Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
67 blogs
  • 29 Aug 2013
    Poljubac u vrat – strastPoljubac u obraz – prijateljstvoPoljubac u celo – ceznjaPoljubac u ruku – postovanjePoljubac u usta – ljubavPoljubac na rame – pohlepaPoljubac mora trajati 3 – 5 minTuce li cura decka, zeli da je on poljubiBaci li ona nesto decku, za kaznu dobije strastveni kissUgasi li cura decku upaljac, zeli biti voljenaPoljubac ne sme biti na siluPoljubac zatvorenih ociju – duboka ljubavPoljubac na rastanku – sanjaj meStisak ruke – neznostStati na nogu – ljubavna izjavaIsplaziti jezik – poljubi me odmahMilovanje kose – ne mogu bez tebeTreptati ocima – Volis me?Kasljati – Volim te!!!Staviti kaziprst u usta – zagrli meGrickati nokte – ljubomoraAko te neko pita za hodanje reci DAPucketati prstima – danas super izgledasUzme li cura nesto decku, on je moze imati na raspolaganjuSmrkati nosom – sutra u isto vremeStipati – zelim ti nesto reciGledati se u oci – volimo sePoljubac jezikom (dugo traje) – zeli te strastvenoPrckanje po kosi – voli teMrki pogled – misli da si joj neveranManje od 6 poljubaca u jednoj veceri – ZABRANJENOAko te dira po telu, zeli da budes samo njenIgrati se prstima – sutra u isto vremeSaptati – njeznostAko ti kaze da te voli, malo pricekaj pa i ti njoj reciAko cura ima hladne ruke, hoce joj seZAKONI SU DA SE KRSE!!!!!!!!!!!!!!!!!   Nadjoh ovo pa podelih sa vama....
    1496 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Poljubac u vrat – strastPoljubac u obraz – prijateljstvoPoljubac u celo – ceznjaPoljubac u ruku – postovanjePoljubac u usta – ljubavPoljubac na rame – pohlepaPoljubac mora trajati 3 – 5 minTuce li cura decka, zeli da je on poljubiBaci li ona nesto decku, za kaznu dobije strastveni kissUgasi li cura decku upaljac, zeli biti voljenaPoljubac ne sme biti na siluPoljubac zatvorenih ociju – duboka ljubavPoljubac na rastanku – sanjaj meStisak ruke – neznostStati na nogu – ljubavna izjavaIsplaziti jezik – poljubi me odmahMilovanje kose – ne mogu bez tebeTreptati ocima – Volis me?Kasljati – Volim te!!!Staviti kaziprst u usta – zagrli meGrickati nokte – ljubomoraAko te neko pita za hodanje reci DAPucketati prstima – danas super izgledasUzme li cura nesto decku, on je moze imati na raspolaganjuSmrkati nosom – sutra u isto vremeStipati – zelim ti nesto reciGledati se u oci – volimo sePoljubac jezikom (dugo traje) – zeli te strastvenoPrckanje po kosi – voli teMrki pogled – misli da si joj neveranManje od 6 poljubaca u jednoj veceri – ZABRANJENOAko te dira po telu, zeli da budes samo njenIgrati se prstima – sutra u isto vremeSaptati – njeznostAko ti kaze da te voli, malo pricekaj pa i ti njoj reciAko cura ima hladne ruke, hoce joj seZAKONI SU DA SE KRSE!!!!!!!!!!!!!!!!!   Nadjoh ovo pa podelih sa vama....
    Aug 29, 2013 1496
  • 22 Aug 2013
    Maorske legende..Ljubavna priča Hinemoe i Tutankei   Hinemoa je bila devojka iz Chiaftanes plemena koje je živelo u selu Ovhata na obalama jezere Rotorue.Na jezeru Rotorua oko 4 km od Ovhate je ostrvo Mokoia.Na ovom ostrvu živeo je  Tutanekei,lep mladić rodjen vanbračno.Susedna plemena su se posećivala tokom nekih praznika i tom prilikom upoznali su se Hinemoa i Tutankei.Upoznali i zaljubili.Njihova ljubav je postajala veća i veća i svake većeri Tutankei bi sedeo na verandi na svom ostrvu i svirao na flauti-Blagi vetar odnosio je zvuke preko vode.Hinemoa bi stajala na obali i intenzivno dočekivala ove zvuke ljubavi.  Kako to često biva u životu Hinemoini roditelji su posumnjali da se ona zaljubila u Tutankei i iako je on bio fin mladić,pleme nije želelo da on bude Hinamoin muž.Svake večeri su proveravali da su kanoi dobro zavezani za obalu,da Hinemoa ne bi mogla da se otisne ka Mokoi.Jedne večeri dok je Hinemoa stajali na obali i slušala zanosne zvuke Tutankeiove flaute,želja je pobedila strah.Zavezala je nekoliko praznih  tikvi za sebe i započela dug put preko jezera Rotorua, ka svojoj ljubavi.Kad je najzad stigla do ostrva  ,posle nekoliko sati sva isrpljena..pronadje jezerce sa toplom vodom u koje udje da se ugreje.Posle izvesnog vremena primeti senku muškarca koji je došao  da zahvati vodu sa obližnjeg izvora. U tom trenutku Hinemoa upita imitirajući muški glas ,za koga je ta voda.'Ja sam Tutankeiov sluga i voda je za mog gospodara ..stiže odgovorHinemoino srce se ispunilo radošću da je tako blizu kuće svoga dragana.Ustane i razbije vrč sa vodomSluga otrči kući da ispriča šta se desilo na izvoru ali Tutankei je bio u tužnim mislima i nije mnogo na to obraćao pažnju. Sluga se vrati i ponovo napuni vrč i Hinemoa ga ponovo razbije.Ovo se ponavljalo nekoliko puta ,sve dok Tutankei ne odluči da ode da vidi  i ubije spodobu koja je uvredila njegovog slugu.Kad je stigao do jezerceta upita ko se tu krije-Tutankei ja sam to Hinemoa..začuje . Sav u neverici ali presretan zagrli Hinemou i dovede je kući odlučan da ih niko više neće rastaviti.Sledeceg  jutra Hinemoin otac pošalje slugu na ostrvo da vrati Hinemou ali ljubavni par je bio tako čvrsto zagrljen i odlučan da se ne odvoji da se on vrati neobavljenog posla.Hinemoino pleme se pomiri sa tim  i oni su živeli sretno sve dok ih smrt nije rastavila.Ovo ipak nije bajka već istinita priča, a ljubav Hinemoe i Tutankei jedna od najlepših i največih ljubavi sačuvanih u Maorskim predanjima. I dan danas je ostrvo Mokoi omiljeno mesto gde se održavaju venčanja i svira se obavezno njihova pesma     Pakarekare  Ana  
    5248 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Maorske legende..Ljubavna priča Hinemoe i Tutankei   Hinemoa je bila devojka iz Chiaftanes plemena koje je živelo u selu Ovhata na obalama jezere Rotorue.Na jezeru Rotorua oko 4 km od Ovhate je ostrvo Mokoia.Na ovom ostrvu živeo je  Tutanekei,lep mladić rodjen vanbračno.Susedna plemena su se posećivala tokom nekih praznika i tom prilikom upoznali su se Hinemoa i Tutankei.Upoznali i zaljubili.Njihova ljubav je postajala veća i veća i svake većeri Tutankei bi sedeo na verandi na svom ostrvu i svirao na flauti-Blagi vetar odnosio je zvuke preko vode.Hinemoa bi stajala na obali i intenzivno dočekivala ove zvuke ljubavi.  Kako to često biva u životu Hinemoini roditelji su posumnjali da se ona zaljubila u Tutankei i iako je on bio fin mladić,pleme nije želelo da on bude Hinamoin muž.Svake večeri su proveravali da su kanoi dobro zavezani za obalu,da Hinemoa ne bi mogla da se otisne ka Mokoi.Jedne večeri dok je Hinemoa stajali na obali i slušala zanosne zvuke Tutankeiove flaute,želja je pobedila strah.Zavezala je nekoliko praznih  tikvi za sebe i započela dug put preko jezera Rotorua, ka svojoj ljubavi.Kad je najzad stigla do ostrva  ,posle nekoliko sati sva isrpljena..pronadje jezerce sa toplom vodom u koje udje da se ugreje.Posle izvesnog vremena primeti senku muškarca koji je došao  da zahvati vodu sa obližnjeg izvora. U tom trenutku Hinemoa upita imitirajući muški glas ,za koga je ta voda.'Ja sam Tutankeiov sluga i voda je za mog gospodara ..stiže odgovorHinemoino srce se ispunilo radošću da je tako blizu kuće svoga dragana.Ustane i razbije vrč sa vodomSluga otrči kući da ispriča šta se desilo na izvoru ali Tutankei je bio u tužnim mislima i nije mnogo na to obraćao pažnju. Sluga se vrati i ponovo napuni vrč i Hinemoa ga ponovo razbije.Ovo se ponavljalo nekoliko puta ,sve dok Tutankei ne odluči da ode da vidi  i ubije spodobu koja je uvredila njegovog slugu.Kad je stigao do jezerceta upita ko se tu krije-Tutankei ja sam to Hinemoa..začuje . Sav u neverici ali presretan zagrli Hinemou i dovede je kući odlučan da ih niko više neće rastaviti.Sledeceg  jutra Hinemoin otac pošalje slugu na ostrvo da vrati Hinemou ali ljubavni par je bio tako čvrsto zagrljen i odlučan da se ne odvoji da se on vrati neobavljenog posla.Hinemoino pleme se pomiri sa tim  i oni su živeli sretno sve dok ih smrt nije rastavila.Ovo ipak nije bajka već istinita priča, a ljubav Hinemoe i Tutankei jedna od najlepših i največih ljubavi sačuvanih u Maorskim predanjima. I dan danas je ostrvo Mokoi omiljeno mesto gde se održavaju venčanja i svira se obavezno njihova pesma     Pakarekare  Ana  
    Aug 22, 2013 5248
  • 20 Aug 2013
      Ne znaš ti kako živimo mi normalni (M. Dimitrijević-Mimica) - odlomakDragi svete,  slobodno mogu da kažem: da, nisam se dovoljno trudila. Nisam dobro odigrala ulogu koju ste pokušali da mi nametnete, na pozornici na koju ste me postavili, na daskama koje su trebale život da vam znače. Nisam se dovoljno trudila. Kostim koji ste mi ponudili bio je premalen. Zavesu ste prebrzo spustali dok su moja usta jos bila otvorena a kostim pucao po savovima ponovo i ponovo. Do premijere nikad nisam stigla.  Plašila sam se giljotine za koju ste govorili da je samo scenski dekor. Plašila sam se i vas koji ste sedeli u mraku. Zaslepljivali su me reflektori koji su trebali da uveličaju moj trijumf, tako ste govorili. Da li se sećate da su to bile isledničke lampe? Nešto me je gušilo dok ste me primoravali da ponovim svaku scenu koja vam se nije svidela: ako se dovoljno potrudiš uloga će se sama igrati.  Gospodo, režiseri u pokušaju, samopostavljeni delioci zivotnih uloga, pa vi niste čuli za Stanislavskog! Glumac, gospodo, ako je pravi glumac, mora svaku put kad je na sceni da ponovo i ponovo živi i proživljava svoju ulogu. Valjda ste, konačno, shvatili da od mene kao glumice nema ništa.  Bilo je tuzno gledati vas kako odnosite rekvizite koje ćete smestiti u svoje prašnjave, neraščišćene, podrume gde će čekati dok vi ponovo ne napravite pogrešan izbor. Bilo je tužno gledati vas razočarane dok rasturate scenu i prosipate eksere nadajući se da ću stati bar na jedan.  Gospodo! Ja nazdravljam umornom krojaču. Obećavali ste mu da ćete uspeti da me ugurate u premalene kostime. Ko je još uspeo da napravi šešir za glumicu skraćenu za glavu?  Propali režiseri! Ja vas nazivam gospodom! Niste uspeli čak ni da me umorite. Ipak sam nešto naučila – nisam rođena za glumicu. A niste ni vi za režisere. Bez vas, mada nije po Stanislavskom, moja uloga se sama igra. Možda sam statista. Možda epizodista… Svakako više nisam vaša nada, vaša glavna glumica.  Gase se svetla u vašem teatralnom teatru. Mene, van vaše crvima nagrizene scene čeka život.     Moj dubok naklon!   
    2282 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Ne znaš ti kako živimo mi normalni (M. Dimitrijević-Mimica) - odlomakDragi svete,  slobodno mogu da kažem: da, nisam se dovoljno trudila. Nisam dobro odigrala ulogu koju ste pokušali da mi nametnete, na pozornici na koju ste me postavili, na daskama koje su trebale život da vam znače. Nisam se dovoljno trudila. Kostim koji ste mi ponudili bio je premalen. Zavesu ste prebrzo spustali dok su moja usta jos bila otvorena a kostim pucao po savovima ponovo i ponovo. Do premijere nikad nisam stigla.  Plašila sam se giljotine za koju ste govorili da je samo scenski dekor. Plašila sam se i vas koji ste sedeli u mraku. Zaslepljivali su me reflektori koji su trebali da uveličaju moj trijumf, tako ste govorili. Da li se sećate da su to bile isledničke lampe? Nešto me je gušilo dok ste me primoravali da ponovim svaku scenu koja vam se nije svidela: ako se dovoljno potrudiš uloga će se sama igrati.  Gospodo, režiseri u pokušaju, samopostavljeni delioci zivotnih uloga, pa vi niste čuli za Stanislavskog! Glumac, gospodo, ako je pravi glumac, mora svaku put kad je na sceni da ponovo i ponovo živi i proživljava svoju ulogu. Valjda ste, konačno, shvatili da od mene kao glumice nema ništa.  Bilo je tuzno gledati vas kako odnosite rekvizite koje ćete smestiti u svoje prašnjave, neraščišćene, podrume gde će čekati dok vi ponovo ne napravite pogrešan izbor. Bilo je tužno gledati vas razočarane dok rasturate scenu i prosipate eksere nadajući se da ću stati bar na jedan.  Gospodo! Ja nazdravljam umornom krojaču. Obećavali ste mu da ćete uspeti da me ugurate u premalene kostime. Ko je još uspeo da napravi šešir za glumicu skraćenu za glavu?  Propali režiseri! Ja vas nazivam gospodom! Niste uspeli čak ni da me umorite. Ipak sam nešto naučila – nisam rođena za glumicu. A niste ni vi za režisere. Bez vas, mada nije po Stanislavskom, moja uloga se sama igra. Možda sam statista. Možda epizodista… Svakako više nisam vaša nada, vaša glavna glumica.  Gase se svetla u vašem teatralnom teatru. Mene, van vaše crvima nagrizene scene čeka život.     Moj dubok naklon!   
    Aug 20, 2013 2282
  • 18 Aug 2013
    Moja drugarica Ana   Ana još studira i nema pojma o kuvanju.Za nju je mleveno meso sledeci stadijum mrtve krave, a nikako životna namirnica.Nije da ne bi želela..ali kad se odluči i nakupuje sve potrepštine iz recepta koji sam joj dala sve se završi na tome da napravi u mikrotalasnoj nešto za 2 minuta.Ali ona voli da jede i rado se seća domaće kuhinje.Kad dodje kod mene na nekoliko dana da lenstvuje to je baš ono sto radi: Od jutra do mraka Ana jede..jede.I zapitkuje.‘Pa, kako se pravi ovaj sos’Ali ako u tom sosu ima više od 5 sastojaka, Ana vrlo brzo prelazi na drugu temu kao što je npr:"Možemo li onaj šorbet od jagoda za desert. Inače ovo skretanje teme ja uvek prepoznam, jer sam i sama majstor,  mada se tu radi o nekom sasvim drugom receptu.Zašto vam ovo pisem? Pa eto ‘Ana se oseća kriva, da ja uvek kuvam kad je tu, pa je najavila da je vežbala da za ovaj vikend kad dodje spremi jednu ludu večeru. Da ne bi zaista poludeli ako stvari krenu nizibrdo, ja ću u rezervi ipak imati nešto već skuvano.Ana je Holandjanka, tako da nema šanse da pročita ovaj blog(bar ne dok ne prodje vikend). Iako ima dobar apetit, još je dovoljno vitka da se provuče kroz gužve koje nastaju na fakultetu pred onim oglasnim tablama na kojima su rezultati proteklih ispita, koji život znače.Dakle momci ako se vitka Ana pojavi ne računajte na nju u kuhinji ali sve ostalo je na Ani ..baš kako treba.
    3935 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Moja drugarica Ana   Ana još studira i nema pojma o kuvanju.Za nju je mleveno meso sledeci stadijum mrtve krave, a nikako životna namirnica.Nije da ne bi želela..ali kad se odluči i nakupuje sve potrepštine iz recepta koji sam joj dala sve se završi na tome da napravi u mikrotalasnoj nešto za 2 minuta.Ali ona voli da jede i rado se seća domaće kuhinje.Kad dodje kod mene na nekoliko dana da lenstvuje to je baš ono sto radi: Od jutra do mraka Ana jede..jede.I zapitkuje.‘Pa, kako se pravi ovaj sos’Ali ako u tom sosu ima više od 5 sastojaka, Ana vrlo brzo prelazi na drugu temu kao što je npr:"Možemo li onaj šorbet od jagoda za desert. Inače ovo skretanje teme ja uvek prepoznam, jer sam i sama majstor,  mada se tu radi o nekom sasvim drugom receptu.Zašto vam ovo pisem? Pa eto ‘Ana se oseća kriva, da ja uvek kuvam kad je tu, pa je najavila da je vežbala da za ovaj vikend kad dodje spremi jednu ludu večeru. Da ne bi zaista poludeli ako stvari krenu nizibrdo, ja ću u rezervi ipak imati nešto već skuvano.Ana je Holandjanka, tako da nema šanse da pročita ovaj blog(bar ne dok ne prodje vikend). Iako ima dobar apetit, još je dovoljno vitka da se provuče kroz gužve koje nastaju na fakultetu pred onim oglasnim tablama na kojima su rezultati proteklih ispita, koji život znače.Dakle momci ako se vitka Ana pojavi ne računajte na nju u kuhinji ali sve ostalo je na Ani ..baš kako treba.
    Aug 18, 2013 3935
  • 17 Aug 2013
    - Aleksandar Graham Bel koji je izumeo telefon nikada nije pozvao ženu ili majku.Obe su bile gluve - Ljudi sa plavim ocima bolje vide u mraku. - Ako gledate u sunce SADA, onda gledate u prošlost.Naime potrebno je 8 minuta da sunčev zrak stigne do Zemlje. ''Većina ljudi smanji zvuk na radiju u automobilu, dok gledaju ime neke ulice. ''Ako umesto Google ukucate elgooG dobićete čitav tekst  strane koja je sva naoapčke. ''Mobilni telefoni se mogu zapaliti u vašem dzepu Nokia je započela kao fabrika papira. ' Kora banane  može se ikoristiti za glancanje kožnih cipela i stavljati na kožu  da ublaži svrab od ujeda komarca ' 'U Brazilu postoji vrsta pauka ,koji kad vas ujede izaziva erekciju koja traje do 4 sata! Čokolada produžava život   Da je Facebook država, bila bi po veličini treća na svetu, veća od Amerike i Indonezije Na kutiji McDonalds Chicken Nuggets , 10 komada na slici je 11 U Japanu imaju četvrtaste lubenice Crvena boja ne iritira bikove.Bikovi su slepi na boje U Singapuru je zabranjeno hodati nag u svojoj kući Groždje će eksplodirati ako ga stavite u mikrotalasnu Mesec koji počne u nedelju uvek ce imati Petak 13 Lavovi se ponekad pare 40 puta dnevno Najduža engleska reč ima 45 slova pneumonoultramicroscopicsilicovolcanoconiosis Originalno ime Bank of America je bilo Bank of Italy Merilin Monro je imala šest prstiju na jednoj nozi Za vreme svog života pojedete oko 120 hiljada kilograma hrane.To je odprilike težina 6 slonova Prijatno p.s. slobodno dodajte  i vi nešto...
    6178 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • - Aleksandar Graham Bel koji je izumeo telefon nikada nije pozvao ženu ili majku.Obe su bile gluve - Ljudi sa plavim ocima bolje vide u mraku. - Ako gledate u sunce SADA, onda gledate u prošlost.Naime potrebno je 8 minuta da sunčev zrak stigne do Zemlje. ''Većina ljudi smanji zvuk na radiju u automobilu, dok gledaju ime neke ulice. ''Ako umesto Google ukucate elgooG dobićete čitav tekst  strane koja je sva naoapčke. ''Mobilni telefoni se mogu zapaliti u vašem dzepu Nokia je započela kao fabrika papira. ' Kora banane  može se ikoristiti za glancanje kožnih cipela i stavljati na kožu  da ublaži svrab od ujeda komarca ' 'U Brazilu postoji vrsta pauka ,koji kad vas ujede izaziva erekciju koja traje do 4 sata! Čokolada produžava život   Da je Facebook država, bila bi po veličini treća na svetu, veća od Amerike i Indonezije Na kutiji McDonalds Chicken Nuggets , 10 komada na slici je 11 U Japanu imaju četvrtaste lubenice Crvena boja ne iritira bikove.Bikovi su slepi na boje U Singapuru je zabranjeno hodati nag u svojoj kući Groždje će eksplodirati ako ga stavite u mikrotalasnu Mesec koji počne u nedelju uvek ce imati Petak 13 Lavovi se ponekad pare 40 puta dnevno Najduža engleska reč ima 45 slova pneumonoultramicroscopicsilicovolcanoconiosis Originalno ime Bank of America je bilo Bank of Italy Merilin Monro je imala šest prstiju na jednoj nozi Za vreme svog života pojedete oko 120 hiljada kilograma hrane.To je odprilike težina 6 slonova Prijatno p.s. slobodno dodajte  i vi nešto...
    Aug 17, 2013 6178
  • 15 Aug 2013
    Sećanja//Beograd mog detinjstva   1997 pred odlazak Pre neki dan sedim u kafiću u mom selu (da, da imamo i kafić) i čitam na zidu ispod jedne slike:Moramo se sećati detinjstva, jer bez toga život nije kompletan. Mislim nisam još toliko stara da se ne bih sećala detinjstva ali imala sam dva potpuno različita detinjstva.Do 8e godine živeli smo u Beogradu a onda smo se iselili na Novi Zeland.  Ja bih da zapišem onaj deo iz Beograda.Toga se sećam obojeno i sa cežnjom i kad razmislih i počeh da kopam po tim sećanjima iznenadih se da nisam mogla da se setim nijednog ružnog dogadjaja.Žveli smo u soliteru na Karaburmi u ulici kojom su tutnjali autobusi . Sećam se balkona na kojem je moj tata gajio kaktuse, a mama neke začine.  Normalno zimi je tu stajalo bure za kupus. Leta su čini mi se bila duža i toplija.Zime su bile hladnije .Sećam se snega i kako škripuce pod nogama..i zamrznutih barica koje sam volela da razbijam čizmom.Secam se grudvanja ..uh kako su neke grudve zafrljačene od nekih derana bolele   .Sećam se igara iza kuće..i sećam se mnogo imena dece iz moje zgrade..Sećam se bake.. tatine mame,koja je živela kod nas. .A da, kad sad bolje razmislim često je izgledalo kao da mi živimo kod nje.Sećam se džaka brašna koji je držala iza vrata svoje spavaće sobe i kako je svako veče kuća mirisala na to brašno i kvasac.I mirisa hleba se sećam i njenih kolača a naročito se sećam pileće supe sa onim tankim rezancima koje je sama mesila i strpljivo seckala.Nikada takvu žutu supu nisam više jela ali nema ni moje bake više.. Sećam se kako smo se peli na Zvezdaru i igrali se na poljančetu.Jedne godine sam za rodjendan dobila jednu lepu drvenu kutiju.Onu , što kad je otvorite, počne da svira neka slatkasta muzika i zaigra balerina ..u krug.To je bilo pravo blago za mene a u malim fijokicama na toj kutiji čuvala sam neke ukrase za kosu, plastične mindjuse i sličice nekih likova koje sam isecala iz maminih ilustrovanih novina. Osećala sam se bogata. Sećanja su nešto, što sebi dajete na poklon.Kad prestaje detinjstvo?Kad dobiješ prvi pravi poljubac?Kad shvatiš da su bajke samo pisane priče, kad shvatiš da Deda Mraz ne postoji i da je to bila laž tvojih roditelja.Ili onda kad nema više kutije sa balerinom?  
    2618 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Sećanja//Beograd mog detinjstva   1997 pred odlazak Pre neki dan sedim u kafiću u mom selu (da, da imamo i kafić) i čitam na zidu ispod jedne slike:Moramo se sećati detinjstva, jer bez toga život nije kompletan. Mislim nisam još toliko stara da se ne bih sećala detinjstva ali imala sam dva potpuno različita detinjstva.Do 8e godine živeli smo u Beogradu a onda smo se iselili na Novi Zeland.  Ja bih da zapišem onaj deo iz Beograda.Toga se sećam obojeno i sa cežnjom i kad razmislih i počeh da kopam po tim sećanjima iznenadih se da nisam mogla da se setim nijednog ružnog dogadjaja.Žveli smo u soliteru na Karaburmi u ulici kojom su tutnjali autobusi . Sećam se balkona na kojem je moj tata gajio kaktuse, a mama neke začine.  Normalno zimi je tu stajalo bure za kupus. Leta su čini mi se bila duža i toplija.Zime su bile hladnije .Sećam se snega i kako škripuce pod nogama..i zamrznutih barica koje sam volela da razbijam čizmom.Secam se grudvanja ..uh kako su neke grudve zafrljačene od nekih derana bolele   .Sećam se igara iza kuće..i sećam se mnogo imena dece iz moje zgrade..Sećam se bake.. tatine mame,koja je živela kod nas. .A da, kad sad bolje razmislim često je izgledalo kao da mi živimo kod nje.Sećam se džaka brašna koji je držala iza vrata svoje spavaće sobe i kako je svako veče kuća mirisala na to brašno i kvasac.I mirisa hleba se sećam i njenih kolača a naročito se sećam pileće supe sa onim tankim rezancima koje je sama mesila i strpljivo seckala.Nikada takvu žutu supu nisam više jela ali nema ni moje bake više.. Sećam se kako smo se peli na Zvezdaru i igrali se na poljančetu.Jedne godine sam za rodjendan dobila jednu lepu drvenu kutiju.Onu , što kad je otvorite, počne da svira neka slatkasta muzika i zaigra balerina ..u krug.To je bilo pravo blago za mene a u malim fijokicama na toj kutiji čuvala sam neke ukrase za kosu, plastične mindjuse i sličice nekih likova koje sam isecala iz maminih ilustrovanih novina. Osećala sam se bogata. Sećanja su nešto, što sebi dajete na poklon.Kad prestaje detinjstvo?Kad dobiješ prvi pravi poljubac?Kad shvatiš da su bajke samo pisane priče, kad shvatiš da Deda Mraz ne postoji i da je to bila laž tvojih roditelja.Ili onda kad nema više kutije sa balerinom?  
    Aug 15, 2013 2618
  • 13 Aug 2013
    Eh kako se nekad ljubilo...   Jovan Jovanović Zmaj Eufrosini , jesen 1861.Uvek sam se čudio kad je ko pisao pismo tamo gde bi se rečima izraziti mogao. Sad vidim da nisamMila godpođice Ružo,imao pravo. Sad bolje vidim da ima stvari, koje seni rečima i pismom dovoljno kazati ne dadu, a zatajiti, prećutati, nikako. Vi čitajući sad ovo pismo ili ste se namrgodili ili ili ste se možda malo zastideli osećajući da Vam sasvim nepovoljno nije.Ako se mrgodite, derite pismo taki. Molim Vas nemojte dalje čitati, što i da znate gde pomoći ne možete,poderite ga taki, pa zaboravite, da ste ga ikad dobili,zaboravite sasvim. Vi ćete lako, a ja kako uzmogu. Ali ako ga poderali niste, ako ste (ne samo iz ljubopistva)i na ovu stranu prešli, to sedite pa mi napišite da li je Ružino srce sasvim njeno, pa ako je i ako ja Ruži sasvim nemio nisam, ako bih mogao i miliji biti, to mi šaljite brzo to nekoliko reči, da ih poljubim onako, kako se samo evanđelje ljubi... .Budite mi zdravi - sam se čudom čudim odkud sam nehotice ovo poljubio.Eufrosina Jovanu Jovanoviću ZmajuPoštovani gospodine,Kad sam Vaše pismo primila, nisam znala jesam li budna ili mi je na snu došlo. Dugo sam se mučila, oću li detinjudužnost prestupiti i bez materinog znanja želju Vam ispuniti,najposle odvažim se uveriti Vas da je srce još sasvim moje,da čije bi bilo, kad sve dosad nisam znala da se može komepokloniti, slušala sam više puta al osećala i verovala nisam.Ruža  
    2839 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Eh kako se nekad ljubilo...   Jovan Jovanović Zmaj Eufrosini , jesen 1861.Uvek sam se čudio kad je ko pisao pismo tamo gde bi se rečima izraziti mogao. Sad vidim da nisamMila godpođice Ružo,imao pravo. Sad bolje vidim da ima stvari, koje seni rečima i pismom dovoljno kazati ne dadu, a zatajiti, prećutati, nikako. Vi čitajući sad ovo pismo ili ste se namrgodili ili ili ste se možda malo zastideli osećajući da Vam sasvim nepovoljno nije.Ako se mrgodite, derite pismo taki. Molim Vas nemojte dalje čitati, što i da znate gde pomoći ne možete,poderite ga taki, pa zaboravite, da ste ga ikad dobili,zaboravite sasvim. Vi ćete lako, a ja kako uzmogu. Ali ako ga poderali niste, ako ste (ne samo iz ljubopistva)i na ovu stranu prešli, to sedite pa mi napišite da li je Ružino srce sasvim njeno, pa ako je i ako ja Ruži sasvim nemio nisam, ako bih mogao i miliji biti, to mi šaljite brzo to nekoliko reči, da ih poljubim onako, kako se samo evanđelje ljubi... .Budite mi zdravi - sam se čudom čudim odkud sam nehotice ovo poljubio.Eufrosina Jovanu Jovanoviću ZmajuPoštovani gospodine,Kad sam Vaše pismo primila, nisam znala jesam li budna ili mi je na snu došlo. Dugo sam se mučila, oću li detinjudužnost prestupiti i bez materinog znanja želju Vam ispuniti,najposle odvažim se uveriti Vas da je srce još sasvim moje,da čije bi bilo, kad sve dosad nisam znala da se može komepokloniti, slušala sam više puta al osećala i verovala nisam.Ruža  
    Aug 13, 2013 2839