<3  I kad se kazaljke
pomjere...

..sati, minuti, sekunde.Vrijeme
mi pruza neiscrpno uzivanje. Covjek moze da prihvati vrijeme i na vrijeme se
navikne, kao na pice, cigarete i tome slicno. A opet, nije ni slicno, posebno
je, dugorocno iscrpljuje ako se opirem a adrenalin nahrani ako vremenu
prepustim se, jasno i otvoreno. Rijetki su vremenski putnici kojima se nije
vrijeme izmigoljilo iz ruku, koji imaju potpuno ucesce u poziciji koja je
ravnopravna i za vrijeme i za putnika, dobijem sto pozelim a vrijeme se
dogadja, traje, ponavlja. Sve dok postoji takav uzajamni uzitak mene i mog
postojeceg vremena, dvostruk je uzitak. Radujemo se nasem susretu, iznova,  vrijeme meni,  ja vremenu.  Jedno drugom dozovljavamo potvrdu da je moja
mladost upravo u radosti susreta sa vremenom. Dobro nam je dok se pomjeraju
kazaljke.  Ziva sam.  Kazaljke se pomjeraju, vrijeme sam  ja.  Ne
pritajim se da sjecanjima na proslo, neko  proteklo vrijeme, juce, nekad, sebicnoscu
hranim, prisjecajuci se. Ne.  Vrijeme je
moj prijatelj, najumiljatiji prijatelj a sadasnje i tek sto dolazi vrijeme
nikad ostetiti necu sebicnim prisjecanjem na proslo vrijeme. Lijepo vrijeme i
predstojeci vikend  :* <3