Pre samo nekih 20-ak godina, fantastika je smatrana relativnim undergroundom. Bila ona filmska ili književna, fantastika je bila namenjena jednom uskom krugu konzumenata koji su i tada znali ceniti ono što ovaj žanr nudi. Međutim danas, stvari su se značajno promenile. Žanr je doživeo ekspanziju zahvaljujući filmovima kao što su The Lord Of The Rings i Harry Potter, kao i kvalitetnim serijalima poput Game Of Thrones (svi bazirani na književnim predlošcima). Međutim, ipak ne postoji neko jednostavno i jasno objašnjenje za uzdizanje fantastike iz kulturološkog podzemlja pa sve do pogonitelja zabavne industrije danas. Nostalgija i eskapizam, tehnološki napredak, kao i promena u razmišljanju i percipiranju svakodnevnice su faktori koji su igrali ulogu u tome.
Nostalgični aspekt maštovitog detinjstva koje je u početku bilo pogonjeno bajkama i pričama za decu, a kasnije savremenim fantastičnom književnošću je jasno jedan veliki pokretač današnje popularnosti fantastike. Za generacije koje su odrasle na serijalu knjiga o Harryju Potteru i Lord Of The Rings filmovima, fantastika je nešto što poznaju i vole. To su priče na kojima su mlađe generacije odrastale, a ti klinci su danas odrasli ljudi koji se ne srame reći da i dalje uživaju u svojim starim ljubavima.
Sada će se neki sigurno zapitati, zašto se tako lako hvatamo za istorijsku fikciju, za epsku fantastiku, mačeve i magiju? Zašto ne na modernu fantastiku, pa čak i na naučnu fantastiku? Zašto tako rado maštamo o prošlosti umesto da se fokusiramo na moderan svet ili budućnost? Kao što sam već spomenula, vremena su se promenila, a s njima i mentalni sklop mladih ljudi. Oni su danas suočeni s mračnom realnošću, usudila bi se reći da vode život bez prosperiteta i nade u bolje sutra. Takvih su se obećanja naslušali i na mnogima se opekli. Pa tako za razliku od starijih generacija, kojima je sutrašnjica ipak obećavala prosperitet i bolji život, oni se ne srame stvari koje vole i na kojima su odrasli. A ljubav prema fantastici nije više nešto što bi trebali kriti, ona je postala deo pop kulture i generalnog kulturološkog i generacijskog nasleđa.Predstavlja legitiman eskapistički metod i savršen kontrast za nošenje s deprimirajućom turobnom svakodnevnicom.
Isto tako ne treba zaboraviti da živimo u naprednom tehnološkom dobu. U džepovima su nam telefoni koji su višestruko brži od stolnih računara od pre samo nekoliko godina. Možemo imati svaku informaciju koju poželimo preko jednostavnog postavljanja upita u Google, gde god se nalazili. Tehnologija je svuda oko nas, i verovali ili ne, mnogima je dosadila. Na velika naučna dostignuća se gleda sa smanjenim interesom. Svakako volimo i cenimo sva ta dostignuća, super je što smo spustili sondu na srljajuću kometu, lansirali automobil u svemir i šta sve ne. Ali istina je da sve to više ne impresionira kao ranije. Naučna fanstastika je kod mnogih zbog svega ovoga izgubila draž. Više ne golica maštu kao pre 20-30 godina, to je činjenica.
Ali ipak, ta tehnologija je dozvolila da oživimo epske svetove mača i magije na televizijskim i filmskim ekranima - do iznimnih detalja. To je nešto što u prošlosti nije bilo tako jednostavno. Već spomenuti TV serijal Game Of Thrones - baziran na serijalu knjiga Pesma Leda i Vatre popularnog pisca Džordža R.R. Martina - je fantastiku doveo u žižu pop kulture. Odlična gluma, živopisni likovi, intrigantna mitologija, sjajna kostimografija, lokacije snimanja - oživele su ovaj svet. Zagolicavši maštu ogromnom broju ljudi stvorena je masa novih fanova koji se neće zadržati samo na seriji. Iz ličnog iskustva znam da su mnogi nakon gledanja serije pročitali sve Marinove knjige iz serijala i uputili se u potragu za sličnim intrigantnim sadržajima.
Jednostavno, fantastika je postala žanr milenijalne generacije, bez obzira konzumirali ju kroz televiziju, knjige, film ili igre. Uz sve ostalo, to je isto tako žanr ispunjen moralnim dilemama i preispitivanju, što se idealno poklapa s epovima koji su isto to radili u davnoj prošlosti. Ilijada i odiseja, Gilgameš i Beovulf su samo neki od najočitijih primera i sasvim sigurno ih možemo smatrati pretečama fantastike kao literalnog žanra.
Fantastika je šansa da se udaljimo od realnog-sebe i na barem sat vremena sigurno otputujemo u surove srednjovekovne svetove, bez tehnologije i briga modernog življenja.
Komentari