Blogovi

Ekipa: 0 member(s)

Shares ?

0

Klikova ?

0

Viral Lift ?

0%

Tagovi

Pogledajte i ovo

  • 30 Jan 2014
    Zašto uzeti mađarsko državljanstvo? Na to pitanje će svako odgovoriti za sebe a ja ću probati da ovim tekstom pomognem onima koji znaju zašto! Siguran sam da će ovaj tekst naići na osudu ostrašćenih ali i na prihvatanje onih sa malo širim pogledom pa se njima i obraćam. To je dilema na koju svako za sebe treba da odgovori i   siguran sam da postoji mnogo razloga za uzimanje mađarskog državljanstva kao i onih protiv njega. Osvrnuću se  na one pozitivnije strane. Treba znati šta dobijamo ako uzmemo mađarsko državljanstvo tj pasoš? Sa mađarskim pasošem su nam zagarantovana sva prava koja imaju građani EU jer smo i mi postali isto. Imamo prava da nesmetano živimo i radimo u bilo kojoj članici EU.    Naša deca imaju pravo na školovanje, stipendije, pomoc...to su neki od primera, malo li je? U principu se dobija pravo na izbor pa ko je koliko sposoban i vredan tako će mu i biti. Al da pređem na samo dobijanje mađarskog državljanstva. Za dobijanje Mađarskog državljanstva nije potrebno da imate veze sa Mađarima, tj da vam je poreklo mađarsko što malo ko zna . Prvi uslov i najosnovniji je da dokažete da je neko od vaših predaka rođen na teritoriji Vojvodine do 1921 godine bez obzira na vaše ime ili mesto rođenja, to ih ne zanima!!!! (  uzima se u obzir i  od 1941god-1945god) Kada izvadite potrebne izvode iz matične knjige rođenih i verovatno umrlicu od predaka koji je rođen u to vreme jer je jedino to sačuvano kod matičara, potrebno je sve te papire prevesti na mađarski jezik.  Preporučujem da to ne radite u Novom Sadu jer vas prevođenje košta oko 10e po papiru te vam savetujem da to uradite u Temerinu u jednoj advokatskoj kancelariji koja naplaćuje 500din po papiru a imaćete oko 6 papira. Kada ste sve to uradili onda ste veoma blizu dobijanja mađarskog državljanstva nakon čega vam sledi popunjavanje formulara u konzulatu ili u nekoj mesnoj kancelariji u samoj Mađarskoj. Da bi ste to mogli da uradite kao i da prođete neki vid intervjua tj razgovora sa službenicima potrebno je poznavanje jezika koje se da naučiti ako ste dovoljno uporni i ako vam je stalo do mađarskog državljanstva. Da rezimiramo: za dobijanje mađarskog državljanstva je  potrebno da ispunite  2 uslova. 1. Da dokažete da je neko od vaših predaka rođen na teritoriji Vojvodine do 1921godina 2. Da znate Mađarski jezik!!!  Namojte verovati svemu što se piše na internetu jer ja govorim iz iskustva i znam da se svaki jezik nauči, barem neka osnova koju oni traže. Da li postoji način da se zaobiđe poznavanje jezika?- to se mnogi pitaju. Pretpostavljam da postoji ali ja to ne savetujem jer je lakše naučiti osnovu jezika, malo se potruditi.  Koji nivo znanja je potreban? To je prlično relativno što znam iz iskustva jer se meni desilo da sam na predaji papira  u Mađarskoj, prilično lako prošao jer je službenica bila neverovatno ljubazna i mnogo mi pomogla postavljajući pitanja na način da mogu razumeti pitanje: '' Vi ste iz Novog Sada?'' To je prošlo veoma lako i prosto sam bio ponosan što postajem Mađar i što sam umeo da se ispričam sa službenicom odgovarajući sa '' Igen il Nem''. U januaru prošle godine sam dobio poziv da dođem na zakletvu. Ovaj put sam se pripremio. znao sam da se predstavim, da komuniciram na nekom osnovnom nivou jer mi je to bilo veoma važno. Ali, baš se desilo da su pred samu zakletvu odlučili da nas ponovo propitaju a ovaj put nije bila prisutna dobra službenica...AAAAAAAAA, NEEE! Pojavila se neka namrgođena i manje ljubazna teta koja nas iz Srbije nije baš blagonaklono gledala a ja sam se nadao da će barem prema Ćazimu Salihiju biti malo blaža. Nije bila blaža  a ja sam zamoljen da nastavim sa dobrim radom i da se javim kada naučim perfektno da govorim Mađarski. Stoga je to veoma relativno. Istina je da se treba potruditi i naučiti. Ja trenutno učim i verujem da ću u narednom periodu realizovati celu ovu priču.  Za više informacija, Novosađani se mogu prošetati do ulice Miletićeva br 4 gde se nalazi mađarska kancelarija i veoma su ljubazni, odgovaraju na sva pitanja. U toj kancelariji možete podneti zahtev za dobijanje Mađarskog državljanstva. Eto, podelio sam informaciju u nadi da sam nekome pomogao. Sretno!  
    3257 Objavio/la Ćazim Salihi
  • 20 Nov 2013
    Ovako uglavnom počinje, zar ne? Evo, ja prvi priznajem! Davno se u mom životu odigrala slična scena s tim što bi dodao da je bila neka žurka sa odličnom muzikom, skupili se Metalci...no, ja sam tu i stao. Slušam jedan od mojih omiljenih bendova: '' Alice in chains '' i to me gotovo uvek podseti na detinjstvo i deo mladosti. A, danas sam se potsetio taxiranja i jedne životne priče koja je započeta na isti ovakav način, kao zezanje, lud provod al ta devoka nije pročitala sjajnu knjigu '' Mi deca sa kolodvora zoo'' , nije umela da postavi granicu. Za vreme tih 13 godina koliko sam proveo taxirajući, vozeći razne ljude, posmatrajući sve te sudbine, ima par njih koje su ostavile traga u mom životu, bez obzira što nisam bio direktni učesnik, već samo posmatrač, Taxista. Ovaj tekst posvećujem jednoj devojci koju znaju mnogi taxisti, dileri a i policajci. Njena priča je započeta sa zaljubljivanjem u pogrešnog momka, pokušajem da se postane deo njegove ekipe i potpuno prepusti uživanju i ludovanju...tada je imala 16 godina. Kao što to uglavnom biva, sasvim slučajno mi na stajalištu '' Satelit ''ulazi u auto, blago urađena od ''Gandže'' i veoma raspoložena a mene prepoznaje kao nekog njenog drugara što  nije bila istina i nisam je uspeo ubediti u to ali ona jeste mene... Tako sam ja postao njen drugar kojem ime nikada nisam saznao, baš kao i njeno jer sam bio taxista i što manje znam, to bolje a dok ona plaća vožnje, mi se vozimo. To je uobičajeno za taxiste. I zaista, ona je pravila dobre vožnje koje je uredno plaćala. Gotovo smo se svakodnevno vozili i ja sam i dalje bio njen drugar a da mi nije znala pravo ime baš kao ni ja njeno ali znam da je iz bogate porodice koja se svojski trudila da je izvuče iz tog opasnog sveta koji ju je sve više obuzimao a ona se gubila u njemu. Nakon konzumiranja Gandže ili Trave, lagano je prelazila na jače droge i postajala sve sumnjivija u svom ponašanju tj počela je da ''kompenzuje plaćanje kolegama'' što je i svom Drugaru naravno ponudila al sam ja ipak više voleo novac. Lagano je ulazila u svet prostitucije, sitnijih krađa, čak i varanju taxista koju su je jadni čekali po sat vremena ispred ulaza neke zgrade nakon čega bi shvatili da je ona pobegla a oni prevareni. Do tada su je taxisti voleli, bez obzira na sve, ona je uvek plaćala al došlo vreme da se i to menja dok je ona sve više tonula, fizički propadala, bivala mršavija i dobijala izgled zavisnika. Postajala je sve poznatija međ kolegama ali i policijom, bila je nebrojano puta hapšena i puštena jer šta raditi sa njom? Sa sitnog dilovanja droge i borbe za još jedan dan, jedan dop, jednu dozu, sve više je tonula u prostituciju koja bi joj donela još jedan dan. Vozili smo se godinama, bio sam njen Drugar i svedok njenog loma, pada a ja sam ipak sklon da izjavim da je droga bolest i da nije to sve tako jednostavno i da se prebacivanjem krivice na njih u smislu da su imali izbora i da je to bio njihov izbor, ne može pojednostaviti priča o drogama jer niko ne želi takav život!  Realno, to nije život a zavisnici tj narkomani su nečija deca, braća, sestre, prijatelji a i mi imamo decu, braću, sestre i prijatelje? Nevolja ne bira kada će zakucati na nečija vrata! Da, moja tajanstvena prijateljica je završila na Kačkoj Petlji, prodavajući se kako bi zaradila za još jedan dan, Mislite li da je ona devojčića od 16 godina to želela? http://taxinovisad.blogspot.com/
    2909 Objavio/la Ćazim Salihi
  • 04 Mar 2014
    Koja je razlika između radnika i neradnika? Ko su radnici a ko neradnici? Ko se žali a ko radi? Da li čekamo naš posao iz snova? Jeste, teško je! Al, da je lako ne bi bilo teško- moja lična umotvorina. Šalu na stranu, posla zaista malo ima i teško je platiti račune, opskrbiti porodicu sa svime što je potrebno a ponekada je dovoljno teško samo preživeti. Govorim iz iskustva! Ponekada, se osvrnem na mojih 35 godina života i na sve poslove koje sam radio a bio sam sve i svašta i počeo kao trgovac tj prodavac cigareta na Futoškoj pijaci u Novom Sadu i nije mi bilo teško. Bio sam tada dete. Išao sam u osnovnu školu i bio jedan od retkih dečaka koji je zarađivao 10 maraka dnevno...bila je to lova u to vreme. Naravno da su se mnogi čudili, neki se i smejali jer su smatrali da je to sramota. Možda je i bila ali sam ja sebi kupovao sladoled svaki dan...kakva poslastica. No, danas je situacija drugačija. Nije sve tako crno ali jesam bez stalnog zaposlenja i prihoda što je verovatno i moja krivica tj moj izbor u neku ruku. Verovatno mi je dosadilo da vozim taxi ili da se bavim prodajom nekretnina... Slušam ljude oko sebe i njihove žalopojke u našem crnilu i svi se meni jadaju ( možda zato što nosim naočare) a ja čak i poverujem u njihovu tešku situaciju. Reč je o mladim ljudima koji čekaju da im se ostvare snovi i da ih nađe posao iz snova. Imam utisak da bi svi nekako da postanu direktori. Uglavnom ne rade ništa, imaju 25 god i više a žive kod svojih roditelja koji im daju novaca za cigarete i noćni provod. Teško je! - kažu. Nema posla! Mala plata! Nerviraju ih šefovi! Šefovi su uglavnom nepismeni i glupavi a ovi mladi pa i stari su extra sposobni, školovani, najpametniji. Da, a i dalje sede kući i kukaju. S obzirom da sam odgovoran za još 2 mala života, nemam pravo da budem previše probirljiv te se latim svakog posla koji mi se ponudi i tako se nađoh na njivi za 1000 din dnevno tj za 8 sati rada. Malo li je? Realno jeste malo i svojevremeno sam zarađivao mnogo više, čak i do 1500e mesečno ali moj novčanik govori da je to bilo nekada i da je sada prazan a po nekoj računici je 1000 dinara više od 0 dinara. Juhu! Prihvatih posao sa jagodama što je za mene potpuna novina i gotovo sa oduševljenjem prionuh na posao. E, i ja imam šefa koji je ''glup'' i stalno nešto zanoveta...kaže da sam spor a ja se složim sa njim i nastavim istom brzinom. Možda ja i jesam pametniji od njega. Stariji sam i imam više životnog iskustva, znanja i jesam navikao da komuniciram sa ljudima koji su na intelektualnoj razini daleko iznad njegove al on je ovde šef a ja sam radnik kojem treba novac! Isti ovaj posao sam ponudio ljudima koji nemaju posao i koji očajnički traže posao al gle čuda: Niko se nije oduševio idejom da radi na njivi. Niko se ne oduševljava fizičkom radu. Svima je to baš malo novaca. Svima je to ispod nivoa. I onda ja shvatih da je ovo država visoko obazovanih ljudi, da su ovde svi najpametniji, najlepši, najjači, najhrabriji, da svi sebe cene i poštuju a da je ponižavajuće raditi. Bolje časno sedeti kući i kukati nego savijen na njivi raditi. Hmmm...nešto to nije uredu! Ah, ti seljaci što na njivi radiše, nama namirnice uzgajaše. Naravno da nisam želeo nikoga uvrediti jer poštujem pametne , mlade i stare ali mi nije jasno do kada ćemo kukati? Nisam ja odrastao na njivi nit sam gospodin čovek al se pitam otkud taj ponos kada se za leba nema? Meni se niko ne podsmeva. čak se moji prijatelji i dive snazi moje volje i upornosti da zaradim nešto novaca. Do sada sam imao svoje 2 privatne firme, bio pekar, taxista, frizer a najviše prodavac a šta ću biti za 3 meseca? A podsetiću, život je neverovatno nepredvidiv i više puta mi se za jedan dan preokrenuo na bolje ali i na gore a njiva nije moj posao iz snova, naprotiv ali će mi dobro doći da se malo psihički opustim a kasnije? Pa, to se nikada nezna, možda postanem Mađar i odem negde drugde, možda prodam neku skupu nekretninu? Vreme će pokazati, ono je pravi pokazatelj! A mladi postaju stari i to treba imati na umu jer vreme prolazi...pažljivo omladino! Hoćemo li čekati da nam država stvori odgovarajuća mesta? Da se dogode one famozne reforme? Čekamo bolje sutra ili ćemo mi nešto uraditi sami? Ja ostajem na njivi i to je deo moje odgovornosti barem u narednom periodu i moram napisati da je sa 1000 din lakše živeti nego sa 0 dinara i mnogo manje kukam.
    2713 Objavio/la Ćazim Salihi
  • 30 Nov 2013
    Kada bi ste pitali turistu u Novom Sadu: '' Šta vam se najviše dopalo u našem gradu?'' Šta bi odgovorio? '' Girls!!!!'' - sa kakvim oduševljenjem to izgovaraju da i ja postanem oduševljen. Da, Novosađanke su zaista nešto najlepše u Srbiji, biću spreman da to napišem a vi me ispravite ako grešim. Englezima je ubedljivo najteže kada dođu u naš grad jer se ne susreću svaki dan sa takvim lepotama, takvim glamurom i ukusom. Novosađanke su kao sa modne piste sišle, duge kose, uvek uredne, našminkane, paze na manire a da ne spominjem telesnu građu...aaaa ne, to neću spominjati! Sunce je sinulo pa su Novosađanke živnule, šetajući gradom, pogled ne miruje. Da, to su naše sugrađanke. Ali, imaju li te lepotice problema, nalaze li one sreću u svemu tome? Stvar je ukusa da li se nekom dopadaju Novosađanke ili ne, o tome ne vredi polemisati jer su ukusi različiti ali čak i ta savršenstva nailaze na određene probleme, zbog svog stava i ponašanja i zbog našeg - muškog - shvatanja njihovog životnog stila. S obzirom da sam više od 13 godina proveo vozeći Novosađanke i Novosađane i 4 godine noćnog rada, vozeći od kluba do kluba, imao sam prilike da se uverim kako i nije sve pravo izbora i da se neke stvari nameću kao određene vrednosti te se i podrazumevaju. Saslušao sam puno raznih priča a jedna mi je bila veoma zanimljiva; Naime, vozio sam 3 devojke, manje odevene kao što jer red kada se vikendom ide u grad, sa svim atributima pokazanim. No, nisam odbijao razgovor i saznah da njihovo raspoloženje i nije baš najbolje, te ih upitah: '' Devojke, di su momci? '' Kakvi momci, ili su pijani, ili se tuku ili su Gej. Dobih iskren odovor i shvatih da bi one samo ljubav, da nije sve u poprsju već je ipak nešto u Ljubavi! Uh, laknulo mi je. http://taxinovisad.blogspot.com/
    2196 Objavio/la Ćazim Salihi
Društvo 1.781 pregled Jan 03, 2014
Da li je moguće provesti se sa 200 din u Novom Sadu?

 

Da li je moguće  provesti se sa 200 din u Novom Sadu?

 

Znamo da je za dobar provod potrebno, uglavnom puno para ali s obzirom na prirodu mog posla, te da mi se pruža mogućnost da čujem i vidim pravo lice mnogih, otkriću vam tajne mnogih Fensi Novosađanki!



Muškarci, ako se pronađete u ovom tekstu, verujte, nije problem u vama već u našim  damama koje šljašte i gotovo da su nedodirljive.
Lud provod u Novom Sadu bez mnogo popijenog alkohola je gotovo nemoguće zamisliti, a to znači da morate imati para, posebno ako ste muško.
No, sa druge strane su naše dame koje izgledaju neverovatno lepo, zavodljivo i njima nije hladno čak i kada je - 10.
Da li dame piju?
Piju  više nego muškarci a u većini slučajeva je reč o maloletnicama koje vikendom podivljaju.
Ali, da se vratim na pitanje iz naslova.
Godinama sam radio samo noćnu smenu, posebno sam voleo vikend jer je tada bilo mnogo više posla što je bila prilika da  se upoznam sa navikama naših sugrađana, u ovom tekstu sugrađanki.
Uglavnom bi otišao na adresu po stranku gde bi mi ušla u taxi veoma lepa i sređena devojka, potom vozimo na drugu adresu a za to vreme se devojka uglavnom sređuje tj proverava šminku.
Kada u taxi uđe i druga stranka, onda kreće razgovor između dve prijateljice koje kuju planove za još jednu ludu i nezaboravnu noć.
          '' Koliko para imaš? '' - upita jedna od njih.
          '' Imam samo 200 din '' - odgovara druga.
 Uz kihot, se nadovezuje  prva i odgovara: '' Ma, nema veze, skontaću se ja sa nekim Garijem  i on će plaćati cugu i meni i tebi.''
Ovo nije usamljen slučaj u našem gradu; to je čak redovna pojava vikendom a sirotinje je sve više dok je
trka za glamurom sve veća.
Tako da dragi muškarci, ako ste stekli utisak da vas je neka Lepotica samo iskoristila za jedno veče u klubu, da se ona i njene prijateljice, dobro i jeftino provedu, imate pravo, niste pogrešili!
Ipak, nije zlato sve što sija!
To su samo neke navike današnjih devojaka ( ne svih ) a vi muškarci, pamet u glavu i ne dozvolite da vas iskoriste!
 Ako vam se dopao ovaj tekst, molim vas da ga podelite sa svojim prijateljima na -facebooku ili drugim socijalnim mrežama,
Hvala!

               http://taxinovisad.blogspot.com/



Komentari

2 komentara
  • Bibaaa voli ovo
  • Dubravka Belogrlic
    Dubravka Belogrlic Dakle dragi nas taksisto.Ne bih da bas generalizujem da postoji u takvim'svecanim' situacijama samo grupa dama koja bi da iskoristi muski deo slavljenika.Bice ipak pravednije reci da i muskarci itekako imaju zelje i namere u takvim nocima.Jedino sto je...  više
    03. јануар 2014. - 1 voli ovo
  • Ćazim Salihi
    Ćazim Salihi Dubravka, hvala na komentaru. Verovatno sam ja napravio negde grešku u tekstu pa je ispalo da te devojke koriste muškarce samo za provod u smislu čašćavanja i eventualno sexa. Naprotiv, kod njih sex i nije opcija već sano provod te noći u...  više
    04. јануар 2014.