Blogovi

User's Tags

Ramona mo 's Entries

3 blogs
  • 06 Dec 2014
          Na vratima vremena naslaganih godina, još jedan dan prosipa sate koji će se izgubiti i nestati u nepovrat. Ti znaš, ne razvrstavam dane na dobre i loše, ne doživljavam to vrijeme u izgubljenoj stvarnosti. Ipak, naučila sam da postojim, okružena malim znacima nesebične pažnje, lijepim riječima, mislima, djelima ... U ambisu neostvarenih želja i potreba, obuzeta toplim mislima, udišem svaki trenutak sreće. Izvukla sam srce iz tame noći i boli, stavila ga na svjetlost dana. Obojila sam osjećaje duginim bojama nadanja. U lavirinitu isprepletenih misli i osjećaja, ispred mene je zasjalo izgubljeno vrijeme. Dok iscrtavam put na karti želja, stvarnost se nalazi negdje u daljini iščekivanja. Nosi me struja preplavljenih osjećaja a ja pružam šansu dragocijenim, magičnim trenucima, koji imaju svoju vrijednost. Kradem komadiće vremena i osjećam da sreća dolazi. Šaljem ti osmijehe, jer život neumitno teče i ne čeka nikoga.
    2228 Objavio/la Ramona mo
  •       Na vratima vremena naslaganih godina, još jedan dan prosipa sate koji će se izgubiti i nestati u nepovrat. Ti znaš, ne razvrstavam dane na dobre i loše, ne doživljavam to vrijeme u izgubljenoj stvarnosti. Ipak, naučila sam da postojim, okružena malim znacima nesebične pažnje, lijepim riječima, mislima, djelima ... U ambisu neostvarenih želja i potreba, obuzeta toplim mislima, udišem svaki trenutak sreće. Izvukla sam srce iz tame noći i boli, stavila ga na svjetlost dana. Obojila sam osjećaje duginim bojama nadanja. U lavirinitu isprepletenih misli i osjećaja, ispred mene je zasjalo izgubljeno vrijeme. Dok iscrtavam put na karti želja, stvarnost se nalazi negdje u daljini iščekivanja. Nosi me struja preplavljenih osjećaja a ja pružam šansu dragocijenim, magičnim trenucima, koji imaju svoju vrijednost. Kradem komadiće vremena i osjećam da sreća dolazi. Šaljem ti osmijehe, jer život neumitno teče i ne čeka nikoga.
    Dec 06, 2014 2228
  • 28 Nov 2014
     DANAS... Da, danas je jedan od onih dana, kad te uhvati melanholija bez vidnog razloga.Kao u zamku paukove mreže,upletu se neke misli koje su utkane negdje u dubini duše. Iz dubokog procjepa grube realnosti, javljaju se stari nemiri,koje je teško otkriti. Svi ti istrošeni osjećaji ostaju zapetljani u klupku izgubljenog vremena, u pritajenom ritmu uspona i padova do neprepoznatljivosti. Minutama mjerim izlomljeno vrijeme, koje smo mrvili praznim hodom da se zaboravimo. Lutanje i traženje nečeg davno izgubljenog u lavirintima beznađa, pretvorilo se u ritual uokviren u slabosti razuma. Zatvoreni u špilju nesuočavanja, kupujemo komadiće vremena.  Naviru emocije pomalo potisnute, ali ne i zaboravljene, uvijek spremne da izmame poneku suzu. Mjerimo se vremenom, koje nas je odavno uzelo i urezalo duboke bore na naša lica. Ćutimo, na liniji razgraničenja, gdje ne bole porazi prosutih riječi.  Ostajem samo nijemi posmatrač nepodnošljivo prazne, izlomljene svakodnevice u nekoj drugoj stvarnosti, sa istrošenim i neprepoznatljivim osjećajima.
    2285 Objavio/la Ramona mo
  •  DANAS... Da, danas je jedan od onih dana, kad te uhvati melanholija bez vidnog razloga.Kao u zamku paukove mreže,upletu se neke misli koje su utkane negdje u dubini duše. Iz dubokog procjepa grube realnosti, javljaju se stari nemiri,koje je teško otkriti. Svi ti istrošeni osjećaji ostaju zapetljani u klupku izgubljenog vremena, u pritajenom ritmu uspona i padova do neprepoznatljivosti. Minutama mjerim izlomljeno vrijeme, koje smo mrvili praznim hodom da se zaboravimo. Lutanje i traženje nečeg davno izgubljenog u lavirintima beznađa, pretvorilo se u ritual uokviren u slabosti razuma. Zatvoreni u špilju nesuočavanja, kupujemo komadiće vremena.  Naviru emocije pomalo potisnute, ali ne i zaboravljene, uvijek spremne da izmame poneku suzu. Mjerimo se vremenom, koje nas je odavno uzelo i urezalo duboke bore na naša lica. Ćutimo, na liniji razgraničenja, gdje ne bole porazi prosutih riječi.  Ostajem samo nijemi posmatrač nepodnošljivo prazne, izlomljene svakodnevice u nekoj drugoj stvarnosti, sa istrošenim i neprepoznatljivim osjećajima.
    Nov 28, 2014 2285
  • 27 Nov 2014
    Udaljenost... Svakog dana udaljenost od drugih je sve veća.Dok moj brod odmiče iz sata u sat, ostajem sama sa pučinom ispred sebe. I tako dani prolaze, kao kroz maglu prepoznajem druge kao neke sjene. Umjesto da plovim, Ja plutam i ne znam svoje odredište. Sve moje blijedi, nestaje, gubi se osjećaj, nestaju boje...Nestaju i uspomene koje sam čuvala kao kamenčiće u boji neke imaginarne obale. U gluhoj tišini koja nema nikakav zvuk, moj glas nema nikakav odjek. Sve što dohvatim postaje nešto neodređeno, bezlično i sve mijenja svoj oblik...Pokušavam da uhvatim neko poznato lice, pogled, ali ne mogu. Moja stvarnost je kao magla u kojoj se samo naziru lica drugih...Još samo je ostao san koji nudi nadu, zaborav... San koji će donijeti novi dan i novi početak ... možda već sutra.  
    1802 Objavio/la Ramona mo
  • Udaljenost... Svakog dana udaljenost od drugih je sve veća.Dok moj brod odmiče iz sata u sat, ostajem sama sa pučinom ispred sebe. I tako dani prolaze, kao kroz maglu prepoznajem druge kao neke sjene. Umjesto da plovim, Ja plutam i ne znam svoje odredište. Sve moje blijedi, nestaje, gubi se osjećaj, nestaju boje...Nestaju i uspomene koje sam čuvala kao kamenčiće u boji neke imaginarne obale. U gluhoj tišini koja nema nikakav zvuk, moj glas nema nikakav odjek. Sve što dohvatim postaje nešto neodređeno, bezlično i sve mijenja svoj oblik...Pokušavam da uhvatim neko poznato lice, pogled, ali ne mogu. Moja stvarnost je kao magla u kojoj se samo naziru lica drugih...Još samo je ostao san koji nudi nadu, zaborav... San koji će donijeti novi dan i novi početak ... možda već sutra.  
    Nov 27, 2014 1802