čitavu noć nisam spavala tražeći najkorisniji način pristupa nekom problemu sa decom. Uz pravi pristup i razumevanje, uspevala sam da neprijatnu situaciju preokrenem u podsticajnu i prijatnu atmosferu u porodici. Iz svog iskustva prenosim nekoliko saveta koji vam mogu koristiti: ·    Ne gledajte na  tvrdoglavost kao na negativnu osobinu, posmatrajte i pozitivnu stranu ove osobine. Dečja tvrdoglavost može biti način da ono pokaže šta misli o sebi ili da postigne neke ciljeve, za čije postizanje ima manje sklonosti. ·    Kad god je to moguće, sa puno uvažavanja, treba pregovarati sa detetom i postići kompromis. ·    Ne reagujte burno, mirno objasnite detetu svoje mišljenje i ukažite i na dobre i na loše strane, i svog mišljenja i detetovog ponašanja. Analizirajte moguće posledice. Ako posledice nisu opasne po dete, dozvolite mu da ih iskusi. Sledeći put će vas pažljivije slušati. ·    Najbolji način je da razgovarate sa svojim detetom o njegovom tvrdoglavom ponašanju. Miran razgovor je dobar način da se “ohlade glave” i dečje i roditeljske. ·    Zajedno sa detetom identifikujte problem i tražite rešenje, na taj način dete vas neće tretirati kao neprijatelja, već kao nekog ko mu pomaže u rešavanje složenih situacija. ·    Da bi ste izbegli konflikt, ako želite da dete nešto uradi, ne prekidajte ga u njegovim aktivnostima, čak ni u gledanju TV-a, sačekajte da završi. ·    Budite odlučni kada tražite da dete nešto učini, ne ubeđujte se, vi ne tražite uslugu, ono to čini za sebe i zbog sebe. Takođe budite jasni u pogledu posledica neposlušnosti. ·    Pokažite poštovanje detetu, uvažite njegove želje, bez obzira da li vam se dopadaju ili ne. Na isti način će dete uvažavati vas, a poštovanje i poverenje je daleko bolji vaspitač od kazne  i straha.   ·    Jedan od najboljih načina uvođenja poštovanja u međusobne odnose je da budete istovremeno i ljubazni i odlučni. Ljubaznost pokazuje uvažavanje deteta, a odlučnost, respekt prema onome što je potrebno da bude urađeno. ·    Imajte na umu da vaši zahtevi treba da budu razumni i u skladu sa sposobnostima deteta. ·    Nikada ne zaboravite da pohvalite svoju decu za dobro ponašanje. Pohvala je bolji vaspitač od kazne. ·    Uporna deca na većinu situacija gledaju tako da neko mora da izgubi a neko da pobedi. Tada predložite pobednik-pobednik mogućnost. Iznesite mu šta vi želite i zašto, i predložite mu da nađe rešenje kojim ćete oboje biti zadovoljni. ·    Ponekad je korisno učiniti nešto neočekivano. Ako primetite da je situacija gora nego inače, učinite nešto lepo za dete, kupite mu stvar koju već dugo želi, dozvolite mu da napravi zabavu u kući. Objasnite detetu da to nije nagrada za njegovo tvrdoglavo ponašanje, već vaša želja da ga oraspoložite nekim lepim događajem kako bi ste mu pomogli da promeni svoj stav i ponaša se sa uvažavanjem i sebe i porodice. ·    Pokušajte da posmatrate svet njegovim očima, kako bi ste ga bolje razumeli. Najvažnije je da sačuvate strpljenje, da ne reaugujete burno i da pokažete razumevanje. Strpljenje je najvažnije.  
    2402 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Kada neko postane roditelj, pored ogromne radosti, srešće se i sa mnogo izazova.To je kao potpisivanje doživotnog ugovora koji znači najmanje 21 godinu potpune posvećenesti, dilema, traženja odgovora…Sukob želja počinje još tokom ranog detinjstva, i ako se ne razreši na vreme, ozbiljno se zaoštrava kada deca postanu tinejdžeri.Deca su jednostavno rođena sa svojim, jedinstvenim osnovnim osobinama. Neka deca su tvrdoglavija od drugih. Sva deca se tvrdoglavo ponašaju u nekom trenutku. Tvrdoglavost može imati niz uzroka. Ona može da varira od nerazumnog straha da otpora promenama. Ponekad stanje u porodici postaje vrlo neprijatno, zbog dečje tvrdoglavosti. Vrlo često roditelji reaguju sa ljutnjom, jer smatraju da ponašanje njihovog deteta ugrožava njihov autoritet. Međutim, bes samo dodaje ulje na vatru.Jedino pravo rešenje je da u ovim situacijama, roditelji budu strpljivi.. Prvo, potrebno je da pronađu uzrok tvrdoglavosti svoje dece. Potrebno je da misle mirno. Tokom odrastanja svoje dece, kada sam bila zbunjena njihovim ponašanjem, nisam odmah reagovala. Odložila bih svoju reakciju dan ili dva, a za to vreme bih intenzivno razmišljala kakao da odgovorim na događaj u kome je dete pokazalo štetnu tvrdoglavost. Ponekad, po čitavu noć nisam spavala tražeći najkorisniji način pristupa nekom problemu sa decom. Uz pravi pristup i razumevanje, uspevala sam da neprijatnu situaciju preokrenem u podsticajnu i prijatnu atmosferu u porodici. Iz svog iskustva prenosim nekoliko saveta koji vam mogu koristiti: ·    Ne gledajte na  tvrdoglavost kao na negativnu osobinu, posmatrajte i pozitivnu stranu ove osobine. Dečja tvrdoglavost može biti način da ono pokaže šta misli o sebi ili da postigne neke ciljeve, za čije postizanje ima manje sklonosti. ·    Kad god je to moguće, sa puno uvažavanja, treba pregovarati sa detetom i postići kompromis. ·    Ne reagujte burno, mirno objasnite detetu svoje mišljenje i ukažite i na dobre i na loše strane, i svog mišljenja i detetovog ponašanja. Analizirajte moguće posledice. Ako posledice nisu opasne po dete, dozvolite mu da ih iskusi. Sledeći put će vas pažljivije slušati. ·    Najbolji način je da razgovarate sa svojim detetom o njegovom tvrdoglavom ponašanju. Miran razgovor je dobar način da se “ohlade glave” i dečje i roditeljske. ·    Zajedno sa detetom identifikujte problem i tražite rešenje, na taj način dete vas neće tretirati kao neprijatelja, već kao nekog ko mu pomaže u rešavanje složenih situacija. ·    Da bi ste izbegli konflikt, ako želite da dete nešto uradi, ne prekidajte ga u njegovim aktivnostima, čak ni u gledanju TV-a, sačekajte da završi. ·    Budite odlučni kada tražite da dete nešto učini, ne ubeđujte se, vi ne tražite uslugu, ono to čini za sebe i zbog sebe. Takođe budite jasni u pogledu posledica neposlušnosti. ·    Pokažite poštovanje detetu, uvažite njegove želje, bez obzira da li vam se dopadaju ili ne. Na isti način će dete uvažavati vas, a poštovanje i poverenje je daleko bolji vaspitač od kazne  i straha.   ·    Jedan od najboljih načina uvođenja poštovanja u međusobne odnose je da budete istovremeno i ljubazni i odlučni. Ljubaznost pokazuje uvažavanje deteta, a odlučnost, respekt prema onome što je potrebno da bude urađeno. ·    Imajte na umu da vaši zahtevi treba da budu razumni i u skladu sa sposobnostima deteta. ·    Nikada ne zaboravite da pohvalite svoju decu za dobro ponašanje. Pohvala je bolji vaspitač od kazne. ·    Uporna deca na većinu situacija gledaju tako da neko mora da izgubi a neko da pobedi. Tada predložite pobednik-pobednik mogućnost. Iznesite mu šta vi želite i zašto, i predložite mu da nađe rešenje kojim ćete oboje biti zadovoljni. ·    Ponekad je korisno učiniti nešto neočekivano. Ako primetite da je situacija gora nego inače, učinite nešto lepo za dete, kupite mu stvar koju već dugo želi, dozvolite mu da napravi zabavu u kući. Objasnite detetu da to nije nagrada za njegovo tvrdoglavo ponašanje, već vaša želja da ga oraspoložite nekim lepim događajem kako bi ste mu pomogli da promeni svoj stav i ponaša se sa uvažavanjem i sebe i porodice. ·    Pokušajte da posmatrate svet njegovim očima, kako bi ste ga bolje razumeli. Najvažnije je da sačuvate strpljenje, da ne reaugujete burno i da pokažete razumevanje. Strpljenje je najvažnije.  
    Aug 03, 2013 2402
  • 13 Oct 2013
    DNK iz Kuće cveća Hansel    („Nezavisne", broj 11, 10. 8. 1990) Pošto će se, sva je prilika, u doglednoj budućnosti pomerati mermerni blok u Kući cveća, predlažem sada (ideja nije nova) da se konačno stavi tačka na sve one (zbog repetetivnosti) dosadne spekulacije ko je zapravo bio onaj ko je tu sahranjen. Pre mesec dana su i ovdašnje novine pisale ono na šta nam je ranije ukazao cenjeni blogokolega Maksa83 ‒ da su analize govora onog koji se predstavljao kao Josip Broz Tito (analize su svojevremeno preduzele ugledne inostrane ustanove) ukazivale da njegovo poreklo nije bilo slovenačko-hrvatsko, tj. slovensko. Dajte, onda, neka se lepo uzme uzorak DNK ako se već u Cvjećarnici budu radila (skupa) pomeranja, pa neka se uporede sa analizama njegovih navodnih predaka u Zagorju (valjda su grobovi sačuvani) i da konačno stavimo istorijsku tačku makar na tu bajku, ili basnu, ili priču (bajke ipak imaju srećne krajeve).    
    1894 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • DNK iz Kuće cveća Hansel    („Nezavisne", broj 11, 10. 8. 1990) Pošto će se, sva je prilika, u doglednoj budućnosti pomerati mermerni blok u Kući cveća, predlažem sada (ideja nije nova) da se konačno stavi tačka na sve one (zbog repetetivnosti) dosadne spekulacije ko je zapravo bio onaj ko je tu sahranjen. Pre mesec dana su i ovdašnje novine pisale ono na šta nam je ranije ukazao cenjeni blogokolega Maksa83 ‒ da su analize govora onog koji se predstavljao kao Josip Broz Tito (analize su svojevremeno preduzele ugledne inostrane ustanove) ukazivale da njegovo poreklo nije bilo slovenačko-hrvatsko, tj. slovensko. Dajte, onda, neka se lepo uzme uzorak DNK ako se već u Cvjećarnici budu radila (skupa) pomeranja, pa neka se uporede sa analizama njegovih navodnih predaka u Zagorju (valjda su grobovi sačuvani) i da konačno stavimo istorijsku tačku makar na tu bajku, ili basnu, ili priču (bajke ipak imaju srećne krajeve).    
    Oct 13, 2013 1894
  • 13 Oct 2013
    искричавост мојих духовних немира доводи ме  у сулудо стање тежња к новом упорно ме дира вртим се укруг, поразно сазнање   у генима осећам сисата једра не држи ме место а даљине мааме немири кидају ,судба старог кедра очигледно желим из духовне таме   при сусрету лажне наде будим све ме чешће затиче кајање мало желим , а још мање нудим једном речју . . . истиче трајање
  • искричавост мојих духовних немира доводи ме  у сулудо стање тежња к новом упорно ме дира вртим се укруг, поразно сазнање   у генима осећам сисата једра не држи ме место а даљине мааме немири кидају ,судба старог кедра очигледно желим из духовне таме   при сусрету лажне наде будим све ме чешће затиче кајање мало желим , а још мање нудим једном речју . . . истиче трајање
    Oct 13, 2013 1512
  • 24 Nov 2014
        Htela sam biti tvoja muza, onako lepa i nežna, poput muzike. Inspiracija i zaštitnica ujedno, za tvoju ipak ranjivu dušu. Spazih jesen kako mi se kezi u lice. Vrišti, opominje, ali neka... Sačuvaću makar sećanje.   Danas sam prvi dan na VolimoNet, pa koristim priliku da prenesem par stihova koje sam objavila na jednom sajtu koji mi je bio mnogo drag. 
    3601 Objavio/la Daca S.
  • By Daca S.
        Htela sam biti tvoja muza, onako lepa i nežna, poput muzike. Inspiracija i zaštitnica ujedno, za tvoju ipak ranjivu dušu. Spazih jesen kako mi se kezi u lice. Vrišti, opominje, ali neka... Sačuvaću makar sećanje.   Danas sam prvi dan na VolimoNet, pa koristim priliku da prenesem par stihova koje sam objavila na jednom sajtu koji mi je bio mnogo drag. 
    Nov 24, 2014 3601
  • 05 Dec 2014
    Dodaću malo zelene na moj novi pogled kroz prozor. Osmehom nekadašnje mene osvetliću najtamniji deo ulice i oterati strah od sutra. Pustiću jato ptica na slobodu kroz jedini otvor na mozgu. Možda se dovoljno ohrabrim da ti kažem da mi nije stalo do tebe.
    2053 Objavio/la Mili Vili
  • Dodaću malo zelene na moj novi pogled kroz prozor. Osmehom nekadašnje mene osvetliću najtamniji deo ulice i oterati strah od sutra. Pustiću jato ptica na slobodu kroz jedini otvor na mozgu. Možda se dovoljno ohrabrim da ti kažem da mi nije stalo do tebe.
    Dec 05, 2014 2053
  • 11 Dec 2014
    Verujem da ste svi bili u prilici da želite nešto da kažete, a da niste znali kako da počnete. Evo, ja sam sada baš u takvoj situaciji... Zašto? Pa jednostavno zato što je to početak priče o jednom kraju, i to o kraju koji je praktično opet neki novi početak. Poželeo sam da ovom tekstu dam naslov "Evolucija", ali to ipak ne bi bilo fer prema nekim  ljudima koji su bili deo te lepe priče, a danas imaju neku malo drugačiju ličnu evoluciju.  Nekada davno... postojalo je jedno posebno mesto, ekipa ljudi punog srca i plemenitih ideja.. pravili smo sjajne stvari i verovali da nam kraja nema... te ljude nikad neću zaboaviti. Mnoga od tih divnih pijateljstava preneta su u svakodnevni, realni svet, mnogi brakovi sklopljeni, a deca iz svih tih veza uskoro će biti punoletna, baš kao što bi i taj sajt trebalo da postane punoletan.. da se vremena... i ljudi nisu promenili. Neki novi klinci, neka nova evolucija... i pokušaj da se jednim potezom miša obriše čitav jedan svet koji je u međuvremenu nastao, i svi ljudi kojima taj svet nešto znači.. Nedavno neko reče da smo suviše kabasti za brisanje, a ja dodajem, suviše smo živi i živahni, nemoguće nas je obrisati... Naš svet i dalje živi... i svakog dana je sve lepši... jer.. mi volimo net :) A za onaj stari... vreme je da ga pustimo da otplovi tamo gde jedino može.. u istoriju... i zato, nadam se da mi Bora neće zameriti što sam pozajmio naslov i malo dopevao njegove stihove... ... maestro, idemo... Cdur..   Sad već davne devedeset sedme,šarenilo dobre ideje privuklo je i menepostao sam deo sjajne ekipestvorili smo jedno veliko ime   ovog puta svečano obećavam,a znam da sada ne lažem u sebi,da ću prestati da se sećam, ovo je poslednja pesma o tebi    Ujed za dušu i u grlu knedla, iako nikad nisam zbačen sa sedla, znam da nisam uzalud starioi mnoge snove sa vama ostvario...    ovog puta svečano obećavam,a znam da sada ne lažem u sebi,da ću prestati da se sećam, ovo je poslednja pesma o tebi    Stvorićemo novo jer nije mi svejednomoje ekipe ništa nije vrednoponekad zaboli, kao glavoboljaistina je da je za tobom sve prošla volja    ovog puta svečano obećavam,a znam da sada ne lažem u sebi,da ću prestati da se sećam, ovo je poslednja pesma o tebi   ... adio #serbiancafe.... vreme je da te zameni nešto bolje ... jer mi... volimo net :)
    3821 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Verujem da ste svi bili u prilici da želite nešto da kažete, a da niste znali kako da počnete. Evo, ja sam sada baš u takvoj situaciji... Zašto? Pa jednostavno zato što je to početak priče o jednom kraju, i to o kraju koji je praktično opet neki novi početak. Poželeo sam da ovom tekstu dam naslov "Evolucija", ali to ipak ne bi bilo fer prema nekim  ljudima koji su bili deo te lepe priče, a danas imaju neku malo drugačiju ličnu evoluciju.  Nekada davno... postojalo je jedno posebno mesto, ekipa ljudi punog srca i plemenitih ideja.. pravili smo sjajne stvari i verovali da nam kraja nema... te ljude nikad neću zaboaviti. Mnoga od tih divnih pijateljstava preneta su u svakodnevni, realni svet, mnogi brakovi sklopljeni, a deca iz svih tih veza uskoro će biti punoletna, baš kao što bi i taj sajt trebalo da postane punoletan.. da se vremena... i ljudi nisu promenili. Neki novi klinci, neka nova evolucija... i pokušaj da se jednim potezom miša obriše čitav jedan svet koji je u međuvremenu nastao, i svi ljudi kojima taj svet nešto znači.. Nedavno neko reče da smo suviše kabasti za brisanje, a ja dodajem, suviše smo živi i živahni, nemoguće nas je obrisati... Naš svet i dalje živi... i svakog dana je sve lepši... jer.. mi volimo net :) A za onaj stari... vreme je da ga pustimo da otplovi tamo gde jedino može.. u istoriju... i zato, nadam se da mi Bora neće zameriti što sam pozajmio naslov i malo dopevao njegove stihove... ... maestro, idemo... Cdur..   Sad već davne devedeset sedme,šarenilo dobre ideje privuklo je i menepostao sam deo sjajne ekipestvorili smo jedno veliko ime   ovog puta svečano obećavam,a znam da sada ne lažem u sebi,da ću prestati da se sećam, ovo je poslednja pesma o tebi    Ujed za dušu i u grlu knedla, iako nikad nisam zbačen sa sedla, znam da nisam uzalud starioi mnoge snove sa vama ostvario...    ovog puta svečano obećavam,a znam da sada ne lažem u sebi,da ću prestati da se sećam, ovo je poslednja pesma o tebi    Stvorićemo novo jer nije mi svejednomoje ekipe ništa nije vrednoponekad zaboli, kao glavoboljaistina je da je za tobom sve prošla volja    ovog puta svečano obećavam,a znam da sada ne lažem u sebi,da ću prestati da se sećam, ovo je poslednja pesma o tebi   ... adio #serbiancafe.... vreme je da te zameni nešto bolje ... jer mi... volimo net :)
    Dec 11, 2014 3821
  • 11 Dec 2014
      RIJEČI... Danas riječi stupaju u štrajk. Protestuju zbog uzaludnosti, izgovaraju se, ponavljaju, ali nema nikakvog učinka. Zato mi ne smeta kad kažu govore u vjetar, jer vjetar je medij koji raznosi riječi u nedostupne daljine. Odnijet će riječi baš tamo gdje treba i neko će negdje podignuti glavu, a neko spustiti... I tako stignu nošene vjetrom do onoga kome su upućene. Naporno je kad se kaže govori zidu, jer riječi se odbijaju od zid i pogode onoga ko ih izgovara. Pogode li u vitalni dio posljedice su dugotrajne. Ipak, treba zidu prići polako. Zato treba biti uporan i napraviti pomak. Pođe li se odjednom silovitim riječima na jak i čvrst bedem, srušit će se na onoga ko ih je govorio. I više neće biti glasa samo mukla tišina.Ipak, treba zidu govoriti polako i odmicati se kad se počne urušavati, pa opet prići i riječi izgovarati dok ne povjeruje u njih...Što je zid tvrđi riječi trebaju biti blaže. Iako je teško priznati, ima slučajeva kada je teško govoriti...
    4750 Objavio/la Ramona mo
  •   RIJEČI... Danas riječi stupaju u štrajk. Protestuju zbog uzaludnosti, izgovaraju se, ponavljaju, ali nema nikakvog učinka. Zato mi ne smeta kad kažu govore u vjetar, jer vjetar je medij koji raznosi riječi u nedostupne daljine. Odnijet će riječi baš tamo gdje treba i neko će negdje podignuti glavu, a neko spustiti... I tako stignu nošene vjetrom do onoga kome su upućene. Naporno je kad se kaže govori zidu, jer riječi se odbijaju od zid i pogode onoga ko ih izgovara. Pogode li u vitalni dio posljedice su dugotrajne. Ipak, treba zidu prići polako. Zato treba biti uporan i napraviti pomak. Pođe li se odjednom silovitim riječima na jak i čvrst bedem, srušit će se na onoga ko ih je govorio. I više neće biti glasa samo mukla tišina.Ipak, treba zidu govoriti polako i odmicati se kad se počne urušavati, pa opet prići i riječi izgovarati dok ne povjeruje u njih...Što je zid tvrđi riječi trebaju biti blaže. Iako je teško priznati, ima slučajeva kada je teško govoriti...
    Dec 11, 2014 4750