Blogovi

User's Tags

Bibaaa 's Entries

10 blogs
  • 25 Jun 2019
    Moja pošiljka nije ni otišla adresa je bila poznata ali zabranjena. Moja pisma su pisana za jedne divne oči koje se uvek smeju, za čoveka koji nikako nije smeo da se pojavi u mom životu ali bio je. Nemoguće je bilo izbeći ono što nikada niste imali, nešto od čega ti se vrti u glavi. Želja da nekog voliš bila je neumoljiva ali je ipak ostala samo želja. I on je pisao kao i ja, za sebe. I on je voleo kao i ja, za nas. Poštovao je moj status, a naravno takav je bio i njegov, ali ko nam je mogao zabraniti da se gledamo, ko nam je mogao zabraniti da iz svakog našeg pokreta izbija bol, bol od ljubavi. Ko nam je mogao zabraniti kradom napisana pisamca, koja su nas dočekivala svakoga jutra. Kada smo od želje i strasti žurili od kuce kako bi ih čitali. Koliko ih je samo bilo... Koliko je bilo puta napisano volim te, nedostaješ mi sreco, puno mi znaciš... Znate li onu pesmu o vernoj ženi: Znali ste da imam muža i poklonili ste mi dva sjajna bisera Dirnuta takvom vašom pažnjom prišila sam ih na bluzu od crvene svile. . . . Vracam Vam blistave bisere sa dve suze nalik na njih zašto Vas nisam upoznala kad još nisam imala muža? Kao kad ti tlo izmiće pod nogama, nama je izmicala ljubav, malo po malo, nije nestala , prekinuta je. Zabranjena! Bilo bi lakše da smo bile dve nezrele osobe koje idu glavom kroz zid, jedno od nas dvoje na to nije bilo spremno. Ne, nije to greška, netreba je ispravljati. Dignute glave smo se povukli. Teško, jedva... I oboje smo isto mislili: da li smo pokazali jedno drugom koliko smo voleli? Godine posle toga su prošle. Da li je prošla i ljubav, ne ,nije samo su se stišale strasti, tvoje oči se nisu više smejale a moj brod je potonuo. Razdvojile su nas godine, razdvojile su nas okolnosti ali ne, osećam te svugde, tvoj miris je tu ... I onda ponovni susret, potkrepljen uslovima da se sve to nastavi. Stajali smo jedno pored drugog, gladala sam u čoveka zbog koga i danas zadrhtim, zbog koga je bol još uvek prisutan, stajao je i on pored mene sa nadom u očima, sa cigaretom u ruci koja je blago drhtala, nemi sa milion pitanja ... Mislim da bih mogla voleti još jače, još bolje, mislim da nije trebalo da se sretnemo, samo smo oživeli emocije, shvatili da se nije puno promenilo ali i da još uvek postoje vetrenjače protiv kojih bi se trebali boriti . Ali i dalje smo bili nemoćni... I došlo je ono čega sam se plašila čitajuci Desankinu pesmu Strah,, poslednja nedelja našeg drugovanja,, ali znam i to da nikada,, necemo ozdraviti od čudesnog tugovanja.,,...i opet je imala potrebu da mu piše..da izlije na papiru svoje emocije, želje, razmisljanja... Uobicajeni pocetak svakok pisma.."Zdravo"..malo prostora i osećaj da sve stane u jednu rečenicu. Al to je nemoguće...mora da krene redom. Od proslošti, sadašnjosti, budućnosti. Rečenice se redjaju a misli jurnule kao da se takmiče koja će pre da dodirne beli papir. Imala je toliko toga što bi napisala, al je ipak pazila na stil da pismo ima svoj početak, sadrzaj i kraj.Bio je deo njene proslosti, daleko u sadašnjosti a nevidljiv u budućnosti. Odjednom se zapitala.."Dali on oseća da mu sad piše?", " Dali u mislima opet gleda njene oči koje će mu sve reći?". Pisala je dugo, uzela vec drugi list papira i iznosila svoja osećanja. Prošlost je bila izlivena časa...sadašnjost joj je donela i lepe i tužne trenutke . Borila se sa bolom u duši zbog neočekivane bolesti svoje mame, posla koji nije ni malo jednostavan i zbog koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dožviela toliko lepih a i ružnih stvari. Buducnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je pronašao zaborav.Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlažnost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo. U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i baš kad je želela da napše adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisačeg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad nece stiči na adresu nekog koga je tako malo poznavala.Mora da se sprema, pakuje....i krene prema budućnosti sa koferima punim proslošti.   P.S Pozdrav svim mojim dragim prijateljima, reših da se malo oglasim, jel kao što možete da vidite da su svi moj blogovi nestali....kako ne znam...reč ZNAM sam prestala da upotrebljavam, jel sve što sam znala shvatila sam da u životu čovek ništa ne zna...puno Vas pozdravljam pa do sledeće slobodne prilike...možda neki blog kako se zaposliti kod najtraženijeg poslodavca u regionu pa i šire.. pozzz od Bibeee   We're sorry!We are currently experiencing some technical issues. Please try again later. Error code: a0670e :) 
    2244 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Moja pošiljka nije ni otišla adresa je bila poznata ali zabranjena. Moja pisma su pisana za jedne divne oči koje se uvek smeju, za čoveka koji nikako nije smeo da se pojavi u mom životu ali bio je. Nemoguće je bilo izbeći ono što nikada niste imali, nešto od čega ti se vrti u glavi. Želja da nekog voliš bila je neumoljiva ali je ipak ostala samo želja. I on je pisao kao i ja, za sebe. I on je voleo kao i ja, za nas. Poštovao je moj status, a naravno takav je bio i njegov, ali ko nam je mogao zabraniti da se gledamo, ko nam je mogao zabraniti da iz svakog našeg pokreta izbija bol, bol od ljubavi. Ko nam je mogao zabraniti kradom napisana pisamca, koja su nas dočekivala svakoga jutra. Kada smo od želje i strasti žurili od kuce kako bi ih čitali. Koliko ih je samo bilo... Koliko je bilo puta napisano volim te, nedostaješ mi sreco, puno mi znaciš... Znate li onu pesmu o vernoj ženi: Znali ste da imam muža i poklonili ste mi dva sjajna bisera Dirnuta takvom vašom pažnjom prišila sam ih na bluzu od crvene svile. . . . Vracam Vam blistave bisere sa dve suze nalik na njih zašto Vas nisam upoznala kad još nisam imala muža? Kao kad ti tlo izmiće pod nogama, nama je izmicala ljubav, malo po malo, nije nestala , prekinuta je. Zabranjena! Bilo bi lakše da smo bile dve nezrele osobe koje idu glavom kroz zid, jedno od nas dvoje na to nije bilo spremno. Ne, nije to greška, netreba je ispravljati. Dignute glave smo se povukli. Teško, jedva... I oboje smo isto mislili: da li smo pokazali jedno drugom koliko smo voleli? Godine posle toga su prošle. Da li je prošla i ljubav, ne ,nije samo su se stišale strasti, tvoje oči se nisu više smejale a moj brod je potonuo. Razdvojile su nas godine, razdvojile su nas okolnosti ali ne, osećam te svugde, tvoj miris je tu ... I onda ponovni susret, potkrepljen uslovima da se sve to nastavi. Stajali smo jedno pored drugog, gladala sam u čoveka zbog koga i danas zadrhtim, zbog koga je bol još uvek prisutan, stajao je i on pored mene sa nadom u očima, sa cigaretom u ruci koja je blago drhtala, nemi sa milion pitanja ... Mislim da bih mogla voleti još jače, još bolje, mislim da nije trebalo da se sretnemo, samo smo oživeli emocije, shvatili da se nije puno promenilo ali i da još uvek postoje vetrenjače protiv kojih bi se trebali boriti . Ali i dalje smo bili nemoćni... I došlo je ono čega sam se plašila čitajuci Desankinu pesmu Strah,, poslednja nedelja našeg drugovanja,, ali znam i to da nikada,, necemo ozdraviti od čudesnog tugovanja.,,...i opet je imala potrebu da mu piše..da izlije na papiru svoje emocije, želje, razmisljanja... Uobicajeni pocetak svakok pisma.."Zdravo"..malo prostora i osećaj da sve stane u jednu rečenicu. Al to je nemoguće...mora da krene redom. Od proslošti, sadašnjosti, budućnosti. Rečenice se redjaju a misli jurnule kao da se takmiče koja će pre da dodirne beli papir. Imala je toliko toga što bi napisala, al je ipak pazila na stil da pismo ima svoj početak, sadrzaj i kraj.Bio je deo njene proslosti, daleko u sadašnjosti a nevidljiv u budućnosti. Odjednom se zapitala.."Dali on oseća da mu sad piše?", " Dali u mislima opet gleda njene oči koje će mu sve reći?". Pisala je dugo, uzela vec drugi list papira i iznosila svoja osećanja. Prošlost je bila izlivena časa...sadašnjost joj je donela i lepe i tužne trenutke . Borila se sa bolom u duši zbog neočekivane bolesti svoje mame, posla koji nije ni malo jednostavan i zbog koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dožviela toliko lepih a i ružnih stvari. Buducnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je pronašao zaborav.Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlažnost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo. U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i baš kad je želela da napše adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisačeg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad nece stiči na adresu nekog koga je tako malo poznavala.Mora da se sprema, pakuje....i krene prema budućnosti sa koferima punim proslošti.   P.S Pozdrav svim mojim dragim prijateljima, reših da se malo oglasim, jel kao što možete da vidite da su svi moj blogovi nestali....kako ne znam...reč ZNAM sam prestala da upotrebljavam, jel sve što sam znala shvatila sam da u životu čovek ništa ne zna...puno Vas pozdravljam pa do sledeće slobodne prilike...možda neki blog kako se zaposliti kod najtraženijeg poslodavca u regionu pa i šire.. pozzz od Bibeee   We're sorry!We are currently experiencing some technical issues. Please try again later. Error code: a0670e :) 
    Jun 25, 2019 2244
  • 10 Mar 2017
    Svaki rakid boli. Nekima se dešavalo da se u paklu raskida nalaze po nekoliko puta. Teško je prihvatiti poraz, preboleti odvajanje od voljene osobe i prihvaiti činjenicu da ta osoba nije idealna za nas, kako se nama činilo. Oni koji su ostavljeni osećaju se jadno, nesrećno… Ali i osobe koje ostavljaju takođe pate, kažu stručnjaci. Raskid se ne događa odjednom i bez razloga. Ne zatvarajte oči pred istinom. Na raskid mogu ukazati sledeće situacije: Partner ne pravi planove u koje uključuje i vas; Odbija da izlazi s vama uveče; Često započinje svađu bez razloga; Nije zainteresovan za seks kao ranije.   Neke osobe se nakjon raskida zatvaraju u kuću, prestaju s druženjem, spavaju… Nasuprot njima, neke osobe svoju tugu leče stalnim izlascima, druženjima, pa čak i rizičnim ponašanjem. Psiholozi savetuju da nikada ne treba moliti za ljubav osobu koja vas je ostavila, niti pokušavati pomirenje s njom.To samo produbljuje agoniju. Umesto toga, odbolujte i krenite dalje. Evo nekoliko predloga: Pružite priliku nekoj drugoj osobi; Nemojte zvati osobu koja vas je ostavila i slati joj poruke; Nemojte tražiti da vam vrati vaše stvari; Više se družite i usmerite misli na svoju karijeru; Ne posećujte zajednička mesta i izbegavajte zajedničke prijatelje; Prestanite da razmišljate o prošlosti i ućivajte u slobodi. Vrlo je bitno da raskid prebolite i shvatite to kao još jedno iskustvo u životu koje je od vas napravilo jaču i bogatiju osobu. I posle raskida dolaze nove i možda još jače ljubavi.  
    1570 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Svaki rakid boli. Nekima se dešavalo da se u paklu raskida nalaze po nekoliko puta. Teško je prihvatiti poraz, preboleti odvajanje od voljene osobe i prihvaiti činjenicu da ta osoba nije idealna za nas, kako se nama činilo. Oni koji su ostavljeni osećaju se jadno, nesrećno… Ali i osobe koje ostavljaju takođe pate, kažu stručnjaci. Raskid se ne događa odjednom i bez razloga. Ne zatvarajte oči pred istinom. Na raskid mogu ukazati sledeće situacije: Partner ne pravi planove u koje uključuje i vas; Odbija da izlazi s vama uveče; Često započinje svađu bez razloga; Nije zainteresovan za seks kao ranije.   Neke osobe se nakjon raskida zatvaraju u kuću, prestaju s druženjem, spavaju… Nasuprot njima, neke osobe svoju tugu leče stalnim izlascima, druženjima, pa čak i rizičnim ponašanjem. Psiholozi savetuju da nikada ne treba moliti za ljubav osobu koja vas je ostavila, niti pokušavati pomirenje s njom.To samo produbljuje agoniju. Umesto toga, odbolujte i krenite dalje. Evo nekoliko predloga: Pružite priliku nekoj drugoj osobi; Nemojte zvati osobu koja vas je ostavila i slati joj poruke; Nemojte tražiti da vam vrati vaše stvari; Više se družite i usmerite misli na svoju karijeru; Ne posećujte zajednička mesta i izbegavajte zajedničke prijatelje; Prestanite da razmišljate o prošlosti i ućivajte u slobodi. Vrlo je bitno da raskid prebolite i shvatite to kao još jedno iskustvo u životu koje je od vas napravilo jaču i bogatiju osobu. I posle raskida dolaze nove i možda još jače ljubavi.  
    Mar 10, 2017 1570
  • 22 Jul 2016
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara   KAKO DO STVARANJA KVALITETNE REGIONALNE MUZIČKE SCENE – GRUPA EL KACHON – SRB VS SLO   Već sam pričao Bane Lokner i moja malenkost  imamo neizmernu želju da oživimo regionalnu muzičku scenu na način dostojan R’n’R kao muzičkog pravca, neestradizovanog i dostojansvenog. Taiskreno verujem da će nam u tome pomoći priča članova benda El Kachon koju sačinjavaju muzičari iz Slovenije i Srbije, pa su zato i kompetentni da odgovore na sledeća pitanja i koliko je to moguće objasne razlike u stvarima koje nisu primarne, ali su sastavni deo R’n’R isto koliko i samo muzičko umeće. Kada izvučemo najbolje od svih i to najbolje svuda  primenimo onda je i uspeh neizostavan. Članovi benda El Kachon su bila o razlikama između stvari bez kojih ne možemo zamisliti nastup i uspeh jednog benda, gde kao osnovu uzimamo da bend ima nesporan muzički kvalitet. Pitanja su bila o razlikama između Slovenačkih i Srpskih: 1. Studija 2. Klubova 3. Festivala 4. Medija 5. Menadžmenta. Andrej Barbič – Krt: Želeo bih, da bi svuda bilo više takvih koji bi prvenstveno bili kreativni prostor sa određenom zadimljenom atmosferom za davanje svojih osećanja u besmrtnost, a to znači snimanje pesme. Trenutak kojim se upisuješ u večnost je previše puta sterilan i previše organizovan hehe! Nadam se, da u Srbiji još postoje takvi, u Sloveniji su retki, i oni domaći imaju svoja pravila ponašanja i radni ritam. Želeo bih videti više klubova u obe države sa tačno određenim žanrovskim pravcem, gde mogu da se predstave bendovi, a i oni sa ličnim ispovestima i da nije svuda najbitnije da je žurka i da se računa količina prodanog pića. Ali to je već kultura posećivanja događaja, možda je u Srbiji više entuzijazma na tom području, mada verujem da to gaje starije generacije, mlađi bi samo žurku. Imam isto mišljenje kao o klubovima. Što se tiče veličine i količine, samo ako spomenem Beer Fest i novosadski Exit mislim da Srbija caruje na tom području. Mada je i kod nas lepa istorijska zbirka festivala, na žalost već pokojni Rock Otočec, Schengenfest u Vinici, pa žanrovski Metal Camp sada Metal Days i takođe pokojni Soča Riversplash. Imam osećaj, da sa godinama u Sloveniji festivali gube na vrednosti. Takođe se generacije smenjuju, zato je u slučaju žanrovske muzike dobro, jer dovuče veliki broj posetioca iz inostranstva (metalci su vrlo verna publika). U Sloveniji sam opazio previše raštrkanosti i nestručnog obaveštavanja, naravno ima izuzetaka. Žanr Rock muzike nije toliko prisutan u medijima jer se većina sve više bavi žutom štampom. Zbog procene umetnika, da time izgube na vrednosti i verodostojnosti, sami izbegavaju te medije, bolje neshvaćeni umetnik nego poznati autor na pikniku sa turbo-folk pevačicom koja ima istu izdavačku kuću. I kod nas je previše komercijalnih radio stanica i premalo pravih muzičkih urednika, ustvari ih niko ne poštuje. Stručnjake na svom području izguruju instant radijski voditelji, koji su duhoviti kao preparirani vepar na banketu, nisu društveno kritični i ne daju nikakve analize i dublje poglede na muziku i društvo, već su populistični idioti, koji imaju predobru platu za prelaki posao. U stilu – ne mogu oni mene toliko malo da plate, koliko ja mogu ništa da ne radim. Možda novac tu nije najbitniji faktor, već činjenica da ljudi na tim radio stanicama vole da su bitni. A svi zvuče isto. Malo sam odlutao. Imamo još par vrdnih pohvale muzičkih kritičara, urednika i par časopisa, ipak premalo. Rad benda kao što smo mi daje drugačiju sliku na terenu i nije ni malo sjajna. Smem da tvrdim da je u Srbiji slična situacija, mada ne planiramo da se povučemo, zar ne? Nemam iskustva da bih dao mišljenje. Mileta Grujić – Miša: Kreativniji u Sloveniji, napredniji u razmišljanju, nisu imali turbo oboljenja kao studiji u Srbiji. Generalno. Što ne znači da u Srbiji nema dobrih studija, mada danas studio čini čovek. Ili človek, meni je svejedno. Srazmerno veličini dve države, u Sloveniji ih ima više, meni su zanimljiviji jer sam tek nešto više od godinu dana u Sloveniji. Koliko mogu da primetim, Srbija ima mnogo veće i jače festivale, ali se Slovenija može pohvaliti manjim i interesantnijim, alternativnijim. Ko se u Sloveniji žali na medije, neka dođe malo u Srbiju da vidi. U Srbiji jedino stvar spašavaju pojedinci koji imaju dostup etru, pa se bore protiv vetrenjača (kojih ima u Banatu i Bačkoj) Ne znam za Peđu (komentar na Žiginu parolu),  ali mnoge znam u Srbiji i bolje da ih ne znam, u Sloveniji ih na sreću ne poznajem, osim što sam upoznao Šekija iz pesme ZPušenja, koji je… Žiga Dobravc – Žika: Studiji za snimanje u Srbiji su cenovno mnogo dostupniji. Studiji za vežbanje su takođe jeftiniji i ima ih daleko više nego u Sloveniji. U Srbiji je daleko više klubova, u celoj Sloveniji ih je od 15-20 koji još uvek rade. Klubska scena je u Sloveniji umrla, zbog službi obezbeđenja i SAZAS-a (u Srbiji SOKOJ) koji naplaćuju ogromne izdatke. Možda je u Srbiji scena još živa. Posete koncerata su bolje i publika je više zainteresovana za R’n’R. Srbija je veća, posledično je i više festivala. Scena na festivalima je slična, manje poznati bendovi sviraju u lošim terminima i simbolično su plaćeni u obe države. mediji su manje vište jednaki. Veze, poznanstva i pare, pa može i tvoja pesma da se pusti. Stas je više puta bitniji nego glas. (guzice i sise, samo da ne vise) Srpski menadžment funkcijoniše bolje i jeftinije. Neka živi Peđa! Tomi Perinčič: Pretpostavljam da nema razlike, verovatno su određeni studiji u Sbiji jeftiniji nego u Sloveniji. Prvi utisak je da u Srbiji ima mnogo više klubova u kojima se svira R’n’R. Mislim da nema nikakve razlike, imaju iste prepreke i probleme. No comment. No comment. Primož Malenšek – PimpS: No comment. Slična situacija, čini mi se da je PR u manjim klubovima u Srbiji bolji nego u Sloveniji. Šteta da je zakon zabrane pušenja u Sloveniji. Slično u obe države. U Srbiji, čini mi se, organizatori prave manju razliku između stranih i domaćih muzičara. No comment. No comment. Dejan Sondža: Nisam imao priliku da snimam u studiju u Srbiji od 1998.g tako da ne znam kakva je trenutna situacija. Za Sloveniju mogu da kažem da se veoma trude i u većini slučajeva uspevaju da održe korak sa vremenom. Poslednji snimci koje sam čuo i uporedio sa srpskim su produkcijski daleko bolji i moderniji. Prednost klubova po Srbiji je da su pića jeftinija, cene karata prilagođene tržištu i dozvoljeno je pušenje u zatvorenom prostoru. U slovenačkim klubovima je u većini slučajeva odlična oprema, bend dobije pored honorara hranu i piće i svirke počinju i završavaju u pristojnije sate, do ponoći ili sat kasnije. Sa festivalima je izjednačena situacija. Glavni bend (Headliner) dobije sve počasti. Ostali bendovi ili nisu plaćeni ili je to mizerno i sa velikim kašnjenjem, ne dobiju zasluženu reklamu niti jedan ljudski odnos i poštovanje. Ponašaju se prema bendu kao da su došli da smetaju, a ne da su pozvani da sviraju. Tu su dostigli EU standard hehe! Sa medijima nismo imali dosta posla, ali u zadnje vreme je u Sloveniji na snazi zakon sa kvotama. Što znači da moraju da puštaju više muzike na slovenačkom jeziku, situacija je poprilično jadna. Ako bend nije već stekao neku slavu, nema ni priliku da se pojavi u javnosti i da dobije medijsku podršku. Sve ide preko veza i vezica i na štetu benda. Nije važan kvalitet već koga poznaješ. U Srbiji nije dobro, ali je mnogo jednostavnije, zna se tačna cena puštanja spota na TV ili radiju. U pokušaju da pronađem osobu za P.R. ili agenciju, naišao sam na veliki problem. Prva stvar je da ljudi sa kojima sam pregovarao ne znaju svoj posao, imaju duplo manje kontakta od mene i treće je da su tražili previše para, a to nisu mogli da opravdaju delima. Situaciju u Srbiji ne poznajem, par iskustava od pre par godina imam jako negativnih. Mada zadnja saradnja sa Predragom Jovanovićem vraća nadu u organizacijske i poslovne sposobnosti na teritoriji Srbije. Ili je izolovan primer? Tina Gerbec Radaković: Za sada sam snimala samo u Sloveniji, ali smo imali dosta puta probe sa El Brew u Srbiji u par različitih studija. Mada je verovatno da to nisu studiji u kojima se i snima. Razlika je predpodstavljam jedino u ceni. U Sloveniji je sve dosta skuplje. Pa eto, koliko smo svirali po Srbiji…na par mesta. U Srbiji još uvek ljude interesuje rokenrol. Ovde bi svi nešto novo, nešto drugačije i to se menja svaki mesec dana, mada teško je praviti poređenje kad je naša zemlja velika kao vaš glavni grad. Mislim da je trenutno takva situacija da su svi festivali isti, gledano sa strane benda. Možda su na severu malo bolje organizovani, ali isto je sranje ako nisi hedlajner. Podrazumeva se da bend ne bude ispoštovan od strane organizatora, da se kasni sa tonskim probama i da na kraju verovatno bend nastupa bez tonske. Ne postoji primerno mesto da se bend pripremi za nastup, organizatori otaljavaju posao i na kraju je još dugo čekanje na honorar uz mnogo muke. Razlika je da ih naravno ima više u Srbiji nego u našem malom selu. Za sada smo više interesovanja imali u Srbiji nego kod nas. Videćemo gde to sve vodi, ali važi pravilo ako sam ne uradiš, džaba ti menadžer. Jedino nam ostaje da se sami borimo i trudimo svim snagama.   Predrag Jovanović
    1710 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara   KAKO DO STVARANJA KVALITETNE REGIONALNE MUZIČKE SCENE – GRUPA EL KACHON – SRB VS SLO   Već sam pričao Bane Lokner i moja malenkost  imamo neizmernu želju da oživimo regionalnu muzičku scenu na način dostojan R’n’R kao muzičkog pravca, neestradizovanog i dostojansvenog. Taiskreno verujem da će nam u tome pomoći priča članova benda El Kachon koju sačinjavaju muzičari iz Slovenije i Srbije, pa su zato i kompetentni da odgovore na sledeća pitanja i koliko je to moguće objasne razlike u stvarima koje nisu primarne, ali su sastavni deo R’n’R isto koliko i samo muzičko umeće. Kada izvučemo najbolje od svih i to najbolje svuda  primenimo onda je i uspeh neizostavan. Članovi benda El Kachon su bila o razlikama između stvari bez kojih ne možemo zamisliti nastup i uspeh jednog benda, gde kao osnovu uzimamo da bend ima nesporan muzički kvalitet. Pitanja su bila o razlikama između Slovenačkih i Srpskih: 1. Studija 2. Klubova 3. Festivala 4. Medija 5. Menadžmenta. Andrej Barbič – Krt: Želeo bih, da bi svuda bilo više takvih koji bi prvenstveno bili kreativni prostor sa određenom zadimljenom atmosferom za davanje svojih osećanja u besmrtnost, a to znači snimanje pesme. Trenutak kojim se upisuješ u večnost je previše puta sterilan i previše organizovan hehe! Nadam se, da u Srbiji još postoje takvi, u Sloveniji su retki, i oni domaći imaju svoja pravila ponašanja i radni ritam. Želeo bih videti više klubova u obe države sa tačno određenim žanrovskim pravcem, gde mogu da se predstave bendovi, a i oni sa ličnim ispovestima i da nije svuda najbitnije da je žurka i da se računa količina prodanog pića. Ali to je već kultura posećivanja događaja, možda je u Srbiji više entuzijazma na tom području, mada verujem da to gaje starije generacije, mlađi bi samo žurku. Imam isto mišljenje kao o klubovima. Što se tiče veličine i količine, samo ako spomenem Beer Fest i novosadski Exit mislim da Srbija caruje na tom području. Mada je i kod nas lepa istorijska zbirka festivala, na žalost već pokojni Rock Otočec, Schengenfest u Vinici, pa žanrovski Metal Camp sada Metal Days i takođe pokojni Soča Riversplash. Imam osećaj, da sa godinama u Sloveniji festivali gube na vrednosti. Takođe se generacije smenjuju, zato je u slučaju žanrovske muzike dobro, jer dovuče veliki broj posetioca iz inostranstva (metalci su vrlo verna publika). U Sloveniji sam opazio previše raštrkanosti i nestručnog obaveštavanja, naravno ima izuzetaka. Žanr Rock muzike nije toliko prisutan u medijima jer se većina sve više bavi žutom štampom. Zbog procene umetnika, da time izgube na vrednosti i verodostojnosti, sami izbegavaju te medije, bolje neshvaćeni umetnik nego poznati autor na pikniku sa turbo-folk pevačicom koja ima istu izdavačku kuću. I kod nas je previše komercijalnih radio stanica i premalo pravih muzičkih urednika, ustvari ih niko ne poštuje. Stručnjake na svom području izguruju instant radijski voditelji, koji su duhoviti kao preparirani vepar na banketu, nisu društveno kritični i ne daju nikakve analize i dublje poglede na muziku i društvo, već su populistični idioti, koji imaju predobru platu za prelaki posao. U stilu – ne mogu oni mene toliko malo da plate, koliko ja mogu ništa da ne radim. Možda novac tu nije najbitniji faktor, već činjenica da ljudi na tim radio stanicama vole da su bitni. A svi zvuče isto. Malo sam odlutao. Imamo još par vrdnih pohvale muzičkih kritičara, urednika i par časopisa, ipak premalo. Rad benda kao što smo mi daje drugačiju sliku na terenu i nije ni malo sjajna. Smem da tvrdim da je u Srbiji slična situacija, mada ne planiramo da se povučemo, zar ne? Nemam iskustva da bih dao mišljenje. Mileta Grujić – Miša: Kreativniji u Sloveniji, napredniji u razmišljanju, nisu imali turbo oboljenja kao studiji u Srbiji. Generalno. Što ne znači da u Srbiji nema dobrih studija, mada danas studio čini čovek. Ili človek, meni je svejedno. Srazmerno veličini dve države, u Sloveniji ih ima više, meni su zanimljiviji jer sam tek nešto više od godinu dana u Sloveniji. Koliko mogu da primetim, Srbija ima mnogo veće i jače festivale, ali se Slovenija može pohvaliti manjim i interesantnijim, alternativnijim. Ko se u Sloveniji žali na medije, neka dođe malo u Srbiju da vidi. U Srbiji jedino stvar spašavaju pojedinci koji imaju dostup etru, pa se bore protiv vetrenjača (kojih ima u Banatu i Bačkoj) Ne znam za Peđu (komentar na Žiginu parolu),  ali mnoge znam u Srbiji i bolje da ih ne znam, u Sloveniji ih na sreću ne poznajem, osim što sam upoznao Šekija iz pesme ZPušenja, koji je… Žiga Dobravc – Žika: Studiji za snimanje u Srbiji su cenovno mnogo dostupniji. Studiji za vežbanje su takođe jeftiniji i ima ih daleko više nego u Sloveniji. U Srbiji je daleko više klubova, u celoj Sloveniji ih je od 15-20 koji još uvek rade. Klubska scena je u Sloveniji umrla, zbog službi obezbeđenja i SAZAS-a (u Srbiji SOKOJ) koji naplaćuju ogromne izdatke. Možda je u Srbiji scena još živa. Posete koncerata su bolje i publika je više zainteresovana za R’n’R. Srbija je veća, posledično je i više festivala. Scena na festivalima je slična, manje poznati bendovi sviraju u lošim terminima i simbolično su plaćeni u obe države. mediji su manje vište jednaki. Veze, poznanstva i pare, pa može i tvoja pesma da se pusti. Stas je više puta bitniji nego glas. (guzice i sise, samo da ne vise) Srpski menadžment funkcijoniše bolje i jeftinije. Neka živi Peđa! Tomi Perinčič: Pretpostavljam da nema razlike, verovatno su određeni studiji u Sbiji jeftiniji nego u Sloveniji. Prvi utisak je da u Srbiji ima mnogo više klubova u kojima se svira R’n’R. Mislim da nema nikakve razlike, imaju iste prepreke i probleme. No comment. No comment. Primož Malenšek – PimpS: No comment. Slična situacija, čini mi se da je PR u manjim klubovima u Srbiji bolji nego u Sloveniji. Šteta da je zakon zabrane pušenja u Sloveniji. Slično u obe države. U Srbiji, čini mi se, organizatori prave manju razliku između stranih i domaćih muzičara. No comment. No comment. Dejan Sondža: Nisam imao priliku da snimam u studiju u Srbiji od 1998.g tako da ne znam kakva je trenutna situacija. Za Sloveniju mogu da kažem da se veoma trude i u većini slučajeva uspevaju da održe korak sa vremenom. Poslednji snimci koje sam čuo i uporedio sa srpskim su produkcijski daleko bolji i moderniji. Prednost klubova po Srbiji je da su pića jeftinija, cene karata prilagođene tržištu i dozvoljeno je pušenje u zatvorenom prostoru. U slovenačkim klubovima je u većini slučajeva odlična oprema, bend dobije pored honorara hranu i piće i svirke počinju i završavaju u pristojnije sate, do ponoći ili sat kasnije. Sa festivalima je izjednačena situacija. Glavni bend (Headliner) dobije sve počasti. Ostali bendovi ili nisu plaćeni ili je to mizerno i sa velikim kašnjenjem, ne dobiju zasluženu reklamu niti jedan ljudski odnos i poštovanje. Ponašaju se prema bendu kao da su došli da smetaju, a ne da su pozvani da sviraju. Tu su dostigli EU standard hehe! Sa medijima nismo imali dosta posla, ali u zadnje vreme je u Sloveniji na snazi zakon sa kvotama. Što znači da moraju da puštaju više muzike na slovenačkom jeziku, situacija je poprilično jadna. Ako bend nije već stekao neku slavu, nema ni priliku da se pojavi u javnosti i da dobije medijsku podršku. Sve ide preko veza i vezica i na štetu benda. Nije važan kvalitet već koga poznaješ. U Srbiji nije dobro, ali je mnogo jednostavnije, zna se tačna cena puštanja spota na TV ili radiju. U pokušaju da pronađem osobu za P.R. ili agenciju, naišao sam na veliki problem. Prva stvar je da ljudi sa kojima sam pregovarao ne znaju svoj posao, imaju duplo manje kontakta od mene i treće je da su tražili previše para, a to nisu mogli da opravdaju delima. Situaciju u Srbiji ne poznajem, par iskustava od pre par godina imam jako negativnih. Mada zadnja saradnja sa Predragom Jovanovićem vraća nadu u organizacijske i poslovne sposobnosti na teritoriji Srbije. Ili je izolovan primer? Tina Gerbec Radaković: Za sada sam snimala samo u Sloveniji, ali smo imali dosta puta probe sa El Brew u Srbiji u par različitih studija. Mada je verovatno da to nisu studiji u kojima se i snima. Razlika je predpodstavljam jedino u ceni. U Sloveniji je sve dosta skuplje. Pa eto, koliko smo svirali po Srbiji…na par mesta. U Srbiji još uvek ljude interesuje rokenrol. Ovde bi svi nešto novo, nešto drugačije i to se menja svaki mesec dana, mada teško je praviti poređenje kad je naša zemlja velika kao vaš glavni grad. Mislim da je trenutno takva situacija da su svi festivali isti, gledano sa strane benda. Možda su na severu malo bolje organizovani, ali isto je sranje ako nisi hedlajner. Podrazumeva se da bend ne bude ispoštovan od strane organizatora, da se kasni sa tonskim probama i da na kraju verovatno bend nastupa bez tonske. Ne postoji primerno mesto da se bend pripremi za nastup, organizatori otaljavaju posao i na kraju je još dugo čekanje na honorar uz mnogo muke. Razlika je da ih naravno ima više u Srbiji nego u našem malom selu. Za sada smo više interesovanja imali u Srbiji nego kod nas. Videćemo gde to sve vodi, ali važi pravilo ako sam ne uradiš, džaba ti menadžer. Jedino nam ostaje da se sami borimo i trudimo svim snagama.   Predrag Jovanović
    Jul 22, 2016 1710
  • 15 May 2016
    Naša gošća g.Negoslava sa ovim fenomenalnim blogom... Dežurni Švaler na Fejsbuku je veoma rasprostranjeno zanimanje u zemljici Stradiji. Portret Dežurnog Švalera se kreće u rasponu od bradice tek u naznakama do debelih i još debljih  bora urezanih oko usana, oko očiju i ponadbulih podočnjaka, na čelu, bradi i na svim ostalim mestima na kojima bore mogu da se pojave, s mestimičnim tragovima dugogodišnje upotrebe alkohola i duvana. Od predpubertetske stidljivosti do staračke navalentnosti. I mladalačke samouverenosti onih godina kad ti fale samo krila pa da poletiš. A možeš i avion da povezeš. Ako se neko usudi da ti da "kljućeve".O onima mladima neću. Smatraju da je njihovo da pitaju "tete" šta ih pitaju, a tete nemaju prava da se ljute. Jer neke to i traže pa oni ne znaju koju smeju a koju ne smeju. Da pitaju.Pa pitaju sve redom.Dežurni Fejsbuk Švaler mojie generacije obično nema prebijene banke u džepu, što u zemlji Stradijici i nije neka posebna ni falinka- niti je za hvalu niti je za žalbu, ali on tu činjenicu vrlo vešto zloupotrebljava u svrhu uspostavljanja konverzacije sa Protivnicom.Ne bi li kod nje izazvao dovoljnu dozu empatičnosti kako bi otvorio sebi put za još koju partiju konverzacije. Budući da mu ova na prvu loptu nije dovoljna za sve što je namerio: da stupi u kontakt, da izazove empatiju, da pređe u napad i da predribla dotičnu, da ne kažem, tu Protivnicu. Dok izaziva tugaljivost kod Protivnice, Dežurni Fejsbuk Švaler ne propušta da napomene kako je dugogodišnji ali nažalost bivši direktor (obavezno neke propale firme), sada bez stalnog zaposlenja, bez redovnih primanja i kako muku muči na nekom... imanju, honorarnom poslu, na trange-frange i ostalim snađiSe rabotama i kako istrajava, sve u nadi da će mu jednoga dana svanuti. Pritom, naravno, i dalje je mlad za ljubav ali, eto, nema srodnu dušu. Žena ga je napustila... u njegovoj priči obavezno je on nju šutnuo jer je bila neverna, nepoštena, lenja, gruba... ali on se i dalje nada da na ovom svetu ipak postoji neka Dobra i Plemenita (još ne priznaje ono... i dobrostojeća), koja će umeti da ceni  zagrljaje njegovih žuljevitih ruku i poglede njegovih pre vremena usahlih očiju, u kojima još tinja nada da će se ogrejati na plamenu dobrote i dobre obezbeđenosti neke koja ga i takvog nikakvog zaslužuje.Kad se prihvati žrtve, Dežurni Fejsbuk Švaler se primiri nekoliko dana, pa joj, onako, kao slučajno, mahne iz prikrajka. Iako mu je rekla na startu da je udata, da je verna, da nema vremena za zavitlancije, a ni volje, da ima nezgodnog muža koji ne voli njena FB dopisivanja sa muškarcima. Nekoliko dana pauze pa opet mahne.A onda prelazi u napad."Jaooooo, kako ti doooobro pišeš, tvoji statusi su taaaaaako jaki... samo šteta, retko ih ko razume, kao na primer...  ja. Ti si divna, sjajna, lepa, mnogo si lepa žena, jao što  ti je dobra ona slika. Nemoj da se ljutiš, molim te, znam da si udata, ali znaš... ja bih voleo da se mi ovako malo dopisujemo, samo da se dopisujemo, ništa drugo ne tražim, verujem da si verna i da nećeš da varaš muža, samo sam mislio, ovako, malo, ovde, slobodnije... i tako to. Ma daaaaaaaaaj, pa neće tvoj muž ništa da zna, šta ti je, pa ja nisam ni rekao da si neverna... ti si prelepa žena i jako pametna, razumeš ti to. To će biti samo među nama.Kako ti ne prilični, pa i ti imaš pravo da se negde isprazniš, šta ti je. Kako ne vodiš takve razgovore? A o čemi bi ti? Biću iskren, sviđaš mi se. I želim bre i da se vidimo, pošto smo blizu. Što sad ćutiš? Puši ..... babo buđava i izgužvana.Nadam se da neboli istina."Dobro, desi se da ima i ženu, Dežurni Fejsbuk Švaler. Takav je još nesebičniji... u deljenju komplimenata. Kad mu kažeš da je i njegova žena lepa, obavezno to previdi, ali zato vidi svaki tvoj zanosni osmeh i sve ostale tvoje kvalitete na ono malo fotografije koje ne sme ni da lajkuje. Onda pokušavaš da mu slanjem pozdrava njegovoj ženi daš do znanja da je zalutao, ali ništa... dok mu ne nacrtaš sve što oćeš da mu kažeš, on se ne udaljava. A onda ode brzinom munje. Bez ostanizbogom. Ali dobro, takav ti bar ne kaže da si ružna, raspala, buđava... baba. Mislim, ne zbog toga što ti je dan pre toga pisao da si najlepša na netu, a i šire, nego zbog žene, verujem. Nikad se na zna kakvog je karaktera Protivnica, pa što da joj se zamera.I tako... meni prijateljice pripretiše da će me blokirati zato što sam počela da za prijatelje primam sve i svašta. Nisam rekla svakog, Sve i Svašta. Pa kod mene vide njih pa i njima dele komplimente od- lepotice do babo izgužvana.Od sad, na prvu i bez provere, prihvatam samo žene.Čak i babe izgužvane, sem onih u negližeu i sa štiklama, u krevetu. Sa pirsingom u tetovažom na bedru. Zajedničke prijatelje sa takvim "damama", brišem.Nemam li 50 zajedničkih prijatelja sa Fb kandidatom u liku muškarca- odbijam zahtev za prijateljstvo. Nije me ogadilo "babojednaizgužvana", ali ako je i zbog jednog teksta na blogu, dosta je žrtve bilo. http://negoslava.blogspot.rs/
    1976 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Naša gošća g.Negoslava sa ovim fenomenalnim blogom... Dežurni Švaler na Fejsbuku je veoma rasprostranjeno zanimanje u zemljici Stradiji. Portret Dežurnog Švalera se kreće u rasponu od bradice tek u naznakama do debelih i još debljih  bora urezanih oko usana, oko očiju i ponadbulih podočnjaka, na čelu, bradi i na svim ostalim mestima na kojima bore mogu da se pojave, s mestimičnim tragovima dugogodišnje upotrebe alkohola i duvana. Od predpubertetske stidljivosti do staračke navalentnosti. I mladalačke samouverenosti onih godina kad ti fale samo krila pa da poletiš. A možeš i avion da povezeš. Ako se neko usudi da ti da "kljućeve".O onima mladima neću. Smatraju da je njihovo da pitaju "tete" šta ih pitaju, a tete nemaju prava da se ljute. Jer neke to i traže pa oni ne znaju koju smeju a koju ne smeju. Da pitaju.Pa pitaju sve redom.Dežurni Fejsbuk Švaler mojie generacije obično nema prebijene banke u džepu, što u zemlji Stradijici i nije neka posebna ni falinka- niti je za hvalu niti je za žalbu, ali on tu činjenicu vrlo vešto zloupotrebljava u svrhu uspostavljanja konverzacije sa Protivnicom.Ne bi li kod nje izazvao dovoljnu dozu empatičnosti kako bi otvorio sebi put za još koju partiju konverzacije. Budući da mu ova na prvu loptu nije dovoljna za sve što je namerio: da stupi u kontakt, da izazove empatiju, da pređe u napad i da predribla dotičnu, da ne kažem, tu Protivnicu. Dok izaziva tugaljivost kod Protivnice, Dežurni Fejsbuk Švaler ne propušta da napomene kako je dugogodišnji ali nažalost bivši direktor (obavezno neke propale firme), sada bez stalnog zaposlenja, bez redovnih primanja i kako muku muči na nekom... imanju, honorarnom poslu, na trange-frange i ostalim snađiSe rabotama i kako istrajava, sve u nadi da će mu jednoga dana svanuti. Pritom, naravno, i dalje je mlad za ljubav ali, eto, nema srodnu dušu. Žena ga je napustila... u njegovoj priči obavezno je on nju šutnuo jer je bila neverna, nepoštena, lenja, gruba... ali on se i dalje nada da na ovom svetu ipak postoji neka Dobra i Plemenita (još ne priznaje ono... i dobrostojeća), koja će umeti da ceni  zagrljaje njegovih žuljevitih ruku i poglede njegovih pre vremena usahlih očiju, u kojima još tinja nada da će se ogrejati na plamenu dobrote i dobre obezbeđenosti neke koja ga i takvog nikakvog zaslužuje.Kad se prihvati žrtve, Dežurni Fejsbuk Švaler se primiri nekoliko dana, pa joj, onako, kao slučajno, mahne iz prikrajka. Iako mu je rekla na startu da je udata, da je verna, da nema vremena za zavitlancije, a ni volje, da ima nezgodnog muža koji ne voli njena FB dopisivanja sa muškarcima. Nekoliko dana pauze pa opet mahne.A onda prelazi u napad."Jaooooo, kako ti doooobro pišeš, tvoji statusi su taaaaaako jaki... samo šteta, retko ih ko razume, kao na primer...  ja. Ti si divna, sjajna, lepa, mnogo si lepa žena, jao što  ti je dobra ona slika. Nemoj da se ljutiš, molim te, znam da si udata, ali znaš... ja bih voleo da se mi ovako malo dopisujemo, samo da se dopisujemo, ništa drugo ne tražim, verujem da si verna i da nećeš da varaš muža, samo sam mislio, ovako, malo, ovde, slobodnije... i tako to. Ma daaaaaaaaaj, pa neće tvoj muž ništa da zna, šta ti je, pa ja nisam ni rekao da si neverna... ti si prelepa žena i jako pametna, razumeš ti to. To će biti samo među nama.Kako ti ne prilični, pa i ti imaš pravo da se negde isprazniš, šta ti je. Kako ne vodiš takve razgovore? A o čemi bi ti? Biću iskren, sviđaš mi se. I želim bre i da se vidimo, pošto smo blizu. Što sad ćutiš? Puši ..... babo buđava i izgužvana.Nadam se da neboli istina."Dobro, desi se da ima i ženu, Dežurni Fejsbuk Švaler. Takav je još nesebičniji... u deljenju komplimenata. Kad mu kažeš da je i njegova žena lepa, obavezno to previdi, ali zato vidi svaki tvoj zanosni osmeh i sve ostale tvoje kvalitete na ono malo fotografije koje ne sme ni da lajkuje. Onda pokušavaš da mu slanjem pozdrava njegovoj ženi daš do znanja da je zalutao, ali ništa... dok mu ne nacrtaš sve što oćeš da mu kažeš, on se ne udaljava. A onda ode brzinom munje. Bez ostanizbogom. Ali dobro, takav ti bar ne kaže da si ružna, raspala, buđava... baba. Mislim, ne zbog toga što ti je dan pre toga pisao da si najlepša na netu, a i šire, nego zbog žene, verujem. Nikad se na zna kakvog je karaktera Protivnica, pa što da joj se zamera.I tako... meni prijateljice pripretiše da će me blokirati zato što sam počela da za prijatelje primam sve i svašta. Nisam rekla svakog, Sve i Svašta. Pa kod mene vide njih pa i njima dele komplimente od- lepotice do babo izgužvana.Od sad, na prvu i bez provere, prihvatam samo žene.Čak i babe izgužvane, sem onih u negližeu i sa štiklama, u krevetu. Sa pirsingom u tetovažom na bedru. Zajedničke prijatelje sa takvim "damama", brišem.Nemam li 50 zajedničkih prijatelja sa Fb kandidatom u liku muškarca- odbijam zahtev za prijateljstvo. Nije me ogadilo "babojednaizgužvana", ali ako je i zbog jednog teksta na blogu, dosta je žrtve bilo. http://negoslava.blogspot.rs/
    May 15, 2016 1976
  • 02 Mar 2016
    Žene se dele na ničije, nečije i svačije. Ti si naišao na ničiju. Bolje bi bilo da si naišao na nečiju. Jer nečija je nečija, navikla je da pripada, pa kako je jednom bila nečija, može postati i tvoja. A ova što je vazda ničija, ni na šta nije navikla. Nije ni morala da se navikava. A ti misliš - dobro je: ničija je slobodna. Pa, ničija je baš i ničija zato što tako voli slobodu i što nikad ne bi postala nečija. Svačija je isto nečija, samo što je previše nečija, ali uz dobre razloge može postati umereno nečija, pa opet može postati samo tvoja. Pa čemu onda osmeh što je ona ničija kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?  
    1526 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Žene se dele na ničije, nečije i svačije. Ti si naišao na ničiju. Bolje bi bilo da si naišao na nečiju. Jer nečija je nečija, navikla je da pripada, pa kako je jednom bila nečija, može postati i tvoja. A ova što je vazda ničija, ni na šta nije navikla. Nije ni morala da se navikava. A ti misliš - dobro je: ničija je slobodna. Pa, ničija je baš i ničija zato što tako voli slobodu i što nikad ne bi postala nečija. Svačija je isto nečija, samo što je previše nečija, ali uz dobre razloge može postati umereno nečija, pa opet može postati samo tvoja. Pa čemu onda osmeh što je ona ničija kad je to, zapravo, najgore što može da ti se desi?  
    Mar 02, 2016 1526
  • 19 Jan 2014
    Lutajući netom naletih na nešto fantastično.Sebe sam već videla tamo kako uživam, ali.. Na južnoj obali Islanda postoji grupa ostrva pod nazivom Vestmannaeyjar(Westman Islands in English), ovo ostrvo što  ću vam predstaviti zove se Elliðaey (ovo sam kopirala). Ostrvo je naseljeno morskim pticama koje se tu i gnezde.Ja sam se taman ponadala da tu  ima malo mesta za mene, ali te ptice, neka hvala... Vidim tu kućicu na tom ostrvu, ali mi nije jasno zašto služi .Ukucam u Google da ja to malo proverim.     Čika Google kaže da je pre 300 godina tu živelo 5 porodica koje se bavilo ribolovom.Ništa novo ne saznah, pitam se da se nisu bavili drvnom industrijom.. Naravno da je i na Islandu isto kao  kod nas.Lovački savez Islanda je odlučio da 1953 godine napravi tu ložu  tj kolibicu, pa nisam ni mislila da je drugačije. Razlika je u tome što bi naše glavešine tu podigle hotel.Ne može kolibica, MNOGO IH JE.     E sad čitam nema struje, nema neta, a ja zaista volim Volimo Net, i razmisljam onako u sebi pa izdržala bih 2 dana.   E ,cvrc malo neću ići ni tih zamišljenih 2 dana ....privilegiju boravka na ovom ostrvcetu  imaju samo clanovi Lovačkog udruženja Islanda...pihhhhh Za beg od zombija moram smisliti neko bolje mesto .... Slike koje su maknute ,da ne kažem ukradene su  sa ovog --->  SAJTA
    1462 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Lutajući netom naletih na nešto fantastično.Sebe sam već videla tamo kako uživam, ali.. Na južnoj obali Islanda postoji grupa ostrva pod nazivom Vestmannaeyjar(Westman Islands in English), ovo ostrvo što  ću vam predstaviti zove se Elliðaey (ovo sam kopirala). Ostrvo je naseljeno morskim pticama koje se tu i gnezde.Ja sam se taman ponadala da tu  ima malo mesta za mene, ali te ptice, neka hvala... Vidim tu kućicu na tom ostrvu, ali mi nije jasno zašto služi .Ukucam u Google da ja to malo proverim.     Čika Google kaže da je pre 300 godina tu živelo 5 porodica koje se bavilo ribolovom.Ništa novo ne saznah, pitam se da se nisu bavili drvnom industrijom.. Naravno da je i na Islandu isto kao  kod nas.Lovački savez Islanda je odlučio da 1953 godine napravi tu ložu  tj kolibicu, pa nisam ni mislila da je drugačije. Razlika je u tome što bi naše glavešine tu podigle hotel.Ne može kolibica, MNOGO IH JE.     E sad čitam nema struje, nema neta, a ja zaista volim Volimo Net, i razmisljam onako u sebi pa izdržala bih 2 dana.   E ,cvrc malo neću ići ni tih zamišljenih 2 dana ....privilegiju boravka na ovom ostrvcetu  imaju samo clanovi Lovačkog udruženja Islanda...pihhhhh Za beg od zombija moram smisliti neko bolje mesto .... Slike koje su maknute ,da ne kažem ukradene su  sa ovog --->  SAJTA
    Jan 19, 2014 1462
  • 05 Jan 2014
    Jednom davno, svi ljudski osećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je DOSADA zevnula treći put, LUDOST je uvek tako luda, predložila: `Hajde da se igramo skrivalice! Ko se najbolje sakrije,pobednik je medju osećanjima.` INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je ne mogavši prećutati upitala:`Skrivalice, kakva je to igra?` `To je jedna igra, započela je objašnjavajući LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim brojanje, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik`. ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledilo ga je ODUŠEVLJENJE.  SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesovalo. Ali, nisu se svi hteli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala, ionako uvek na kraju, svi propadnu. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije taj koji se setio i predložio igru. OPREZ nije hteo da reskira. Jedan...dva...tri....', počela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LENJOST, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u senku USPEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gde da se sakrije, jer joj se svako mesto činilo savršenim za nekog od njenih prijatelja. LEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište,ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.  'Milion'! - povikala je LUDOST i započela potragu. Prvo je pronašla LENJOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VERU kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.  Slučajno su se tu našle i ZAVIST i naravno USPEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skloništa koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednela, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LEPOTU. Sa SUMNJOM je bilo jos lakše, jer ona se nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala da sedi na obližnjem kamenu. Tako je LUDOST, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TESKOBU u izgubljenoj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila besna, ugledala je ružičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se čuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči, LUDOST nije znala šta da učini. Pronašla je pobednika, osećanje nad osećanjima, ali LJUBAV je postala slepa.Plakala je LUDOST i molila LJUBAV da joj oprosti. Na kraju je odlučila da zauvek ostane uz LJUBAV i da joj pomaže. Tako je LJUBAV ostala pobednik nad osećanjima, ali je ostala slepa, a LUDOST, je prati gde god ide.
    1804 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Jednom davno, svi ljudski osećaji i svi ljudski kvaliteti našli su se na jednom skrivenom mestu na Zemlji. Kada je DOSADA zevnula treći put, LUDOST je uvek tako luda, predložila: `Hajde da se igramo skrivalice! Ko se najbolje sakrije,pobednik je medju osećanjima.` INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je ne mogavši prećutati upitala:`Skrivalice, kakva je to igra?` `To je jedna igra, započela je objašnjavajući LUDOST, u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se svi vi ne sakrijete. Kada završim brojanje, polazim u potragu i koga ne pronadjem, taj je pobednik`. ENTUZIJAZAM je zaplesao, sledilo ga je ODUŠEVLJENJE.  SREĆA je toliko skakala da je nagovorila SUMNJU i APATIJU koju nikada ništa nije interesovalo. Ali, nisu se svi hteli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a zašto bi se skrivala, ionako uvek na kraju, svi propadnu. PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije taj koji se setio i predložio igru. OPREZ nije hteo da reskira. Jedan...dva...tri....', počela je brojati LUDOST. Prva se sakrila LENJOST, koja se kao i uvek, samo bacila iza prvog kamena na putu. VERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u senku USPEHA, koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gde da se sakrije, jer joj se svako mesto činilo savršenim za nekog od njenih prijatelja. LEPOTA je uskočila u kristalno čisto jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mesto u letu leptira, a SLOBODA u dahu vetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište,ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije važno. Kada je LUDOST izbrojavala 999.999, LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.  'Milion'! - povikala je LUDOST i započela potragu. Prvo je pronašla LENJOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VERU kako raspravlja o teologiji sa Bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha.  Slučajno su se tu našle i ZAVIST i naravno USPEH, a SEBIČNOST nije trebalo ni tražiti. Sama je izletela iz svog savršenog skloništa koje se pokazalo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednela, i tako je u kristalnom jezeru pronašla LEPOTU. Sa SUMNJOM je bilo jos lakše, jer ona se nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala da sedi na obližnjem kamenu. Tako je LUDOST, malo-pomalo, pronašla gotovo sve. TALENT u zlatnom klasju žita, TESKOBU u izgubljenoj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigde pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine, i kada je već bila besna, ugledala je ružičnjak. Ušla je medju ruže, uhvatila suvu granu i od besa i iznemoglosti, počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se čuo bolan krik. Ružino trnje izgrebalo je LJUBAVI oči, LUDOST nije znala šta da učini. Pronašla je pobednika, osećanje nad osećanjima, ali LJUBAV je postala slepa.Plakala je LUDOST i molila LJUBAV da joj oprosti. Na kraju je odlučila da zauvek ostane uz LJUBAV i da joj pomaže. Tako je LJUBAV ostala pobednik nad osećanjima, ali je ostala slepa, a LUDOST, je prati gde god ide.
    Jan 05, 2014 1804
  • 25 Oct 2013
    Ovo je nadovezivanje na Dubravkin blog - da se deca nasmeju oko 400 puta na dan, dok se odrasli u proseku smeju samo 15 puta dnevno? - da mačke ne osećaju sladak ukus? - da su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati? - da ne postoji prirodno plava hrana? - da je najjači mišić u ljudskom telu jezik? - da štakor može izdržati bez vode duže og kamile? - da prosečni radni sto ima 400 puta više bakterija od WC-a? - da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju? - da puževi imaju 4 nosa? - da je nemoguće poljubiti vlastiti lakat? - da je Coca- Cola orginalno zelene boje? - da je lubenica povrće,a paradajz voće? - da komarac ima 47 zuba? - da korkodili ne mogu izbaciti svoj jezik van? - da kad se paukova mreža stavi na ranu, zaustavlja krvarenje? - da su naše oči od rođenja uvek istih dimenzija,ali da nos i uši ne prestaju rasti? - da noj ima veće oko od mozga? - da bi pužu koji bi išao dan i noć trebalo 14 dana da prevali jedan kilometar? - da crv ima pet srca? - da će hobotnica, ako je zaista gladna, početi jesti svoje krakove? - da na svijetu ima oko 6800 jezika? - da oko 2 milijarde ljudi na svetu ne zna čitati? - da delfini spavaju s jednim okom otvorenim?
    1378 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ovo je nadovezivanje na Dubravkin blog - da se deca nasmeju oko 400 puta na dan, dok se odrasli u proseku smeju samo 15 puta dnevno? - da mačke ne osećaju sladak ukus? - da su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati? - da ne postoji prirodno plava hrana? - da je najjači mišić u ljudskom telu jezik? - da štakor može izdržati bez vode duže og kamile? - da prosečni radni sto ima 400 puta više bakterija od WC-a? - da je nemoguće kihnuti otvorenih očiju? - da puževi imaju 4 nosa? - da je nemoguće poljubiti vlastiti lakat? - da je Coca- Cola orginalno zelene boje? - da je lubenica povrće,a paradajz voće? - da komarac ima 47 zuba? - da korkodili ne mogu izbaciti svoj jezik van? - da kad se paukova mreža stavi na ranu, zaustavlja krvarenje? - da su naše oči od rođenja uvek istih dimenzija,ali da nos i uši ne prestaju rasti? - da noj ima veće oko od mozga? - da bi pužu koji bi išao dan i noć trebalo 14 dana da prevali jedan kilometar? - da crv ima pet srca? - da će hobotnica, ako je zaista gladna, početi jesti svoje krakove? - da na svijetu ima oko 6800 jezika? - da oko 2 milijarde ljudi na svetu ne zna čitati? - da delfini spavaju s jednim okom otvorenim?
    Oct 25, 2013 1378
  • 13 Sep 2013
    :)
    Majka i dečak hodaju plažom. U jednom trenutku dečak upita: „Mama, kako se čuva ljubav?" Mama ga pogleda i odgovori: „Zgrabi malo peska i stisni u šaku.“ Dečak stisnu šaku i što je više stiskao, to je više peska curelo iz nje. „Ali, mama, pesak mi beži.“ „Znam,sad potpuno otvori šaku.“ Dečak je posluša, ali u tom trenutku dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana. „Ni ovako ne uspevam zadržati pesak.“ Na to majka sa smeškom na licu odgovori: „Sada uzmi malo peska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zaštitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan.“ Dečak učini kako mu je rečeno i pesak mu ostade na dlanu, dovoljno zaštićen od vetra i slobodan da ne klizi kroz prste. „Eto, tako se čuva ljubav.“ Šetajući netom pročitah ovo pa da podelim sa vama,da vas podsetim kako se čuva ljubav.
    1626 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    :)
    Majka i dečak hodaju plažom. U jednom trenutku dečak upita: „Mama, kako se čuva ljubav?" Mama ga pogleda i odgovori: „Zgrabi malo peska i stisni u šaku.“ Dečak stisnu šaku i što je više stiskao, to je više peska curelo iz nje. „Ali, mama, pesak mi beži.“ „Znam,sad potpuno otvori šaku.“ Dečak je posluša, ali u tom trenutku dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana. „Ni ovako ne uspevam zadržati pesak.“ Na to majka sa smeškom na licu odgovori: „Sada uzmi malo peska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zaštitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan.“ Dečak učini kako mu je rečeno i pesak mu ostade na dlanu, dovoljno zaštićen od vetra i slobodan da ne klizi kroz prste. „Eto, tako se čuva ljubav.“ Šetajući netom pročitah ovo pa da podelim sa vama,da vas podsetim kako se čuva ljubav.
    Sep 13, 2013 1626
  • 29 Aug 2013
    Poljubac u vrat – strastPoljubac u obraz – prijateljstvoPoljubac u celo – ceznjaPoljubac u ruku – postovanjePoljubac u usta – ljubavPoljubac na rame – pohlepaPoljubac mora trajati 3 – 5 minTuce li cura decka, zeli da je on poljubiBaci li ona nesto decku, za kaznu dobije strastveni kissUgasi li cura decku upaljac, zeli biti voljenaPoljubac ne sme biti na siluPoljubac zatvorenih ociju – duboka ljubavPoljubac na rastanku – sanjaj meStisak ruke – neznostStati na nogu – ljubavna izjavaIsplaziti jezik – poljubi me odmahMilovanje kose – ne mogu bez tebeTreptati ocima – Volis me?Kasljati – Volim te!!!Staviti kaziprst u usta – zagrli meGrickati nokte – ljubomoraAko te neko pita za hodanje reci DAPucketati prstima – danas super izgledasUzme li cura nesto decku, on je moze imati na raspolaganjuSmrkati nosom – sutra u isto vremeStipati – zelim ti nesto reciGledati se u oci – volimo sePoljubac jezikom (dugo traje) – zeli te strastvenoPrckanje po kosi – voli teMrki pogled – misli da si joj neveranManje od 6 poljubaca u jednoj veceri – ZABRANJENOAko te dira po telu, zeli da budes samo njenIgrati se prstima – sutra u isto vremeSaptati – njeznostAko ti kaze da te voli, malo pricekaj pa i ti njoj reciAko cura ima hladne ruke, hoce joj seZAKONI SU DA SE KRSE!!!!!!!!!!!!!!!!!   Nadjoh ovo pa podelih sa vama....
    1507 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Poljubac u vrat – strastPoljubac u obraz – prijateljstvoPoljubac u celo – ceznjaPoljubac u ruku – postovanjePoljubac u usta – ljubavPoljubac na rame – pohlepaPoljubac mora trajati 3 – 5 minTuce li cura decka, zeli da je on poljubiBaci li ona nesto decku, za kaznu dobije strastveni kissUgasi li cura decku upaljac, zeli biti voljenaPoljubac ne sme biti na siluPoljubac zatvorenih ociju – duboka ljubavPoljubac na rastanku – sanjaj meStisak ruke – neznostStati na nogu – ljubavna izjavaIsplaziti jezik – poljubi me odmahMilovanje kose – ne mogu bez tebeTreptati ocima – Volis me?Kasljati – Volim te!!!Staviti kaziprst u usta – zagrli meGrickati nokte – ljubomoraAko te neko pita za hodanje reci DAPucketati prstima – danas super izgledasUzme li cura nesto decku, on je moze imati na raspolaganjuSmrkati nosom – sutra u isto vremeStipati – zelim ti nesto reciGledati se u oci – volimo sePoljubac jezikom (dugo traje) – zeli te strastvenoPrckanje po kosi – voli teMrki pogled – misli da si joj neveranManje od 6 poljubaca u jednoj veceri – ZABRANJENOAko te dira po telu, zeli da budes samo njenIgrati se prstima – sutra u isto vremeSaptati – njeznostAko ti kaze da te voli, malo pricekaj pa i ti njoj reciAko cura ima hladne ruke, hoce joj seZAKONI SU DA SE KRSE!!!!!!!!!!!!!!!!!   Nadjoh ovo pa podelih sa vama....
    Aug 29, 2013 1507